REPUBLIKA HRVATSKA

P-695/2024

Trgovački sud u Zagrebu

Trg J. F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, u pravnoj stvari tužitelja ALEA RESORT d.o.o., OIB 72704725636, Zagreb, Vlaška 75, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Čuić, odvjetnik iz Zagreba, Trg Republike Hrvatske 1, protiv 1. tuženika AVALANCHE TECHNOLOGIES d.o.o., OIB 64753206102, [adresa] i 2. tuženika LL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnik Veljko Miljević, odvjetnik iz Zagreba, Vlaška 7/I, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 25. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 4. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se 1. tuženiku AVALANCHE TECHNOLOGIES d.o.o. i 2. tuženiku LL platiti tužitelju iznos od 15.529,80 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 1.035,32 eura od 8. ožujka 2023. do isplate,

- 1.035,32 eura od 1. travnja 2023. do isplate,

- 1.035,32 eura od 1. svibnja 2023. do isplate,

- 1.035,32 eura od 1. lipnja 2023. do isplate,

- 1.035,32 eura od 1. srpnja 2023. do isplate,

- 1.035,32 eura od 1. kolovoza 2023. do isplate,

- 1.035,32 eura od 1. rujna 2023. do isplate,

- 1.035,32 eura od 1. listopada 2023. do isplate,

- 1.035,32 eura od 1. studenog 2023. do isplate,

- 1.035,32 eura od 1. prosinca 2023. do isplate,

- 1.035,32 eura od 1. siječnja 2024. do isplate,

- 1.035,32 eura od 1. veljače 2024. do isplate,

- 1.035,32 eura od 1. ožujka 2024. do isplate,

- 1.035,32 eura od 1. travnja 2024. do isplate,

- 1.035,32 eura od 1. svibnja 2024. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj zahtijeva isplatu zateznih kamata na iznos od 1.035,32 eura za razdoblje od 1. ožujka 2023. do 7. ožujka 2023., u dijelu stope zatezne kamate na iznos od 15.529,80 eura preko stope koja se za razdoblje do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate preko stope koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu kojim zahtijeva da mu tuženici solidarno plate iznos iz točke I. izreke , kao neosnovan.

III. Utvrđuje se da ne postoji tuženikovo potraživanje istaknuto prigovorom radi prebijanja u iznosu od 15.529,80 eura.

IV. Nalaže se 1. tuženiku AVALANCHE TECHNOLOGIES d.o.o. i 2. tuženiku LL naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 6.823,49 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 4. travnja 2024. podnio tužbu u kojoj je naveo da je tužitelj vlasnik nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća, zgrada i dvorište u [adresa]. Navodi da tu nekretninu u cijelosti koriste tuženici bez pravne osnove, a nisu mu platili naknadu za korištenje.

2. Tuženici su podnijeli odgovor na tužbu u kojem su naveli da je netočno da koriste nekretninu bez pravnog osnova. Navode da brat 2. tuženika AL je kupac nekretnine, koji je sa TL, direktorom Studio propaganda d.o.o., 20. srpnja 2015. sklopio predugovor o kupoprodaji nekretnine te platio prodavatelju 50.000,00 eura. Navode da je prodavatelj kupca i njegovog brata, ovdje 2. tuženika uveo u posjed nekretnine, koju koriste i danas. Navode da su AL i 2. tuženik započeli adaptaciju nekretnine za koju je 2. tuženik uložio sredstva u iznosu od 72.567,16 eura.

3. Tužitelj je u tijeku postupka naveo da je Studio propaganda d.o.o. brisano iz sudskog registra 22. srpnja 2014. To društvo je 11. lipnja 2010. raspolagalo predmetnom nekretninom u korist društva Multifaktor d.o.o.. U postupku likvidacije tog društva nekretnina je vraćena osnivaču ZL koji je njome raspolagao u siječnju 2023. u korist tužitelja.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao prijepis posjedovnog lista (list 5, 53 spisa), dopise (list 6-7 spisa), e-mail korespondenciju (list 8-10 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 11, 52, 71-79 spisa), izvod iz katastarskog plana (list 12 spisa), procjembeni elaborat (list 13-42 spisa), predugovor o kupoprodaji nekretnine ili prava (list 54-57 spisa), troškovnik građevinsko obrtničkih radova (list 58-67 spisa), izvadak iz sudskog registra (list 80-87 spisa), oglas (list 130-132 spisa), izvedeno je vještačenje po vještaku građevinske struke IMCB d.o.o. (list 100-124, 134 spisa), saslušani su svjedoci RL (list 180 spisa), EL (list 180-181 spisa), 2. tuženik i zastupnik po zakonu 1. tuženika LL (list 181-182 spisa), svjedoci ZL (list 191-192 spisa), TL (list 208-209 spisa).

5. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 80/19 dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu naknade za korištenje nekretnine – kuće u [adresa], za razdoblje od veljače 2023. do travnja 2024.

7. Iz izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na dan 4. travnja 2024. proizlazi da je u tom ulošku upisana kč. br. [katastarska čestica] oranica [adresa], površine 1505 m2. Na dan 4. travnja 2024. kao vlasnici su upisani: 10. suvlasnički dio 18/418 LLČ

11. suvlasnički dio 200/418 GL

12. suvlasnički dio 200/418 Alea resort d.o.o.

8. Iz posjedovnog lista broj 1455 k. o. [katastarska općina] proizlazi da je na toj nekretnini izgrađena kuća br. 34C, [adresa] površine 155 m2 i dvorište površine 737 m2.

9. Prema tome, kuća broj 34C površine 737 m2 nije upisana u zemljišnim knjigama, već je upisana oranica [adresa], površine 1505 m2. Nije izvršena niti dioba predmetne čestice, već se predmetna kuća površine 737 m2 nalazi na dijelu čestice kč. br. [katastarska čestica] ukupne površine 1505 m2.

10. Iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da je tužitelj postao vlasnik nekretnine 26. siječnja 2023 . kada je upisan u zemljišnu knjigu kao vlasnik 12. suvlasničkog dijela, na temelju ugovora o kupoprodaji od 26. siječnja 2023. Prije toga, vlasnik je bio ZL koji je to postao 11. siječnja 2023., a prije toga vlasnik je bio Multifaktor d.o.o. koji je to postao 4. studenog 2020. Prije njega vlasnik je bio Studio propaganda d.o.o. Nije sporno da se 12. suvlasnički dio u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (200/418 dijela) odnosi na kuću i dvorište [adresa]. Tuženici ne osporavaju tu činjenicu.

11. Prema tome, tužitelj je postao vlasnik predmetne nekretnine 26. siječnja 2023.

12. Nije sporno da se tuženici nalaze u posjedu predmetne kuće i dvorišta od 2015. godine pa do današnjeg dana, te da su u utuženom razdoblju cijelo vrijeme u posjedu nekretnine. Tuženici su tu činjenicu priznali u odgovoru na tužbu.

13. Iz predugovora o kupoprodaji nekretnine ili prava proizlazi da su taj ugovor sklopili TL kao prodavatelj i AL kao kupac **.**.2015. Čl. 1. tog ugovora utvrđeno je da je TL bio jedan od dvojice članova društva Studio propaganda d.o.o.

14. Čl. 2. tog ugovora utvrđeno je da je Studio propaganda d.o.o. brisano iz sudskog registra bez provođenja postupka likvidacije.

15. Čl. 3. tog ugovora utvrđeno je da je Studio propaganda d.o.o. imalo imovinu u vlasništvu – kč. br. [katastarska čestica] [adresa], kuća broj 34C, ukupne površine 737 m2, upisanu u posjedovni list 1455 k. o. [katastarska općina], koja odgovara 737/2212 dijela zk. čbr. [katastarska čestica], oranica [adresa], ukupne površine 2212 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

16. Čl. 6. tog ugovora određeno je da je predmet ugovora obveza prodavatelja i kupca da pod uvjetima i u rokovima iz ovog predugovora zaključe glavne ugovore kojima će alternativno:

- prodavatelj kupcu prodati cjelokupne svoje idealne suvlasničke dijelove nekretnine iz čl. 3. ugovora kada i ako ih stekne po provedenom postupku likvidacije naknadno pronađene imovine društva, odnosno kada i ako mu ta nekretnina bude uručena u vlasništvo po dovršenom postupku,

Ili

- prodavatelj kupcu prodati sva svoja prava prema likvidacijskoj masi – nekretnini iz čl. 3. ugovora.

