Poslovni broj: P-8034/2021-35
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ivanu Borkoviću u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, koga zastupa punomoćnica ZN, zaposlenica tužitelja, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, koje zastupa punomoćnica po zaposlenju IN, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. ožujka 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja, 4. svibnja 2026., objavio je i
p r e s u d i o je
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Nalaže se tuženiku Croatia osiguranju d.d." iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, isplati na ime naknade štete svotu od 14.536,99 eura uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od podizanja tužbe do isplate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke određenoj u skladu sa stavkom 2 članka 29 ZOO-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, kao i naknaditi trošak parničnog postupka, sve u roku od 8 dana."
II Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj je u tužbi naveo da je osiguranik HZMO-a TN zadobio teške tjelesne ozljede u prometnoj nezgodi 31.5.1990. koju je skrivio osiguranik tuženika ĐN upravljajući osobnim vozilom reg. oznaka [registarska oznaka], koje je u vrijeme nezgode bilo osigurano kod tuženika. Pravomoćnim presudama ovog suda broj Pn- 1976/95, 3434/98 i P-9347/04 utvrđena je odgovornost tuženika za prometnu nezgodu. Po osnovi navedene nesreće pravomoćnim rješenjem HZMO-a broj IN- 643733 od 8.10.1996. osiguraniku tužitelja priznato je pravo na invalidsku mirovinu zbog bolesti (30%) i ozljede na radu (70%). U razdoblju od 1.1.2018. do 31.12.2019. godine tužitelj je na ime invalidske mirovine ukupno isplatio 156.469,92 kn od kojeg iznosa, iznos od 109.528,94 kn (70%) predstavlja štetu. Prethodno razdoblje postupka naknade štete po istom štetnom događaju i između istih stranaka vodi se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod brojem P-488/18. Tuženik odgovara tužitelju za štetu nastalu isplatom invalidske mirovine na temelju odredbe članka 160. Stavka 1. u svezi članka 163. Zakona o mirovinskom osiguranju te je predložio da sud usvoji tužbeni zahtjev. Kao dokaze je predložio prijavu o ozljedi na radu, zapisnik o očevidu, presude ovog suda Pn- 1976/93, P-3434/98 i P-9347/04, pravomoćno rješenje HZMO broj IN-643733 od 8.10.1996., uvid u mirovinski spis IN 643733 i medicinsku dokumentaciju osiguranika tužitelja, obračun isplaćene mirovine, ispis iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja,
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu učinio nespornim nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimacija te odgovornost osiguranika tuženika za predmetni štetni događaj. Osporio je uzročnu vezu između ozljede koju je osiguranik tužitelja zadobio 31.5.1990. i priznavanja prava na invalidsku mirovinu koje je privremenim rješenjem utvrđeno 1996. godine, prema kojem je utvrđeno da je štetni događaj uzrokovan ozljedom na radu u omjeru od 70 %. Tuženik je u ranijem postupku koji je voden pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-2218/15 uspješno osporio navedeni omjer. Prema nalazu vještaka medicine rada, kojeg je sud prihvatio, ozljede iz štetnog događaja su utjecale na umirovljenje osiguranika tužitelja u omjeru od 30% dok se ostatak odnosi na bolesti i degenerativne promjene koje nisu posljedica štetnog događaja. Osporava osnovu i visinu. Ističe kako nije u obvezi naknaditi tužitelju štetu na ime isplaćene invalidske mirovine za razdoblje od 1.1.2018. do 31.12.2019. jer je osiguranik tužitelja TN rođen 1948. te bi 2013. ispunio zakonske uvjete za odlazak u starosnu mirovinu. Tužitelj bi navršenjem 65 godina svog osiguranika bio u obvezi isplaćivati svom osiguraniku starosnu mirovinu čiji iznos bi bio veći od invalidske mirovine koju sada isplaćuje, a slijedom čega tužitelj ne trpi nikakvu štetu. Ako bi starosna mirovina koju bi tužitelj isplaćivao svom osiguraniku bila manja od invalidske koju faktično isplaćuje tada bi tužitelj trpio štetu, ali samo u omjeru u kojem je invalidska mirovina veća od starosne, što je potrebno utvrditi provođenjem financijskog vještačenja. Nesporno je i kako je osiguranik tužitelja do štetnog događaja na ime starosne mirovine uplaćivao i izvjesne doprinose tužitelju pa se i u tom smjeru regres tužitelja može smatrati stjecanjem bez osnove odnosno dvostrukim stjecanjem po istoj osnovi. Ističe kako se tužitelj pogrešno poziva na odredbe čl. 161 ZOMO kao lex specialis, te se ističe kako se u konkretnom slučaju tj. na obračun štete koju bi tuženik trebalo isplatiti tužitelju primjenjuje zakon koji je bio na snazi u trenutku nastanka štetnog događaja, odnosno odredbe čl. 94 Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba jer je štetni događaj bio 31.5.1990. godine. U navedenom zakonu propisano je da je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju razmjerni iznos mirovine oštećene osobe. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev. Kao dokaze je predložio presudu iz predmeta Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2218/15 te priklop spisa tog uvida, provođenje vještačenja
3. Tijekom postupka sud je svu priloženu dokumentaciju, priklopljeni spis P- 6108/22 ovog suda te je provedeno medicinsko vještačenje (str. 178-180).
