Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: P-116/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sucu Darku Magdiću kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB:84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, zastupan po punomoćnici MŠ, protiv prvotuženika Triglav osiguranje d. d., OIB:29743547503, Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, zastupan po punomoćniku Hrvoju Lui, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui iz Zagreba i drugotuženice IŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Lidiji Rukavina, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Lacković & Rukavina d.o.o. iz Đurđevca, radi isplate, nakon provedene javne i glavne rasprave dana 31. ožujka 2026., a odluke objavljene dana 4. svibnja 2026.g.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se prvotuženiku Triglav osiguranje d.d. Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, OIB:29743547503 i drugotuženici RŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB:84397956623 solidarno isplate iznos od 8.812,47 eura (slovima:osamtisućaosamstodvanaesteura i četrdesetsedamcenta) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope, tj. kamatne stope koju je Europska sdredišnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope preoizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje rerefentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i da tužitelju solidarno naknade prouzoročeni trošak ovog postupka, sve to u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB:84397956623 da naknadi troškove parničnog postupka i to prvotuženiku Triglav osiguranje d.d. Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, OIB:29743547503 u iznosu od 750,00 € (slovima:sedamstopedeseteura), a drugotuženici IŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 875,00 € (slovima:osamstosedamdesetpeteura) zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude 4. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj tvrdi da se dana 11.rujna 2018.g. u [adresa] dogodila prometna nesreća koju je skrivila drugotužena IŠ upravljajući osobnim automobilom marke opel astra reg oznake Kc 252 DJ osiguranim kod prvotuženika kojom prilikom je teške tjelesne ozljede zadobio osigurani tužitelj JŠ kao vozač motocikla jer je drugotužena kao vozačica osobnog automobila prilikom uključivanja u promet u ulicu, koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska, propustila propustiti sva vozila koja su se kretala tom cestom te nije vozila sa povećanim oprezom slijedom čega oduzela prednost prolaska motociklistu koji je pao na kolnik te udario u bočnu st ranu vozila i tom prilikom zadobio osobito teške tjelesne ozljede uvijek u vidu spinalnog šoka oduzetosti, prijeloma dijafize lijeve palčane kosti, suprakondilarnog prijeloma desne natkoljenice, prijeloma lijeve potkoljenice, kompresivnog prijeloma tijela devetog torakalnog kralješka art. nastavka šestog vratnog kralješka prijeloma petog vratnog kralješka te prijeloma trećeg desnog rebra. Upravnim rješenjem tužitelj je osiguraniku JŠ zbog ozljede izvan rada priznato je pravo na invalidsku m irovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti nastalog kao direktna posljedica povrede zadobivenih navedenih u prometnoj nesreći. Šteta tužitelja koja je nastala isplatama invalidske mirovine prvotuženi je podmirio do 31 ožujka 2022. godine, ali se inval idska mirovina isplaćuje i nadalje za razdoblje od 1. travnja 2022.g. do 31. prosinca 2024.g. u kojem periodu mu je isplaćeno ukupno iznos od 12,580.24 €. S obzirom da su u izvansudskom postupku stranke i to tužitelj i prvotuženik oštećenog utvrdile doprinos oštećenika u nastanku štetnog događaja u omjeru 30 % pa tužitelj potražuje 70 % isplaćenog iznosa mirovinskih davanja odnosno 8.812.47 € a koji iznos tužitelj potražuje od tuženika solidarno sa zakonskom zateznom kamatom.

