Poslovni broj: Psp-81/2024-26

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mirni Santini, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice FG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Miroslavi Turnšek, odvjetnici iz Rijeke protiv tuženika: 1. JG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. HG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Arsen Stipinović i dr. iz Rijeke, radi smetanje posjeda, nakon glavne rasprave zaključene dana 23. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, a koje rješenje je objavljeno 4. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da su I.- i II.- tuženici oduzimanjem tužiteljici ključa stana na katu kuće u [adresa], te nasilnim udaljavanjem tužiteljice iz tog stana, što su sve I.- i II.- tuženici učinili dana 04. rujna 2024. godine, smetali tužiteljicu u posljednjem mirnom suposjedu opisane nekretnine, pa se I. - i II.- tuženicima nalaže da uspostave prijašnje suposjedovno stanje na način da tužiteljici predaju primjerak ključa predmetnog stana i omoguće joj stupanje u nesmetani suposjed istog, a ujedno se I.- i II.- tuženicima zabranjuje takvo i slično smetanje suposjeda tužiteljice, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se I.- i II.- tuženicima da tužiteljici solidarno naknade prouzročene parnične troškove u iznosu od 1.053, 08 eura sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 4. svibnja 2026. do isplate, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe dok se za više zatraženi parnični trošak zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za izdavanjem privremene mjere koji glasi:

"

1. Radi osiguranja nenovčane tražbine tužiteljice / predlagateljice osiguranja, koja se sastoji u ostvarivanju prava na mirni suposjed stana na katu kuće u [adresa], na adresi [adresa], nalaže se I. - i II.- tuženicima / protivnicima osiguranja da u roku od 24 sata od primitka ovog rješenja predaju tužiteljici / predlagateljici osiguranja primjerak ključa predmetnog stana i omoguće joj nesmetan suposjed predmetnog stana.

2. I.- i II.- tuženicima / protivnicima osiguranja, ukoliko u roku iz toč. I. ovog rješenja ne postupe po privremenoj mjeri na način naveden u istoj točki rješenja, izreći će se novčana kazna u visini od 4.000,00 EUR-a.

3. Sud ovlašćuje tužiteljicu / predlagateljicu osiguranja da, ukoliko I. - i II.- tuženici / protivnici osiguranja u roku iz toč. I. ovog rješenja ne postupe po privremenoj mjeri na način naveden u istoj točki rješenja, uz pomoć sudskog ovršitelja i druge osobe (čl. 261. Ovršnog zakona) uspostavi ranije suposjedovno stanje promjenom brave na ulaznim vratima stana na katu kuće u [adresa], na adresi [adresa], sve na trošak I. - i II.- tuženika / protivnika osiguranja.

4. Ovo rješenje ima učinak rješenja o ovrsi.

5. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka, odnosno do donošenja drukčije odluke suda.

"

