REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Poslovni broj: Psp-113/2023-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Anamariji Biočić Siničić, odvjetnici u Solinu, protiv tuženika: 1) NV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2) ŽV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 3) ĐV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 4) CV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 5) AV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 6) TV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 7) DV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 8) HV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 9) ŠV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 10) ĆV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 11) MV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 12) EV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 13) KV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 14) SV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnik Ivan Pavić, odvjetnik u Splitu, radi smetanja posjeda, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene dana 16.ožujka 2026. u nazočnosti tužitelja, tuženika pod 13) i punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu odluke dana 4.svibnja 2026.,

r i j e š i o j e:

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da su tuženici dana 28.07.2023.g. izvršili smetanje i oduzimanje posjeda prava služnosti puta upravo prolaza i provoza automobilom preko dijela nekretnine č. zem. [katastarska čestica] STAMBENA ZGRADA, DVORIŠTE, ukupne pov. 989 m2, DVORIŠTE pov. 686 m2, STAMBENA ZGRADA pov. 303 m2 (Z. U. [broj ZK uloška]) K. O. [katastarska općina], na skici lica mjesta Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za geodeziju na č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] prikazanog zelenom bojom označenog slovima C-D-E-F-I-J-K-P- R-S-C koji se proteže od [adresa],5 m prema jugu u širini 4,94 m, te u nastavku prema zapadu u širini od 1,2 m, ukupne pov.183 m2 - na način da su na sjevernoistočnom dijelu čestice upravo na ulazu s prilazne javne ceste na predmetni put, postavili rampu, na skici lica mjesta Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za geodeziju na č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] prikazanu linijom AC-E, pa su ovom radnjom smetali i oduzeli tužitelju pristup do njegove susjedne nekretnine Č. ZEM. [katastarska čestica], pov. 285 m2 (Z. U. [broj ZK uloška]) K. O. [katastarska općina], stoga se nalaže tuženicima uspostava ranijeg posjedovnog stanja na način da uklone postavljenu rampu, odnosno omoguće tužitelju pristup na drugi način.

Zabranjuje se tuženicima ubuduće takvo ili slično smetanje tužitelja u vršenju njegovih posjedovnih prava i oduzimanje istih, pod prijetnjom ovrhe i plaćanja novčane kazne, te se nalaže tuženicima da tužitelju naknade parnični trošak, sve u roku od 8 dana, pod prijetnjom sudske ovrhe.“

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu od 1.200,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 4.svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.Tužitelj je tužbom podnesenom protiv tuženika 25.8.2023. zatražio zaštitu posjeda tvrdeći da je posljednji mirni posjednik prava stvarne služnosti prolaza i provoza automobilom u korist nekretnine pobliže označene u izreci, a na teret nekretnine tuženika (č. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina]), i to dijela te čestice koji se proteže uz cijeli njezin istočni rub do jugoistočnog ruba. Prema navodima tužbe, tuženici su dana 28.7.2023. na sjeveroistočnom dijelu navedene čestice, na ulazu s javne ceste na predmetni put, postavili podiznu rampu te su time tužitelju onemogućili pristup vozilom do njegove nekretnine (točnije do skladišnog ulaza smještenog na sjevernoj strani te nekretnine) čime su izvršili samovlasno smetanje i oduzimanje njegova posjeda. Nadalje, naveo je da su tuženici odbili predati mu daljinski upravljač od rampe.

1.1.Podneskom od 29.9.2025. tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka geodeta.

2.Tuženici su u odgovoru na tužbu i u daljnjim podnescima osporavali tužbu u cijelosti te zahtijevali njezino odbacivanje, podredno odbijanje. U bitnome su istaknuli sljedeće prigovore: (a) nepravodobnost tužbe - tvrdili su da su radovi postavljanja rampe počeli početkom srpnja 2023. i da je tužitelj za smetanje saznao više od 30 dana prije podnošenja tužbe; (b) da tužitelj nikada nije bio u posjedu prava provoza automobilom jer je, prema njihovim tvrdnjama, fizički nemoguće s čestice 4871/2 automobilom pristupiti čestici 4878/3; (c) da je tužiteljev provoz vozilom koridorom prestao oko 2020. godine zbog incidenta sa stanarkom IV te da od tada nije prolazio vozilom; (d) da tužiteljeva nekretnina ima izravan pristup s javnog puta ([adresa]) i da je u zemljišnim knjigama upisano pravo služnosti puta na teret druge čestice u korist tužiteljeve nekretnine.