17. Čl. 8. st. 1. tog ugovora ugovoreno je da u slučaju da dođe do zaključenja glavnog ugovora po alternativi iz čl. 6.1.a ugovora prodavatelj će glavnim ugovorom dopustiti kupcu da na temelju glavnog ugovora izvrši prijenos prava vlasništva pod uvjetom da je isplatio ugovorenu kupoprodajnu cijenu.

18. Čl. 8. st. 1. tog ugovora određeno je da prodavatelj već trenutkom zaključenja ovog predugovora dopušta kupcu da stupi u posjed nekretnine.

19. Odredbama ovog predugovora jasno je naznačeno da se radilo o nekretnini Studio propagande d.o.o. koje društvo je prestalo postojati brisanjem iz sudskog registra, te da je TL član tog društva. Prema tome, iz ugovora je vidljivo da Studio propaganda više ne postoji jer je brisan iz sudskog registra. Stranka predugovora je TL. Predugovorom su stranke preuzele obvezu sklapanja glavnog ugovora kada i ako TL postane vlasnik te nekretnine nakon provedenog postupka likvidacije društva Studio propaganda d.o.o. Prema tome, iz odredbi ovog ugovora kupcu AL moralo je biti jasno da TL kao prodavatelj nije vlasnik nekretnine u trenutku sklapanja predugovora jer je to odredbama predugovora jasno navedeno. Predmet ovog predugovora nije prijenos prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, već preuzimanje obveze sklapanja glavnog ugovora kada i ako nekretnina bude vraćena TL kao članu društva nakon provedenog postupka likvidacije nad Studio propaganda d.o.o. Prodavatelj koji nije vlasnik nekretnine ne može ovlastiti kupca da stupi u posjed nekretnine. Kako do sklapanja glavnog ugovora nikada nije došlo, to je kupac AL morao znati da mu ne pripada pravo na posjed nekretnine. 2. tuženik i zastupnik po zakonu 1. tuženika LL iskazao je da je njegov brat AL kupio kuću od TL te ga uveo u posjed, a da u to vrijeme nisu znali da je TL već ranije prodao kuću društvu Multifaktor d.o.o. Iskazao je i da je nakon stupanja u posjed u koji ga je uveo TL, njegov brat AL uveo njega u posjed. Uzimajući u obzir da je 2. tuženik i zastupnik po zakonu 1. tuženika znao da su njegov brat i TL sklopili predugovor, to su mu morale biti poznate odredbe tog ugovora, tj. moralo mu je biti poznato da su stranke tim predugovorom preuzele obvezu sklapanja glavnog ugovora kada i ako TL nakon provedenog postupka likvidacije Studio propagande d.o.o. postane vlasnik nekretnine. Također, moralo mu je biti poznato da glavni ugovor nikada nije sklopljen. Na temelju predugovora kupac AL nije mogao steći pravo na posjed jer se predugovorom samo preuzima obveza sklapanja glavnog ugovora pod uvjetima koji su u tom predugovoru navedeni. Predmet predugovora nije prijenos prava koje pravo bi AL ovlastilo na posjedovanje nekretnine. Tek bi glavni ugovor imao za predmet i prijenos prava vlasništva koje pravo bi kupca ovlastilo posjedovati nekretninu. Kako je već obrazloženo, iz predugovora jasno proizlazi da TL u trenutku sklapanja tog ugovora nije vlasnik nekretnine i da će se glavni ugovor sklopiti samo kada i ako TL postane vlasnik. Sklapanjem predugovora TL ne može prenijeti kupcu pravo na posjed kada on nije vlasnik i kada je jasno navedeno u predugovoru koji su uvjeti za sklapanje glavnog ugovora. Kako je tuženike AL, brat 2. tuženika i zastupnika po zakonu 1. tuženika uveo u posjed, to su i tuženici moralo znati da im ne pripada pravo na posjed na temelju predugovora. Stoga, tuženici su nepošteni posjednici nekretnine u smislu čl. 18. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 153/14 – dalje: ZVDSP).

20. Odredbom čl. 165. st. 1. ZVDSP-a propisano je da je nepošteni posjednik tuđe stvari mora predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

21. Kako su tuženici prije utuženog razdoblja morali znati da im na temelju predugovora ne pripada pravo na posjed jer glavni ugovor nije nikada sklopljen, tuženici su kao nepošteni posjednici sukladno odredbi čl. 165. st. 1. ZVDSP-a dužni naknaditi tužitelju sve koristi koje su imali za vrijeme svojega posjedovanja.

