REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj P-864/2019-31
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Puli - Pola, po sucu Heleni Božović Sladaković kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Filip Simić i Lara Tončić, iz Pule, protiv tužene Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877 zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Knezović i partneri, odvjetnicima iz Zagreba, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene dana 26. ožujka 2026. godine u prisutnosti tužitelja, punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, 4. svibnja 2026. objavio i
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"I Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 21.809,13 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče kako slijedi:
- na iznos od 9,32 EUR od 31.08.2007.
- na iznos od 12,11 EUR od 30.09.2007.
- na iznos od 10,94 EUR od 31.10.2007.
- na iznos od 18,39 EUR od 30.11.2007.
- na iznos od 15,30 EUR od 31.12.2007.
- na iznos od 26,11 EUR od 31.01.2008.
- na iznos od 32,08 EUR od 29.02.2008.
- na iznos od 77,74 EUR od 31.03.2008.
- na iznos od 61,53 EUR od 30.04.2008.
- na iznos od 55,13 EUR od 31.05.2008.
- na iznos od 63,02 EUR od 30.06.2008.
- na iznos od 49,79 EUR od 01.08.2008.
- na iznos od 52,00 EUR od 31.08.2008.
- na iznos od 58,88 EUR od 30.09.2008.
- na iznos od 140,24 EUR od 31.10.2008.
- na iznos od 103,89 EUR od 01.12.2008.
- na iznos od 150,08 EUR od 31.12.2008.
- na iznos od 157,19 EUR od 31.01.2009.
- na iznos od 160,40 EUR od 28.02.2009.
- na iznos od 153,06 EUR od 01.04.2009.
- na iznos od 153,24 EUR od 30.04.2009.
- na iznos od 139,72 EUR od 01.06.2009.
- na iznos od 129,77 EUR od 30.06.2009.
- na iznos od 132,41 EUR od 31.07.2009.
- na iznos od 137,66 EUR od 31.08.2009.
- na iznos od 137,20 EUR od 30.09.2009.
- na iznos od 132,05 EUR od 04.11.2009.
- na iznos od 141,85 EUR od 30.11.2009.
- na iznos od 151,35 EUR od 04.01.2010.
- na iznos od 161,19 EUR od 01.02.2010.
- na iznos od 157,58 EUR od 03.03.2010.
- na iznos od 173,03 EUR od 08.04.2010.
- na iznos od 176,29 EUR od 11.05.2010.
- na iznos od 189,21 EUR od 07.06.2010.
- na iznos od 222,47 EUR od 06.07.2010.
- na iznos od 215,92 EUR od 02.08.2010.
- na iznos od 252,60 EUR od 03.09.2010.
- na iznos od 236,22 EUR od 30.09.2010.
- na iznos od 218,99 EUR od 02.11.2010.
- na iznos od 254,09 EUR od 03.12.2010.
- na iznos od 276,44 EUR od 05.01.2011.
- na iznos od 254,55 EUR od 08.02.2011.
- na iznos od 266,85 EUR od 28.02.2011.
- na iznos od 241,41 EUR od 05.04.2011.
- na iznos od 255,10 EUR od 30.04.2011.
- na iznos od 312,94 EUR od 03.06.2011.
- na iznos od 321,88 EUR od 30.06.2011.
- na iznos od 372,70 EUR od 29.08.2011.
- na iznos od 326,80 EUR od 13.09.2011.
- na iznos od 318,02 EUR od 30.09.2011.
- na iznos od 304,14 EUR od 07.11.2011.
- na iznos od 294,60 EUR od 05.12.2011.
- na iznos od 320,86 EUR od 19.01.2012.
- na iznos od 326,33 EUR od 01.02.2012.
- na iznos od 324,53 EUR od 05.03.2012.
- na iznos od 319,58 EUR od 23.04.2012.
- na iznos od 324,70 EUR od 18.05.2012.
- na iznos od 324,96 EUR od 20.06.2012.
- na iznos od 319,88 EUR od 005.7.2012.
- na iznos od 319,92 EUR od 11.08.2012.
- na iznos od 316,30 EUR od 06.09.2012.
- na iznos od 309,44 EUR od 01.10.2012.
- na iznos od 324,11 EUR od 26.11.2012.
- na iznos od 318,71 EUR od 20.12.2012.
- na iznos od 317,28 EUR od 12.01.2013.
- na iznos od 301,20 EUR od 31.01.2013.
- na iznos od 315,55 EUR od 21.03.2013.
- na iznos od 298,35 EUR od 15.05.2013.
- na iznos od 298,35 EUR od 15.05.2013.
- na iznos od 298,50 EUR od 14.06.2013.
- na iznos od 294,00 EUR od 24.07.2013.
- na iznos od 305,13 EUR od 31.08.2013.
- na iznos od 312,56 EUR od 27.09.2013.
- na iznos od 310,69 EUR od 29.10.2013.
- na iznos od 319,15 EUR od 07.12.2013.
- na iznos od 319,15 EUR od 07.12.2013.
- na iznos od 319,79 EUR od 31.12.2013.
- na iznos od 238,74 EUR od 21.02.2014.
- na iznos od 242,12 EUR od 28.2.2014.
