REPUBLIKA HRVATSKA

P-2796/2025

Trgovački sud u Zagrebu

Trg J. F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, u pravnoj stvari tužitelja ELITAS d.o.o., OIB 99822733422, Desinić, Jelenjak 28/1, kojeg zastupa punomoćnik Ilija Boić, odvjetnik iz Zaboka, Matije Gupca 28, protiv tuženika ALUMINI STEKLO z.d.o.o., Slovenija, Brežice, Ulica kozjanskih borcev 16, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 30. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, danom objave 4. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 4.282,48 eura sa zateznim kamatama koje teku od 29. prosinca 2021. do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 821,42 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 11. studenog 2024. podnio zahtjev za izdavanje europskog platnog naloga i sud je donio europski platni nalog P-eu-96/2024 od 26. studenog 2024. kojim je tuženiku naložio namiriti tužiteljevu tražbinu u iznosu od 4.282,48 eura sa zateznim kamatama od 29. prosinca 2021. do isplate.

2. Tuženik je podnio prigovor protiv europskog platnog naloga u kojem je naveo da osporava potraživanje.

3. Tužitelj je tijekom postupka naveo kako mu tuženik nikada nije poslao nikakvu reklamaciju na isporučenu robu.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao konto karticu (list 9 spisa), ispis otvorenih stavki (list 11 spisa), račune (list 12-15 spisa), e-mail korespondenciju (list 95-99, 101-102 spisa), otpremnice (list 100, 103 spisa).

5. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu cijene za robu isporučenu tužitelju.

7. Sud nije prihvatio tuženikov prijedlog za odgodu ročišta od 30. ožujka 2026. jer tuženik nije učinio vjerojatnim postojanje opravdanog razloga zbog kojeg ne može pristupiti na ročište. Tuženiku je dostava poziva izvršena 17. ožujka 2026. Tuženik je u podnesku od 24. ožujka 2026. naveo da ne može pristupiti ročištu zbog bolovanja. Međutim, tuženik nije dostavio nikakve isprave iz kojih bi proizlazilo da zbog zdravstvenih razloga ne može pristupiti ročištu (primjerice, liječnička dokumentacija).

8. Iz računa u spisu proizlazi da je tužitelj ispostavio tuženiku sljedeće račune kojima ga je pozvao platiti cijenu za robu:

- račun broj 371/POSL1/1 od 11. studenog 2021. u iznosu od 23.381,18 kn (3.103,22 eura) za raznu robu koja se odnosi na prozore, balkonska vrata, fiksne stijene, klizne stijene,

- račun broj 420/POSL1/1 od 23. prosinca 2021. u iznosu od 19.018,18 kn (2.524,15 eura) za raznu robu koja se odnosi na prozore i balkonska vrata.

9. Tuženik tijekom postupka nije iznio niti jednu određenu činjenicu, niti naveo određene razloge osporavanja tražbine, već je samo općenito naveo da osporava potraživanje. Iz otpremnica broj 21-0061 od 11. studenog 2021. i 21-0066 od 23. prosinca 2021. proizlazi da je tužitelj isporučio tuženiku robu koja je navedena u ispostavljenim računima. U obje otpremnice kao primatelj robe je naznačen tuženik i otpremnice su potpisane po primatelju robe. U otpremnici broj 21-0061 od 11. studenog 2021. kao predmet isporuke navedena je sva roba koja je navedena i na računu broj 371/POSL1/1 od 11. studenog 2021., a na otpremnici broj 21-0066 od 23. prosinca 2021. kao predmet isporuke navedena je sva roba koja je navedena i na računu broj 420/POSL1/1 od 23. prosinca 2021. Iz e-mail korespondencije između stranaka proizlazi da je tuženik naručio robu, prozore i vrata, od tužitelja e-mailovima od 8. listopada 2021. i 22. rujna 2021. Sud je na temelju otpremnica i korespondencije utvrdio da su tužitelj kao prodavatelj i tuženik kao kupac sklopili ugovor o kupoprodaji i da je tužitelj isporučio robu tuženiku, a uzimajući u obzir i da tuženik tijekom cijelog postupka nije iznio niti jedan određeni razlog osporavanja potraživanja.