2. Prvotuženik u odgovoru na tužbu priznaje se nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju te odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja u omjeru od 70%, međutim osporava se osnovanost i visina tužbenog zahtjeva u cijelosti. Tuženik navodi kako prema pravnom shvaćanju VSRH, za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika, radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje u trenutku kada su izvršene isplate mirovina, a sukladno odluci REV-12/2022 navedene odredbe se primjenjuju i za slučaj plaćanja obiteljske mirovine. No, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno st. 2 i 3. čl. 27. ZOOP obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa obiteljske mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.“ Dakle, tužitelj mora dokazati razliku između mirovine utvrđene rješenjem (i priznate kao ozljeda izvan rada) koje je donio tužitelj i mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu, te samo ako je mirovina koju isplaćuje veća od mirovine koja bi se plaćala za slučaj ozljede na radu, samo ta razlika (za koliko je mirovina koja se plaća veća) može predstavljati štetu tužitelju. Nastavno na navedeno ukazuje se da i VTS u svojoj odluci Pž-3459/2020 od 27/12/2021 (u prilogu) preinačuje prvostupanjsku presudu i odbija tužbeni zahtjev HZMO-a s obrazloženjem da je odredbom čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a na tužitelju je teret dokazivanja visine iznosa koji bi eventualno bio osnovan. U citiranoj presudi jasno stoji da u slučaju kada se radi o ozljedi izvan rada, tužitelj (HZMO) nema pravo na naknadu štete. Stoga navedeno jasno ukazuje kako je tužbeni zahtjev u svakom slučaju neosnovan. Prvotuženik ne osporava činjenicu da je tužitelj svom osiguraniku isplatio mirovine prema priloženoj dokumentaciji. U svakom slučaju, teret dokazivanja visine štete je na tužitelju (imajući u vidu odredbe ZPP-a i ZOOP-a) , jer se ista mora utvrditi sukladno odredbama čl. 27 ZOOP-a , a ukoliko naslovni sud zastupa drugačije pravno shvaćanje predlaže se da sukladno nače lu otvorenog pravosuđenja o istome obavijesti stranke, kako bi pravovremeno istakle svoje dokazne prijedloge.

3. Drugotužena se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava se i osnova i visina postavljenog tužbenog zahtjeva. Naime, drugotužena čini nespornim da se dana 11.09.2018. god. u [adresa] dogodila prometna nezgoda za koju je ista oglašena krivom presudom Općinskog suda u Koprivnici broj K-28/2019. II – tužena je predmetnom presudom oglašena krivom da je iz nehaja izazvala prometnu nezgodu radi uključivanja u promet sa sporedne na glavnu cestu, a da pritom nije propustila sva vozila koja su se kretala glavnom cestom, što je imalo za posljedicu da je oduzela prednost motociklistu ČŠ koji je pao i na kolnik i pritom zadobio osobito teške tjelesne ozljede, no smatra da postoji značaj doprinos oštećenog ČŠ za nastanak predmetne prometne nezgode, obzirom da se isti kretao nedozvoljenom brzinom kretanja, te smatra da se isti kretao dozvoljenom brzinom kretanja da ne bi zadobio tako teške tjelesne ozljede kakve je u konkretnom slučaju i zadobio. Pritom se ističe da drugotužena smatra da je doprinos oštećenika nastanku prometne nezgode znatno veći od 30 % koliko je priznat od strane prvotuženika u ranijem izvansudskom postupku. Drugotužena nema nikakvih saznanja da bi ČŠ bilo priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti. Drugotužena ističe da smatra da oštećeni JŠ ne bi kritične zgode zadobio tako teške tjelesne ozljede koje su dovele do potpunog gubitka radne sposobnosti, da se kritične zgode kretao dozvoljenom brzinom kretanja (50 km/h). Dakle, drugotužena čini spornim da bi povrede koje je JŠ zadobio u predmetnoj prometnoj nezgodi bile u direktnoj vezi ili da bi utjecale na potpuni gubitak radne sposobnosti u varijanti da se isti kritične zgode kretao dozvoljenom brzinom kretanja od 50 km/h. Nadalje drugotužena nema saznanja niti o isplati invalidske mirovine osiguraniku ČŠ niti u kojem iznosu se tužitelj regresirao od I - tuženika kao osiguratelja II - tužene, kao štetnika, navodi kako je nesporno da je II – tužena u jednom dijelu skrivila prometnu nezgodu, međutim ista u trenutku štetnog događaja, nije bila alkoholizirana niti je ista odgovorna za počinjenje štete namjerno, već iz nehaja, pa je za bilo koju štetu nanesenu osiguraniku odgovoran I - tuženik, kao njezin osiguratelj, no samo u okviru njezine suodgovornosti, obzirom da se ulaže prigovor doprinosa oštećenog ČŠ nastanku p rometne nezgode u omjeru većem od 30 %. Drugotuženu nitko nikad od prometne nezgode nije kontaktirao za bilo kakav regres s osnova isplate naknade štete za predmetni štetni događaj pa joj nije jasno po kojoj pravnoj osnovi tužitelj to od II - tužene potražuje sada, odnosno nakon 7 godina od prometne nezgode, pa činjenica da je tužitelj od I - tuženika tražio regresnu isplatu s osnova invalidske mirovine za predmetno razdoblje od 01.04.2022. do 31.12.2024. godine, a da mu je isti to odbio, nikako ne može ići na teret i odgovornost drugotužene.

