REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu - Stalna služba u Starom Gradu

Novo riva 3

21460 Stari Grad

Poslovni broj: 90 : P-1054/2023-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu po sucu Mariji Pavlinović u pravnoj stvari tužitelja ad 1. Zlatan Grgičević, OIB [osobni identifikacijski broj], Vrisnik 22, 21465 Vrisnik zastupanog po punomoćniku Andro Duboković, odvjetnik u Jelsi, ad 2. Ivan Grgičević, OIB [osobni identifikacijski broj], Jelsa 799, 21465 Jelsa zastupanog po punomoćniku Andro Duboković, odvjetnik u Jelsi, ad 3. Pjer Grgičević, OIB [osobni identifikacijski broj], Jelsa 00, 21465 Jelsa zastupanog po punomoćniku Andro Duboković, odvjetnik u Jelsi, ad 4. ĆZ, rođ. Bojanić, OIB [osobni identifikacijski broj], Humac 26, 21465 Humac zastupane po punomoćniku Andro Duboković, odvjetnik u Jelsi, protiv tuženika Republika Hrvatska, 00, 10000 Zagreb zastupanog po punomoćniku Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi pravo vlasništva nekretnine, nakon glavne i javne rasprave održane 29. travnja 2026, u prisutnost punomoćnika tužitelja, na ročištu za objavu odluke dana 04. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj ad 1) ( Grgičević Zlatan, Vrisnik 22, 21465 Jelsa, OIB: [osobni identifikacijski broj]) vlasnik cijelosti na fizičkom dijelu č. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji je na skici mjesta spora za k. o. [katastarska općina], u mjerilu 1:2000, izrađenoj od strane IZ,dipl. ing. geod., stalni sudski vještak za geodeziju ( sastavni dio presude, list broj spisa 65) prikazan unutar linija koje su povezane brojevima 9, 10, 11, 12, 13 i 14, ukupne površine 39 m2, pa je slijedom naprijed utvrđenoga, ovlašten tužitelj ad 1) temeljem ove presude zatražiti i postići upis uknjižbe svoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu, brišući isto pravo sa imena :

- tužene Republike Hrvatske u cijelosti.

II. Utvrđuje se da je tužitelj ad 1) ( Grgičević Zlatan, Vrisnik 22, 21465 Jelsa, OIB: [osobni identifikacijski broj]) suvlasnik za . dijela, tužitelj ad 2) ( Grgičević Ivan, , Jelsa 799 21465 Jelsa , OIB: [osobni identifikacijski broj] ) suvlasnik za . dijela, tužitelj ad 3) (Grgičević Pjer, Jelsa 00 , 21465 Jelsa , OIB: [osobni identifikacijski broj] ) suvlasnik za . dijela , svi zajedno na fizičkom dijelu č. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji je na skici mjesta spora za k. o. [katastarska općina], u mjerilu 1:2000, izrađenoj od strane IZ, dipl. ing. geod., stalni sudski vještak za geodeziju ( sastavni dio presude, list broj spisa 65 ) prikazan unutar linija koje su povezane brojevima 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7 i 8, ukupne površine 19961 m2, pa su slijedom naprijed utvrđenoga, ovlašten tužitelji ad 1-3) temeljem ove presude zatražiti i postići upis uknjižbe svoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu, brišući isto pravo sa imena :

- tužene Republike Hrvatske u cijelosti.

III. Utvrđuje se da je tužiteljica ad 4) (ĆZ rođ,Bojanić, Jelsa 163, 21465 Jelsa, OIB: [osobni identifikacijski broj] ) vlasnica u cijelosti na fizičkom dijelu č. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji je na skici mjesta spora za k. o. [katastarska općina], u mjerilu 1:2000, izrađenoj od strane IZ, dipl. ing. geod., stalni sudski vještak za geodeziju ( sastavni dio presude, list broj spisa 65) prikazan unutar linija koje su povezane brojevima 3, 4, 5, 6, 15-30 ukupne površine 20000 m2 ( osim fizičkog dijela č. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji je prikazan unutar linija koje su povezane brojevima 9, 10, 11, 12, 13 i 14, ukupne pov.39 m2, koji pripada tužitelju ad 1), pa je slijedom naprijed utvrđenoga, ovlaštena tužiteljica a ad 4) temeljem ove presude zatražiti i postići upis uknjižbe svoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu, brišući isto pravo sa imena :

- tužene Republike Hrvatske u cijelosti.