3.Sud je u dokaznom postupku izveo dokaz pregledom pisane dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja, saslušanjem stranaka (tužitelja te tuženika pod 9. i 13.) i svjedoka FV, UV, JV i IV, očevidom na licu mjesta i geodetskim vještačenjem.

3.1.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

4.Predmet spora je zahtjev za pružanje posjedovne zaštite posjeda prava (posjeda prava staze i prava kolnika koje tužitelj naziva pravo prolaza i provoza automobilom).

4.1.U ovom postupku mjerodavne su niže citirane odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV).

Prema čl. 22. st. 2. ZV-a, sud pruža zaštitu posjeda prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju. Uvjet za zaštitu je dakle postojanje posjeda u trenutku smetanja. Prema čl. 10. st. 5. ZV-a, zaštititi se može i posjed prava stvarne služnosti kao faktično izvršavanje sadržaja toga prava. Prema čl. 29. st. 2. ZV-a, posjed prava prestaje kad posjednik poslužne nekretnine prestane trpjeti izvršavanje sadržaja prava, ako posjednik prava ne ostvari zaštitu.

4.2.Nesporne su sljedeće činjenice: da je nekretnina č. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] u suvlasništvu tuženika; da je na toj nekretnini izgrađena stambena zgrada s okućnicom i parkiralištem ([adresa]); da je nekretnina č. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] tužiteljeva obiteljska kuća ([adresa]) te je kao vlasnik upisana tužiteljeva supruga ČV; da su tuženici u srpnju 2023. na sjeveroistočnom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] postavili podiznu rampu (linija A-C-E na Skici vještaka).

4.3.Sporna su sljedeća činjenična pitanja: je li tužba podnesena u zakonskom roku; je li tužitelj bio u posjedu prava stvarne služnosti provoza automobilom predmetnim koridorom neposredno prije postavljanja rampe; je li rampa onemogućila pješački prolaz.

5.U postupku je utvrđeno sljedeće:

Prigovor nepravodobnosti tužbe nije osnovan i tužbu valja smatrati pravodobnom. Naime, prema čl. 21. st. 3. ZV-a, rok od trideset dana za tužbu teče od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja. Tuženik KV je u iskazu potvrdio da rampa nije bila spuštena odmah prvog dana, nego tek nakon što su daljinski upravljači podijeljeni stanarima što je, prema iskazu tuženice ŠV, bilo oko 5 do 10 dana nakon postavljanja. Tuženici nisu dokazali da je tužitelju de facto onemogućen prolaz prije 28. srpnja 2023. koji datum je evidentiran u Potvrdi PP Solin. Dakle, tužba od 25. kolovoza 2023. podnesena je unutar roka od 30 dana.

5.1.Na očevidu je tužitelj pokazao, a vještak na skici prikazao koridor glede kojeg se traži posjedovna zaštita, a isti se proteže od [adresa] IV na sjeveru prema jugu uz istočnu granicu čestice 4871/2, te u nastavku prema zapadu, ukupne površine 183 m².

5.2.Posjed prava staze (pješačkog prolaza) nije sporan. Tuženik KV je u iskazu izrijekom naveo da tužitelju "nikad nitko nije branio da tuda prođe pješke" te da uz postavljenu rampu ima dovoljno prostora za prolaz pješaka. Uostalom, i iz fotografija kako onih dostavljenih uz tužbu od strane tužitelja, tako i onih u sklopu nalaza vještaka, vidljivo je da između rampe i zida postoji dovoljno mjesta za prolaz pješaka. Tuženica ŠV to potvrđuje navodeći da "svatko može tu slobodno prolaziti, čak i tužitelj". Postavljanjem rampe posjed prava pješačkog prolaza nije smetan ni oduzet, tj. tužitelju je pješački prolaz koridorom ostao dostupan.