4. U svrhu dokaza pročitana je presuda Općinskog suda u Koprivnici br. K-28/2019-2 od 27. ožujka 2019.g. (list 5-8), potvrda MUP, Policijska uprava Koprivničko-križevačka, PPP Koprivnica od 16.3.2020. (list 9-12), rješenje HZMO, Područni ured Koprivnica od 13.2.2020. (list 13-15), nalaz i mišljenje o radnoj sposobnosti osiguranika od 4.12.2019. (list 16-19), dopis I-tuženika od 27.4.2021. HZMO-u (list 20), potvrda o izvršenoj transakciji (list 21), obavijest o zaprimljenom zahtjevu za isplatu odštete od 13.5.2022. (list 22), ispis transakcije od 13.5.2022. (list 23-24), dopis HZMO-a od 5.4.2024. (list 25), kopija povratnice (list 26-27), dopis I-tuženika tužitelju od 18.4.2024. (list 28-29), obračun isplata od 31.3.2025.g. (list 30), Banka podataka doznačenih mirovinskih primanja (list 31-50), pročitan je podnesak I-tuženika uz priloge (list 54-123), pročitan je podnesak II- tužene uz priloge (list 124-144), pročitan je podnesak tužitelja od 11.2.2026. uz priloge (list 151-167), pročitan je spis K-28/19.

5.Na temelju provedenih dokaza i to svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno proizlazi da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

6. Nesporno je da se dana 11.rujna 2018.g. u [adresa] dogodila prometna nesreća koju je skrivila drugotužena IŠ upravljajući osobnim automobilom marke opel astra reg oznake Kc 252 DJ osiguranim kod prvotuženika kojom prilikom je teške tjelesne ozljede zadobio osigurani tužitelj JŠ kao vozač motocikla jer je drugotužena kao vozačica osobnog automobila prilikom uključivanja u promet u ulicu, koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska, propustila propustiti sva vozila koja su se kretala tom cestom te nije vozila sa povećanim oprezom slijedom čega oduzela prednost prolaska motociklistu koji je pao na kolnik te udario u bočnu stranu vozila i tom prilikom zadobio osobito teške tjelesne ozljede uvijek u vidu spinalnog šoka oduzetosti, prijeloma dijafize lijeve palčane kosti, suprakondilarnog prijeloma desne natkoljenice, prijeloma lijeve potkoljenice, kompresivnog prijeloma tijela devetog torakalnog kralješka art. nastavka šestog vratnog kralješka prijeloma petog vratnog kralješka te prijeloma trećeg desnog rebra. Upravnim rješenjem tužitelj je osiguraniku JŠ zbog ozljede izvan rada priznato je pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti nastalog kao direktna posljedica povrede zadobivenih navedenih u prometnoj nesreći. Također je nesporno da je tužitelj rješenjem broj Klasa UP/I 141-02/19-01/03413193253 URBROJ:341-08-05/3-19-9401 od dana 10.prosinca 2019.g. priznao JŠ pravo na invalidsku mirovinu (list 11), a iz spisa broj 92970 vidljivo je da je rješenjem od dana 13.siječnja 2020.g. utvrdio iznos od 2.255,89 kn mjesečno.

7. Sporno je da li bi povrede koje je JŠ zadobio u prometnoj nezgodi bile u direktnoj vezi ili bi utjecale na potpuni gubitak radne sposobnosti u varijanti da se isti kritične zgode kretao dozvoljenom brzinom kretanja od 50 km na sat jer u kaznenom predmetu koji se vodio pod naslovom sudom broj K-28/2019 nije utvrđeno kojom se brzinom JŠ kretao u momentu kada je drugo tužno ulazila u raskrižje niti je provedeno sudsko medicinsko vještačenjem utvrđeno je da li bio zadobio opisane povrede da se kretao dozvoljenom brzinom.

8. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sadržanom u brojnim odlukama, kao što su primjerice odluka broj Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017., Rev- 909/2021-3 od 8. rujna 2021., Rev-552/2022-2 od 17. svibnja 2022, za odluku u ovom sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi se u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu temeljem kojeg Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji je Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti uređen posebnim zakonom i to Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari trebalo je odlučiti primjenom odredbi ZOOP i to čl. 27. ZOOP koji uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“.