IV. Nalaže se tuženoj isplatiti tužiteljima naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 6.500,00 eura, dok se za više traženi trošak u iznosu od 7.391,42 prijedlog tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužitelj su po punomoćniku ovom sud dana 21. ožujka 2023. godine podnijeli tužbu u kojoj su naveli kako se oni slijedom svojih pravnih prednika nalaze u nesmetanom i nikad osporavanom posjedu točno određenih fizičkih dijelova na č. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u vremenskom periodu unatrag 100 godina. Da je posjed pojedinih prednika tužitelja ad 1-3), te tužiteljice ad 4), na točno određenim fizičkim dijelovima utužene nekretnine, počinje najkasnije od početka prošlog stoljeća, što je svima poznato i čemu se nitko nikada nije protivio. Kako su na strani prednika tužitelja ad 1-3) , te prednika tužiteljice ade 4) već davno prije bili ispunjeni svi uvjeti za stjecanje prava vlasništva putem samog zakona, odnosno instituta dosjelosti po tada važećim pravilima OGZ-a, odnosno kasnije ZOVO-a, kao mjerodavnog prava koje se primjenjuje u vrijeme kada su za ispunjene sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva putem samog zakona temeljem instituta dosjelosti ( nesmetani posjed i vrijeme posjedovanja duže od 40 godina ),da nije sporno da su prednici tužitelja ad 1-3), kao i prednici tužiteljice ad 4), već davno prije stekli pravo vlasništvo na gore označenim fizičkim dijelovima predmetne nekretnine u trenutku isteka vremenskog roka za stjecanje prava vlasništva na temelju samog zakona, putem instituta dosjelosti, dok su tužitelj ad 1), odnosno tužitelji ad 1-3), te tužiteljica ad 4), samo naslijedili već stečena prava svojih prednika i to baš na način kako je to navedeno u izreci. Tužitelju su naveli kako su stekli pravo vlasništva putem instituta izvanredne dosjelosti, o čemu da se nedvojbeno izjasnila najnovija sudska praksa Europskog suda za ljudska prava koju primjenjuju naši sudovi kod donošenja odluka u sličnim predmetima iste činjenične i pravne osnove. Nakon zaprimljenog nalaz i mišljenja vještaka geodetske struke, tužitelju su uredili tužbu i tužbeni zahtjev kako je to pobliže navedeno u izreci. Slijedom navedenog predlažu sudu da utvrdi kako su oni putem institut dosjelosti stekli pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini.

2.Tužba je uredno s prilozima dostavljena tuženici. U odgovoru na tužbu od dana 25. travnja 2023. godine tužena je navela kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, predlaže sudu istoga odbiti i obvezati tužitelja na snašanje parničnog troška. Navela je kako tužitelji nisu dostavili povijesni zk izvadak da bi se utvrdio pravni slijed i eventualno postojanje agrarnog odnosa na predmetnoj nekretnini. Nadalje je navela kako tužitelji u tužbi nisu naveli temeljem kojeg osnova su njihovi prednici za koje tvrde da bi bili vlasnici nekretnine stekli nekretninu, već da se samo paušalno pozivaju na saslušanje svjedoka na okolnost nesmetanog posjedovanja utuženih fizičkih dijelova nekretnine. Nadalje je navela kako u posjedovnom listu 339 k. o. [katastarska općina] upisan je TZ iz [adresa], za niz nekretnina u sveukupnoj površini 162 125 m2, što isti nije mogao biti obzirom na propisani zemljišni maksimum od 10 hektara Da nije jasno kako je isti mogao obrađivati tako veliku površinu kao posjednik, obzirom na njegovu životnu dob i njihov položaj, računajući da je isti posjedovao i nekretnine u drugim katastarskim općinama. Tijekom postupka je tužena navela kako se u predmetnom postupku zaista radi o velikoj površini, a nakon zaprimljenog nalaza i mišljenja vještaka navela je kako je teren u zapuštenom stanju 50 godina, te da je došlo do prekida dosjelosti.

3.U postupku su izvedeni dokazi: pregled izvatka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu, pregled posjedovnog lista broj 434 i 339, pregled izvoda iz katastarskog plana, pregled Rješenja o nasljeđivanju iza pok. Perice Bojanić, pregled Ugovora o ustupu sklopljenog u rujnu 2022, godine, između OZ i ĆZ, pregled Rješenja o nasljeđivanju iza pok. CZ, obavljen je očevid na mjestu spora po vještaku geodetu IZ, pregledana je povijest promjena na predmetnoj čestici, saslušani su svjedoci: UZ, FZ, PZ, DZ, te su saslušane parnične stranke i to Ivan Grgičević,Zlatan Grgičević i ĆZ.

4.Tužbeni zahtjev je osnovan.

5.Predmet postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini.

6.U skladu s odredbom čl. 186. a st. 1. ZPP-a osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna se prije podnošenja tužbe obratili nadležnom Državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora, a što su tužitelji i učinili.

7. Između tužitelja i tužene je sporno jesu li tužitelj stekli pravo vlasništva na predmetu spora, a kako je to pobliže označeno u izreci.

8. U postupku je utvrđeno sljedeće

- da je kao vlasnik predmetne nekretnine upisana tuženica

- da su kao posjednici upisani TZ i Grgičević RZ

Navedeno utvrđenje proizlaze iz isprava koje su stranke priložile u dokazne svrhe, te nisu sporna među njima.

9. Sud je zajedno s vještakom geodetske struke obavio očevid na mjestu spora.

10. Vještak geodet dipl. ing. geod. IZ je u svom pisanom nalazu i mišljenju dostavljenim na ovaj sud identificirao predmetnu česticu, te su sukladno nalazu i mišljenju tužitelji uredili tužbeni zahtjev. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je izrađeno u skladu s pravilima struke, nakon obavljenog izvida na terenu, izrađen je nalaz i na temelju nalaza dano stručno mišljenje, a nalaz i mišljenje nisu proturječni.

11. Cijeneći ukupno izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, 114/22 i 155/23, 146/25- dalje ZPP) ovaj sud smatra kako je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

12. U odnosu na iskaze saslušanih svjedoka, za navesti je da se radi o mještanima, odnosno osobama koje potječu iz kraja u blizini predmetne sporne čestice, te su im dobro poznate mjesne prilike, odnosno tko je i na koji način stjecao vlasništvo pojedinih nekretnina, tko je bio u posjedu istih, te slijed nasljeđivanja prednika tužitelja. Nadalje, svjedoci nemaju osobnog interesa za uspjeh bilo koje od stranaka u postupku.

Svi ispitani svjedoci UZ, FZ, PZ, DZ su redom iskazivali isto i sukladno ovom spisu priloženim dokazima, te su potvrdili navode tužitelja i između ostalog naveli kako se u naravi radi o dvije nekretnine odnosno da je jedna je u biti kućica koja se sastoji od pomoćne zgrade, bunara i dvorišta a koja je bila u posjedu Ć (Darinke ) Grgičević, majke tužitelja ad 1/ 2/ i 3/. Da je Ć (Darinka) Grgičević predmetnu nekretninu "dobila" od svoje majke, te ona predmetnu nekretninu imala u posjedu prije 50ak godina dok je danas ona u posjedu tužitelja od 1-3. U odnosu na drugu nekretninu svjedoci su naveli kako im je poznato da bi naravi bi predstavljala malu kućicu koja je pokrivena pločama te je ista bila u posjedu TZ (I) CZ djeda ovdje tužiteljice ad 4. Da je je pok TZ (Ante) Bojanić imao dva sina OZ oca ovdje tužiteljice ad 4/ i još jednog sina koji je preminuo odnosno koji se utopio, te da sin koji je preminuo nije bio oženjen niti je imao djece. Da je OZ ima tri kćeri odnosno tužiteljicu ĆZ i još dvije kćeri, da je obitelji postojao dogovor vezano za predmetnu nekretninu, da ona "pripadne" ĆZ odnosno tužiteljici ad 4/. Nikada nisu čuli da bi netko tužiteljima ili njihovim prednicima osporavao pravo na posjed predmetnih nekretnina , također su iskazivali kako su se na predmetnoj nekretnini osim kućica nalazile još i masline, te da su nekretnine ograđene suhozidima odnosno da je između te dvije nekretnine odnosno između kučica postojao put, odnosno znalo što pripada T odnosno O. Naveli su da osim maslina postoji i "lokva" koja je služila za napajanje domaćih životinja, te vapnenica.

13.Pravni slijed je po mišljenju ovog suda dokazan iskazima svjedoka, te ovom spisu priloženim Rješenjima o nasljeđivanju, te sukladno Ugovoru o ustupu iz kojih bi proizlazilo da je su nasljednici pok.ČZ pok.Ivana su SZ pok.TZ, njegov sin, te sada pok.ŽZ ud.Antuna, njegova supruga, Nasljednik pok.ŽZ ud.TZ je SZ pok.TZ, odnosno njezin sin. SZ pok.TZ je sva svoja vlasnička prava koja je po bilo kojem osnovu stekao na utuženom fizičkom dijelu č. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ustupio svojoj kćerki, odnosno ovdje tužiteljici ad 4), a sve prema sklopljenom Ugovoru o ustupu, [adresa], rujan 2022.. Jedini zakonski nasljednici I nasljednog reda iza sada pok.RZ su njezini sinovi, odnosno ovdje tužitelji ad 1-3), koji su međusobno postigli dogovor da tužitelju ad 1) pridadne u cijelosti utuženi fizički dio č. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u pov. od 39 m2, dok preostali fizički dio na č. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u površini 19961 m2 pripada tužitelju ad 1) za ½ dijela, tužitelju ad 2) za ¼ dijela i tužitelju ad 3), za 1/4 dijela.

Iz posjedovnog lista broj 339 i 434 proizlazi kako su kao posjednici upisani TZ i RZ.

15.Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne Novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje ZV) propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten, protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

16. Zakonit je onaj posjed koji se temelji na valjanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva (pravni posao), savjestan (pošten) je onaj posjed kada posjednik ne zna i ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, dok je istinit onaj posjed koji nije stečen ni silom, ni prijevarom, a ni zlouporabom povjerenja.

17. Odredbom st. 4. istog članka propisano je da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županije i jedinice lokalne samouprave i jedinice lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge opće korisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme iz onoga iz st. 2. i 3. ovog članka.

18. Odredbom čl. 160. st. 2. ZV –a propisano je da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednik, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

19. U rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su na dan 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanja stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću ne računa se i vrijeme posjedovanja protekom prije tog datuma što je propisano odredbom čl. 388. st. 4. ZV-a. Ovo stoga što vrijeme potrebno za dosjelost na nekretninama u društvenom vlasništvu počinje teći od dana stupanja na snagu Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne Novine 53/91), odnosno od 08. listopada 1991., kako je to izričito propisano odredbom čl. 388. st. 4. ZV-a, budući je odlukom Ustavnog suda RH od 17. studenog 1999. ukinuta ranija odredba čl. 388. st. 4. ZV-a, koja je prestala važiti 14. prosinca 1999. Prema odredbi čl. 29. ZOV-a bilo je zabranjeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima u društvenom vlasništvu, a odredbom čl. 113. Osnovnog zakona o iskorištavanju poljoprivrednog zemljišta iz 1965. izrečena je zabrana dosjedenja s danom 04. travnja 1941. Prema tome se pravo vlasništva na nekretninama koje su se vodile kao društveno vlasništvo moglo steći dosjelošću, ukoliko je uz ostale pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću isteklo i vrijeme određeno zakonom do 06. travnja 1941. po propisima koji su tada bili na snazi (pravna pravila OGZ-a iz paragrafa 1451. do 1493, koja se 5 P-3025/2021 primjenjuju temeljem odredbe čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 06. travanja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije). Prema odredbi paragrafa 1472. OGZ-a za stjecanje prava vlasništva u odnosu na općinsko zemljište bilo je potrebno vrijeme dosjedanja od 40 godina. Pravo vlasništva na nekretninama u državnom vlasništvu (društveno vlasništvo) nije se moglo steći dosjelošću ako vrijeme potrebno za dosjelost nije proteklo do 06. travnja 1941., a po pravilima o zastoju tijeka dosjelosti vrijeme koje je proteklo do 06.travnja 1941. nastavlja se od 08. listopada 1991., pod pretpostavkom da se za to vrijeme nije prekidao kvalificirani posjed nekretnina, sve sukladno odredbi čl. 160. st. 6. ZV-a u svezi s odredbom čl. 238. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15– dalje ZOO).

20. Dakle, odredbom čl. 388. st. 4. ZV-a iz 1996. bilo je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. 10. 1991. bile u društvenom vlasništvu kao i za stjecanje prava na tim nekretninama dosjelošću računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana. Ova odredba ukinuta je odlukom Ustavnog suda RH od 17. 11. 1999. U konkretnom slučaju nije sporno da je na dan 8. 10. 1991. predmetna nekretnina bila u društvenom vlasništvu. Međutim, Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu donio je 11. 7. 2008. presudu u predmetu Trgo protiv RH, zahtjev broj 3528/04, gdje se navodi kako su podnositelj zahtjeva i njegova majka bili u isključivom i neprekidnom bona fidae posjedu predmetne nekretnine od 1953., što znači dulje od 40 godina, te da je podnositelj već 1993. ispunio zakonske uvjete za stjecanje vlasništva dosjelošću. Europski sud za ljudska prava nakon toga zaključuje kako je podnositelj zahtjeva temeljem čl. 388. st. 4. ZV-a iz 1996. ex lege postao vlasnik zemljišta 1. 1. 97. kada je ZV stupio na snagu. Sporna odredba da je ostala na snazi dok je Ustavni sud nije ukinuo, gotovo tri godine, pa zahtjev podnositelja ima dovoljno osnove u Hrvatskom pravu da ga se smatra imovinom zaštićenom čl. 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava.

21. Iz rezultata raspravljanja proizlazi kako su tužitelj zajedno sa svojim precima imali /imaju predmetnu nekretninu u posjedu, a koju činjenicu su potvrdili redom svi svjedoci. Naime, upravo činjenica pravnog slijeda je potvrđena od svih svjedoka iz čega nedvojbeno proizlazi kako su se u konkretnom slučaju ispunili uvjeti za stjecanje vlasništva dosjelošću.

22.Također iz iskaza svjedoka proizlazi kako nitko nikada iz obitelji tužiteljima nije ni osporavao pravo na posjed predmeta spora, a isto tako nije ni nitko drugi osporavao pravo na posjed. Dakle, sud smatra kako su tužitelj preko svojih prednika u posjedu predmetne nekretnine čime su se stekli uvjeti za stjecanje vlasništva dosjelošću, budući posjed tužitelja ima sve kvalitete propisanom odredbom čl. 18. ZV-a.

24. Izvorni tekst članka 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima("Narodne novine" br. 91/96 s naknadnim izmjenama i dopunama, u nastavku ZVDSP) koji je bio na snazi od 01. siječnja 1997. do 17. studenog 1999. glasi:"(4) U rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08.listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana".Ustavni sud Republike Hrvatske je 17. studenog 1999. stavio van snage stavak 4. članka388. ZVDSP kao neustavan, pa je ta odredba izmijenjena Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. ("Narodne novine" br. 114/01) koji je stupio na snagu 20 prosinca 2001., pa novi tekst tog stavka (4) članka 388. glasi:"U rok za stjecanje dosjelošću nekretnine koje su na dan 08.listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana."

24.Članak 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u nastavku: EKLJP) potvrđenih Zakonom o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola br. 1., 4., 6., 7. i 11. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori br. 18/97) glasi: Članak 1. Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

25. Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primijeni zakone koje smatra potrebnima da bi uredila upotrebu vlasništva u skladu s općim interesom ili za osiguranje plaćanja poreza ili drugih doprinosa ili kazni.

26.Temeljem čl. 141. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 85/2010 – pročišćeni tekst, 05/14) sklopljeni međunarodni ugovori čine dio unutarnjeg pravnog poretka, a po pravnoj snazi su iznad zakona. S obzirom da je EKLJP prihvaćena u Hrvatskom Saboru i objavljena u Narodnim novinama njezine odredbe postaju izravno primjenjive za sudove i druga državna tijela, te sva tijela koja imaju javne ovlasti.

27.Dakle, iz iskaza saslušanih svjedoka nedvojbeno proizlazi da je predmetna nekretnina čitavo vrijeme u prošlosti od kada je njima poznato, a to je s obzirom na godine rođenja i starost saslušanih svjedoka svakako više od 40 godina pa nadalje u posjedu tužiteljevih pravnih prednika, a koji pravni slijed je već nadodan.

28.Dakle, kada se uzmu u obzir iskazi saslušanih svjedoka koji su potvrdili da je predmetna nekretnina u posjedu prednika tužitelja da je nekretnina dijelom ograđena suhozidom da se poznaju granice i između dvije nekretnina koje su dvije obitelji imale u posjedu i na taj način određuju dokle seže njihov privatno vlasništvo na nekretnini, proizlazi da su tužitelji preko svojih prednika u bona fide posjedu predmetne nekretnine najmanje 80 godina, kako su i iskazivali i svjedoci.

29.Protokola br. 1, uz EKLJP. Ovakav pravni stav zauzeo je i Europski sud za ljudska prava u svojim odukama: Trgo protiv Hrvatske – Zahtjev br. 35298/04; Radomilja i drugi protiv Hrvatske – Zahtjev br. 37685/10; Jakeljić protiv Hrvatske – Zahtjev br. 22768/12. Naime, u svim tim odukama Europski sud za ljudska prava kaže: "Stoga se može zaključiti da je podnositelj zahtjeva, temeljem članka 388. st. 4. Zakona o vlasništvu iz 1996. godine, ex lege postao vlasnik predmetnog zemljišta 1. siječnja 1997. godine kada je Zakon stupio na snagu. Ta je odredba ostala na snazi sve dok ju Ustavni sud Republike Hrvatske nije ukinuo gotovo tri godine kasnije. Sud stoga smatra da je zahtjev podnositelja zahtjeva imao dovoljno osnova u nacionalnom pravu da ga se smatra "imovinom" zaštićenom člankom 1.Protokola br. 1".

30.S obzirom da je u ovom postupku dokazano da su tužitelji preko svojih pravnih prednika u isključivom i neprekidnom bona fide posjedu predmetne nekretnine dulje od 40 godina, njihovi prednici su već od davnih godina ispunili zakonske uvjete stjecanje vlasništva dosjelošću, ex lege temeljem čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu iz 1996.g., odnosno postao je ex lege vlasnikom 1. siječnja 1999.g.

31.Također se ističe kako je konkretnom slučaju neminovno utvrđeno da su tužitelji stekli pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini dosjelošću, i to tzv. izvanrednom dosjelošću, za koju se traži pošten i neprekidan posjed koji je trajao zakonom propisano vrijeme. Naime, pošten posjed je posjed (bona fides) odnosno posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, sukladno gore navedenim zakonskim odredbama posjed se smatra pošten dok se ne dokaže suprotno. Kako tužena nije tijekom postupka ničim dokazala ( a teret dokaza je na njoj ukoliko je željela osporiti poštenje posjeda tužitelja), to je odlučeno kao u izreci.

32. Nadalje, u odnosu na prigovor tuženice kako je tijekom postupka došlo do prekida dosjelosti, te da je nekretnina zasigurno zapuštena više od 50 godina, ističe se kako su navedeni prigovor samo paušalno navedeni. Naime prekid roka dosjelosti se može dogoditi kada postoji prekid ili zastoja tijeka vremena za stjecanje vlasništva nekretnine putem dosjelosti, ali to u ovom konkretnom slučaju se nije ostvarilo. Nadalje, ističe se da neodržavanje nekretnine u smislu redovite košnje i čišćenja ne dovodi do gubitka posjeda te nekretnine. Naime, činjenica neodržavanja nekretnine u smislu redovite košnje i općenito čišćenja sama za sebe, po ocjeni ovog suda, ne dovodi do gubitka faktične vlasti nad nekretninom, a tužena ne tvrdi niti ne dokazuje da bi nastupile neke druge okolnosti zbog kojih bi posjed tužitelja kao i posjed njihovih prednika prestao, pa kako neodržavanje samo po sebi ne predstavlja osnovu prestanka posjeda u smislu čl. 28. st. 2. ZV-a ovaj sud, to ovaj sud smatra kako su prednici tužitelja u času smrti bili posjednici predmetnih nekretnina, a danas su to tužitelji. Njihov posjed, koji prigovorima tuženice nije osporen, časom smrti prešao je na tužitelje kao nasljednika temeljem odredbe čl. 17. st. 1. ZV-a čiji posjed tuženica također neosnovano osporava samo zbog činjenice neredovitog održavanja nekretnine. Stoga za ovaj sud smatra kako su tužitelji u ovoj parnici dokazali svoj posljednji mirni posjed. U prilog navedenom ide i upis prednika tužitelja u već navedenim posjedovnim listovima. Naime, iako je riječ je u konačnici o tome da se radi samo o jednom dokazu kao sastavnici cjelokupne procesne i materijalne građe na kojoj se temelji zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva u konkretnom sporu, ipak isto zajedno sa ostalim dokazima nedvojbeno ukazuje na činjenicu kako je posjed u predmetnom slučaju pošten, a što je sud utvrdio sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, koja počiva na načelu slobodne ocjene dokaza. Također se ističe kako u predmetnom postupku u odnosu na navedenu česticu, te navedene prednike tužitelja ne postoji podatak o vođenju agrarnih odluka, odnosno nadležna tijela ovom sudu ni nakon traženja suda navedeno nisu dostavili. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

33. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 155. i 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, budući da su tužitelji u cijelosti uspjeli u sporu. Visina troška je odmjerena sukladno vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika budući da tužitelje zastupa punomoćnik odvjetnik. Tako je tužiteljima valjalo priznati trošak zahtjeva za mirno rješenje spora u visini od 250 bodova, sastava tužbe u visini od 250 bodova, trošak sastava obrazloženih podnesaka od 11.06.2024.g , 15.10.2024. g, 13.03.2025.g, u visini od po 250 bodova svako (Tbr.8.) trošak pristupanja na ročišta od dana 25.09.2023.g., 21.03.2024.g, 17.09.2025.g, 05.11.2025.g, 21.01.2026.g, 18.03.2026.g, i 29.04. 2026.g, u visini od po 250 bodova svako (Tbr.9). Navedeno pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2.00 eura daje iznos od 6.000 eura, čemu treba pridodati troškove očevida u iznosu od 500, 00 eura, što ukupno iznosi 6.500,00 eura. Tužitelju nije priznat trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu budući da u spisu nema dokaza u uplati istih, te također nije priznat trošak sastava podneska od dana 12.11 2025.g., budući da taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice. Također VPS u ovom postupku je određen u visini od 30,000.00 eura, to je sukladno tome i Tarifi (Tbr.7) isti i izračunat na navedeni način. Iako su tužitelji potraživali troškove više nego što je za predmetni VPS određeno Tarifom, sukladno navedenom u zatraženom iznosu isti nisu priznati.

U Starom Gradu 04. svibnja 2026. godine

S U D A C

Marija Pavlinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja ( uz skicu)

- zz tuženika ( uz skicu)

- u spis