Republika Hrvatska
Općinski sud u Pazinu
Stalna služba u Poreču-Parenzo
Turistička ulica 2
52440 Poreč-Parenzo
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo po sucu tog suda Alenu Barbiću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKOG ZAVODA ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB 84397956623, iz Zagreba, Mihanovićeva 3, zastupanog p.p. ČŽ, dipl. iur., radniku kod tužitelja, protiv tuženika TRIGLAV OSIGURANJE d.d., OIB 29743547503, iz Zagreba, A. Heinza 4, zastupanog p.p. odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui, iz Zagreba, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene dana 20. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 04. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženiku TRIGLAV Osiguranje d.d. Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503 da isplati tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623 iznos od 11.995,13 eura / 90.377,31 kn ( preračunato primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 kn za 1 EUR-o ) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 21.5.2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te plati trošak parničnog postupka, sve u roku od 15 dana."
II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 1.000,00 eur, sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja, pa do isplate, u roku od 15 dana.
Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u dijelu iznad dosuđenog.
Obrazloženje
1. U tužbi podnesenoj 16. lipnja 2023. tužitelj tvrdi da se dana 26.6.1998. dogodila prometna nesreća na način kako da to proizlazi iz Zapisnika o očevidu MUP-a PU Istarska PP br. 511-08-60/3-K-79/98 od 15.7.1998. i Optužnice Općinskog državnog odvjetništva Pula broj. DOK-450/98 od 4.5.199, u kojoj da je kao suputnik sudjelovao osiguranik tužitelja ZŽ, kojom prilikom da je zadobio teške tjelesne povrede zbog kojih da je preminuo. Prometnu nesreću skrivio da je osiguranik prednika tuženika OŽ, koji da je u vrijeme štetnog događaja upravljao osobnim vozilom marke „Zastava“, tip 750, reg. oznake [registarska oznaka], registriranog i osiguranog kod prednika tuženika OZ-a „SAVA“, policom broj: [broj police]. Rješenjem tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područnog ureda u Puli-Pola broj 1704 od 23.11.1998. udovici pok. osiguranika tužitelja EŽ priznato da je pravo na obiteljsku mirovinu, te da joj je rješenjem tužitelja broj 1704 od 3.12.2003 uspostavljeno pravo na obiteljsku mirovinu. Budući da tužitelj trpi štetu isplatom obiteljske mirovine EŽ kao trajnog novčanog davanja, tužitelj da je od tuženika potraživao naknadu štete za prethodna obračunska razdoblja, te da je tuženik podmirio štetu nastalu tužitelju do 30.6.2020. Predmet ove tužbe da je šteta koja da je tužitelju nastala isplatom obiteljske mirovine EŽ u razdoblju od 1.7.2020. do 30.4.2023., a koja šteta da prema Obračunu isplata od 2.5.2023. iznosi 11.995,13 EUR-a1 / 90.377,31 kn. Tužitelj da potražuje predmetnu štetu od tužitelja sukladno odredbama čl. 161. st. 1. i 2., a u svezi čl. 164. st.1. Zakona o mirovinskom osiguranje (NN RH br. 157/13) (dalje ZOMO), i to štetu koja da obuhvaća novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu. Tužitelj da je tuženiku dostavio izvansudski Odštetni zahtjev za ovdje predmetnu štetu kojeg da je tuženik primio 5.5.2023. a kojeg da je tuženik otklonio. Slijedom navedenog tužitelj da, pozivajući se na čl. 161., 164. st. 1. i 5., a u pogledu tijeka zateznih kamata na čl. 165. st.3. Zakona o mirovinskom osiguranju (N.N. br. 157/13, 33/15, 93/15, 151/14, 120/16, 115/18, 102/19), podnosi ovu tužbu. Tužitelj zahtijeva donošenje presude sljedećeg sadržaja: "Nalaže se tuženiku TRIGLAV Osiguranje d.d. Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503 da isplati tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623 iznos od 11.995,13 eura / 90.377,31 kn ( preračunato primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 kn za 1 EUR-o ) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 21.5.2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te plati trošak parničnog postupka, sve u roku od 15 dana."
