Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5986/2025-41

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda dr. sc. Ljiljani Matuško Antonić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Nikši Đuriću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3 a, OIB: 23057039320, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković & partneri d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 22, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. ožujka 2026. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja Nikše Đurića, odvjetnika i punomoćnice tuženika FV, odvjetničke vježbenice, dana 04. svibnja 2026. godine

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3 a, isplatiti tužitelju JV, iz [adresa], na ime stjecanja bez osnova zbog preplaćene kamate iznos u visini od 1.167,22 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 31.prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to:

- na iznos od 0,43 EUR od 20. listopada 2008. godine do isplate,

- na iznos od 20,90 EUR od 07. studenog 2008. godine do isplate,

- na iznos od 21,81 EUR od 16. siječnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 21,77 EUR od 12. veljače 2009. godine do isplate,

- na iznos od 21,85 EUR od 01. ožujka 2009. godine do isplate,

- na iznos od 21,56 EUR od 01. travnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 35,68 EUR od 12. svibnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 35,20 EUR od 23. lipnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 34,92 EUR od 14. kolovoza 2009. godine do isplate,

- na iznos od 35,54 EUR od 21. prosinca 2009. godine do isplate,

- na iznos od 36,12 EUR od 19. siječnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 36,49 EUR od 15. veljače 2010. godine do isplate,

- na iznos od 36,40 EUR od 03. ožujka 2010. godine do isplate,

- na iznos od 38,31 EUR od 21. lipnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 39,33 EUR od 29. lipnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 39,31 EUR od 07. srpnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 38,32 EUR od 10. kolovoza 2010. godine do isplate,

- na iznos od 41,41 EUR od 10. rujna 2010. godine do isplate,

- na iznos od 39,18 EUR od 29. listopada 2010. godine do isplate,

- na iznos od 29,59 EUR od 18. studenog 2010. godine do isplate,

- na iznos od 31,41 EUR od 28. prosinca 2010. godine do isplate,

- na iznos od 30,87 EUR od 03. veljače 2011. godine do isplate,

- na iznos od 30,77 EUR od 10. ožujka 2011. godine do isplate,

- na iznos od 30,76 EUR od 28. travnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 34,11 EUR od 22. srpnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 19,13 EUR od 22. srpnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 19,52 EUR od 01. kolovoza 2011. godine do isplate,

- na iznos od 18,34 EUR od 31. listopada 2011. godine do isplate,

- na iznos od 18,77 EUR od 24. siječnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 2,05 EUR od 24. siječnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 2,05 EUR od 09. srpnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 2,04 EUR od 27. kolovoza 2012. godine do isplate,

- na iznos od 2,05 EUR od 26. studenog 2012. godine do isplate,

- na iznos od 2,03 EUR od 15. siječnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 2,01 EUR od 21. veljače 2013. godine do isplate,

- na iznos od 2,04 EUR od 24. travnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 2,03 EUR od 02. svibnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 1,99 EUR od 06. lipnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 1,98 EUR od 11. srpnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 1,99 EUR od 06. kolovoza 2013. godine do isplate,

- na iznos od 2,04 EUR od 01. listopada 2013. godine do isplate,

- na iznos od 2,02 EUR od 18. listopada 2013. godine do isplate,

- na iznos od 2,04 EUR od 25. studenog 2013. godine do isplate,

- na iznos od 2,05 EUR od 19. prosinca 2013. godine do isplate,

- na iznos od 2,03 EUR od 21. siječnja 2014. godine do isplate,

sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3 a, isplatiti tužitelju JV, iz [adresa], na ime stjecanja bez osnova zbog preplaćene valutne klauzule iznos u visini od 9.259,40 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća do 31. prosinca 2007. godine u smislu odredbe čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 31.prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to:

- na iznos od 4,41 EUR od 01. rujna 2006. godine do isplate,

- na iznos od 2,99 EUR od 01. listopada 2006. godine do isplate,

- na iznos od 0,28 EUR od 08. prosinca 2006. godine do isplate,

- na iznos od 3,08 EUR od 20. ožujka 2008. godine do isplate,

- na iznos od 10,88 EUR od 20. listopada 2008. godine do isplate,

- na iznos od 17,30 EUR od 07. studenog 2008. godine do isplate,

- na iznos od 40,48 EUR od 16. siječnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 39,36 EUR od 12. veljače 2009. godine do isplate,

