Poslovni broj: Ovr-275/2026-6

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Ulica Plemića Borelli 9

Z A K L J U Č A K

Općinski sud u Zadru, po višem sudskom savjetniku Marinu Venclu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Hrvatski Telekom d.d. Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Pavlak & Partneri d.o.o. iz Rijeke, protiv ovršenika ZD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi pravna sredstva ovršenika u postupku izravne naplate, 04. svibnja 2026.

z a k l j u č i o  j e

Upućuje se ovršenik ZD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, temeljem čl. 50. st. 1. točka 7. i 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24; dalje: OZ) u roku od 15 dana od dostave ovog zaključka.

Obrazloženje

1. Ovršenik ZD je ovom sudu podnio prijedlog za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, u kojem je prijedlogu naveo da je 06. veljače 2026. ovrhovoditelj podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika Vere Marčine iz Zadra posl. br. Ovrv- 4350/2018 od 08. kolovoza 2018. Ovršenik navodi kako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju predmetnog rješenja o ovrsi jer rješenje nikad nije zaprimio, da je za predmetnu ovrhu saznao tek 11. veljače 2026. nakon saznanja o blokadi računa, da u prijedlogu za ovrhu nije vidljivo kada je tražbina nastala, kada je dospijeće tražbine, kada su počeli teći eventualni zastarni rokovi. Ujedno se poziva i na apsolutnu zastaru. Slijedom navedenog, predlaže pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim.

2. Ovrhovoditelj se na prijedlog ovršenika očitovao navodeći kako u cijelosti osporava navode ovršenika, da ovrhovoditelj svoju tražbinu temelji na pravomoćnom i ovršnom rješenju posl. br. Ovrv-4350/2018 koje je uredno dostavljeno i uručeno ovršeniku te postalo pravomoćno i ovršno 25. kolovoza 2018., da ovrhovoditelj nije dužan prilikom podnošenja zahtjeva za naplatu FINI dostavljati predmetno rješenje s potvrdom pravomoćnosti, da se predmetna dokumentacija već nalazi u dokumentaciji kod FINE budući je zahtjev za isplatu protiv ovršenika bio podnesen FINI još 11. siječnja 2019., da navode ovršenika smatra nebitnim za ovu pravnu stvar. U odnosu na prigovor zastare ističe da je javni bilježnik donio predmetno rješenje o ovrsi 08. kolovoza 2018., da je postalo pravomoćno 25. kolovoza 2018., da je dostavljeno na provedbu FINI 11. siječnja 2019. i od tog dana se izvršavalo do dana kada je isknjiženo iz Očevidnika na temelju članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima i prestala s izvršavanjem osnove za plaćanje, da sukladno članku 233. Zakona o obveznim odnosima zastara na pravomoćno i ovršno rješenje doneseno od javnog bilježnika nastupa protekom 10 godina, da je odredbom članka 241. tog zakona propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, da je člankom 245. stavak 1. tog zakona propisano da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, slijedom čega proizlazi da je podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu 11. siječnja 2019. ovrhovoditelj prekinuo tijek desetogodišnje zastare.

3. Prijedlog ovršenika za proglašenjem ovrhe nedopuštenom nije osnovan. Naime, intencija zakonodavca iz članka 210. OZ prilikom dodjeljivanja sudu takvih ovlasti nije i ne može biti preispitivanje valjanosti odluka donesenih u ovršnom postupku, već je intencija zakonodavca da sud onemogući i proglasi pljenidbu i prijenos novčanih sredstava putem izravne naplate tražbine po Financijskoj agenciji nedopuštenim ukoliko bi takva tražbina primjerice bila već naplaćena, ili bi došlo do ukidanja ovršne isprave i sl., što u ovom postupku nije slučaj.

4. Prema odredbi čl. 210. st. 2. OZ-a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući se način primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i 53.). S obzirom da u konkretnom slučaju prijedlog ovršenika predstavlja žalbu protiv rješenja o ovrsi, a ovršenik je sadržajno istaknuo žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. točka 7. i 11. OZ, na temelju odredbe čl. 52. st. 1. i 3. OZ, u svezi s odredbom čl. 210. st. 2. OZ, upućen je ovršenik na pokretanje parnice radi proglašenja spomenute izravne naplate nedopuštenom.

5. Slijedom svega iznesenog, odlučeno je kao u izreci ovoga zaključka.

U Zadru, 04. svibnja 2026.

Viši sudski savjetnik

Marin Vencl

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (čl. 11. st. 5. Ovršnog zakona)

DNA:

1. Ovrhovoditelju po punomoćniku

2. Ovršeniku

3. Financijskoj agenciji