10. S obzirom na to da je ugovor o kupoprodaji robe sklopljen između stranaka sa sjedištem u dvije različite zemlje (Hrvatska i Slovenija), obje ugovornice Konvencije Ujedinjenih naroda o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe, to se u ovom postupku na pravni odnos stranaka uz odredbe ugovora primjenjuje Konvencija Ujedinjenih naroda o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe (“Službeni list Međunarodni ugovori broj 10/84 – dalje: Konvencija).

11. Sud je na temelju računa utvrdio da ugovorena cijena iznosi 23.381,18 kn (3.103,22 eura) za robu po računu broj 370/POSL1/1 i 19.018,18 kn (2.524,15 eura) za robu po računu broj 420/POSL1/1. Tuženik tijekom postupka nije tvrdio da bi bila ugovorena neka druga cijena, a ne ona navedena u računu. Kako je tuženiku roba isporučena te nije istaknuo nikakve prigovore u pogledu cijene sud je utvrdio cijenu na temelju računa u spisu.

12. Tuženik je dužan platiti ugovorenu cijenu sukladno odredbi čl. 53. Konvencije.

13. S obzirom na to da tuženik nije platio cijenu, tužitelj ima pravo na kamate sukladno odredbi čl. 78. Konvencije, s time da Konvencijom nije propisana kamatna stopa.

14. Odredbom čl. 7. st. 2. Konvencije propisano je da će se pitanja koja se tiču materije uređene Konvencijom, a nisu izričito riješena u njoj, rješavati prema općim načelima na kojima se ona temelji ili, bez tih načela, prema pravu mjerodavnom na osnovi pravila međunarodnog privatnog prava.

15. Budući da stopa zatezne kamate nije propisana konvencijom, a niti se to pitanje može riješiti na temelju načela na kojima se Konvencija temelji, mjerodavno pravo u pogledu stope zatezne kamate određeno je Uredbom (EZ) broj 593/2008 Europskog parlamenta i vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze.

16. Čl. 4. st. 1.(a) određeno je da ugovor o prodaji robe podliježe pravu države u kojoj prodavatelj ima uobičajeno boravište. Kako prodavatelj ima sjedište na području Republike Hrvatske, to je mjerodavno pravo Republike Hrvatske.

17. Tuženik nije podmirio obvezu po dospijeću pa je sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i čl. 183. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje: ZOO) dužan platiti zatezne kamate koje počinju teći prvi dan nakon dospijeća tražbine. Sud je na temelju računa kojeg je ispostavio tužitelj utvrdio dan dospijeća jer tuženik tijekom postupka nije osporavao sam datum dospijeća. Tražbina po računu broj 372/POSL1/1 dospjela je 11. studenog 2021., a tražbina po računu broj 420/POSL1/1 dospjela je 28. prosinca 2021. Tužitelj potražuje zatezne kamate na cjelokupan iznos od 29. prosinca 2021. pa je o tome odlučeno u granicama zahtjeva sukladno čl. 2. ZPP-a. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredom čl. 29. st. 2. ZOO-a za trgovačke ugovore.

18. Tuženik je dužan nadoknaditi tužitelju parnične troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Prilikom odlučivanja o tome koji troškovi će se nadoknaditi tužitelju uzeti su obzir samo troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 – dalje: Tarifa). O troškovima postupka odlučeno je u granicama postavljenog zahtjeva, kojim granicama je sud vezan sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a.

19. Tužitelju su priznati troškovi sastava zahtjeva za europski platni nalog u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 7. t. 1. Tarife, podneska od 5. veljače 2025. u iznosu od 50,00 eura prema Tbr. 8. t. 4. Tarife, podneska od 12. ožujka 2026. u iznosu od 50,00 eura prema Tbr. 8. t. 4. tarife, zastupanja na ročištu od 19. siječnja 2026. u iznosu od 50,00 eura prema Tbr. 9. t. 5. Tarife, za ročište od 30. ožujka 2026. u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, ukupno 550,00 eura. Tužitelju je priznat trošak PDV-a (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 137,50 eura, trošak sudske pristojbe za zahtjev za europski platni nalog u iznosu od 44,64 eura i sudske pristojbe za presudu u iznosu od 89,28 eura, pa ukupni priznati troškovi iznose 821,42 eura.

Zagreb, 4. svibnja 2026.

Sudac

Goran Iskra

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona.

DNA:

tužitelju po punomoćniku

tuženiku