- na iznos od 237,92 EUR od 14.04.2014.
- na iznos od 230,58 EUR od 19.05.2014.
- na iznos od 232,74 EUR od 31.05.2014.
- na iznos od 233,74 EUR od 02.07.2014.
- na iznos od 239,10 EUR od 22.08.2014.
- na iznos od 242,64 EUR od 19.09.2014.
- na iznos od 243,59 EUR od 13.10.2014.
- na iznos od 251,67 EUR od 21.11.2014.
- na iznos od 250,01 EUR od 27.12.2014.
- na iznos od 315,76 EUR od 10.02.2015.
- na iznos od 315,76 EUR od 20.02.2015.
- na iznos od 315,76 EUR od 30.03.2015.
- na iznos od 315,76 EUR od 14.05.2015.
- na iznos od 315,76 EUR od 01.06.2015.
- na iznos od 315,76 EUR od 14.07.2015.
- na iznos od 315,76 EUR od 14.07.2015.
- na iznos od 315,76 EUR od 24.08.2015.
- na iznos od 315,76 EUR od 21.09.2015.
a koje sve kamate teku do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja je promjenjiva i određuje se, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja je promjenjiva i određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja je promjenjiva i određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to sve u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 8.043,46 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 1. listopada 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja je promjenjiva i određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja je promjenjiva i određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to sve u roku od 15 dana.
II Svaka strana snosi svoje troškove postupka.
Obrazloženje
1. Dana 10. lipnja 2019. zaprimljena je tužba tužitelja u kojoj navodi da je s tuženikom 23. srpnja 2007. sklopio Ugovor o kreditu broj 366-46/2007 kojim Ugovorom o kreditu je tuženik odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 147.600,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan korištenja kredita, pod uvjetima i rokovima kako je utvrđeno predmetnim Ugovorom o kreditu. Ugovorom o kreditu ugovoren je način otplate kredita na način da je tužitelj isti trebao otplatiti u 240 jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 944,60 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan plaćanja koji su dospijevali na naplatu uzastopno svakog zadnjeg dana u kalendarskom mjesecu počevši od dana dospijeća prvog anuiteta koji je dospio na naplatu zadnjeg dana u mjesecu koji je uslijedio iza mjeseca u kojem je kredit iskorišten. Dana 6. studenog 2015. tužitelj i tuženik zaključili su Aneks uz Ugovor o kreditu broj 366- 46/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine kojim je sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) izvršena konverzija predmetnog kredita denomiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denomiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Ugovor o kreditu sadržavao je nepoštenu i ništetnu odredbu - valutnu klauzulu u švicarskim francima, odnosno odredbu kojom je ugovoreno da se glavnica kredita i ugovorne kamate vežu za tečaj švicarskog franka (čl. 2.- 4.). Predmetna valutna klauzula predstavlja nepoštenu odredbu iz razloga što je tuženik pri sklapanju Ugovora o kreditu protivno načelu savjesnosti i poštenja prikazivao tužitelju samo pozitivnu stranu takvog kredita (nižu kamatnu stopu) i čak uvjeravao tužitelja kako je švicarski franak sigurna i stabilna valuta bez da je ukazao tužitelju na mogućnosti rizika takvog ugovora u smislu izglednosti promjene tečaja švicarskog franka prema kuni u budućem kreditnom razdoblju. Naime, priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata je bankama, ali ne i tužitelju kao prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, pa kako ga tuženik kao profesionalac o tome ni na koji način nije informirao to tužitelju predmetna odredba nije bila razumljiva te on nije bio niti mogao biti svjestan rizika koji preuzima, a čime je prilikom zaključenja Ugovora o kreditu došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Ugovorom o kreditu (čl. 6.) ugovorena je godišnja kamatna stopa koja je bila promjenjiva sukladno jednostranoj odluci tuženika, a na dan zaključenja Ugovora o kreditu iznosila je 5,25 % (čl. 3). Od početka otplate kredita pa nadalje kamatna stopa se u nekoliko navrata povećavala jednostranim odlukama tuženika, a što je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta po navedenom kreditu. Prije zaključenja Ugovora o kreditu tužitelj i tuženik nisu pojedinačno pregovarali o ugovornoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi budući da se radilo standardiziranom i po tuženiku unaprijed sastavljenom ugovoru o čijim pojedinačnim odredbama tužitelj kao potrošač nije mogao pregovarati niti na iste utjecati. Ugovorom o kreditu nisu utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate pa navedena odredba tužitelju nije bila razumljiva i dovela je do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača pa zbog navedenih razloga i ta odredba predstavlja nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja tuženik nije kao trgovac u cijelosti potrošače informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, te da je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora i nisu sa korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a koje sve povrede su imale za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Navedena sudska odluka koja je donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača obvezujuća je u svim pojedinačnim sudskim postupcima koje pojedini korisnik kredita pokrene protiv banaka obuhvaćenih navedenom presudom. Sukladno odredbi čl. 323. Zakona o obveznim odnosima ništetnost ugovorne odredbe ima za posljedicu obvezu ugovorne strane da vrati drugoj strani sve što je primila na temelju ništetne odredbe. Tuženik je uslijed „podivljalog tečaja švicarskog franka i jednostrane odluke o promjenama (povećanju) kamatnih stopa temeljem navedenih ništetnih odredbi od tužitelja zahtijevao uplatu povećanih iznosa anuiteta koje je on, kako bi izbjegao prisilu, uredno tuženiku i plaćao pa je na taj način neosnovano od njega naplatio veći iznos nego li mu je pripadao temeljem Ugovora o kreditu. Prema mišljenju tužitelja, u konkretnom se slučaju radi utvrđenja visine preplaćenog iznosa do izvršene konverzije (30. rujna 2015.) treba primijeniti početno ugovorena kamatna stopa (5,25%), te srednji tečaj za CHF tečajne liste tuženika koji je bio važeći na dan isplate kredita budući da su jedino navedeni parametri tužitelju bili poznati. Prije pokretanja ovog parničnog postupka tužitelj se obratio tuženiku sa zahtjevom za izdavanje dokumentacije po kreditu koja je potrebna radi postavljanja tužbenog zahtjeva no tuženik nije odgovorio na taj zahtjev. Tužitelj će određeni zahtjev postaviti po pribavi dokumentacije, a podredno potražuje isplatu iznosa od 21.235,65 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.