- na iznos od 41,40 EUR od 01. ožujka 2009. godine do isplate,

- na iznos od 34,19 EUR od 01. travnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 30,15 EUR od 12. svibnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 22,76 EUR od 23. lipnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 18,41 EUR od 14. kolovoza 2009. godine do isplate,

- na iznos od 27,92 EUR od 21. prosinca 2009. godine do isplate,

- na iznos od 36,94 EUR od 19. siječnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 42,48 EUR od 15. veljače 2010. godine do isplate,

- na iznos od 41,10 EUR od 03. ožujka 2010. godine do isplate,

- na iznos od 70,48 EUR od 21. lipnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 86,04 EUR od 29. lipnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 85,87 EUR od 07. srpnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 70,66 EUR od 10. kolovoza 2010. godine do isplate,

- na iznos od 118,01 EUR od 10. rujna 2010. godine do isplate,

- na iznos od 83,82 EUR od 29. listopada 2010. godine do isplate,

- na iznos od 100,60 EUR od 18. studenog 2010. godine do isplate,

- na iznos od 138,57 EUR od 28. prosinca 2010. godine do isplate,

- na iznos od 127,18 EUR od 03. veljače 2011. godine do isplate,

- na iznos od 125,16 EUR od 10. ožujka 2011. godine do isplate,

- na iznos od 124,87 EUR od 28. travnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 154,47 EUR od 22. srpnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 165,85 EUR od 01. kolovoza 2011. godine do isplate,

- na iznos od 131,32 EUR od 31. listopada 2011. godine do isplate,

- na iznos od 143,78 EUR od 24. siječnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 141,92 EUR od 09. srpnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 141,19 EUR od 27. kolovoza 2012. godine do isplate,

- na iznos od 144,32 EUR od 26. studenog 2012. godine do isplate,

- na iznos od 136,69 EUR od 15. siječnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 133,60 EUR od 21. veljače 2013. godine do isplate,

- na iznos od 140,42 EUR od 24. travnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 138,08 EUR od 02. svibnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 127,93 EUR od 06. lipnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 125,91 EUR od 11. srpnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 128,41 EUR od 06. kolovoza 2013. godine do isplate,

- na iznos od 140,16 EUR od 01. listopada 2013. godine do isplate,

- na iznos od 136,04 EUR od 18. listopada 2013. godine do isplate,

- na iznos od 139,62 EUR od 25. studenog 2013. godine do isplate,

- na iznos od 143,05 EUR od 19. prosinca 2013. godine do isplate,

- na iznos od 137,33 EUR od 21. siječnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 130,03 EUR od 01. ožujka 2014. godine do isplate,

- na iznos od 129,93 EUR od 28. ožujka 2014. godine do isplate,

- na iznos od 125,37 EUR od 09. svibnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 124,88 EUR od 23. lipnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 128,48 EUR od 23. srpnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 129,80 EUR od 30. srpnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 137,21 EUR od 05. prosinca 2014. godine do isplate,

- na iznos od 137,24 EUR od 08. prosinca 2014. godine do isplate,

- na iznos od 137,90 EUR od 03. veljače 2015. godine do isplate,

- na iznos od 137,90 EUR od 24. ožujka 2015. godine do isplate,

- na iznos od 137,90 EUR od 27. travnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 137,90 EUR od 30. travnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 137,90 EUR od 01. lipnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 137,90 EUR od 12. lipnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 137,90 EUR od 03. rujna 2015. godine do isplate,