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da je dugogodišnja suposjednica stana u [adresa] na adresi [adresa] na katu kuće. Navodi da se radi o zasebnoj stambenoj jedinici na katu kuće u kojoj stanuje od 2012. g. sa suprugom, drugotuženikom HG a od 2013. g. tj. od rođenja njihove kćeri i ona stanuje s njima. Vlasnica predmetne kuće da je prvotužena JG ko ja je majka drugotuženika a njezina svekrva te su ona i HG u pos jed stana na katu kuće ušli 2012. g. kada su im prvotužena JG i njezin suprug taj stan ustupili na korištenje kao mladom paru sa zajedničkim djetetom. Stoga da su ona i suprug nesmetano koristili taj stan od useljenja 2012. g., ulagali u njega i živjeli u svojstvu svog doma. U ljeto 2023. g. prvotužena JG da je pisanim putem zatražila iseljenje tužiteljice i drugotuženika HG iz predmetne nekretnine te predaju u posjed koji zahtjev da je ona pisano osporila pozivajući se na svoja prava na stanu u smislu da joj on predstavlja dom i ukazujući na svoja ulaganja u predmetnu nekretninu te osobito napominjući da u tom stanu živi njezino maloljetno dijete. Nakon toga u listopadu 2023. g. prvotužena JG da je pred naslovnim sudom protiv nje i drugog tuženika podnijela tužbu radi iseljenja koja je zaprimljena pod poslovnim brojem Ps-23/2023. Po primitku predmetne tužbe ona je dala odgovor na tužbu kojom je osporila tužbeni zahtjev ukazujući na neosnovanost istog te je parnični postupak u tijeku. Opisano posjedovno stanje da je u kontinuitetu trajalo do 4.rujna 2024 .g. kada su je u popodnevnim satima tuženici udaljili iz posjeda njezinog doma, oduzeli joj ključ predmetnog stana, pri tome ju fizički ozlijedili a sve to da se odvijalo pred očima maloljetnog djeteta. O njezinom ozljeđivanju da postoji medicinska dokumentacija a u svezi navedenog je uredovala i policija. Navedenim postupanjem tuženika da joj je oduzet krov nad glavom i suposjed stana koji predstavlja njezin dom u kojem se i sad nalazi njezino maloljetno dijete, te u kojem stanu su sve njezine osobne stvari, osobni predmeti, dokumenti, lijekovi i dr. Ozljede zadobivene u predmetnom događaju da su joj uzrokovale i nesposobnost za rad uslijed koje je morala otvoriti bolovanje. U postojećim okolnostima da ne bi ni mogla ići na posao jer nema ni obuću n odjeću ni dokumente ni druge predmete koji su joj potrebni za rad jer joj je sve u stanu. Činjenica nasilnog udaljavanja iz predmetnog stana da je osobito ugrožavajuća za maloljetno dijete kojem 9. rujna počinje nastava u školi. Slijedom navedenog predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev sadržaja naznačenog kao u izreci tj. da utvrdi čin smetanja posjeda, naloži uspostavu prijašnjeg stanja i zabrani smetanje ubuduće.

2. U tužbi podnosi i zahtjev za izdavanje privremene mjere sadržaja naznačenog kao u izreci. U zahtjevu ističe da je već dostavom isprava uz tužbu dokazala vjerojatnost svoje tražbine. Ističe da nema drugu nekretninu za stanovanje te da su joj sve osobne stvari potrebne za svakodnevno funkcioniranje u predmetnoj nekretnini u kojoj da živi i njezino maloljetno dijete o kojem se kao majka brine te kojoj 9.rujna 2024. g. počinje školska godina. Osim toga određivanjem privremene mjere za tuženike da ne bi nastala ikakva šteta.

3.U svom odgovoru na tužbu tuženici osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao i zahtjev za izdavanje privremene mjere. Ističu da su točni kronološki navodi tužiteljice o useljenju u predmetnu nekretninu međutim da je netočno kako je ulagala u nju i da ista predstavlja njezin dom jer je prijavljena na adresi u [adresa] koju je označila u tužbi gdje uglavnom i boravi. Prvotužena JG da je u tužbi kojom je tražila iseljenje ovdje tužiteljice i drugotuženika iz predmetne nekretnine točno navela iz kojih razloga traži njezino iseljenje i opozvala joj daljnje stanovanje. Tužiteljica da se oglušila na opomenu prvotužene poslanu joj pred podnošenje tužbe u parničnom postupku Ps-23/2023 i nastavila je sa neprimjerenim ponašanjem i prema njoj i prema svekru ZG. Dana 4. rujna 2024. g. ponašanje tužiteljice da je eskaliralo, verbalno se obrušila na svekra i svekrvu kao i na supruga HG te su zbog takvog ponašanja prvotužena i njezin suprug bili primorani pozvati policiju koja je uredovala te tužiteljicu privela u policijsku postaju i protiv nje je pokrenut prekršajni postupak. Zbog navedenog događaja da je i drugotuženik priveden u policijsku postaju. Tuženici dalje osporavaju da bi tužiteljici nanijeli bilo kakve ozljede. Neistiniti da su njezini navodi kako su joj oduzeli krov nad glavom te da su u predmetnoj nekretnini njezini lijekovi i dokumenti. Tužiteljica da posebno manipulira sa navodima iz historijata tužbe koji se odnose na zajedničko maloljetno dijete jer se ona od 4.9.2024. g. uopće ne interesira za dijete. Maloljetna TG da živi i boravi u ovoj spornoj nekretnini u [adresa] zajedno sa bakom i djedom i svojim ocem HG. Baka i djed da koriste donju etažu a tužiteljica i drugotuženik su živjeli gore. Poriču da su oduzeli ključ od stana tužiteljici kao i da su je nasilno udaljili iz nekretnine. Predlažu odbiti tužbeni zahtjev. Sve navedeno da se odnosi i na zahtjev za izdavanje privremene mjere. Posebno se osporava da tužiteljica nema drugu nekretninu za stanovanje a pritom da se svojevoljno deposjedirala iz prijeporne nekretnine. Brigu o maloljetnom djetetu da vodi otac sa svojim roditeljima ali to da je stvar drugog postupka. Predlažu odbiti i zahtjev za izdavanjem privremene mjere.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao dokumentaciju priloženu spisu do zaključenja prethodnog postupka, saslušao tužiteljicu i prvotuženu JG. Drugotuženik HG nije pristupio na sud radi saslušanja. Saslušani su svjedoci ZG , IG, VG i SG. Odbijen je dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka DG kao nepotreban iako je sud ovog svjedoka u više navrat pozivao na ročište.

5. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan. Zahtjev za izdavanje privremene mjere nije osnovan.

6.Tužiteljica ovom tužbom podnesenom dana 6.9.2024.g. traži da sud utvrdi da su je tuženici smetali u posljednjem mirnom suposjedu stana na katu kuće u [adresa] na način da su joj oduzeli ključ i nasilno udaljili, da im naloži uspostaviti prijašnje suposjedovno stanje na način da joj predaju primjerak ključeva i omoguće joj nesmetano stupanje u suposjed te da zabrani takvo ili slično smetanje suposjeda ubuduće.

7. Sud pruža zaštitu posjeda posjedniku kojem je posjed samovlasno smeten u posebnom hitnom postupku, prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu sukladno odredbi čl. 22. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i čl. 441. Zakona o parničnom postupku. Temeljem odredbe čl. 24. st. 1.ZOV-a svaki je suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnog smetanja treće osobe a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašn jeg suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

8.U ovom postupku sud je utvrđivao samo dvije činjenice i to da li se tužiteljica nalazila u zadnjem mirnom suposjedu predmetne nekretnine i da li je bila smetana u posjedu te nekretnine na način kako to predviđa odredba čl. 24. st. 1. ZOV-a. Za zahtijevanje sudske zaštite posjeda aktivno je legitimiran posljednji, mirni i faktični suposjednik prava čiji je posjed samovlasno smeten.

9.Nesporno je da je vlasnik nekretnine u [adresa] o kojoj je riječ prvotužena JG no činjenica vlasništva je irelevantna za predmetni postupak. Sud se nije bavio niti činjenicama vezanim sa kazneni postupak koji se spominje u postupku kao ni onima vezanim za brigu o zajedničkoj maloljetnoj kćeri parničnih stranaka,.

10. Prema provedenim dokazima sud je utvrdio da je tužiteljica živjela sa tuženikom na katu kuće u [adresa] od 2012. g. do 4. rujna 2024. g. koji datum je označen kao datum čina smetanja posjeda. Tuženici ne osporavaju da je tužiteljica bila u suposjedu predmetne nekretnine ali osporavaju da su počinili čin smetanja suposjeda da su joj oduzeli ključ i nasilno je izbacili iz stana. Tuženici osporavaju i da je tužiteljica vršila određena ulaganja u taj stan kao i da bi joj taj stan predstavljao dom u smislu njezinog pozivanja na pravo na dom ali o ovim činjenicama se ne raspravlja u postupku smetanja posjeda već su relevantne za parnicu o iseljenju.