2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da se priznaje nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija i odgovornost osiguranika tuženika. Osporava se osnovanost i visina tužbenog zahtjeva. Obveza tuženika da je propisana odredbama Zakona obveznim osiguranjima u prometu čl. 27. u kojima da stoji: " (1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu." Da se predmetna odredba primjenjuje da potvrđuje Rješenje VSRH REV 2140/2018 od 13/07/2022 (u prilogu) kojim da je ukinuta prvostupanjska i drugostupanjska presuda te predmet vraćen na ponovno suđenje s uputom i obrazloženjem da je riječ o pitanju glede kojeg da pobijana odluka odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog u odlukama poslovni broj Rev 2140/2018, Rev 12/2022, Rev 909/21, Rev 1354/16, Rev-x 388/2018-2, i drugima. Prema pravnom shvaćanju VSRH, za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika, radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan da je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje u trenutku kada su izvršene isplate mirovina, a sukladno odluci REV-12/2022 navedene odredbe da se primjenjuju i za slučaj plaćanja obiteljske mirovine. Nastavno na navedeno ukazuje se da i VTS u svojoj odluci Pž-3459/2020 od 27/12/2021 (u prilogu) preinačuje prvostupanjsku presudu i odbija tužbeni zahtjev HZMO-a s obrazloženjem da je odredbom čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu propisano da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a na tužitelju da je teret dokazivanja visine iznosa koji bi eventualno bio osnovan. U citiranoj presudi da jasno stoji da, u slučaju kada se radi o ozljedi izvan rada (kao u ovom slučaju), tužitelj (HZMO) da nema pravo na naknadu štete. Kada bi se radilo o ozljedi na radi, tada da bi tužitelj morao dokazati razliku između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu. Stoga navedeno da jasno ukazuje kako je tužbeni zahtjev u svakom slučaju neosnovan. U svakom slučaju, teret dokazivanja visine štete da je na tužitelju (imajući u vidu odredbe ZPP-a i ZOOP-a), jer da se ista mora utvrditi sukladno odredbama čl. 27 ZOOP-a , a ukoliko naslovni sud zastupa drugačije pravno shvaćanje predlaže se da sukladno načelu otvorenog pravosuđenja o istome obavijesti stranke, kako bi pravovremeno istakle svoje dokazne prijedloge. Slijedom iznijetog predlaže se tužbeni zahtjev odbiti.
3. U svojoj replici tužitelj navodi da je stav tuženika o primjeni mjerodavnog materijalnog prava pogrešan i pravno neutemeljen, što da tužitelj obrazlaže u nastavku prilažući i najnoviju sudsku praksu. Predmet ovog spora da je regresni zahtjev Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje iz odredbe čl. 161. i čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13…115/18, primjena od 1.1.2014. - dalje u tekstu ZMO) za razdoblje isplate mirovine od 1.4.2020. do 31.12.2022., a ne subrogacija iz čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/2005, primjena od 1.1.2006. – dalje u tekstu ZOOP). Kod prava subrogacije i prava regresa potražuje da se iz različitih osnova. Kod subrogacije određena prava da prelaze sa jednog subjekta obveznog odnosa na drugi, dakle radi da se o izvedenom pravu, dok da je regres izvorno pravo na naknadu štete. Tužitelj da ima izvorno pravo na naknadu štete od osiguravajućeg društva prema odredbama članka 164. ZOMO-a. Odredbe ZOMO-a da predstavljaju poseban propis kojim da je uređena materija naknade štete koju da tužitelj trpi isplatom mirovinskih primanja, dok da ZOOP uređuje samo materiju iz područja obveznog osiguranja u prometu i da se ne može odnositi na štetu nastalu isplatom mirovinskih primanja. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje da ima temeljem odredbi ZMO-a izravno pravo regresa od osiguravajućeg društva što da podrazumijeva i pravo na izravnu tužbu, što da je i ovdje slučaj. Direktni zahtjev odnosno direktna tužba da je pravo treće oštećene osobe kojoj je prouzročena šteta upotrebom motornog vozila da zahtjeva naknadu štete neposredno od osiguravatelja kod kojeg je osoba koja je odgovorna za štetu bila osigurana. Osiguranik osiguravatelja da ima ugovorni odnos sa svojim osiguravateljem temeljem sklopljenog ugovora o osiguranju, dok da je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje treća osoba. Obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti za štetu nastale trećim osobama ugovara da se kako bi se zaštitile treće oštećene strane. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje da ima svojstvo treće osobe sukladno odredbama čl. 1069. Zakona o obveznim odnosima kao i sukladno odredbama čl. 23. ZOOP-a. Tužitelj da trpi štetu iz predmetne prometne nezgode obzirom da je po odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju bio obvezan priznati pravo na obiteljsku mirovinu zbog smrti osiguranika nastale kao posljedica povreda zadobivenih u predmetnoj prometnoj nezgodi. Da se ovdje radi o regresnoj odgovornosti iz ZMO-a a ne o subrogaciji iz ZOOP-a da potvrđuje i Ustavni sud u svojoj odluci broj: U-III-1088/2017 od 28.9.2021. (prilaže se) koja da navodi: „U ovom predmetu riječ je o parničnom postupku radi regresnog potraživanja nositelja mirovinskog osiguranja koji oštećenici isplaćuju invalidsku mirovinu, nositelju osiguranja od automobilske odgovornosti, na ime štete (invalidnosti oštećenice, preuranjenog umirovljenja i, posljedično isplate invalidske mirovine) koju je svojim vozilom prouzročio njegov osiguranik.“ Posljedica primjene odredbe čl. 27. ZOOP-a kako da to zahtjeva tuženik, bila da bi da svi vozači u Republici Hrvatskoj koji su odgovorni za nastanak prometne nezgode, odgovaraju za naknadu štete prema HZMO-u, iako da su se osigurali od odgovornosti za štetu prema trećima. Tužitelj da ipak smatra da intencija zakonodavca nije bila osloboditi osiguravajuća društva obveze naknade štete ili ih dovoditi u povlašteniji položaj od drugih pravnih i fizičkih osoba. Šteta, kao relevantna činjenica prema vremenu čijeg nastanka se određuje koja će se odredba primijeniti, za tužitelja da nastaje prilikom isplate svake invalidske mirovine, pa da se, u konkretnom slučaju za utvrđivanje osnove i visine štete za tužitelja, kao lex specialis primjenjuje Zakon o mirovinskom osiguranju, te da su zbog toga s obzirom na razdoblje nastanka štete, odnosno trenutak isplate mirovine mjerodavne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju koje su stupile na snagu 1. siječnja 2014. Odredbom članka 27. stavak 1. do 3. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05), na koji da se poziva tuženik i koji da je u osnovnom tekstu stupio na snagu 1. lipnja 2006., bilo da je propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a st. 2. propisano da je da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, dok da se prema st. 3. razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Odredba članka 14. Zakona o izmjenama i dopunama ZOOP-a (NN 76/2013) koji da je stupio na snagu 1. srpnja 2013., mijenjala da je citirani članak 27. na način da se iza stavka 4. dodaje stavak 5. koji da glasi: „ Obvezu iz stavka 1. ovog članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje“. Dakle, ta odredba da nije relevantna za rješenje ovog spora, jer da se ne radi o izvršavanju obveze tuženika prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja. Tužitelj ukazuje na sudsku praksu drugačiju od one na koju se poziva tuženik a prema kojoj da u ovoj pravnoj stvari treba primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19,84/21) i to odredbe članka 161. st. 2.toč. 1. prema kojima da šteta za tužitelja predstavlja novčana davanja isplaćena na osnovu priznatog prava na mirovinu u punom iznosu; odredbe članka 164. st. 1. prema kojima da se naknada štete zahtjeva izravno od društva za osiguranje kod kojega je vozilo osigurano od odgovornosti za štetu te odredbe članka 164. st. 5. prema kojima da su za utvrđivanje visine štete mjerodavne odredbe ZMO-a. Tužitelj posebno ukazuje na Rješenje Vrhovnog suda RH broj Revd 1177/2023 od 21.3.2023. kojim da se Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje dopušta revizija u odnosu na slijedeće pravno pitanje: „1. Da li za HZMO u parničnom postupku naknade štete, kojom potražuje naknadu štete po isplaćenoj invalidskoj mirovini nakon 1. siječnja 2014. stvarnu štetu predstavlja puni iznos isplaćene mirovine u skladu s člankom 161. ZOMO („Narodne novine“ 157/13) ili kako smatra tuženik štetu predstavlja razlika između rješenjem priznate i isplaćene mirovine i pretpostavljenog iznosa invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, u skladu sa čl. 27. ZOOP-a („Narodne novine“ 151/05) „…. uz obrazloženje da se radi o pravnom pitanju o kojem da sudska praksa viših sudova nije jedinstvena.