- na iznos od 137,90 EUR od 30. rujna 2015. godine do isplate,

sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3 a, naknaditi tužitelju JV, iz [adresa], parnični trošak u iznosu od 1.581,80 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 04. svibnja 2026. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 11.07.2006. godine s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 5103059708 (dalje: Ugovor o kreditu) temeljem kojeg je tuženik odobrio i isplatio kredit u iznosu od 120.455,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan korištenja kredita, promjenjiva kamatna stopa. Tužitelj navodi da je čl. 8 ugovorena promjenjiva kamatna stopa te je ugovorena valutna klauzula kojom je glavnica vezana uz valutu CHF, a povrat kredita je ugovoren obračunato po srednjem tečaju tuženika za CHF. Tužitelj se poziva na presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 13.06.2014.g. poslovni broj Pž-7129/13, a kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013.g., a kojom je utvrđeno da je u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008. među inim i tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača tako što je u potrošačkim ugovorima u kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Ističe kako je ništetna ugovorna odredba čl. 8. to je tuženik u obvezi vratiti tužitelju sve preplaćene iznose. Nadalje navodi da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14.06.2018.g. poslovni broj Pž-6632/17 utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 01.06.2004. do 31.12.2008. povrijedio interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača. Navodi da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ništetna pa je tuženik u obvezi vratiti tužitelju sve preplaćene iznose. Tužitelj ističe da je dana 07. siječnja 2016. godine sklopio Aneks br.2. Ugovora o kreditu broj 5103059708 temeljem kojeg je provedena konverzija, a kojim zaključenjem dodatka Ugovora o kreditu su izmijenjene ugovorne odredbe o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, što ne znači da je tužitelj izgubio pravni interes za utvrđenje da su pojedine ugovorne odredbe iz osnovnog ugovora od 11.07.2006. godine ništetne niti je izgubio pravni interes zahtjevati povrat preplaćenih iznosa. Tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, ne osporava da je s tužiteljem sklopio ugovor kako navodi u tužbi, ističe prigovor zastare jer se primjenjuje zastarni rok od tri godine (postupak radi naknade štete).Tuženik navodi da je tužitelj sklopio aneks ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog ugovora iz CHF u EUR sukladno odredbama ZID Zakona o potrošačkom kreditiranju, da su stranke promijenili ugovorenu valutnu klauzulu i ugovorenu kamatnu stopu iz osnovnog ugovora, a koja kamatna stopa se primjenjivala na kredite iste vrste s valutnom klauzulom u valuti EUR od dana sklapanja osnovnog ugovora. Navodi da je sukladno čl. 19. c točka 4. ZID ZPK/15 prilikom konverzije kredita uzeo u obzir cjelokupni iznos uplaćen radi namirenja početno utvrđenih obroka u CHF te su navedeni iznosi pretvoreni u EUR i u valutnu klauzulu EUR po tečaju primjenjivom na dan uplate, te je pri izračunu konverzije uzeta valuta kredita (CHF – EUR) i tijek kamatnih stopa kako za CHF kredit tako i za EUR kredit. Navodi da je konverzijom kredita ispunio svoju zakonsku obvezu u odnosu na konverziju, a da je tužitelj odlučio urediti svoj ugovorni odnos s tuženikom tako da prihvati konverziju te je time u cijelosti neosnovano njegovo potraživanje u ovoj pravnoj stvari. U odnosu na valutnu klauzulu izraženu u CHF navodi da je prije sklapanja ugovora o kreditu u CHF pružio sve informacije tužitelju, a koje su bile i dostupne u reklamnim materijalima kao i u oglasima tuženika, tuženik detaljno obrazlaže informacije koje je pružao građanima, i da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli bila jasna, lako uočljiva i razumljiva, te tužitelju kao prosječno opreznom i pažljivom potrošaču nije mogla ostati nepoznato da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama. Tuženik ističe da je tužitelj bio obavješten o riziku promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak, posebice se ističe kako je i tuženik preuzeo rizik za sklapanje ove vrste ugovora jer se zaduživao u valuti CHF kako bi isti mogao plasirati na tržištu građanima. U odnosu na promjenjivu kamatnu stopu tuženik navodi da je ista ugovorena sukladno tada važećim pozitivnim propisima, detaljno obrazlaže metodologiju utvrđivanja promjene kamatnih stopa. Nadalje tuženik ističe i prigovor prijeboja u visini iznosa 2.559,01 kn sa zateznim kamatama i to za razdoblje kada je tužitelj plaćao nižu kamatnu stopu od ugovorene. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova postupaka.

3. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja presudom poslovni broj P-2866/2023-32 od 03. travnja 2025. godine. Povodom žalbe tuženika presudom i rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž- 447/2025-2 od 23. srpnja 2025. godine potvrđena je presuda ovog suda pod poslovnim brojem P-2866/2023-32 pod točkom I. i IV. izreke presude, dočim je ukinuta presuda ovog suda pod poslovnim brojem II., III. i V. izreke presude. U obrazloženju odluke Županijskog suda u Dubrovniku navodi se da ovaj sud treba cijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva vodeći računa o izrečenim shvaćanjima u ovoj odluci prema kojemu sklapanjem aneksa ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita prema odredba ZID ZKP/15 tužitelj nije izgubio pravo potraživati preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu, pa s obzirom na izvršenu konverziju ima pravo na eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora i svote koju je dobio u konverziji.

4. Sud je u ponovljenom suđenju tijekom dokaznog postupka pročitao Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5103059708 od 11.07.2006. (list 10-16 spisa), Aneks broj 2. Ugovora o kredit broj 5103059708 od 07.01.2016.g. i Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5103059708 od 29.04.2011.g. (list 17-23, list 157-206 spisa), plan otplate i pregled prometa po kreditu tužitelja (list 24-55 spisa), Izračun konverzije na dan 30.09.2015.g. uz otplatni plan (list 56-61 spisa), Obrazac za prihvat Izračuna konverzije (list 79, list 207-265, list 346-353 spisa), Odluke Županijskih sudova, odluku Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (list 80-91, list 140-141, list 317-345 spisa), stručne članke (list 92-96, list 274-297, list 474-529 spisa), reklamne materijale tuženika (list 97-110, list 118, list 304 spisa), Izvadak iz Odluke o visini kamatnih stopa i naknada (list 111-115, list 306-313 spisa), dopis djelatnika tuženika (list 116-117 spisa), dopise HNB-a (list 119-128, list 138-139 spisa), obavijest o kreditu, obavijesti o usklađivanju kamatne stope (list 129-137 spisa), odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odluke Suda EU (list 266-273, list 378-393, list 430-473 spisa), pisani iskaz ZV (list 298-302, list 355-356 spisa), pročitan je nalaz i mišljenje vještaka Darka Prpića, pročitan je iskaz tužitelja koji je saslušan kao stranka u postupku.

Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svakog za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88105, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 153/23, dalje: ZPP), ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev osnovanim.

5. Predmet ovog spora je utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom banke te povrat preplaćenih iznosa s osnova ništetnih i nepoštenih ugovornih odredbi do dana konverzije kredita u CHF.

6. U tijeku postupka tužitelj ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva, protivi se svim navodima tuženika istaknutim u odgovoru na tužbu.

7. U odnosu na odluke Županijskih sudova koje dostavlja tuženik sud je u ovoj pravnoj stvari prihvatio stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 1096/2022-2 od 8. studenoga 2022. godine iako se u ovoj pravnoj stvari stranke ne pozivaju na citiranu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 1096/2022-2. Pri tome je sud imao u vidu i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022. godine i poslovni broj Rev- 637/19 od 15.11.2022. godine.

U odnosu dvojbu o primjeni pravnog shvaćanja između onih izraženih u odlukama Županijskih sudova na koje se poziva tuženik i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022. godine, poslovni broj Rev- 637/19 od 15.11.2022. godine i poslovni broj Rev 1096/2022-2 od 8. studenoga 2022. godine ovaj sud se odlučio na primjenu pravnog shvaćanja izraženog u odluci poslovni broj Rev 1096/2022-2 od 8. studenoga 2022. godine, zbog razloga koji su obrazloženi i navedeni u ovoj odluci.

Nadalje je sud imao u vidu i stajališta autora stručnih članaka koje dostavlja tuženik. Kako pravna znanost ima utjecaj na odluke sudova snagom svoje uvjerljivosti ovaj sud je kako je prethodno navedeno primjenio stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto u odluci poslovni broj 1096/2022-2 od 8. studenoga 2022. godine.

8. Tužitelj zahtjeva tužbenim zahtjevom isplatu svih preplaćenih iznosa s osnova ništetnih ugovornih odredbi kojim je ugovorena valutna klauzula kojom je glavnica vezana uz valutu švicarski franak (CHF) te preplaćenih iznosa s osnova promjenjive kamatne stope jednostranom odlukom tuženika.