1.1. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je podneskom od 30. prosinca 2025. preinačio tužbeni zahtjev za isplatom na način da od tuženika, s osnova preplate kamatne stope i valute potražuje isplatu iznosa od 21.809,13 eur, s osnova razlike u glavnici iznos od 8.043,46 zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. Tuženi se preinaci protivio, a sud je istu dopustio sukladno čl. 190. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. -pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. u daljnjem tekstu ZPP) obzirom je ista svrsishodna za razrješenje odnosa među strankama.
2. Tužena u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti spori osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja. Ističe prigovor zastare, osporava postojanje pravnog interesa za podnošenje kondemnatorne tužbe iz razloga što je tužitelj provedbom konverzije u potpunosti ostvario pravnu zaštitu. Osporava ništetnost odredbi Osnovnog ugovora koje se odnose na kamatnu stopu i valutnu klauzulu. Smatra da je odlučna činjenica koju sud treba uzeti u obzir u ovom predmetu da su tužitelj i tužena dana 6. studenog 2015. godine sklopili Aneks Ugovora o kreditu (dalje u tekstu: Aneks) kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15 — dalje u tekstu: ZIDZPK/15). Tim Aneksom su parnične stranke izmijenile osnovni Ugovor o kreditu, bez značaja obnove, na način da je tužiteljev kredit koji je bio denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR odnosno položaj tužitelj je izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eur. Dakle, Aneksom je promijenjena ugovorena valutna klauzula i ugovorena kamatna stopa iz osnovnog ugovora čime je tužitelj prihvatio i promjenljivu kamatnu stopu, a koja kamatna stopa se primjenjivala na kredite iste vrste s valutnom klauzulom u eur od dana sklapanja osnovnog ugovora. Tužitelj da se neosnovano poziva na utvrđenja iz presuda iz Kolektivnog ugovora, obzirom su temeljem izvršene konverzije prestala postojati prava i obveze, a time i obveznopravni odnos između stranaka temeljem spornih odredaba Osnovnog ugovora. Nakon sklapanja anexa obveznopravni odnos između stranaka nadalje postoji isključivo temeljem Anexa.
2.1. U odnosu na nedopuštenu i nepoštenu primjenu valutne klauzule izražene u CHF tužena u bitnome navodi da je Zakonom o obveznim odnosima (NN 35/05. i dr.) izričito dozvoljeno ugovaranje valutne klauzule. Tužena je tužitelja unaprijed upoznala s potencijalnim rizicima promjene tečaja putem kreditnog referenta te se o navedenoj odredbi pregovaralo i ista ne uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača. Naime, navedena odredba je jasna, lako uočljiva i razumljiva, a tužitelju kao prosječnom opreznom i pažljivom potrošaču nije moglo ostati nepoznato da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama.
2.2. U odnosu na ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi navodi da ista nije zakonom zabranjena, a odredba je lako uočljiva, jasna i razumljiva. Sve promjene kamatne stope izvršene su sukladno tada važećim pozitivnim propisima. Nadalje tužena ističe kako je tužitelju pružena zaštita sukladno Noveli zakona o potrošačkom kreditiranju, koja je objavljena 2. prosinca 2013., s tupila na snagu 1. siječnja 2014. Naime, sukladno navedenoj Noveli tužena je kao Banka bila u obvezi donijeti i donijela je novu metodologiju utvrđivanja promjene kamatnih stopa na kredite i proizvode banke na koje se obračunava ugovorna kamata, a kojom je metodologijom se sukladno zakonom predviđenoj obvezi definiraju parametar, fiksna marža te razdoblje promjene kamatnih stopa. Dakle, razvidno je da su intervencijom zakonodavca stranke regulirale svoj ugovorni odnos u pogledu pitanja promjenjivosti kamate stope pa tužitelj nema pravo tražiti i dodatnu zaštitu od suda podnošenjem predmetne tužbe. Osporava visinu tužbenog zahtjeva, ponovno ukazujući da su stranke zaključile Anex ugovoraTužena osporava da bi na strani tužitelja nastupila šteta, kao da bi i tužena ikakvu štetu prouzročila svojim postupanjem tužitelju. Ističe prigovor radi prijeboja iznosa od 6.077,57 CHF a koji iznos je od 1. svibnja 2011. godine tuženoj manje plaćen kada je u Ugovoru o kreditu kamatna stopa snižena ispod početno ugovorene kamatne stope i postavlja zahtjev za naknadom parničnog troška.