4. U svojoj replici tuženik navodi da je predmet ovog postupka zahtjev tužitelja za naknadu štete, a ne regresni zahtjev, jer da regresni zahtjev pretpostavlja subrogaciju tužitelja u prava svog osiguranika što da ovdje nije slučaj. Tuženik napominje da se u odgovoru na tužbu pozvao na pravna shvaćanja koja da su potvrđena i prihvaćena u drugim odlukama koje da se dostavljaju. U ovim odlukama da se zauzimaju pravna shvaćanja da je u predmetima u kojima HZMO zahtjeva isplatu naknade štete s naslova isplaćenih mirovine, za odluku mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ( ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode te da prije svega treba imati u vidu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalih i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama ZOOP. Također VSRH da navodi da osiguravajuća društva nisu štetnici nego da temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti da je uređen posebnim zakonom i to ZOOP. Dakle riječ da je o obveznom osiguranju u prometu, a koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti da je uređena ZOOP, te da se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje da regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP koji da je: u čl. 8. st. 1. ZOOP regulirao „Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak“, a ta odredba da glasi: „Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.“, u čl. 27. ZOOP koji da je uredio „zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“ na način da obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu. Tuženik smatra da sve dostavljene odluke ne ostavljaju prostora za drugačija tumačenja. Stoga navedeno da jasno ukazuje kako je tužbeni zahtjev u svakom slučaju neosnovan. U svakom slučaju, teret dokazivanja visine štete da je na tužitelju (imajući u vidu odredbe ZPP-a i ZOOP-a) , jer da se ista mora utvrditi sukladno odredbama čl. 27. ZOOP-a , a ukoliko naslovni sud zastupa drugačije pravno shvaćanje predlaže se da sukladno načelu otvorenog pravosuđenja o istome obavijesti stranke, kako bi pravovremeno istakle svoje dokazne prijedloge.
5. U dokaznom postupku je izvršen uvid u: zapisnik o očevidu MUP-a, PU Istarske, broj 511-08-60/3-K-79/98 od 15. srpnja 1998. (4-7), optužnicu ODO-a u Puli broj DOK-450/98 od 04. svibnja 1999. (8-10), rješenje HZMO-a, Područnog ureda u Puli broj 1704 od 23. studenog 1998. (11-13), rješenje HZMO-a, Područnog ureda u Puli broj 1704 od 03. prosinca 2003. (15-16), obračun isplata od 02. svibnja 2023. (17), ispis iz banke podataka doznačenih mirovinskih davanja od 02. svibnja 2023. (18-33) i odštetni zahtjev s povratnicom (34-35).
6. Uvidom u zapisnik o očevidu MUP-a, PU Istarske, broj 511-08-60/3-K-79/98 od 15. srpnja 1998. utvrđeno je da se taj zapisnik odnosi na prometnu nesreću koja se dogodila 26. lipnja 1998., dok je uvidom u optužnicu ODO-a u Puli broj DOK-450/98 od 04. svibnja 1999. utvrđeno da je zbog te prometne nesreće Općinskog državno odvjetništvo Pula bilo podiglo optužnicu protiv OŽ.
Među strankama je nesporno da se dana 26. lipnja 1998. dogodila prometna nesreća na način kako to proizlazi iz zapisnika o očevidu MUP-a PU Istarska PP br. 511-08-60/3-K-79/98 od 15. srpnja 1998. i optužnice Općinskog državnog odvjetništva Pula broj DOK-450/98 od 04. svibnja 1999., u kojoj je kao suputnik sudjelovao osiguranik tužitelja ZŽ, kojom prilikom je zadobio teške tjelesne povrede zbog kojih je preminuo, te da je prometnu nesreću skrivio osiguranik prednika tuženika OŽ koji je u vrijeme štetnog događaja upravljao vozilom marke Zastava, tip 750, reg. oznake [registarska oznaka], registriranim i osiguranim kod prednika tuženika OZ-a "Sava" policom broj [broj police].