22. Visina koristi koju su tuženici ostvarili predstavlja iznos zakupnine koji bi morali plaćati prema uvjetima na tržištu da su u utuženom razdoblju sklopili ugovor o zakupu poslovnog prostora s vlasnikom.

23. Visinu zakupnine koju bi tuženici bili dužni plaćati sud je utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka IMCB d.o.o. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je neto korisna površina kuće 289,67 m2. Tržišna vrijednost zakupnine za tu kuću iznosi 12.423,84 eura bez pdv-a (15.529,80 eura s pdv-om) za utuženo razdoblje od veljače 2023. do travnja 2024. (za ukupno 15 mjeseci). Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je mjesečni iznos zakupnine bio jednak svaki mjesec u tom razdoblju, što znači da je mjesečni iznos zakupnine 828,26 eura bez pdv-a (12.423,84 eura / 15), odnosno 1.035,32 eura s pdv-om (15.529,80 / 15).

24. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je izrađen u skladu s pravilima struke i argumentirano te je vještak uzeo u obzir stvarno stanje nekretnine. Vještak je otklonio sve primjedbe na nalaz i mišljenje i odgovorio na sva pitanja koja su od odlučnog značaja. Vještak je na ročištu obrazložio metodu koju je koristio , kao i da je koristio podatke verificirane od strane Grada Zagreba.

25. Sud je odbio tuženikov prijedlog da se izvede dopunsko vještačenje na okolnost ulaganja koje je su tuženici imali u prostor jer su taj prijedlog tuženici iznijeli tek na ročištu za glavnu raspravu od 11. lipnja 2025. Tuženici su u odgovoru na tužbu iznijeli činjenicu da su imali ulaganja u kuću, ali prije zaključenja prethodnog postupka nisu predložili izvođenje dokaza vještačenjem radi utvrđivanja te činjenice. Ne radi se o situaciji da tuženici bez svoje krivnje nisu mogli predložiti izvođenje vještačenja prije zaključenja prethodnog postupka u smislu odredbe čl. 299. st. 2. ZPP-a pa sud taj dokazni prijedlog ne može uzeti u obzir sukladno odredbi čl. 299. st. 3. ZPP -a. Vještačenje u ovom postupku predložio je tužitelj i vještačenje je provedeno rad i utvrđivanja onih činjenica koje je tužitelj predložio (utvrđivanje tržišne vrijednosti zakupnine).

26. Tuženici su sukladno odredbi čl. 165. st. 1. ZVDSP-a dužni platiti naknadu u visini tržišne vrijednosti zakupnine, a to je iznos od ukupno 15.529,80 eura, odnosno 1.035,32 eura za svaki mjesec. Tržišna vrijednost zakupnine uključuje i pdv jer se na zakupninu plaća i pdv. Stoga, da su tuženici u utuženom razdoblju sklopili ugovor o zakupu s vlasnikom, zakupnina bi uključivala iznos s pdv-om. Stoga, prilikom utvrđivanja tržišne vrijednosti zakupnine potrebno je uzeti tu vrijednost s pdv-om.

27. Obveza tuženika nije solidarna pa je tužbeni zahtjev neosnovan u dijelu kojim tužitelj zahtijeva da mu tuženici isplate navedeni iznos kao solidarni dužnici. Ovo stoga što se solidarnost predmnijeva samo kad ima više dužnika u nekoj djeljivoj obvezi nastaloj trgovačkim ugovorom (čl. 42. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje: ZOO). U svim ostalim situacijama solidarnost mora biti ugovorena ili propisana zakonom. Obveza tuženika ne proizlazi iz trgovačkog ugovora, već se radi o izvanugovornoj obvezi iz čl. 165. st. 1. ZVDSP-a. Odredbama ZVDSP-a, a niti bilo kojeg drugog propisa, nije propisano da više posjednika solidarno odgovara za plaćanje naknade za korištenje nekretnine.