3. U tijeku postupka pročitan je Ugovor o kreditu, Anex uz Ugovor o kreditu, otplatni plan, pregled prometa, obavijesti o promjeni kamatne stope, nalaz i mišljenje Centra za financijska vještačenja, te je saslušan tužitelj kao parnična stranka.
4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
5. Među strankama ovoga postupka nije sporno:
- da je 23. srpnja 2007. zaključen Ugovor o kreditu za iznos kredita od 147.600,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, uz ugovorenu kamatu od 5,25% godišnje, koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika,
- da su 6. studenog 2015. zaključile Dodatak ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/15, dalje: ZID ZPK) kojim su suglasno izvršile konverziju kredita u valutu euro na dan 30. rujna 2015. te sačinile novi otplatni plan za preostali iznos kredita u eurima,
- da je sukladno čl. 2. Ugovora o kreditu namjena kredita kupovina stana.
6. Među strankama je sporno radi li se o valjanim ili ništetnim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a posljedično tome, ima li tužitelj, nakon što je sklopljen Anex ugovora o kreditu, osnovano pravo zahtijevati isplatu utuženog iznosa kojeg je tuženi od njega naplatio na temelju takvih odredbi. S tim u vezi valja utvrditi i može li se tužitelj kao individualni potrošač pozivati na presudu donesenu u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Sporan je prigovor zastare i visina tužbenog zahtjeva.
7. U postupku je utvrđeno da je tijekom ugovornog razdoblja kamatna stopa mijenjana te da se u tijeku otplate kredita kontinuirano mijenjao i tečaj CHF.
8. Nije osnovan stav tuženika u dijelu kojim negira učinak presude donesene u kolektivnom sporu povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača kao i stav da tužitelj nakon sklapanja Anexa ugovoru o kreditu više nema pravni interes za podnošenje predmetne tužbe.
8.1. Naime, prema pravnom shvaćanju iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020., posl.br. Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. i posl.br. br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020.) prihvatom ponude konverzije i zaključenjem Anexa ugovoru o kreditu od 6. studenog 2015. korisnik kredita nije izgubio pravni interes podnošenje tužbe za isplatom temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, a čije utvrđenje ništetnosti predstavlja prethodno pitanje.
8.2. Nadalje, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. odlučeno je o kolektivnoj tužbi tužitelja Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača („Udruga potrošač“) protiv više tuženika (Zagrebačka banka d.d. i dr.) te je utvrđeno da je, između ostalih banaka, i ovdje tuženik, u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Također, da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženi kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača, čime je postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, dalje: ZZP/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, dalje: ZZP/07) i to čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
8.3. Navedena je presuda, u postupku kolektivne zaštite u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi postala pravomoćna 13. lipnja 2014., dok je odluka u postupku kolektivne zaštite u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o ugovaranju valutne klauzule u CHF postala pravomoćna 14. lipnja 2018.
8.4. Kako je do sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu između tužitelja i tuženika, a koji sadrži upravo spornu odredbu o jednostranoj izmjeni ugovorene kamatne stope od strane banke i odredbu o valutnoj klauzuli kojom se vrijednost kune veže za tečaj švicarskog franka, došlo upravo u relevantnom periodu obuhvaćenom spomenutim odlukama u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa, tužitelj se pravilno pozvao na pravna utvrđenja spomenutih presuda.
8.5. U odnosu na navode tuženika da utvrđenja navedenih presuda nisu primjenjiva u konkretnom sporu, valja istaknuti da prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
8.6. Odredbom čl. 138.a ZZP/07, koji bio na snazi u vrijeme pokretanja postupka kolektivne zaštite, propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
8.7. Dakle, u pojedinačnim postupcima radi isplate temeljem ništetnih ugovornih odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati jesu li sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne s obzirom na to da postoji (na temelju citiranih čl. 502.c ZPP i čl. 138.a ZZP/07) vezanost sudova za postojanje povrede propisa zaštite potrošača, a slijedom toga i obveza primjene već utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu.
9. Međutim, tuženik je u pojedinačnom potrošačkom sporu (kakav je i ovaj) ovlašten predlagati izvođenje dokaza s ciljem dokazivanja da je u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu, u predugovornoj fazi, pregovarao s tužiteljicom i njezinim prednikom, odnosno tužiteljici kao potrošaču dao odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je on, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.
