Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kžmp-8/2026-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću za mladež sastavljenom od suca Davora Mitrovića, predsjednika vijeća te suca za mladež Vlaste Šimenić-Kovač i suca Mladena Radičevića, članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. JF, OIB [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 231. st. 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Kovm-44/2026-9 od 24. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 4. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okr. JF, kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Kovm-44/2026-9 od 24. travnja 2026., na temelju čl. 127. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje u tekstu ZKP) u vezi s čl. 131. st. 1. ZKP-a, protiv okr. JF produljen je istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP-a zbog osnovane sumnje na učin kaznenog djela protiv imovine - razbojnička krađa iz čl. 231. st. 1. KZ/11, te kaznenog djela protiv zdravlja ljudi - omogućavanje trošenja droga iz čl. 191. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 191. st. 2. KZ/11.

1.1. Okr. JF u istražni zatvor uračunato je vrijeme uhićenja, lišenja slobode i dosadašnje trajanje istražnog zatvora od 4. ožujka 2026., pa nadalje.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio okr. NF putem branitelja po službenoj dužnosti Darka Mundweila, odvjetnika iz Osijeka zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl.468. st. 1. toč. 11. i st. 3. ZKP-a te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 470. ZKP-a, s prijedlogom da se prvostupanjsko rješenje ukine i okr. mpo. JF pusti na slobodu, pa i uz eventualnu primjenu odgovarajućih mjera opreza iz čl. 98. ZKP-a, podredno, da se ukine pobijano rješenje i vrati predmet na ponovno odlučivanje.

3. Žalba nije osnovana.

4. U žalbi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a žalitelj upire da pobijano rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama koje se odnose na mogućnost zamjene istražnog zatvora mjerama opreza ili istražnim zatvorom u domu uz tehnički nadzor. Međutim, suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud u toč. 9. dao šture, iako dostatne razloge zbog kojih smatra da se svrha istražnog zatvora ne bi mogla ostvariti blažim mjerama s obzirom na njegov raniji život (ranije izrečene odgojne mjere, maloljetnički zatvor i zatvor), kao i nalaz i mišljenje vještaka psihijatra glede karakteristika ličnosti okrivljenika koji uključuju s obzirom na svoju psihopatologiju i sklonost ovisničkom ponašanju i mogućnost počinjenja sličnog ili težeg kaznenog djela u budućnosti.

5. Žalbom okrivljenik ukazuje da je prvostupanjski sud povrijedio njegovo pravo na slobodu zajamčenu čl. 22. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14) i čl. 5. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te povrede prava na pravičan postupak iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. Konvencije, čime mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, čime sadržajno ukazuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 12. ZKP-a.

5.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora na način koji bi predstavljao kršenje navedenih Ustavnih prava okrivljenika pa da bi time bilo povrijeđeno njegovo pravo na pravičan postupak. Prvenstveno, okrivljenik u pobijanom rješenju nije razmatran kao počinitelj kaznenog djela, već kao osoba koja je osnovano sumnjiva za počinjenje kaznenih djela koja joj se optužnicom stavljaju na teret. Uz to, neovisno što je sloboda pojedinca Ustavom zaštićena kategorija, žalitelj u potpunosti zanemaruje da sud od slučaja do slučaja procjenjuje opravdanost oduzimanja slobode kada je ono utemeljeno na zakonu, a oduzimanje slobode je u konkretnom slučaju opravdano, kako će to biti kasnije obrazloženo kada se ovaj sud bude očitovao u odnosu na pogrešno utvrđeno činjenično stanje vezano za postojanje posebne zakonske pretpostavke iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP-a. Mjera istražnog zatvora ne predstavlja kažnjavanje i nije kazna, već je u konkretnoj situaciji mjera kojom se preveniraju utvrđene opasnosti na strani okrivljenika, a produljenje istražnog zatvora razmjerno je postizanju opravdanog cilja jer zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti postupka pretežu nad njegovim pravom na slobodu.

6. U žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik osporava postojanje osnovane sumnje kao opće zakonske pretpostavke iz čl. 123. st. 1. ZKP-a za daljnjom mjerom istražnog zatvora upirući da sud nije u dovoljnoj mjeri vrednovao sadržaj osnovane sumnje i pravnu kvalifikaciju prvog kaznenog djela te da činjenični opis otvara ozbiljno pitanje intenziteta sile, svrhe sile i pravne kvalifikacije djela jer da svako naguravanje pri pokušaju izlaska iz trgovine nije automatski razbojnička krađa u smislu čl. 231. st. 1. KZ/11 čime se sud uopće ne bavi, već pravnu kvalifikaciju prihvaća kao gotovu činjenicu, pri čemu ne analizira konkretnu težinu događaja, stvarni stupanj opasnosti, bitno smanjenju ubrojivost okrivljenika, njegovu dob, zdravstveno stanje i potrebu liječenja.

