Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13, Slavonski Brod

Poslovni broj: Pr-1986/2021-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški, po sutkinji Mirandi Gavrić Jularić, u pravnoj stvari tužiteljice DVE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Dragana Vidović, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika OPĆE BOLNICE NOVA GRADIŠKA, Nova Gradiška, Josipa Jurja Strossmayera 17 A, OIB: 71630358814, kojeg zastupa punomoćnik DV, dipl. iur., djelatnik tuženika, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave 16. travnja 2026. godine, u nazočnosti punomoćnika stranaka, a presude javno objavljene 4. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku OPĆA BOLNICA NOVA GRADIŠKA isplatiti tužiteljici DVE bruto iznos od 2.700,35 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče na sljedeće mjesečne bruto iznose:

⎯ na iznos od 5,62 EUR počev od 14.11.2017. godine do isplate,

⎯ na iznos od 5,72 EUR počev od 14.12.2017. godine do isplate,

⎯ na iznos od 28,43 EUR počev od 13.01.2018. godine do isplate,

⎯ na iznos od 16,52 EUR počev od 14.02.2018. godine do isplate,

⎯ na iznos od 105,49 EUR počev od 13.04.2018. godine do isplate,

⎯ na iznos od 42,19 EUR počev od 12.05.2018. godine do isplate,

⎯ na iznos od 53,52 EUR počev od 13.06.2018. godine do isplate,

⎯ na iznos od 30,40 EUR počev od 12.07.2018. godine do isplate,

⎯ na iznos od 103,58 EUR počev od 11.08.2018. godine do isplate,

⎯ na iznos od 91,32 EUR počev od 13.09.2018. godine do isplate,

⎯ na iznos od 101,27 EUR počev od 11.10.2018. godine do isplate,

⎯ na iznos od 73,43 EUR počev od 10.11.2018. godine do isplate,

⎯ na iznos od 76,72 EUR počev od 12.12.2018. godine do isplate,

⎯ na iznos od 96,41 EUR počev od 11.01.2019. godine do isplate,

⎯ na iznos od 101,88 EUR počev od 12.02.2019. godine do isplate,

⎯ na iznos od 104,83 EUR počev od 09.03.2019. godine do isplate,

⎯ na iznos od 135,20 EUR počev od 11.04.2019. godine do isplate,

⎯ na iznos od 89,44 EUR počev od 10.05.2019. godine do isplate,

⎯ na iznos od 124,58 EUR počev od 11.06.2019. godine do isplate,

⎯ na iznos od 122,31 EUR počev od 11.07.2019. godine do isplate,

⎯ na iznos od 122,55 EUR počev od 10.08.2019. godine do isplate,

⎯ na iznos od 111,18 EUR počev od 12.09.2019. godine do isplate,

⎯ na iznos od 114,04 EUR počev od 11.10.2019. godine do isplate,

⎯ na iznos od 77,48 EUR počev od 12.11.2019. godine do isplate,

⎯ na iznos od 154,76 EUR počev od 11.12.2019. godine do isplate,

⎯ na iznos od 124,96 EUR počev od 11.01.2020. godine do isplate,

⎯ na iznos od 107,15 EUR počev od 11.02.2020. godine do isplate,

⎯ na iznos od 114,17 EUR počev od 10.03.2020. godine do isplate,

⎯ na iznos od 213,06 EUR počev od 09.04.2020. godine do isplate,

⎯ na iznos od 25,97 EUR počev od 11.06.2020. godine do isplate,

⎯ na iznos od 18,11 EUR počev od 10.07.2020. godine do isplate,

⎯ na iznos od 7,70 EUR počev od 12.09.2020. godine do isplate,

⎯ na iznos od 0,36 EUR počev od 10.11.2020. godine do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.142,62 EUR zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja teče od dana donošenja ove presude do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu radi isplate razlike plaće navodeći da je od 01.10.2017. godine zaposlena kod tuženika na radnom mjestu doktorice medicine. Ističe da joj u razdoblju od 01.10.2017. do 01.01.2021. godine tuženik nije platio dodatak za posebne uvjete rada (čl. 57. KU/13, čl. 55. KU/18) niti dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi (čl. 59.a Dodatka I. KU/13, čl. 58. KU/18) na sate ostvarene u prekovremenom radu. Poziva se na pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH od 09.12.2019. prema kojem zdravstveni radnici koji imaju pravo na te dodatke u redovnom radu, imaju pravo na njih i za prekovremene sate. Zbog pogrešnog obračuna plaće, tuženik joj je pogrešno isplaćivao i naknadu za godišnji odmor te naknadu za vrijeme bolovanja. Tužbeni zahtjev je konačno precizirala sukladno nalazu vještaka podneskom od 21.01.2025. godine

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi da je tužiteljici isplaćivao plaću sukladno kolektivnim ugovorima, Zakonu o plaćama u javnim službama i Uredbi o nazivima radnih mjesta. Tvrdi da se prema odredbama KU/13 svi dodaci obračunavaju isključivo na osnovnu plaću za redovan rad te da njihova kombinacija ne uključuje kumuliranje na prekovremene sate. Smatra da tužiteljica ide "logikom" koja nije ugovorena Kolektivnim ugovorom te se poziva na obvezujuća tumačenja Zajedničkog povjerenstva. Također ističe da od 01.04.2020. primjenjuje Dodatak III. KU kojim je Centralni obračun plaća (COP) usklađen s novim načinom izračuna.