9.1. Upravo na te okolnosti je proveden dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke.
9.2. Tužitelj je u svojem iskazu naveo da je kredit uzeo za kupnju stana i čiji je i danas vlasnik. U stanu žive supruga i djeca obzirom se sa suprugom razveo i njih ostavio da žive u tom stanu. Predmetni stan nikada nije iznajmljivao niti u njemu obavljao nekakvu gospodarsku djelatnost. To mu nije bio prvi kredit. Kredit je imao u kunama za auta, za stan u [adresa] u eurima, a za ovaj predmetni stan u chf. Kredit je uzeo u valuti chf jer su mu u banci predložili taj kredit kao najpovoljniji, najmanja je bila kamata. U banci mu nisu objasnili kako će se mijenjati kamatna stopa i o čemu ovisi promjena, samo je pročitao obrasce koje su mu dali. Nije mu pojašnjeno o riziku sklapanja ugora u valuti chf. Po zanimanju je građevinski radnik. Ugovor je sastavila banka, vjerojatno ga je pročitao. Bitno mu je bilo da je kamata najmanja i rata mala i da ga dobije, zato je i pristao na njega. Ne sjeća se da li mu je banka poslala izračun konverzije, sjeća se da je dodatak potpisao kod javnog bilježnika. Početna rata bila je 4.400,00 kuna, a kasnije je narasla na 7.800,00 kuna. Nije se obraćao banci kada je rata kredita počela rasti.
9.3. Iskaz tužitelja sud prihvaća, jer je iskazivao iskreno i uvjerljivo, a njegovi su navodi realni i proizlaze iz dokumentacije koja je dostavljena u spis. Iz iskaza tužitelja je utvrđeno da nije bilo pojedinačnog pregovaranja sa potrošačima, pa tako niti s tužiteljem, niti mu je dana detaljna informacija i pojašnjenje valutne klauzule, odnosno egzaktni parametri o načinu promjene kamatne stope, dok je konverziju dobrovoljno sklopio.
10. Valja također napomenuti da tuženik u tijeku postupka nije navodio činjenice niti predlagao dokaze (osim dokaza saslušanjem tužitelja) iz kojih bi proizlazilo da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o spornim ugovornim odredbama prije sklapanja ugovora o kreditu, već u bitnom ponavlja navode već istaknute i preispitane u postupku kolektivne zaštite. Također, odredbe o promjeni kamatne stope prema odluci banke i valutnoj klauzuli sadržane u spornom Ugovoru o kreditu sklopljenom između tužitelja i tuženika sadržajno su identične odredbama standardnih ugovora o potrošačkom kreditu tuženika koji su predočeni i razmatrani u postupku kolektivne zaštite.
11. Nadalje, u postupku kolektivne zaštite je nepoštenost odnosno ništetnost spornih odredaba ugovora o kreditima sklopljenih u spomenutom razdoblju utvrđena iz razloga izostanka cjelovite informacije tuženika u pogledu valutne klauzule (s obzirom na to da se radilo o švicarskom franku kao specifičnoj valuti), odnosno izostanka pojedinačnog pregovaranja te utvrđivanja egzaktnih parametara i metode izračuna tih parametara u pogledu promjenjive kamatne stope, pa za ovaj spor nije ni odlučno pitanje zakonske dopuštenosti valutne klauzule (koja načelno jest dopuštena prema odredbi čl. 22. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 145/23; dalje u tekstu: ZOO/05) i eventualnog postojanja objektivnih kriterija koji su utjecali na kretanje parametara uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope u razdoblju otplate kredita.
11.1. Točna je tvrdnja tuženika da je volja ugovornih stranaka bila da kamatna stopa bude promjenjiva, ali je upravo u tom dijelu odredba nepoštena u smislu mjerodavnih odredaba Zakona o zaštiti potrošača (čl. 81. i 82. ZZP/03 te čl. 96. i 97. ZZP/07), ne zbog ugovaranja same promjenjivosti, već zato što se o veličini te promjene nije pojedinačno pregovaralo niti su Ugovorom o kreditu utvrđeni egzaktni parametri i metoda izračuna tih parametara.
11.2. Ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je, u smislu čl. 84. ZZP/03 i čl. 99. ZZP/07, jasna i uočljiva, ali nije razumljiva, jer je jedini siguran element o kojem ovisi visina kamatne stope odluka banke, pri čemu u Ugovoru o kreditu nisu sadržani objektivni kriteriji, poput referentne stope koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. Takva ugovorna odredba, stoga, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.
11.3. Glede valutne klauzule, iako je njezino ugovaranje načelno dopušteno, jer navedeno proizlazi iz odredbe čl. 22. st. 1. ZOO/05, u postupku kolektivne zaštite pravomoćno je utvrđeno da su ugovorne odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak, u smislu čl. 84. ZZP/03 i čl. 99. ZZP/07, jasne i uočljive, ali nisu razumljive, jer potrošačima nisu objašnjeni razlozi niti kriteriji na temelju kojih bi prosječni potrošač, kao slabija i ranjivija strana, mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz tih odredaba za njega proizlaze, dok je bankama bila poznata priroda i specifičnost valute švicarski franak, njeno kretanje u budućnosti, kao i to da je uz tu valutu vezan poseban rizik, a koji rizik u cijelosti preuzima potrošač. Takve ugovorne odredbe su, stoga, uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, s obzirom da je i iznos kamate vezan uz valutu švicarski franak.