9. Između stranaka sporan je osnov i visina tužbenog zahtjeva.

Između stranaka nije sporno:

- da je tužitelj sklopio s tuženikom Ugovor o kreditu broj kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5103059708 temeljem kojeg je tuženik odobrio kredit u iznosu od 120.455,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan korištenja kredita, promjenjiva kamatna stopa, rok otplate 180 mjesečnih obroka, stambeni kredit (Ugovor o kreditu od 11.07.2006.g. – list 10-16 spisa). Nadalje je utvrđeno da je tuženik tijekom ugovorenog vremenskog razdoblja od 11.07.2006. godine primjenjivao ugovorenu kamatnu stopu promjenjiva jednostranom Odlukom banke, tuženika,

- da je tuženik sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ponudio tužitelju konverziju kredita, te mu je dostavio dokumentaciju (list 241-265 spisa),

- da je tužitelj sklopio Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5103059708 dana 29.04.2011.g. kojim je izmijenjen rok otplate kredita na 240 mjeseci te je izmijenjena visina iznosa mjesečnog obroka (list 22-26 spisa),

- da je tužitelj sklopio s tuženikom Aneks broj 2 Ugovora o kreditu broj 5103059708 dana 07.01.2016.g. kojim je konvertiran kredit (list 17-21-71 spisa).

10. Kako je potvrđeno stajalište ovog suda u odnosu na osnov tužbenog zahtjeva to sud nije ponovno odlučivao o osnovu tužbenog zahtjeva i pravu tužitelja na povrat preplaćenih iznosa, o prigovoru zastare tuženika, te u odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja.

11. Uvidom u Aneks broj 2. Ugovora o kreditu od 07.01.2016.g. (dalje: Aneks br. 2. Ugovora o kreditu) utvrđeno je da su ugovorne strane (tužitelj i tuženik) isti sklopili sukladno Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 78/2015, 102/2015, 52/2016, 128/2022, 156/2023, dalje: ZPK) zajedno sa svim njegovim izmjenama i dopunama na temelju pisanog izračuna konverzije te se istim regulira konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, da početno odobrena glavnica kredita u kunama s valutnom klauzulom u EUR izračunata po tečaju primjenjivom na dan 30. rujna 2015. godine iznosi 53.800,21 EUR (točka 5.2. Aneksa broj 2. Ugovora o kreditu). Nadalje su stranke člankom 6. Aneksa broj 2. Ugovora o kreditu utvrdile visinu kamatne stope. Nadalje je sud utvrdio iz sadržaja Aneksa broj 2. Ugovora o kreditu da je isti sastavljen prema odredbama ZID Zakona o potrošačima (čl.3., čl. 5. i 6. – izračun konverzije, otplata kredita, datum dospijeća mjesečnih anuiteta, kamatna stopa, prijenos kreditne partije u valutu EUR, čl. 8. – iznos obroka, čl.9., čl. 10. i čl.11.- otplatni plan, ovršnost isprave, instrument osiguranja). Člankom 5. točka 5. Aneksa broj 2. Ugovora o kreditu tužitelj izjavljuje da mu je tuženik kao kreditor prije sklapanja Aneksa pružio odgovarajuća pojašnjenja te pravovremeno pružio i pojasnio sve informacije sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju a isto tako je upozorio na rizik promjene tečaja (valutni rizik) koji može nastati zbog promjene tečaja valute EUR.

12. Između stranaka nije sporno da su tužitelj i tuženik kao ugovorne strane sklopile dana 11. srpnja 2006. godine Ugovor o kreditu temeljem kojeg je tuženik odobrio i isplatio tužitelju kredit u visini od 125.455,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti (stambeni kredit). Nije niti sporno da se mijenjala vrijednost valute CHF do dana konverzije.