4. Na temelju provedenog dokaznog postupka i ocjenjujući dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23i 146/25 dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija, nastanak prometne nezgode te činjenica da je po osnovi navedene nesreće pravomoćnim rješenjem HZMO-a broj IN-643733 od 8.10.1996. osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog bolesti (30%) i ozljede na radu (70%).
6. Sporna je osnova i visina zahtjeva te primjena materijalnog prava odnosno primjenjuje li se u konkretnom slučaju Zakon o mirovinskom osiguranju ili Zakon o obveznim osiguranjima u prometu.
7. Sud nije ocjenjivao dokaze koji se odnose na činjenice koje među strankama nisu sporne.
8. Za odlučivanje u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada je izvršena isplata mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nesreće (isto shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud RH u svojim odlukama Rev x-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-3660/2018 od 12. siječnja 2022. i Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022.)
9. Zbog navedenog, utvrđeno je da se u ovom slučaju primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje: ZOOP) Odredbom čl. 27. st. 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Prema st. 2. istog članka stvarnom štetom u smislu stavka 1. tog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Sukladno st. 3. tog članka, razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
10. Stoga treba primijeniti čl. 27. st. 1., 2., 3. i 4. ZOOP-a kojima je propisana obveza društva za osiguranje da zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknade stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveze preuzetih ugovorom o osiguranju, s time da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, pri čemu se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a te odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.
11. Obveze tuženika su kao društva za osiguranje po policama osiguranja od automobilske odgovornosti regulirane odredbama ZOOP-a pa su u postupcima u kojima spor pokreće tužitelj protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine relevantne odredbe ZOOP-a koje su bile na snazi u trenutku izvršenih isplata invalidskih mirovina a ne odredbe ZOMO-a. Naime, ZOMO predstavlja opći propis koji uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja, dok se u ovoj pravnoj stvari imaju primijeniti odredbe ZOOP-a i to gore navedena odredba čl. 27. st. 1., 2., 3. i 4.
12. Tužitelj, na kojem se na temelju odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a nalazi teret dokazivanja, nije dokazao da je stvarna šteta u smislu naprijed navedene odredbe čl. 27. ZOOP-a veća od isplaćenog iznosa, a nije predložio ni dokaz financijskim vještačenjem kojim je navedeno eventualno mogao dokazati, te stoga treba odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev.
13. U skladu s odredbom čl. 27. st. 3. ZOOP-a, utvrđeno je da nije dokazana šteta kao jedna od pretpostavki odgovornosti za štetu sukladno odredbi čl. 1045. ZOO-a, odnosno da nema razlike koju bi tuženik bio dužan isplatiti. S obzirom na navedeno, sud nije ispitivao druge pretpostavke štete.
14. K tome se ističe da je u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2218/15 koji se vodio između istih stranaka zbog istog pravnog pitanja – isplate, samo za drugo razdoblje tužbeni zahtjev odbije s obrazloženjem da tužitelj nije dokazao visinu razmjernog iznosa mirovine. Navedenu je presudu potvrdio VTSRH presudom od 19. srpnja 2023. pod poslovnim brojem Pž-964/2023-2 za iznos od 123.185,22 kn dok je za preostali iznos presuda ukinuta i vraćena prvostupanjskom sudu s uputom da u daljnjem tijeku postupka u odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva, između ostalog, provede novi prethodni postupak te (imajući u vidu materijalno pravo koje se ima primijeniti) omogući strankama da iznesu činjenice i predlože izvođenje dokaza. Bez obzira na navedenu uputu u tom trgovačkom postupku, u ovom postupku stranke nisu imale novih dokaznih prijedloga. Nadalje, u ponovljenom postupku je Trgovački sud u Zagrebu pod poslovnim brojem P- 2899/2023-35 od 3. travnja 2024. odbio i preostali dio tužbenog zahtjeva jer iz dokumentacije koju je tužitelj dostavio u spis nije bilo moguće utvrditi postojanje razlike između invalidske mirovine osiguranika tužitelja utvrđene privremenim rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
15. Stranke nisu zatražile trošak postupka.
16. Stoga je odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu 4. svibnja 2026.
Sudac:
Ivan Borković
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).
DNA:
1. tužitelju po pun.
2. tuženiku po pun.