6.1. Glede prethodnih žalbenih navoda, žalitelju se napominje da je prilikom odlučivanja o postojanju opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora dostatno postojanje relevantnog stupnja osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kaznena djela koje mu se stavljaju na teret, a što je u konkretnom slučaju i ostvareno i proizlazi iz optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku, broj KOmp-DO- 26/2026-1 od 20. travnja 2026., kao i dokaza na kojima se ista temelji, a napose zapisnika o ispitivanju ošt. i žrtve EF, ošt. djeteta CF, zapisnika o ispitivanju svjedoka zaštitara ČF, svjedokinje ĐF, svjedokinje MF, sudsko-psihijatrijskog nalaza i mišljenja prof. dr.sc. ZF, zapisnika o očevidu, medicinske dokumentacije, snimke video- nadzora iz trgovine Lidl, potvrde o privremenom oduzimanju predmeta na ime okrivljenika od 2. ožujka 2026., potvrde o vraćanju privremeno oduzetih predmeta djelatniku trgovine Lidl u Belom Manastiru, zapisnika o očevidu te izvješća Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Beli Manastir. Pri tome se ponavlja žalitelju kako se osnovana sumnja pri odlučivanju o potrebi primjene mjere istražnog zatvora utvrđuje na osnovu sadržaja postojećih dokaza, bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu i vjerodostojnost istih, dok će ocjenu vjerodostojnosti dokaza i odluku o tome je li okrivljenik počinio kazneno djelo donijeti raspravno vijeće, naravno, ukoliko dođe do potvrđivanja optužnice, po završetku dokaznog postupka i ocjene svih izvedenih dokaza.

6.2. Osnovana sumnja opća je zakonska pretpostavka da se protiv neke osobe odredi, odnosno produlji istražni zatvor.

7. Okr. NF osporava postojanje posebne zakonske pretpostavke za produljenje istražnog zatvora iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP-a naglašavajući da za iteracijsku opasnost mora postojati konkretna i razborita naznaka opasnosti da će osoba ponoviti kazneno djelo, dovršiti pokušano ili počiniti teže kazneno djelo te da je prvostupanjski sud zaključak o opasnosti izveo iz općih osobina ličnosti ranije evidencije i njegovog zdravstvenog stanja, što nije dostatno.

7.1. Takvim žalbenim navodima okr. NF nije doveo u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda koji svoj zaključak o postojanju opasnosti od ponavljanija kaznenih djela temelji na većem broju okolnosti koje u svojoj ukupnosti upućuju na postojanje iteracijske opasnosti. Naime, prethodna osuđivanost i dosadašnji život okrivljenika samo su neke okolnosti koje se cijene pri procjeni postojanja opasnosti od ponavljanja djela. Naime, prvostupanjski sud je uz to cijenio i sadržaj socijalne anamneze i nalaz psihologa iz kojih proizlazi da je okrivljenik još u ranoj mladosti počeo pokazivati neprihvatljive obrasce ponašanja, a koji je presudom Općinskog suda u Osijeku, broj Kzd-110/2023 zbog kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od 15 godina iz čl. 158. st. 1. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, uz posebnu obvezu liječenja ili nastavka liječenja od ovisnosti o alkoholu, drogama ili druge vrste ovisnosti. Uz to, okrivljenik je višestruko prekršajno kažnjavan – u osam navrata, od čega u tri navrata zbog prekršaja iz Zakona o osobnoj iskaznici, dva puta zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te tri puta zbog prekršaja protiv javnog reda i mira, za koje su mu prekršaje izricane novčane kazne, u dva navrata sudski ukor, jednom uvjetna kazna zatvora, a jednom bezuvjetni zatvor. Pritom je prvostupanjski sud pravilno uzeo u obzir rezultate provedenog psihijatrijskog vještačenja okrivljenika kod kojeg postoji visoka razina opasnosti da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti kaznena djela i nastaviti s društveno neprihvatljivim ponašanjem, a da se radi o mlađem punoljetniku kod kojeg se registriraju jasni znaci poremećaja ličnosti, graničnog i dissocijalnog tipa koji uključuju ponavljanje kaznenih djela, emocionalnu nestabilnost, naglašenu impulzivnost s teškoćama afektivne kontrole i kontrole bijesa, nestabilne interpersonalne odnose, sklonost samooštećujućem ponašanju i manipulativnost, da se kod njega može govoriti o psihološkoj razini ovisnosti o raznim psihoaktivnim supstancama i alkoholu, pri čemu je zlouporabu sredstava ovisnosti potrebno promatrati i kroz prizmu bipolarnog afektivnog poremećaja. Osim toga, kada se uz navedeno uzmu i okolnosti počinjenja kaznenih djela za koja se osnovano sumnjiči, nedvojbeno iskazani visok stupanj kriminalne volje, tada sve navedene okolnosti uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, upućuju da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda kako se utvrđena opasnost od ponavljanja djela na strani okrivljenika može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora po osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP-a. Ista svrha, za sada, ne bi se mogla ostvariti primjenom mjera opreza predloženih u žalbi, niti drugim blažim mjerama predviđenih odredbama ZKP-a.

8. Ujedno, sasvim su promašeni žalbeni navodi da je određivanjem istražnog zatvora protiv okr. JF došlo do grube povrede načela razmjernosti (čl. 4. ZKP-a) jer je prvostupanjski sud pri odlučivanju o radnjama i mjerama ograničenja slobode pazio te valjano utvrdio da se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju ne može ostvariti blažom mjerom.

9. Slijedom iznesenog, a budući ovo vijeće ispitujući pobijano rješenje u smislu čl. 494. st. 4. ZKP-a nije naišlo na povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, shodno čega je temeljem čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP-a riješeno kao u izreci.

Osijek, 4. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Davor Mitrović