28. Tuženik je dužan platiti i zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO- a. Tražbina tužitelja dospijeva u trenutku kada je podnio zahtjev za isplatu tražbine tuženicima. Iz dopisa od 27. veljače 2023. proizlazi da je tužitelj njime pozvao tuženiku da mu predaju predmetnu kuću i dvorište u posjed te da će u protivnom pokrenuti postupak radi naplate tužiteljevih potraživanja. Iz potvrde o predaji pošiljke proizlazi da je tužitelj predao pošiljku na poštu 27. veljače 2023., ali nije vidljivo kada su tuženici zaprimili ovaj dopis. Iz e-mail korespondencije proizlazi da je tužitelj dopis istog sadržaja dostavio 2. tuženiku i zastupniku po zakonu 1. tuženika LL **.**.2023. Zatezne kamate ne mogu početi teći prije samog korištenja nekretnine, što znači da u ovakvom slučaju zatezne kamate teku na pojedinačni mjesečni iznos naknade od prvog dana idućeg mjeseca jer je tuženik ostvario korist završetkom svakog mjeseca u kojem je posjedovao stvar, osim za veljaču 2023. za koju tražbinu kamate teku od podnošenja zahtjeva 8. ožujka 2023. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) za ostale odnose jer se radi o izvanugovornoj tražbini budući da između stranaka nije sklopljen nikakav ugovor.

29. Tuženici su u odgovoru na tužbu naveli da postavljaju zahtjev za prijebojnim potraživanjem do visine postavljenog tužbenog zahtjeva, a za iznos uloženih sredstava u svrhu adaptacije i uređenja nekretnine. Ovi navodi sadržajno predstavljaju isticanje prigovora radi prebijanja u parnici do visine tužbenog zahtjeva, dakle, u iznosu od 15.529,80 eura. Tuženici nisu dokazali da su imali troškove ulaganja s obzirom na to da je sam 2. tuženik i zastupnik po zakonu 1. tuženika LL iskazao da su ukupna ulaganja u kuću bila oko 100.000, eura, a da ih je platio njegov brat AL te da je AL napravio popravak krovišta, instalacija vode, grijanja i struje. Dakle, već iz iskaza tuženika proizlazi da tuženicima nisu nastali nikakvi troškovi ulaganja jer ih nisu izvršili vlastitim sredstvima, već su ti troškovi nastali AL koji ih je platio. Stoga, naknadu učinjenih troškova mogao bi potraživati samo AL, a ne tuženici. Prema odredbi čl. 165. st. 3. ZVDSP-a nepošteni posjednik ima pravo na naknadu troškova ako bi oni bili nužni i vlasniku. Kako je troškove ulaganja platio AL, a ne tuženici, to ne postoji pravo tuženika na naknadu troškova sukladno navedenoj odredbi.

30. Osim toga, tuženici nisu dokazali koja određena ulaganja su izvršena u predmetnoj kući, visinu troškova ulaganja, a niti da se radilo o ulaganjima koja su bila nužna i vlasniku. Tuženici prije zaključenja prethodnog postupka nisu predložili izvođenje vještačenja radi utvrđivanja izvršenih ulaganja, njihove naravi i visine, te nisu dostavili niti bilo kakve ugovore o izvođenju radova ili ispostavljene račune izvođača radova. Samo na temelju iskaza svjedoka i tuženika ne može se na potrebnoj razini izvjesnosti utvrditi koja konkretno ulaganja su izvršena, kada su izvršena, koja je visina troškova ulaganja, a niti da se radilo o ulaganjima koja su nužna i vlasniku (tužitelju). Iz troškovnika građevinsko obrtničkih radova (list 58-67 spisa) nije vidljivo tko ga je sastavio, niti kada, a niti da su ti radovi izvedeni. Nadalje, u tom troškovniku kao investitor je naznačen AL, a ne tuženici, dakle, čak da su prema tom troškovniku i izvedeni radovi, to bi bila ulaganja koja je izvršio AL, a ne tuženic i. Svjedok RL iskazao je da je u kući [adresa] izvodio keramičarske radove u kupaoni, a ne sjeća se kolika je bila cijena radova . Iz toga ne proizlazi da se radilo o radovima koji su bili nužni i vlasniku u smislu čl. 165. st. 3. ZVDSP-a, a ne može se utvrditi niti trošak izvođenja tih radova jer izvođač radova RL ne zna kolika je bila cijena, a niti tko ju je platio. Svjedok ZL iskazao je da je on kupio kuću 2010. godine, da je prije toga uredio prijašnji vlasnik Studio propaganda, a zadnji put je u kući bio 2013. godine te nema saznanja o tome jesu li tuženici izvodili bilo kakve radove u kući. Svjedok TL koji je bio direktor i član Studio propagande iskazao je da je to društvo kupilo predmetnu kuću 1999. godine i uredilo ju. Iskazao je i da je kada je gospodin AL ušao u kuću, on više nije dolazio tamo, a prije toga je kuća bila potpuno uređena. Niti iz iskaza ovog svjedoka ne proizlazi da su tuženici izvodili radove u kući koji bi bili nužni vlasniku, a niti trošak izvođenja radova.