3. Među strankama je nesporno da je tužiteljica u radnom odnosu kod tuženika, da je u utuženom razdoblju radila prekovremeno te da joj je tuženik isplaćivao dodatke na plaću u redovnom fondu sati. Sporno je pripadaju li tužiteljici dodatak za posebne uvjete rada i liječnički dodatak kumulativno i na sate ostvarene u prekovremenom radu u razdoblju od 01.10.2017. do 01.01.2021. godine, te posljedično razlika naknade za godišnji odmor i bolovanje. Tužiteljica je bila zaposlena na radnom mjestu doktorice medicine (specijalizantice endokrinologije i dijabetologije) s koeficijentom složenosti 1,6590. Utuženo razdoblje obuhvaća period od 01.10.2017. do 01.01.2021. godine.

4. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u ugovor o radu, platne liste (IP-1 obrasce), evidencije radnog vremena te je proveo financijsko- knjigovodstveno vještačenje.

5. Vještak Boris Belunjak utvrdio je da tužiteljici za 1.093 prekovremena sata nisu obračunati i plaćeni dodaci za posebne uvjete rada i liječnički dodatak u razdoblju do 31.03.2020. godine. Izračun je rađen prema formuli: postotak dodatka x vrijednost sata osnovne plaće x broj prekovremenih sati . Vještak je također obračunao razliku naknade za godišnji odmor (na bazi prosjeka prethodna tri mjeseca) i bolovanje do 42 dana. Ukupna utvrđena razlika iznosi 2.700,35 EUR (20.345,76 HRK).

6. Tuženik je prigovorio da vještak nije uvažio Dodatak III. KU koji se primjenjuje od 01.04.2020.. Vještak je u dodatnom očitovanju od 20.03.2025. objasnio da je tuženik od 01.04.2020. počeo isplaćivati dodatke na prekovremeni rad kroz COP, pa za taj kasniji period nisu ni utvrđene razlike u samim dodacima. Međutim, razlika u naknadi za godišnji odmor (52,14 EUR) utvrđena nakon tog datuma proizlazi iz prosjeka plaća koji je bio manji jer dodaci nisu isplaćeni u mjesecima koji su prethodili. Vještak je dopunio nalaz tablicom koja jasno razgraničava periode, ostajući pri svom izračunu.

7. Sud ocjenjuje nalaz i mišljenje vještaka Borisa Belunjaka kao stručan, detaljan i objektivan. Vještak je izračun sačinio isključivo na temelju materijalne dokumentacije tuženika (platne liste i evidencije rada) primjenjujući pravila struke i metodologiju prihvaćenu u sudskoj praksi. Na matematički dio izračuna stranke nisu imale konkretnih primjedbi.

8. Ocjenom provedenih dokaza i to kako svakog pojedinog, tako i u njihovoj međusobnoj svezi, sud nalazi tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim u cijelosti.

9. Na temelju članka 90. stavak 1. Zakon o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23. dalje ZR) poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu. Na temelju članka 94. ZR-a za otežane uvjete rada, prekovremeni rad i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Plaću isplaćuje poslodavac. Poslodavac tužitelja je Opća bolnica Nova Gradiška pa je za ovo razdoblje pasivno legitimirana u ovom sporu.

10. U odnosu na osnov tužbenog zahtjeva ističe se da su dodatci na plaću zdravstvenih radnika za razdoblje obuhvaćeno tužbenim zahtjevom ugovoreni Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i to:

- Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13 – na snazi od 1. prosinca 2013. do 1. ožujka 2018. - dalje KU/13), kojim je u čl. 57. utvrđen položajni dodatak liječnika za posebne uvjeta rada od 25% (Radna mjesta I. vrste) i u članku 59. dodatak za iznimnu odgovornost doktora medicine od 10%,

- Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 96/15 – na snazi od 1. listopada 2015. – dalje Dodatak I) koji je u članku 4. izmijenio članak 59. KU/13 na način da dodatak za iznimnu odgovornost doktora medicine, od dana primjene predmetnog Dodatka I., iznosi 12%,

- Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 29/18 – na snazi od 1. ožujka 2018. – dalje KU/18), kojim je u članku 55. utvrđen položajni dodatak liječnika za posebne uvjeta rada od 25% (Radna mjesta I. vrste) i u članku 57. dodatak za iznimnu odgovornost doktora medicine od 12%,

- Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike u namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 141/12, 128/17 i 47/18- Dopuna – na snazi od 1. prosinca 2017. – dalje TKU/17), kojim je u članku 55., a kasnijim TKU (128/17) u čl. 54. određeno pravo na posebne dodatke u skladu s granskim ugovorom. - odredbom članka 36. KU/13 i članka 34. stavak 1. i 2. KU/18 propisano je da se radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, ako je to za radnika povoljnije,

- odredbom članka 59 TKU propisano je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, a prema stavku 2. istog članka naknada u 100% iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu.

Struktura plaće zdravstvenih radnika određena je člankom 47. KU/13 i člankom 45. KU/18. Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koji je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća

11. Ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u posebnim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi te u potpuno istim okolnostima obavlja i prekovremeni rad, onda radnik pravo na ugovorene dodatke na plaću ostvaruje i za vrijeme prekovremenog rada, ujedno uvažavajući činjenicu da uvećanje plaće na temelju posebnih uvjeta rada i po osnovu iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi ne ulazi u osnovnu plaću liječnika. Stoga tužitelj ima pravo istodobno na isplatu navedenih dodataka i za redovni i za prekovremeni rad. Vrhovni sud Republike Hrvatske na osmoj sjednici Građanskog odjela broj: SU-IV-56/19-18, koja je održana 9. prosinca 2019., zauzeo je slijedeće pravno shvaćanje: „Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine broj 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu“. Osim toga pravo na isplatu dodataka na temelju posebnih uvjeta rada i po osnovu iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi te za znanstveni stupanj potvrđuje i Dodatak III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 66/2020) koji se ne primjenjuje na utuženo razdoblje, ali je u konačnici jasno definirao prava zdravstvenih radnika i namjeru ugovornih strana te u članku 2. odredio da se navedeni dodatci na plaću isplaćuju i na dio plaće ostvaren na temelju prekovremenog rada. Iz navedenih razloga Zaključci Povjerenstva na koje se poziva tužena u dijelu obračunatih dodataka na plaću ne mogu se primijeniti jer su suprotni zakonskim propisima i prihvaćenim pravnim stavovima, kao i odredbama sklopljenih Kolektivnih ugovora. Sukladno utvrđenju prava na uvećanje plaće za dodatke koji su predmet ovog spora, tuženik nije ispravno obračunao prosjek plaće koji predstavlja osnovu za izračun naknade za godišnji odmor i bolovanje, a na temelju naprijed navedenih odredbi Kolektivnih ugovora koji su važili u utuženom razdoblju. Osim odredbi KU i Zakon o radu u članku 81. određuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koji predstavljaju naknadu za rad), a u članku 95. stavak 5. Zakon o radu određuje da radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca za razdoblje kad nije radio zbog opravdanih razloga (npr. bolovanje). Vještak je sukladno rješenju suda utvrdio prosjek mjesečne plaće u tri mjeseca koja su prethodila tužiteljevom korištenju godišnjeg odmora i bolovanju, a prema plaći koja je trebala biti isplaćena tužitelju.

12. Odluka o zateznim kamatama temelji se na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, pri čemu je dospijeće svakog mjesečnog iznosa određeno prema danu isplate plaće kod tuženika (obično do 15. u mjesecu za protekli mjesec).

13. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP -a. Tužiteljica je u cijelosti uspjela s tužbenim zahtjevom, a sukladno čl. 154. st. 1. ZPP -a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Troškovi postupka odmjereni su prema vrijednosti predmeta spora od 2.700,35 EUR, podnesenom troškovniku i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Slijedom navedenog, sud je kao opravdan tužiteljici priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 250,00 EUR sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife, trošak tri obrazložena podneska u iznosu od po 250,00 EUR za svaki sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, trošak dva podneska s 25% nagrade u iznosu od po 62,50 EUR svaki sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife, te trošak zastupanja na dva ročišta u iznosu od po 250,00 EUR za svako ročište sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife. Na sve navedene odvjetničke radnje obračunat je pripadajući porez na dodanu vrijednost od 25% temeljem Tbr. 46. Tarife. Također je priznat trošak vještačenja u iznosu od 517,62 EUR, što ukupno iznosi 2.142,62 EUR. Zaključno, sud je sve navedene troškove u skladu s čl. 155. st. 1. ZPP-om ocijenio kao potrebne za vođenje ove parnice

14. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 4. svibnja 2026.

Sutkinja

Miranda Gavrić Jularić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelj po punomoćniku

2. Tužena Opća Bolnica Nova Gradiška

3. Porezna uprava po pravomoćnosti