11. Radi utvrđenja spornih činjenica provedeni su predloženi dokazi. Tužiteljica je u svom iskazu navela da su od gornjeg stana u kojem je živjela do smetanja suposjeda bilo 4 ključa kojeg su pored nje imali tuženici svako za sebe te je četvrti primjerak bio u stanu. Dana 4. rujna 2024 g. oko 17,00 sati stigla je kući, sa drugotuženikom je izbila svađa , te ju je odjednom uhvatio i počeo tjerati iz stana, vući van iz stana, zvao je majku da dođe gore te su je oboje izvukli iz stana tako da su joj u stanu ostali ključevi od službenog automobila i mobitel a torbu su joj izbacili i zatvorili vrata. Kasnije da joj je kćer bacila snop ključeva kroz prozor u susjedni vrt gdje ga je uzela ; pojašnjava da su na tom snopu bili inače ključ od stana u kojem živi u [adresa], ključ od majčinog stana u [adresa] te ključ od verande, kada je podigla ključeve iz vrta nedostajao je ključ od stana u [adresa] što da znači da su ga izvadili iz snopa. Da j imala ključod stana bila bi otišla no ovako je morala zvati policiju. HG da joj je kasnije bacio ključeve od službenog automobila preko balkona a mobitel joj je dala policija kad je stigla. Odvojen oda su otišli u policijsku stanicu gdje su dobili zabranu prilaska jedan drugome; ona je otišla na hitnu pomoć pa kod majke a HG je otišao nazad u [adresa]. Od tog 4. rujna 2024. g. da nije pristupila u stan u [adresa], prvotužena JG joj je rekla da nema pravo pristupit u njezinu nekretninu a oni da su čak postavili i kamere oko kuće. Drugotuženik da je njezine stvari pokupio u vreće i obavijestio ju da ih je stavio u garažu; tuženici da joj ne dozvoljavaju ući u stan. Ona da se želi vratiti u stan, pokupiti stvari kako ona hoće a ne joj ih netko stavlja u vreće; želi se vratiti u svoj stan dok se ne okonča procedura tako da dijete bude u okruženju u kojem je živjelo. Što se tiče ključeva od stana misli da ih je uzeo otac drugotuženika, skinuo ih je sa snopa te potom snop ključeva dao njezinoj kćeri TG da joj ih vrati no TG ih je bacila pa su pali u susjedni vrt.

12. Drugotuženik HG nije pristupio na ročište radi saslušanja pravdajući se poslovnim obavezama. Prvotužena JG je navela da su njezin sin HG i tužiteljica i prije predmetnog događaja bili u lošim odnosima,, susjedi iz [adresa] su joj rekli da su čuli kako se svađaju. Na dan 4. rujna 2024. g. bila je sa mužem i unukama u prizemlju kuće u stanu kojeg oni koriste, čuli su deranje sa gornjeg kata i dotrčala je njihova kćer TG i rekla da se majka i otac svađaju. Kako joj je bilo dosta njihove svađe rekla je mužu da idu gore vidjeti što se događa pa je otišla gore i rekla sinu da se smiri a njoj da se ne dere jer susjedi slušaju njihove svađe. Tužiteljica da je odbila smiriti se i rekla da će se derati koliko hoće a potom je ona rekla mužu da zove policiju što je on i učinio. Potom je sa mužem i unukama otišla na donji kat čekati policiju a tužiteljica da je izašla za svojom kćeri, potom da su vrata od gornjeg stana zatvorila i HG je ostao gore. FG da je sjela u svoj automobil i čekala policiju. Tražila je ključeve ; HG je rekao neka joj da ključeve no ona ih je dala TG da ih odnese mami a TG ih je valjda bacila u vrt. Ona da ne zna koji su ključevi bili na tom snopu. FG da je uz pomoć policije uzela osobne stvari iz stana i potom su i ona i HG odvezeni u policiju odvojenim automobilima. Tužiteljica da više nije došla u [adresa] a ona ne zna ima li ključ od stana u [adresa]. Stvari od tužiteljice da su spakirane u vreće koje se nalaze dole u njezinom stanu a neke stvari joj je HG nosio. Ona da joj nikada nije zabranila da uzme svoje stvari ali ne želi da se vrati živjeti u njezinu kuću. Navodi da su sada njezin sin i tužiteljica razvedeni pa onda ona nema što živjeti u ovoj kući a ranije dok su bili u braku imala je stav da može živjeti u tom stanu u [adresa] jer su bili u braku. Nije voljna dati primjerak ključeva od gornjeg stana tužiteljici.