13. Sud je po prijedlogu tužitelja proveo dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem po Darfin d.o.o., vještak Darko Prpić. Na temelju uvida u dokumentaciju koja prileži u spisu i nalaza i mišljenja vještaka od 05.12.2023. godine (list 402-416 spisa) sud je utvrdio da je početno ugovorena kamatna stopa 4,75% te je sačinjen otplatni plan po tuženiku temeljem početne kamatne stope od 4,75%. Vještak u mišljenju navodi da:

- ukupna razlika između iznosa mjesečnih anuiteta prema ugovoru o kreditu, da se kamatna stopa nije mijenjala sukladno odlukama o kamatnim stopama tuženika, i iznosa mjesečnih anuiteta prema obračunu tuženika iznosi 1.950,16 CHF odnosno kunska protuvrijednost iznosi 10.137,88 kn primjenom srednjeg tečaja Kreditora na dan plaćanja, odnosno po fiksnom tečaju eura (1 EUR =7,53450 HRK) iznosi 1.345,55 EUR,

- ukupno razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 69.764,08 kn, za anuitete koje je Nalazom utvrđen više uplaćen iznos, odnosno po fiksnom tečaju eura (1 EUR =7,53450 HRK) iznosi 9.259,40 EUR,

- ukupna razlika između iznosa mjesečnih anuiteta prema ugovoru o kreditu, da se kamatna stopa nije mijenjala sukladno odlukama o kamatnim stopama tuženika, i iznosa mjesečnih anuiteta prema obračunu tuženika iznosi -1.464,26 CHF odnosno kunska protuvrijednost iznosi -9.299,08 kn primjenom srednjeg tečaja Kreditora na dan plaćanja, odnosno po fiksnom tečaju eura (1 EUR =7,53450 HRK) iznosi – 1.234,22 EUR,

- ukupna razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na anuitete primjenom tečaja na dan isplate kredita, za anuitete za koje je Nalazom utvrđen manje uplaćen iznos iznosi -2.331,14 kn, odnosno po fiksnom tečaju eura (1 EUR =7,53450 HRK) iznosi -309,37 EUR,

- konverzijom kredita iz valutne klauzule u CHF u valutnu klauzulu u EUR su u izračun konverzije uzete sve uplate tužitelja. Iznos preplate koju tužitelj potražuje u ovom postupku također polazi od tih istih stvarnih uplata tužitelja za podmirenje obveze za anuitete u CHF,

- Aneksom broj 2. Ugovora o kreditu, članak 5.3. utvrđena je preplata tužitelja po izvršenim uplatama po kreditu u CHF u odnosu na anuitete po kreditu u EUR, na dan 07.01.2016. iznosi 2.099,97 HRK.

Nalaz i mišljenje vještaka sud je u cijelosti prihvatio, jer je dano na jasan i određeni način, u skladu s pravilima struke. Tužitelj nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka. Tuženik ističe primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka osporava i dalje osnov tužbenog zahtjeva sadržajno kao u podnesku od 05. siječnja 2024. godine..

14. U ponovljenom suđenju tužitelj i tuženik čine nespornim da je priznati preplaćeni iznos u konverziji u visini od 1.343,86 kn/178,33 EUR, te su stranke suglasne da sud za iznos preplate utvrđen izračunom konverzije umanji visinu preplate s osnova promjenjive kamatne stope koja se mijenjala jednostranom odlukom banke.

Odredbom čl. 172. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 112/11, 78/15, 28/18, 126/21, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) propisano je ako dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove, prvo se namiruju troškovi, zatima kamate i napokon glavnica.

15. Kako je prethodno navedeno na temelju nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da preplaćeni iznos s osnova promjenjive kamatne stope jednostranom odlukom banke iznosi ukupno 1.345,55 EUR. Navedeni priznati iznos s osnova jednostrano promjenjive kamatne stope u visini od 1.345,55 EUR sud je umanjio za priznati iznos preplate u konverzije u iznosu od 178,33 EUR. Sud je umanjio tužbeni zahtjev od prvog preplaćenog iznosa u visini od 19,86 EUR pa sve do iznosa od 20,65 EUR (preplaćeni iznos za mjesec listopad 2008. godine).

Time je sud dosudio tužitelju s osnova preplaćene promjenjive kamatne stope jednostranom odlukom banke iznos u visini od 1.167,22 EUR kao pod točkom I. izreke presude.

Sud pri tome ističe kako nije utvrđena visine zatezne kamate (uglavničena zatezna kamata) na preplaćene iznose priznate tužitelju kao pod točkom I. i II. izreke presude, a od kojeg iznosa bi sud prema pravilu iz čl.172. ZOO-a trebao umanjiti zahtjev tužitelja za povratom preplaćenih iznosa s osnova ništetnih i nepoštenih ugovornih odredbi, a kako su tužitelj i tuženik suglasni da sud umanji preplaćene iznose s osnova promjenjive kamate stope jednostranom odlukom banke to je sud odlučio kao pod točkom I. izreke presude.