2. tuženik i zastupnik po zakonu 1. tuženika LL iskazao je da je njegov brat izvršio popravak krovišta i instalacija vode, grijanja i struje i platio ulaganja u kuću. Prema tome, već iz iskaza tuženika proizlazi da se radi o ulaganjima koje je izvršio AL, a ne tuženici. Niti iz iskaza 2. tuženika i zastupnika po zakonu tuženika ne može se utvrditi da se radi o ulaganjima koja su nužna i vlasniku, a niti trošak ulaganja.

31. Sud je odbio tuženikov prijedlog za saslušanjem svjedoka ALČ i SL sukladno odredbi čl. 292. st. 4. ZPP-a jer nisu bili važni za odluku. Tuženici su naveli da su ove osobe bile posrednici prilikom sklapanja predugovora o kupoprodaji. U spisu se nalazi pisani predugovor o kupoprodaji pa nije potrebno saslušanje svjedoka o tome. Sud je odbio tuženikov prijedlog za saslušanjem svjedoka JL jer nije bio važan za odluku budući da se njegovim saslušanjem ne bi moglo promijeniti stečeno uvjerenje suda, tim više što je sam tuženik iskazao kako je AL, a ne tuženici, platio trošak ulaganja i kako je AL izvršio popravke u kući. Radi utvrđenja koja određena ulaganja su izvršena u kući, kada i je li se radilo o ulaganjima koja su nužna i vlasniku te visine troškove tih ulaganja potrebno je izvođenje građevinskog vještačenja, ali tuženici taj dokaz nisu predložili prije zaključenja prethodnog postupka. U spisu ne postoje nikakve isprave o izvedenim radovima, niti njihovoj cijeni.

32. Tužitelj je u pogledu glavnog potraživanja uspio u parnici pa su mu tuženici dužni nadoknaditi parnične troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP -a. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tužitelju uzeti su u obzir samo troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 – dalje: Tarifa).

33. O troškovima postupka odlučeno je u granicama zahtjeva sukladno čl. 2. ZPP-a.

34. Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura prema Tbr. 7. t. 1. Tarife, sastava podnesaka od 2. rujna 2024., 15. travnja 2025. u iznosu od 500,00 eura prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, podneska od 5. veljače 2026. u iznosu od 50,00 eura prema Tbr. 8. t. 4. Tarife, za zastupanje na ročištima od 16. rujna 2024., 11. lipnja 2025., 5. studenog 2025., 19. prosinca 2025. i 26. ožujka 2026. u iznosu od 500,00 eura za svako ročište prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, za ročišta od 10. rujna 2025. i 5. veljače 2026. u iznosu od 250,00 eura za svako ročište prema Tbr. 9. t. 2. Tarife jer se na tim ročištima raspravljalo samo o procesnim pitanjima, što ukupno iznosi 4.550,00 eura. Tužitelju je priznat trošak PDV-a (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 1.137,50 eura, trošak vještačenja u iznosu od 872,99 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 113,00 eura i sudske pristojbe na presudu u zatraženom iznosu od 150,00 eura, pa ukupni priznati troškovi iznose 6.823,49 eura.

35. Tužitelju nije priznat trošak podneska od 16. prosinca 2024. jer njime samo požuruje postupanje suda, što nije bilo potrebno za vođenje parnice budući da se pokrenuti postupak dalje vodi po službenoj dužnosti te nije potreban prijedlog stranke za poduzimanje radnji suda.

Zagreb, 4. svibnja 2026.

Sudac

Goran Iskra

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

tužitelju po punomoćniku

tuženiku po punomoćniku