Osim toga, treba reći da je tužitelj tužbenim zahtjevom iz tužbe tražio zaštitu posjeda prava "provoza automobilom". Dakle, nije tražio zaštitu posjeda prava staze već je istu tražio tek podneskom od 29.9.2025., tj. izvan prekluzivnog roka od 30 dana te je stoga u ovom dijelu u svakom slučaju trebalo odbiti tužbeni zahtjev.

5.3.Glede posjeda prava kolnika (provoza automobilom), treba reći da dokazi upućuju na to da je tužitelj do otprilike 2020. godine bio u posjedu prava kolnika predmetnim koridorom. Svjedok UV, susjed u neposrednoj blizini, naveo je najprije da tužitelj tuda nije prolazio vozilom, a potom da je tužitelj spornim putem prolazio vozilom "onda kad je vršio nekakvo uređivanje kuće, gradnju bazena, što je bilo prije 4-5 godina" (tj. oko 2020./2021.) te da "nije nikada parkirao vozilo". Svjedok JV naveo je da je tužitelja viđao s vozilom na spornom putu i da mu je to bilo "sasvim uobičajeno". Svjedokinja FV, zaposlenica tužiteljeve firme, potvrdila je da su ona i tužiteljevi zaposlenici koristili koridor pješke i vozilom za pristup skladištu, i to do postavljanja rampe, ali na izravno pitanje nije mogla navesti kada je tužitelj osobno zadnji put to učinio. Tužitelj u iskazu tvrdi da je prolazio vozilom "svaki dan" sve do postavljanja rampe.

5.4.Ovaj sud utvrđuje da je tužiteljev posjed prava provoza automobilom prestao oko 2020. godine kao posljedica incidenta s IV te da tužitelj nije dokazao nastavak tog posjeda do postavljanja rampe 2023.

Ovaj zaključak temelji se na sljedećem. Parking mjesto (označeno kao "asf. parking" na skici vještaka) smješteno je unutar okućnice nekretnine koja je vlasništvo tuženika i jedini način da se do tog parking mjesta dođe vozilom jest vožnja kroz čitav koridor. Stoga, zabrana parkiranja od strane IV koja se odnosila na zabranu parkiranja vozila nije bila puka zabrana ostavljanja vozila na parkirnom mjestu, nego je objektivno imala učinak isključivanja tužitelja iz provoza vozilom čitavim koridorom. Sam tužitelj je u iskazu potvrdio da je "prestao parkirati" - čime je posredno potvrdio i prestanak provoza vozilom - te nije pružio uvjerljivo objašnjenje zašto bi bez mogućnosti parkiranja nastavio ulaziti vozilom u taj koridor koji mu pruža jedino mogućnost dovoženja stvari do skladišta. Osim toga, nijednim vjerodostojnim dokazom tužitelj nije dokazao da je i nakon zabrane izrečene od strane IV prolazio vozilom spornim dijelom zemljišta kako bi dovezao stvari u skladište. Tužiteljevom iskazu se ne može pokloniti vjera jer je on zainteresirana stranka i iskaz mu nije potkrijepljen nekakvim materijalnim dokazima. Iskazu UV se ne može pokloniti vjera jer je njegov iskaz o prolaženju vozilom (nakon što je na početku iskaza kazao da tužitelj nije prolazio vozilom) posljedica uplitanja punomoćnice tužitelja u iskazivanje ovog svjedoka, odnosno sugeriranja istome što treba reći, a što je vidljivo iz zapisnika.

5.5. IV je, kao najmoprimac stana, bila neposredna posjednica stana, a uz to i suposjednica zajedničke okućnice čest. zem. [katastarska čestica], uključujući i predmetni koridor (čl. 10. st. 3. i 6. ZV-a: neposredni posjednik stana je ujedno i neposredni suposjednik zajedničke okućnice čestice). Njezina zabrana tužitelju da više ne dolazi vozilom na parking unutar okućnice bila je stoga izjava suposjednice poslužne nekretnine u smislu čl. 29. st. 2. ZV-a da neće trpjeti izvršavanje sadržaja prava prolaza vozilom. Uz to, tuženik KV je u iskazu naveo da prije postavljanja rampe "jedan dobar vremenski period" tužitelj nije prolazio tuda vozilom, a to je posljedica verbalnog incidenta tužitelja i IV. IV je izjavila da nikada više nije vidjela tužitelja da prolazi koridorom ni pješke ni vozilom.