11.4. U konkretnom se slučaju, zapravo, radilo o istovremenom ugovaranju valutne klauzule s valutom CHF i promjenjive kamatne stope, a slijedom toga i o povećanom riziku za tužitelja kao korisnika kredita i potrošača, koji rizik se ubrzo i pokazao, uslijed čega je došlo do značajnog povećanja iznosa anuiteta kredita u odnosu na početni. Razlozi i kriteriji za izmjenu (povećanje) kamatne stope ubuduće trebali su biti precizirani već u Ugovoru o kreditu ili u odlukama i (ili) aktima tuženika, a kako to nije slučaj u spornom ugovoru, to su spomenute odredbe ocijenjene kao nerazumljive pa time i nepoštene, kao i odredba o ugovaranju švicarskog franka kao valute za koju je vezana glavnica kredita. Test poštenosti tih ugovornih odredaba proveden je već u kolektivnom sporu u kojemu je pravomoćno utvrđen nedostatak transparentnosti uslijed čega potrošači – korisnici kredita nisu mogli procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi te odredbe imale za njihove financijske obveze, što znači da tuženi kao profesionalac – banka nije dao tužitelju kao korisniku kredita sve potrebne informacije, uzimajući u obzir narav predmeta ugovora i okolnost da sporne odredbe Ugovora o kreditu nisu bile lako razumljive, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužiteljice kao potrošača, pa se radi o ništetnim odredbama.
12. Obzirom na neujednačenu sudsku praksu, u postupku je na okolnost visine tužbenog zahtjeva proveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Centar za financijska vještačenja radi izračuna
a) po mjesecima za razdoblje od zaključenja Ugovora o kreditu pa do zaključenja Anexa kojim se provela konverzija, obračuna pozitivnu preplatu između anuiteta kojeg je tužitelj trebao plaćati banci prema početnom otplatnom planu u odnosu na stvarno plaćene anuitete, odnosno po mjesecima izračunati preplatu između anuiteta po ugovoru o kreditu i početnom otplatnom planu, primjenjujući početnu ugovorenu kamatnu stopu, a kasnije zakonsku od 3,23% i CHF tečaj koji je bio važeći na dan isplate kredita, u odnosu na anuitete koji su tijekom otplate stvarno otplaćeni u kunama, b) ako su tijekom otplatnog perioda nastale i negativne razlike, da isto prikaže odvojeno od pozitivnih razlika,
c) utvrdi je li provedbom konverzije tuženik utvrdio eventualnu preplatu ili manjak na dan 30.09.2015. i u kojem iznosu,
d) da na temelju čl.171. i 172. Zakona o obveznim odnosima (ZOO/91) izvrši uračunavanje pretplate priznate Dodatkom ugovora o kreditu (konverziji) na način da se na svaki mjesečni iznos preplate na temelju ništetnih ugovornih odredbi obračunaju zatezne kamate od dana plaćanja do dana konverzije 30. rujna 2015. dok se ne dosegne preplata koja je priznata prilikom konverzije
e) da se očituje je li konverzija provedena u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015).
12.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka, proizlazi da je Ugovor o kreditu sklopljen 23.07.2007., te je isplaćen dana 30.07.2007. godine. Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja je iznosila 5,25% godišnje, te je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima na rok otplate od 240 mjeseci. Dospijeće prvog anuiteta prema inicijalnom otplatnom planu bilo je 31.08.2007., u iznosu od 994,60 CHF što je na dan isplate kredita iznosilo 4.372,26 kn, a sljedećih anuiteta svakog zadnjeg dana u mjesecu. Ugovoreno je plaćanje mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan plaćanja (čl. 4. Ugovora o kreditu). Dana 06.11.2015. sklopljen je Aneks uz Ugovor o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita, utvrđen je iznos preostale glavnice za otplatu na dan 30.09.2015. u iznosu 67.506,05 EUR što primjenjivim tečajem kreditora na dan 30.09.2015. iznosi 515.667,37 kn (tečaj 7,638832 kn za 1 EUR). Sukladno Aneksu uz Ugovor o kreditu utvrđena je preplata tužitelja na dan 30.09.2015. u iznosu 6.637,68 EUR. Na temelju u spisu dostupne dokumentacije, vještak je uvidom u dostavljeni Ugovor o kreditu, Obavijest o promjenama kamatnih stopa, Otplatni plan te Pregled prometa za klijenta ustanovio da su se u promatranom razdoblju kamatne stope mijenjale. Posljedično na promjenu kamatne stope anuitet tužitelja se mijenjao od 994,60 CHF početno do 1.118,63 CHF kao najveći iznos anuiteta. Svaka promjena kamatne stope se odražava na promjenu ukupnog anuiteta. S obzirom na to da se anuitet sastoji od glavnice i kamate te se posljedično na promjenu kamatne stope mijenja iznos kamate u anuitetu, iznos glavnice u anuitetu i ukupni iznos anuiteta. Prilikom promjene kamatne stope na više mijenja se cjelokupni anuitet na način da se uvećava iznos kamate za otplatu te umanjuje iznos glavnice (usporava se otplata glavnice) te se posljedično cijeli iznos anuiteta