U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj zahtjeva povrat preplaćenih iznosa u odnosu na ugovorenu valutnu klauzulu u Ugovoru o kreditu od 11. srpnja 2006. godine sud je usvojio tužbeni zahtjev za iznos od 9.259,40 EUR sve kao pod točkom II. izreke presude.

Stopa zatezne kamate na dosuđene iznose pod točkom II. i III. izreke presude utvrđena je do 31. srpnja 2015. sukladno odredbi čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05), a u smislu čl. 1165. ZOO/05, a od 1. kolovoza 2015. temelji se na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.) i čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22 i 155/23) i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 156/2022).

16. Tuženik se protivi tijeku zateznih kamata kako to zahtjeva tužitelj budući da tuženik nije nesavjestan stjecatelj u smislu odredbe čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima, pa sve i da jesu ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi kako to tvrdi tužitelju zatezna kamata teče od dana podnošenja zahtjeva. Tuženik se pri tome poziva i na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske SU-IV-222/04 od 05. ožujka 2004. godine. Sud je ocijenio navode tuženika kao neosnovane budući takvo stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske primjenjuje se samo u slučajevima kada je ugovorna strana bila savjesna. Tuženik kao nesavjesna ugovorna strana (a suprotno ne dokazuje tj. savjesnost) u obvezi je platiti zateznu kamatu tekuću od dana dospijeća svakog pojedinog preplaćenog anuiteta. Tužitelj ima pravo i na zakonsku zateznu kamatu i to sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a kojom je propisano da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2221/18 povodom kolektivne tužbe udruge Franak proizlazi utvrđenje drugostupanjskog suda: „ – da su ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kreditu svih tuženih banaka bile nerazumljive za klijente, jer da im nisu na valjan način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošače; - da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima, i za ugovaranje promjenjive kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke te; - da su te banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita“ koje utvrđenje je Vrhovni sud prihvatio. Iz navedenoga ovaj sud smatra da je tuženik kao ugovorna strana koja se bavi plasiranjem kredita kao glavnom djelatnošću morao, prilikom sklapanja ugovora s tužiteljem kao potrošačem, postupati u skladu s pažnjom dobrog gospodarstvenika sukladno odredbi čl. 10. ZOO-a, a da to nije učinio, te je shvaćanje ovog suda da je tuženik bio svjestan ili barem morao biti svjestan nedopuštenosti i nepoštenosti ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi zbog čega je bio nepošten od trenutka sklapanja ugovora jer je znao ili morao znati za razloge ništetnosti, a svejedno je primao tužiteljeve isplate prema ništetnim odredbama. Slijedom navedenoga tuženik je dužan platiti tužitelju i zatezne kamate od prvog sljedećeg dana od trenutka primitka svakog pojedinog preplaćenog iznosa sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a.

17. Sud nije u ponovljenom suđenju odlučivao o prigovoru prijeboja budući je potvrđena presuda ovog suda poslovni borj P-2866/23 od 03. trvnja 2025. godine u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim je utvrđeno da ne postoji tražbina tuženika.

18. Sud je o troškovima postupka odlučivao sukladno čl. 154. st.1. ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe od 14.06.2019.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.7. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 20.11.2023.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), sastav podneska od 05.11.2024.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 05.11.2024.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 18.02.2025.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.9. točak 1. OT-a), pristup na ročište dana 20. ožujka 2026. godine u iznosu od 200,00 EUR, ukupno 1.200,00 EUR, te je priznat trošak PDV-a u iznosu od 300,00 EUR, ukupno 1.500,00 EUR, priznat je trošak vještačenja u iznosu od 331,80 EUR i trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 140,95 EUR, ukupno 1.581,80 EUR.

Odluka o zateznim kamatama na parnične troškove od presuđenja do isplate, prema čl.151. stavak 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 04. svibnja 2026. godine

Sudac:

dr. sc. Ljiljana Matuško Antonić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka na Županijski sud u Dubrovniku.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte