Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-332/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji pojedinki Ivani Čačić, u pravnoj stvari tužitelja Inkasator d.o.o., Karlovac, Trg hrvatskih branitelja 4, OIB: 51671452481, protiv tuženika TH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji boravi u Kaznionici u Glini, Glina, Vinogradska 2, zastupanog po punomoćniku Deanu Radišiću, odvjetniku u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Povrv-70/2025-5 od 13. siječnja 2026., 4. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se točka I. izreke presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Povrv-70/2025-5 od 13. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se nedopuštena žalba tuženika izjavljena protiv točke II. izreke presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Povrv-70/2025-5 od 13. siječnja 2026.

II. Preinačuje se odluka o troškovima postupka iz točke III. izreke presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Povrv-70/2025-5 od 13. siječnja 2026. u dijelu kojim tuženiku nije dosuđena naknada troškova preko iznosa od 188,21 EUR na način da se nalaže tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku troškove postupka od daljnjih 148,58 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 4. svibnja 2026. do isplate po stopi, koja se određuje, za svako polugodište, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se točka III. izreke presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Povrv-70/2025-5 od 13. siječnja 2026. u dijelu kojim tuženiku nije dosuđena naknada troškova sudske pristojbe na žalbu od 53,08 EUR.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

V. Točka II. izreke presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Povrv-70/2025- 5 od 13. siječnja 2026. i točka III. izreke te presude u dijelu kojim je tužitelju naloženo naknaditi tužitelju troškove postupka od 188,21 EUR sa zateznim kamatama od 13. siječnja 2026. do isplate nisu ispitivane u žalbenom postupku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točci I. izreke djelomično održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Blanke Žaja iz [adresa], poslovni broj Ovrv-8527/2023 od 13. prosinca 2023. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 62,16 EUR sa zateznim kamatama od 10. studenog 2023. do isplate. Točkom II. izreke odbijen je i odbačen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 216,30 EUR. Točkom III. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka od 188,21 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od

13. siječnja 2026. do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijana presuda preinači u točci I. izreke na način da se tužbeni zahtjev odbije, u točci II. izreke na način da se odredi koji se dio zahtjeva odbija, a koji odbacuje i u točci III. izreke na način da se tužitelju dosude daljnji troškovi uključivo i troškovi sudske pristojbe za žalbu koja je izjavljena protiv presude poslovni broj Povrv-96/2024-8 koja je u ovom predmetu donesena 9. siječnja 2025. Zahtijeva i naknadu troškova sastavljanja žalbe od 156,25 EUR i sudske pristojbe na žalbu od 53,08 EUR.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana, djelomično neosnovana i djelomično nedopuštena.

5. S obzirom na to da je točkom II. izreke prvostupanjske presude zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 216,30 EUR odbijen i odbačen „radi neosnovanosti i nedopuštenosti“, očito je da tuženik nema pravni interes za podnošenje žalbe protiv te točke izreke presude. Zbog toga je njegova žalba u dijelu koji se odnosi na odluku iz točke II. izreke prvostupanjske presude u smislu članka 358. stavka 3. ZPP-a nedopuštena pa je na temelju članka 367. stavka 1. ZPP-a odbačena.

6. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijane točke I. i III. presude u granicama razloga određenih u žalbi, vodeći računa o tome da se u skladu s člankom 467. stavkom 1. ZPP-a presuda kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona, pritom pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

6.1. Ispitujući pobijanu presudu na taj način, ocjena je drugostupanjskog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Predmet spora u ovom ponovljenom postupku je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 195,94 EUR. Taj se iznos odnosi na cijenu vodnih usluga javne vodoopskrbe i odvodnje u razdoblju od listopada 2022. do rujna 2023. od 27,72 EUR (2,31 EUR x 12), naknadu za uređenje voda od kolovoza 2021. do rujna 2023. od 74,62 EUR (2,78 EUR x 26) i na fiksni dio cijene za pružene javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada za razdoblje od listopada 2022. do rujna 2023. od 93,60 EUR (7,80 EUR x 12).

8. Imajući na umu da je predmet spora 195,94 EUR, da je tužitelj u točci I. izreke uspio za iznos od 62,16 EUR, a da je tuženik u točci II. izreke uspio za 216,30 EUR, očito su bespredmetni žalbeni navodi o tome da pobijanom presudom nije odlučeno o zahtjevu za isplatu „preostalih“ 100,00 EUR. Dapače, proizlazi da je točkom II. izreke nejasnom formulacijom o odbijanju i odbacivanju zahtjeva od 216,30 EUR prekoračen tužbeni zahtjev, ali ne na štetu tuženika. Zakonitost i pravilnost te točke izreke, s obzirom da protiv nje tužitelj nije izjavio žalbu, nije predmet ispitivanja u žalbenom postupku.