mijenja te je veći u odnosu na ukupni iznos prije promjene kamatne stope. S obzirom na navedeno te da posljedično na promjenu kamatne stope dolazi do promjene ukupnog anuiteta prilikom izračuna razlike koja nastaje zbog promjene kamatne stope vještak uzima razliku u visini anuiteta koji je tužitelj stvarno plaćao u odnosu na anuitet koji je trebao platiti temeljem početno ugovorene kamatne stope. U razdoblju od početka otplate kredita do dana izračuna konverzije kredita, tečaj CHF je oscilirao na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita. Posljedično na promjenu tečaja korisnik je plaćao veći i manji iznos u odnosu na anuitet koji je vrijedio prilikom ugovaranja kredita. Vještak napominje da su ukupne razlike koje je korisnik plaćao više i niže od inicijalne vrijednosti anuiteta nastale posljedično na promjenu kamatne stope te tečaja. Vrijednosti koje su predstavljale iznos koji je prelazio inicijalnu visinu obveze iskazano u kunama na dan isplate kredita, predstavljaju potraživanje korisnika kredita i iskazane su s pozitivnim predznakom dok su vrijednosti anuiteta i/ili tečaja koji su bili niži od uvjeta koji su vrijedili prilikom sklapanja ugovora i isplate kredita iskazani s negativnim predznakom. S obzirom da je u utuženom razdoblju službena valuta u RH bila kuna dok je na dan izrade vještačenja službena valuta euro, vještak će inicijalno, informativno, sve izračune izvršiti u valuti koja je bila izvještajna i obračunska te u kojoj su izvršena plaćanja u utuženom razdoblju. Nadalje, vještak će iznose utvrđene u izvještajnoj valuti u utuženom razdoblju preračunati u službenu valutu RH na dan izrade vještačenja, primjenom odredbi čl. 7. i 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22, 88/22) kao i primjenom fiksnog tečaja konverzije kune u euro temeljem Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 85/2022) koji iznosi 7,53450 kuna za jedan euro. U razdoblju otplate kredita do dana izračuna konverzije zbog rasta kamatne stope i tečaja ukupno je više plaćeno 21.810,23 EUR od kojeg iznosa je zbog rasta kamatne stope više plaćen iznos od 5.797,71 EUR te zbog rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita je više plaćen iznos od 16.012,52 EUR. U razdoblju otplate kredita do dana izračuna konverzije zbog tečaja koji je bio niži u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, ukupno je manje plaćen iznos od 1,10 EUR. Odnosno, primjenom fiksnog tečaja za konverziju u EUR, u razdoblju otplate kredita do dana izračuna konverzije zbog promjene kamatne stope u odnosu na kamatnu stopu koja je vrijedila prilikom ugovaranja kredita do dana 31.12.2013. godine, a od 01.01.2014. godine u odnosu na kamatnu stopu od 3,23% te promjene tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita ukupno je preplaćeno 21.809,13 EUR od kojeg iznosa se na preplatu zbog promjene kamatne stope odnosi 5.797,71 EUR te zbog promjene tečaja iznos od 16.011,42 EUR. Dana 06.11.2015. sklopljen je Aneks uz Ugovor o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita, utvrđen je iznos preostale glavnice za otplatu na dan 30.09.2015. u iznosu 67.506,05 EUR što primjenjivim tečajem kreditora na dan 30.09.2015.g. iznosi 515.667,37 kn (tečaj 7,638832 kn za 1 EUR). Sukladno Aneksu uz Ugovor o kreditu utvrđena je preplata tužitelja na dan 30.09.2015. u iznosu 6.637,68 EUR. Zakon o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju2 u čl.19. c u bitnom navodi način izračuna konverzije. Prema raspoloživoj dokumentaciji proizlazi da je tuženik u skladu s čl.19. c izvršio izračune na način da je uplate tužitelja, izvršenih po kreditu u CHF, a realiziranih u kn, preračunao na uplate kao da je kredit bio odobren u EUR, te je za izvršene uplate u kn od strane tužitelja izvršio preračun koristeći primjenjivi tečaj EUR na dan uplate. Tuženik je preračunom izvršio umanjenje iznosa glavnice CHF preračunate u kn na dan konverzije te sveo iznose glavnice sukladno simuliranom otplatnom planu za EUR po promjenjivom tečaju i promjenjivoj kamatnoj stopi za EUR kredit. Prilikom izračuna konverzije tuženik je uzeo u obzir sve uplate koje je tužitelj izvršio u razdoblju od dana isplate kredita do dana konverzije te ih je preračunao na mogući anuitet pod pretpostavkom da je tužitelju bio odobren kredit u EUR te je iskazao Aneksom uz Ugovor o kreditu preplata tužitelja na dan 30.09.2015. u iznosu 50.704,12 HRK. Nadalje, tuženik je izračunom konverzije izvršio umanjenje dijela obračunatog iznosa glavnice te je konverzijom ista utvrđena u iznosu 67.506,05 EUR što je preračunato na dan 30.09.2015. iznosilo 515.667,37 kn. Pod pretpostavkom da se tužitelju za vrijeme otplate kredita u CHF nije mogla mijenjati kamatna stopa ni tečaj u odnosu na početni tečaj i