REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU
Dr. Ante Starčevića 23, Dubrovnik
Posl. br. Povrv-123/2024 -10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Diani Butigan Granić, u pravnoj stvari tužitelja GORAČIĆI zadruga branitelja, OIB: 73169686578, Mlinište 88, Mlinište, zastupano po punomoćniku Nedjeljku Tutavcu, odvjetniku u Pločama, protiv tuženika KLEK d.o.o., OIB: 75296985765, Mlinska ulica 42, Metković, radi isplate, izvan ročišta, 04. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tomislava Žderića iz Ploča, Kralja Petra Svačića 4, posl. br. Ovrv-2228/2024 od 29. listopada 2024. godine u dijelu kojim se nalaže ovršeniku (tuženiku) KLEK d.o.o., OIB: 75296985765, Mlinska ulica 42, isplatiti ovrhovoditelju (tužitelju) GORAČIĆI zadruga branitelja, OIB: 73169686578, Mlinište 88, iznos od 5.185,68 eura, uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 29. listopada 2024. godine pa do isplate, po stopi koja je propisana člankom 12a. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a jednaka je referentnoj stopi HNB-a uvećanoj za 8 postotnih poena, te mu naknaditi i trošak ovršnog postupka u iznosu od 275,00 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 29. listopada 2024. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Tužitelj (ovrhovoditelj) je podnio prijedlog za ovrhu na osnovu kojeg je javni bilježnik Tomislav Žderić iz Ploča, posl. br. Ovrv-2228/2024 (javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-553/2024) od 29. listopada 2024. godine tuženiku naložio naknaditi tužitelju iznos od 5.185,68 eura zajedno sa pripadajućim kamatama kao i naknaditi nastale ovršne troškove u iznosu od 275,00 eura.
2. Po izjavljenom prigovoru tuženika (ovršenika) javni bilježnik je proslijedio spis Općinskom sudu u Metkoviću zbog čega sud donio rješenje od 13. studenog 2024. godine kojim je rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje, dok je u dijelu kojim je naloženo plaćanje postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
3. Tuženik je u prigovoru (sada odgovoru na tužbu) istakao prigovor zastare jer da se radi o pozajmici koja je dospjela za vraćanje još 2017. godine. Također navodi da ukoliko tražbina nije zastarjela da prigovora na plaćanje zatezne kamate jer glavna tražbina nije podmirena.
4. Temeljem čl. 461.a st. 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP) postupak u sporovima male vrijednosti je pisani postupak.
5. Prema čl. 461.a st. 6. ZPP u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave.
6. Tužitelj u odgovoru na prigovor ističe da je tuženik u prigovoru na ovrhu tvrdio da je tražbina zastarjela jer se navodno odnosi na pozajmicu dospjelu za vraćanje još 2017. godine. Tužitelj te navode smatra u cijelosti neosnovanima. Glavni dug iznosi 4.247,13 eura i nastao je na temelju ugovora o kratkoročnom zajmu kojim je bilo ugovoreno vraćanje do 31. prosinca 2019. godine. Stoga zastarni rok nije protekao na način kako to tvrdi dužnik, a prijedlog za ovrhu podnesen je pravovremeno.
7. Ukupno traženi iznos na dan podnošenja prijedloga za ovrhu iznosi 5.185,68 eura, što obuhvaća glavnicu od 4.247,13 eura uvećanu za ugovorene kamate od 4 % godišnje. Tužitelj ističe da se ne traži obračun kamate na kamatu jer je riječ o dospjelom dugu koji se sastoji od glavnice i dospjelih kamata prema ugovoru, a cijeli obračun je vidljiv u priloženim otvorenim stavkama.
8. Tuženik ne spori da je s tužiteljem sklopio ugovor o pozajmici, ističe samo prigovor zastara i prigovor obračuna kamate na kamatu.
9. U tijeku postupka sud je pregledao Otvorene stavke od 11. srpnja 2024. godine i Ugovor o kratkoročnoj pozajmici od 1. siječnja 2019. godine. Sud nije izvodio druge dokaze jer tuženik je samo prigovorio na zastaru i na obračun zatezne kamate
10. Iz Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 1. siječnja 2019. godine proizlazi da je tužitelj, kao davatelj pozajmice, sa tuženikom, kao primateljem pozajmice, sklopio Ugovor o pozajmici u kojem ugovorena sredstva pozajmice iznose 32.000,00 kuna. Na pozajmljena sredstava ugovorena je kamatna stopa od 4% na godišnjoj razini. Rok otplate je do 31. prosinca 2019. godine.
11. Iz provedenog dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da su stranke u obvezno pravnom odnosu iz osnove ugovora o zajmu iz čl. 499. Zakona o obveznim odnosima (Zakon o obveznim odnosima "Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.) Temeljem čl. 499. ZOO-a zajmodavac se obvezuje da zajmoprimcu preda određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje da mu vrati poslije stanovitog vremena isti iznos novca odnosno istu količinu stvari iste vrste i kvalitete.
12. Tužitelj, kao zajmodavac, predao je tuženiku, kao zajmoprimcu, iznos od 4.247,13 eura (32.000,00 kuna), a tuženik nije vratio navedeni iznos tužitelju. Pored navedene glavnice tužitelj zahtjeva i isplatu kamata u iznosu od 938,55 eura koju je obračunao po ugovorenoj stopi od 4% godišnje. Kako tuženik, kao zajmoprimac, nije vratio pozajmljeni iznos od 4.247,13 eura (32.000,00 kuna) u ugovorenom roku, kao ni kamatu koju je tužitelj obračunao od dana sklapanja ugovora do 10. srpnja 2024. godine , zakasnio je s ispunjenjem novčane obveze, pa stoga temeljem čl. 29. ZOO-a duguje tužitelju zakonsku zateznu kamatu. Pored kamate na navedenu glavnicu tužitelj zahtjeva i isplatu kamate i na iznos u iznosu obračunate kamate od 938,55 eura koju je obračunao po ugovorenoj stopi od 4% godišnje. Tužitelj zahtjeva isplatu kamate na ukupni iznos od 5.185,68 eura (glavnica plus obračunata kamata) od 29. listopada 2024. godine odnosono od dana podnošenja tužbe i to stoga jer na iznos neisplaćenih kamata mogu se zahtijevati zatezne kamate samo od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu.(čl.31 st.2. ZOO-a).
13. U odnosu na prigovor zastare potrebno je istaknuti da za ugovor o zajmu vrijedi opći zastarni rok od pet godina propisan člankom 225. i taj rok nije protekao jer je dospijeće zajme bio 31. prosinca 2019. godine, a prijedlog za ovrhu je podnesen 10. listopada 2024. godine. Sud nije izvodio druge dokaze jer tuženik je samo prigovorio na zastaru i na obračun zatezne kamate, a na koje prigovore je sud prethodno obrazložio.
14. Radi svega naprijed navedenog, sud je odlučio kao u izreci presude.
15. Tužitelj nije postavio određeni zahtjev u pogledu troškova parničnog postupka pa sud o istima nije ni odlučio.
U Dubrovniku, 04. svibnja 2026.
Sudac:
Diana Butigan Granić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se izjavljuje Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana dostave presude, pozivom na gornji poslovni broj spisa. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ovog zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
DN-a:
- pun. tužitelja,
- tuženiku.