Uvidom u rješenje HZMO-a, Područnog ureda u Puli broj 1704 od 23. studenog 1998. utvrđeno je da je tim rješenjem udovici pok. osiguranika tužitelja EŽ ZŽ priznato pravo na obiteljsku mirovinu, dok je uvidom u rješenje HZMO-a, Područnog ureda u Puli broj 1704 od 03. prosinca 2003. utvrđeno je da je tim rješenjem EŽ uspostavljeno pravo na obiteljsku mirovinu. To je među strankama i nesporno.
Nesporno je da je tužitelj, budući da trpi štetu isplatom obiteljske mirovine EŽ, kao trajnog novčanog davanja, od tuženika potraživao naknade za prethodna obračunska razdoblja, te da je tuženik podmirio štetu nastalu tužitelju do 30. lipnja 2020.
Uvidom u obračun isplata od 02. svibnja 2023. i ispis iz banke podataka doznačenih mirovinskih davanja od 02. svibnja 2023. utvrđeno je da je tužitelj za razdoblje od 01. srpnja 2020. do **.**.2023., EŽ, kao korisnici obiteljske mirovine, isplatio iznos od ukupno 11.995,13 eur. To među strankama ni nije sporno.
Nesporno je da je tužitelju nastala šteta isplatom obiteljske mirovine EŽ u razdoblju od 01. srpnja 2020. do 30. travnja 2023., a koja šteta prema obračunu isplata od 02. svibnja 2023. iznosi 11.995,13 eur.
Uvidom u odštetni zahtjev s povratnicom utvrđeno je da se tužitelj obratio tuženiku vansudskim odštetnim zahtjevom za isplatu iznosa od 11.995,13 eur u roku od 15 dana, koji zahtjev je tuženik primio 05. svibnja 2023.
Za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno, u trenutku kada su izvršene uplate mirovine, u konkretnom slučaju Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05 i dr., dalje: ZOOP).
Prema čl. 27. st. 1. ZOOP-a društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Prema st. 2. istog članka stvarnom štetom u smislu st. 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno, članova njezine obitelji. Prema st. 3. istog članka razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinskog osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
Dakle, tuženik bi bio dužan naknaditi tužitelju stvarnu štetu u vidu razmjernog iznosa mirovine pod pretpostavkom da postoji razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (dalje: HZMO) i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
U konkretnom slučaju, budući da rješenjem HZMO-a nije utvrđena invalidska mirovina, već obiteljska mirovina, to ni ne postoji pretpostavka za utvrđenje razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Posljedično, ne postoji obveza tuženika prema tužitelju.
Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u t. I dispozitiva.
7. Tuženik je zatražio naknadu parničnih troškova.
Prema čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.
Tužitelj je izgubio ovu parnicu, pa je dužan naknaditi tuženiku parnične troškove.
Tuženiku su priznati sljedeći parnični troškovi: za sastav odgovora na tužbu 200,00 eur (Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika), za sastav podneska od 14. ožujka 2024. 200,00 eur (Tbr. 8. t. 1.), za zastupanje na ročištu 13. lipnja 2024. 200,00 eur (Tbr. 9. t. 1.), za zastupanje na ročištu 20. travnja 2026. 200,00 eur (Tbr. 9. t. 1.) i za PDV na ove radnje 200,00 eur (Tbr. 46.), ili ukupno 1.000,00 eur.
Tuženiku nisu priznati troškovi pristojbe na odgovor na tužbu "po pozivu i odluci suda", jer u pogledu ovih troškova, njegov zahtjev nije postavljen određeno, kako je to nužno, sukladno čl. 164. st. 2. ZPP-a. Osim toga, tuženik, sukladno čl. 4. t. 2. Zakona o sudskim pristojbama, ni nije obveznik plaćanja ove pristojbe.
Tuženiku, temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a, pripadaju zatražene zakonske zatezne kamate na priznate troškove, tekuće od dana donošenja odluke do isplate.
Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u t. II dispozitiva.
U Poreču-Parenzo, 04. svibnja 2026.
S u d a c:
Alen Barbić, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud, kao drugostupanjski sud.
DNA:
1. tužitelju,
2. tuženiku p.p.
S u d a c: v.r.