13. Svjedok ZG potvrdio je da su se **.**.2024. HG i FG svađali te da su on i supruga otišli gore na kat vidjeti što se događa nakon čega se on spustio u svoj donji stan i zvao policiju. Vidio je da je tužiteljica izašla iz gornjeg stana , da su tuženici za njom zalupili vrata i da joj je HG rekao da neće više ući unutra te da vani viče koliko hoće. Čuo je da je tužiteljica vikala da joj vrate ključeve pa je HG dao ključeve TG da ih nosi mami a ona ih je bacila pa su pali u vrt. On da ne zna ima li tužiteljica ključeve od stana u [adresa], pretpostavlja da ih ima i da su bili zajedno sa ključevima automobila.

14. Svjedok VG ,policijski službenik naveo je da je došao na intervenciju po pozivu radi obiteljskog nasilja, misli da ih je zvala tužiteljica, nema saznanja o izbacivanju iz stana jer kad su stigli na lice mjesta tužiteljica je sjedila vani u automobilu., oni da su uzeli izjave i obavili propisanu proceduru. U zapisnik stavljaju samo ono što je njima bitno i zbog čega su pozvani, ni više ni manje. Svjedokinje SG i IG nisu imale neposrednih saznanja o samom događaju od 4. rujna 2024. g. te su sa njim upoznate samo po pričama tužiteljice s kojom su u prijateljskim odnosima. S obzirom da je svjedok VG iskazao da kada su došli na intervenciju tužiteljica je već bila vani u automobilu te da nema direktnih saznanja o njezinom izbacivanju iz stana a iz Službene zabilješke policije ( l.s. 68,69 ) vidljivo je da je sa njim bio DG, sud je nakon više poziva imenovanom na ročište u svojstvu svjedoka odlučio na kraju odbiti taj dokazni prijedlog tuženika. Ovo stoga što imajući u vidu iskaz svjedoka VG, i svjedok DG je došao na lice mjesta nakon što je već tužiteljica bila u automobilu pa bi kraj iskaza VG i policijske dokumentacije priložene spisu a vezane za predmetni događaj, daljnje pozivanje svjedoka DG bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka.

15. Temeljem provedenih dokaza sud je utvrdio da je tužiteljica bila zadnji mirni suposjednik stana na katu obiteljske kuće u [adresa] te da su je dana 4. rujna 2024. g. tuženici izbacili iz stana i oduzeli joj ključ nakon čega više nije bila mogućnosti stupiti u suposjed navedene nekretnine. Ovi slijedi iz iskaza same tužiteljice a i saslušanog svjedoka ZG koji je naveo kako je tuženik HG zalupio vrata za njom i rekao da više neće ući u kuću pa neka vani viče koliko hoće. I tužena JG iskazala je da je tužiteljica sama izašla pa su se vrata za njom zatvorila . Iako tuženici osporavaju da su tužiteljicu izbacili van već navode da je sama izašla bitna činjenica jest ta da je tužiteljica prije spornog događaja bila u posljednjem mirnom suposjedu predmetnog stana u kojem je stanovala i ostvarivala faktičnu vlast. Čak i da je točan navod tuženika da je tužiteljica kritične zgode radi svađe i međusobnog sukoba s HG sama napustila stan ( a ne da su je oni silom izbacili ) to ne znači da je napustila posjed u pravnom smislu jer iz okolnosti slučaja ne proizlazi njezina volja da trajno odustane od posjeda. Tužiteljica je zvala policiju, zahtijeva vraćanje ključa, uložila je ovu tužbu. Tužiteljica se nije svojevoljno odselila kod majke, nije odnijela sve svoje stvari, nije jasno izjavila da odlazi iz tog stana u [adresa]. Da su tuženici htjeli omogućiti tužiteljici ponovni ulazak u kuću to bi joj se omogućio vraćanjem ključeva od tog stana te propuštanjem bilo kakvog protivljenja ulasku u stan. Cilj posjedovne zaštite je mogućnost korištenja u konkretnom slučaju stana na katu kuće u čijem suposjedu je tužiteljica bila do čina smetanja. To korištenje podrazumijeva da tužiteljica sama ulazi u prostor stana kada hoće, uzima svoje stvari a ne da joj tuženici spreme i spakiraju stvari i stave ih u vreće koje više i nisu u tom stanu. Po stavu ovog suda tuženici su joj samovlasno onemogućili pristup i oduzeli suposjed stana. Dakle, tuženici su joj trebali odmah predati ključeve od stana ili barem istekom mjere zabrane prilaska tužiteljice i drugotuženika jedan drugom a koja mjera je trajala sedam dana. Nasuprot tome, tuženici su joj iznijeli sve stvari iz stana čime su jasno pokazali da ne žele da se vrati u taj stan što je prvotužena JG izričito i rekla u svom iskazu.