5.6.Tužiteljev posjed prava provoza vozilom prestao je dakle u smislu čl. 29. st. 2. ZV-a u trenutku kada je suposjednica IV prestala trpjeti provoz, a tužitelj nije ostvario zaštitu posjeda (nije podnio tužbu niti pribjegao samopomoći).

5.7.Nadalje, nije dokazan nastavak posjeda prava provoza vozilom u razdoblju nakon 2020. pa sve do postavljanja rampe 2023. Tužiteljeva tvrdnja o svakodnevnom provozu nije potkrijepljena neutralnim, objektivnim svjedocima za taj period. UV je prolaz vozilom smjestio u kontekst radova i bazena bez jasne potvrde za kasniji period, a kako je ranije kazano (toč.5.4.) iskazu ovog svjedoka se ne poklanja vjera. JV nije precizirao kada je tužitelja vidio s vozilom. FV nije mogla navesti kada je tužitelj osobno zadnji put koristio koridor za prolaz vozilom. Prema čl. 19. st. 2. ZV-a vrijedi presumpcija kontinuiteta posjeda, ali ta je presumpcija oboriva, i tuženici su je oborili kombinacijom iskaza tuženika KV (koji ukazuje na prestanak provoza vozilom nakon tužiteljevom incidenta s IV), iskaza same IV te logičke implikacije zabrane parkiranja na parking mjestu do kojeg se dolazi provoženjem spornim koridorom.

5.8.Što se tiče navoda stranaka o javnim cestama predviđenim prostornim planovima i mogućnosti drugog pristupa tužitelja svojoj nekretnini, treba reći da se u posjedovnoj parnici raspravlja o postojanju ili nepostojanju faktičnog posjeda i zaštiti istog. O pitanju javne ceste se ne može raspravljati u parnici jer na cestama se ne može imati ni posjed ni stvarna prava, a o ukidanju služnosti (zbog eventualnog drugog pristupa) bi se trebalo odlučivati u zasebnom postupku po tužbi vlasnika poslužne nekretnine.

6.Ovaj sud je utvrdio da je tužiteljev posjed prava provoza automobilom predmetnim koridorom prestao oko 2020. godine, na gore opisani način, te da ga tužitelj nije zaštitio ostvarivanjem posjedovne zaštite niti je dokazao da je posjed prava "obnovio" naknadnim ponovnim provozom. U trenutku postavljanja rampe u srpnju 2023. tužitelj više nije bio posjednik prava provoza automobilom, pa nije ni mogao biti smetan u tom posjedu. Budući da ne postoji (aktualni) posjed koji bi se štitio, tužbeni zahtjev koji se odnosi na uspostavu posjedovnog stanja provoza vozilom i zabranu budućeg smetanja nije osnovan.

6.1.Što se tiče pješačkog prolaza, postavljanjem rampe tužiteljev pješački prolaz koridorom nije onemogućen jer uz rampu postoji dovoljan prostor za prolaz pješaka, što sami tuženici ne spore te je to vidljivo iz fotografija. Nije dakle ni u tom dijelu počinjeno smetanje posjeda, pa ni taj dio zahtjeva nije osnovan.

6.2.Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev je u cijelosti neosnovan te ga je valjalo odbiti kao u izreci pod točkom I.

7.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1. i čl.151.st.3.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23, dalje: OT).

7.1.Tuženicima je dosuđen parnični trošak kako slijedi: jednokratna nagrada od 250 bodova za 4 radnje (sastav odgovora na tužbu, podneska od 3.7.2024., ročišta od 15.10.2024., 17.1.2025.), po 50 bodova za ročišta od 2.10.2025., 12.1.2026., 16.3.2026., što zbrojeno, uvećano za 50% (zbog zastupanja više stranaka) i pretvoreno u EUR iznosi 1.200,00 EUR.

Na dosuđeni iznos parničnog troška teku zatezne kamate od presuđenja do isplate. Tuženicima nisu dosuđene pristojbe jer iste ne moraju platiti.

U Splitu, 4.svibnja 2026.

S U D A C

Joso Puljić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

-pun.tužitelja

-pun.tuženika