9. Na temelju utvrđenja da je tuženik koji je vlasnik nekretnine u [adresa] u koje se putem građevina za javnu vodoopskrbu od listopada 2022. do rujna 2023. isporučivala voda za ljudsku potrošnju i iz koje se otpadna voda, neizravno ili izravno, ispušta u građevine za javnu odvodnju, korisnik vodnih usluga (javne vodoopskrbe i javne odvodnje), pravilno su primijenjeni članak 3. stavak 1. točka 6. i članak 42. Zakon o vodnim uslugama ("Narodne novine" br. 66/2019., dalje: ZVU) kada je održan na snazi platni nalog kojim je tuženiku naloženo plaćanje cijene tih vodnih usluga u fiksnom dijelu usluge opskrbe i odvodnje koji za to razdoblje iznosi 27,72 EUR (2,31 EUR x 12). Pritom se tuženik, unatoč tome što se predmetna nekretnina u utuženom razdoblju nije koristila, ne može u skladu odredbama ZVU-a osloboditi od plaćanje fiksnog dijela cijene vodnih usluga koje u skladu s člankom 42. stavkom 5. tog propisa mora pokriti fiksne troškove pružanja vodnih usluga i taj propis ne predviđa takvo oslobođenje.

10. Na temelju činjenice da je tuženik vlasnik stana u [adresa] pravilno su primijenjeni članci 13. i 14.. Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva ("Narodne novine" br. 153/2009., 90/2011., 56/2013., 154/2014., 119/2015., 120/2016., 127/2017. i 66/2019., dalje: ZFVG) kada je održan na snazi platni nalog kojim je tuženiku naloženo plaćanje naknade za uređenje voda za razdoblje od listopada 2022. do rujna 2023. u iznosu od 34,44 EUR, neovisno o tome što u predmetnoj nekretnini ne stanuje pa žalbeni navod o tome da tužitelj jer u nekretnini ne živi nije dužan plaćati ovu vodnu naknadu nema uporišta u ZFVG-a.

11. Imajući na umu da tužitelju pripadaju zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog računa do isplate, nije povrijeđeno materijalno pravo na štetu tuženiku kada su tužitelju na ukupni iznos dosuđene glavnice zbog neplaćene fiksne cijene vodnih usluga i naknade za uređenje voda (27,72 EUR + 34,44 EUR = 62,16 EUR) dosuđene zatezne kamate od kasnijeg datuma.

12. S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih se točka I. izreke prvostupanjske presude pobija žalbom kao niti oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, uz primjenu članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena je žalba tuženika i potvrđena je ta točka izreke prvostupanjske presude.

13. Osnovano tuženik u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio članak 154. stavak 2. ZPP-a kada je ocijenio da je uspjeh tuženika u sporu 69%. U skladu s tim propisom, omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prama konačno postavljenom zahtjevu. Imajući na umu da je tužitelj konačno potraživao 378,46 EUR, a dosuđen mu je iznos od 62,16 EUR s obzirom na to da je ostatak zahtjeva dijelom ocjenjen neosnovanim zbog zastare ili bez uporišta u propisima, a za dio nema sudske nadležnosti, tužitelj je u sporu uspio sa 16%. To znači da je tuženik uspio u preostalom dijelu od 84% pa mu pripada naknada potrebnih troškova postupka koje je sud prvog stupnja utvrdio u visini od 495,29 EUR, i to u omjeru od 68% (84%-16%=68%), odnosno 336,79 EUR.

13.1. Neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja pogriješio kada mu nije dosudio zatraženu naknadu troškova sudske pristojbe na žalbu koju je izjavio protiv presude poslovni broj Povrv-96/2024-8 od 9. siječnja 2025. To stoga što iz stanja spisa ne proizlazi da je tuženik platio sudsku pristojbu na žalbu pa nema mjesta tome da naknadu tih troškova koje do donošenja ove odluke nije snosio zahtijeva od protivne stranke (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 450/2024-2 od 9. travnja 2024. i tamo citiranoj praksi tog Suda).

13.2. Imajući na umu razloge navedene u točkama 13. i 13.1. ovog obrazloženja, djelomično je uvažena žalba tuženika te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove prvostupanjskog postupka u daljnjem iznosu od 148,58 sa zakonskim zateznim kamatama po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.) koje su tuženiku dosuđene uz primjenu članka 151. stavka 3. ZPP-a.

14. Tuženiku koji sa žalbom protiv odluke o glavnoj stvari nije uspio, zbog djelomičnog uspjeha žalbe protiv odluke o troškovima postupka nije dosuđena zatražena naknada troškova sastavljanja žalbe protiv presude niti sudske pristojbe na tu žalbu za koji nema dokaza da je plaćena do odlučivanja o žalbi.

15. Točka II. izreke prvostupanjske presude i točka III. izreke te presude u dijelu kojim je tužitelju naloženo naknaditi tužitelju troškove postupka od 188,21 EUR sa zateznim kamatama od 13. siječnja 2026. do isplate nisu pobijane žalbom pa nisu ispitivane u žalbenom postupku (članak 365. stavak 1. ZPP-a).

U Varaždinu 4. svibnja 2026.

Sutkinja

Ivana Čačić