16. To što je prvotužena JG pokrenula parnicu radi iseljenja tužiteljice iz predmetne nekretnine koja parnica se vodi kod ovog suda pod posl br. Ps

-23/2023 ne sprječava posjedovnu zaštitu. Kada i ako sud u parnici Ps-23/2023 pravomoćno odluči o iseljenje tužiteljice onda će doći u obzir primjena načela " petitorium absorbet possessorium " tj. neće imati smisla štiti faktični posjed suprotan toj odluci. Za sada tužiteljici usprkos parnici za iseljenje pripada posjedovna zaštita.

17. Kako je sud utvrdio da je tužiteljica zadnji mirni suposjednik i čin smetanja i oduzimanja posjeda od strane tuženika ispunjeni su uvjeti za zaštitu posjeda predviđeni odredbom čl. 24. st.1. u vezi s čl .21. st. 1. ZOV-a i tužbeni zahtjev je trebalo usvojiti.

18. Zahtjev tužiteljice za izdavanjem privremene mjere nije osnovan. Ovršnim zakonom u čl. 346. propisano je koje su pretpostavke potrebne da bi se odredila privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine. Kumulativno je propisano da predlagatelj osiguranja treba učiniti vjerojatnim postojanje svoje tražbine i ako učini vjerojatnim i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarivanje te tražbine osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari , ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Članak 347. istog zakona propisuje koje se sve privremene mjere mogu izdati radi osiguranja nenovčane tražbine . Tužiteljica traži ovom mjerom od tuženika predaju primjerka ključeva predmetnog stana te da joj tuženici osiguraju nesmetan suposjed predmetnog stana. Sadržaj privremen mjere je gotov identičan tužbenom zahtjevu a privremena mjera služi da privremeno uredi stanje i spriječi nastanak štete ili nasilja, ona ne smije unaprijed konzumirati tužbeni zahtjev niti prejudicirati odluku suda. Tužiteljica trenutno boravi u stanu od majke pa ne postoji nenadoknadiva šteta ukoliko se ne odredi privremena mjera do pravomoćnosti odluke o tužbenom zahtjevu u postupku koji je ionako hitne naravi.

19. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st.3. Zakona o parničnom postupku Tužiteljica je uspjela u cijelosti u sporu osim sa zahtjevom za izdavanjem privremene mjere koji nije doveo do posebnih troškova jer je podnesen uz tužbu. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku iz redova odvjetnika u vidu jednokratne naknade za zastupanje od 250 bodova što obuhvaća 4 radnje i to sastav tužbe, zastupanje po punomoćniku iz redova odvjetnika na ročištima 3.12.2024. g,, 10.4.2025.g. i 27.6.2025. , te pored toga i po 50 bodova za zastupanje na ročištima 11.11.2025.-g. ,16.2.2026.g. i 23.3.2026. g. što sve ukupno sa PDV-om iznosi 1.000,00 eura. Tome treba pridodati i trošak pristojbe na tužbu od 26,54 eura, na rješenje od 26,54 eura što ukupni iznosi 1.053,08 eura. U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška je odbijen jer joj nije priznat poseban sastav prijedloga za izdavanjem privremene mjere koji je sadržan u tužbi.

U Rijeci, 4. svibnja 2026.

S U D A C

Mirna Santini

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda na nadležni Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka.

D N A :

1. Tužitelju po pun. uz nalog za uplatu sudske pristojbe na rješenje u iznosu od 26,54 i na tužbu od, 26,54 eura

2. Tuženiku po pun.

U Rijeci,4.5.2026. g.