9. Prema čl. 27. st. 1. ZOOP-a društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove mirovinskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Člankom 27. st. 2 . ZOOP-a stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Stavkom 3. istog članka propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između isplaćenih invalidskih mirovina zbog ozljede na radu i invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

10. Sud stoga smatra kako bi tužitelj imao pravo na naknadu stvarne štete od društva za osiguranje na osnovi isplaćene invalidske mirovine samo ako je iznos invalidske mirovine veći od iznosa invalidske mirovine koji bi isplaćivao svom osiguraniku da nije bilo štetnog događaja i to za iznos razlike između invalidske mirovine i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. U ovoj pravnoj stvari obveza tuženika prema tužitelju na isplatu sukladno članku 27. ZOOP-a može se utvrditi financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem razlike isplaćene invalidske mirovine za utuženo vrijeme i iznosa mirovine zbog povrede na radu kroz isto vrijeme.

11.Budući da je drugotuženik osporio stupanj odgovornosti s obzirom na činjenicu kako niti u kaznenom postupku nije utvrđeno da su povrede koje je zadobio u prometnoj nezgodi JŠ bile u direktnoj vezi ili bi utjecale na potpuni gubitak radne sposobnosti u varijanti da se isti kritične zgode kretao dozvoljenom brzinom kretanja od 50 km na sat jer u kaznenom predmetu koji se vodio pod naslovom sudom broj K-28/2019 nije utvrđeno kojom se brzinom JŠ kretao u momentu kada je drugo tužno ulazila u raskrižje niti je provedeno sudsko medicinsko vještačenjem utvrđeno je da li bio zadobio opisane povrede da se kretao dozvoljenom brzinom, a također s obzirom da je utvrđena i visina tužbenog zahtjeva, pun.tužitelja je trebao ostati kod provođenja prometno tehničkog vještačenja, kombiniranog sa sudsko medicinskim vještačenjem te financijsko knjigovodstvenog vještačenja radi utvrđenja svih nespornih činjenica, no od toga je odustao na ročištu glavne rasprave dana 31.ožujka 2026.g. pa sud u tom di jelu nije mogao utvrditi nesporno utvrđeno činjenično stanje pa je stoga odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.

12.Nadalje u odnosu na drugotuženika nije sporno kako je skrivila prometnu nezgodu, međutim ista u trenutku štetnog događaja, nije bio alkoholiziran niti je ista odgovorna za počinjenje štete namjerno, već iz nehaja, pa bi za bilo koju štetu nanesenu osigu raniku, prema stajalištu ovog suda, bio odgovoran I. tuženik, kao njegov osiguratelj. U konkretnom slučaju odgovornost drugotuženika nije propisana ni jednom odredbom Zakona o mirovinskom osiguranju, niti Zakona o obveznim odnosima pa je sud u odnosu na oba tuženika odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.

13.Budući da su tuženici uspjeli u cijelosti u parničnom postupku sud im je dosudio parnični trošak temeljem članka 154.st.1. Zakona o parničnom postupku, odnosno prvotuženiku je dosuđen trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 250,00 €, za zastupanje na ročištima od dana 05. ožujka 2026.g. i za 31.ožujak 2026.g. svakog u iznosu od 250,00 €, odnosno ukupno 750,00 €. Drugotuženici je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 250,00 € (uključen PDV), trošak zastupanja na ročištu od 5.3.2026.g. u istom iznosu, trošak zastupanja na današnjem ročištu u istom iznosu, te trošak pristupa na objavu i uručenje presude u iznosu od 125,00 €, odnosno sveukupno 875,00 € (uključen PDV) kao i kamata na dosuđeni trošak.

14. Slijedom navedenog odlučeno je kao izreci presude.

Koprivnica, 4. svibnja 2026.

Sudac

Darko Magdić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, n/r pun. MŠpreko e-oglasne ploče

2. Odvj. Hrvoje Lui, OD Mađarić & Lui d.o.o., Zagreb, Zelinska 4, preko e-oglasne ploče

3. Odvj. Lidija Rukavina, OD Lacković & Rukavina d.o.o., Đurđevac, neposredno