ugovorenu kamatnu stopu do 31.12.2013. godine, a od 01.01.2014. godine u odnosu na zakonsku kamatnu stopu od 3,23%, preostala nedospjela glavnica tužitelja po prilagođenom početnom otplatnom planu na dan 30.09.2015. bi iznosila 455.063,94 kn. U Tabeli 3. se daje izračun, usporedba, iznosa glavnice po prilagođenom početnom otplatnom planu i tečaju koji je vrijedio na dan isplate kredita i iznosa glavnice utvrđene provedbom konverzije na dan 30.09.2015. te razlika iznosa. Slijedom navedenog razlika u glavnici na dan 30.09.2015. primjenom prilagođenog inicijalnog otplatnog plana i tečaja na dan isplate kredita u odnosu na glavnicu iskazanu provedenom konverzijom iznosi 8.043,46 EUR. U nastavku se temeljem izračuna prikazanih u Tabeli 2, daje izračun zateznih kamata po svakom ukupno preplaćenom mjesečnom iznosu zbog promjene kamatne stope u Tabeli 5 (detaljan izračun po razdobljima se daje u Prilog 1.) te u Tabeli 6 (detaljan izračun po razdobljima se daje u Prilog 2.) izračun zateznih kamata na svaki mjesečno preplaćeni iznos zbog promjene tečaja na štetu tužitelja po mjesecima i ukupno, te izračun zateznih kamata na ukupno potraživanje u Tabeli 7 (detaljan izračun se daje u Prilog 3.) tekućim od dana svakog preplaćenog iznosa do dana izračuna konverzije kredita. Zatezne kamate, na preplaćene mjesečne iznose zbog promjene tečaja iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita, obračunate za razdoblje do dana izračuna konverzije kredita iznose 5.327,27 EUR. Zatezne kamate, na ukupno preplaćene iznose zbog porasta kamatne stope i promjene tečaja iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita, obračunate za razdoblje do dana izračuna konverzije kredita iznose 8.400,92 EUR. U odnosu na dio zadatka koji se odnosi na uračunavanje preplate priznate u konverziji, vještak u nastavku na temelju izračuna u Tabeli 7. daje prikaz razlike između zateznih kamata na preplaćene iznose do dana izračuna konverzije i preplate priznate po konverziji (Tabela 2) primjenom reda uračunavanja i uračunavanja kamata i troškova sukladno čl. 171. i 172. ZOO-a. Kao što je prethodno navedeno, konverzijom je priznata preplata u iznosu od 50.704,12 kn što primjenom tečaja na dan 30.09.2015.g. (tečaj 7,638832 kn za 1 EUR) iznosi 6.637,68 EUR. Primjenom čl. 171. i 172. ZOO-a, pod pretpostavkom da bi se preplata priznata po konverziji prebijala sa iznosima obračunatih zateznih kamata na svaki preplaćeni anuitet do dana izračuna konverzije, a s obzirom da su obračunate zatezne kamate veće od iznosa priznate preplate, tad bi proizašla preostala razlika zatezne kamate u iznosu od 1.763,24 EUR.
12.2. Tužitelj na nalaz i mišljenje vještaka nije imao primjedbi te je u skladu s istim uredio tužbeni zahtjev. Tuženi je svoje primjedbe iznio u podnesku od 16. ožujka 2026. navodeći da se nalog vještaku temelji na pogrešnoj premisi kao da je ugovorena fiksna kamatna stopa i tečaj. Osporava pravo na isplatu glavnice. Ističe kako tužitelj nakon sklopljenog Anexa nema pravo ni na kakvu isplatu.
12.3. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka kao stručan i objektivan, jer je vještak sačinio nalaz i mišljenje u skladu s uputom suda.
13. Međutim, u ovome je postupku nesporno da su stranke 6. studenog 2015. sklopile Anex Ugovoru o kreditu, kojim se regulira konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, s kojim su regulirani način i rokovi otplate kredita, i u kojem je detaljno opisana metodologija promjene kamatne stope.
13.1. Taj Anex ugovora o kreditu sklopljen je na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15 – dalje: ZID ZPK/15), koji je donijet nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca), u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene posebno u razdoblju od 2004. do 2008. koji su denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to iz razloga što je s vremenom izričito jačao tečaj CHF, te su rasle ugovorene promjenjive kamatne stope, što je potrošača u ispunjavanju kreditnih obveza dovelo u izrazito težak položaj. Tako je ZID ZPK/15 predstavljao jednokratnu, retroaktivnu i vremenski ograničenu zakonodavnu intervenciju po području potrošačkog kreditiranja kako bi se otklonila nepoštena poslovna praksa kreditnih institucija i osigurala otplata kreditnih zaduženja u svotama i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike ne dovode u neravnopravan položaj u odnosu na kreditore kao vjerovnike.
13.2. U konkretnom slučaju predmetni Anex ugovoru o kreditu sačinjen je u skladu s odredbama ZID ZPK/15 koji predstavlja kogentnu (prisilnu) pravnu normu, zbog čega se ne primjenjuje odredba čl. 49. st. 5. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22 – dalje: ZZP/14), koji je u vrijeme sklapanja dodatka bio na snazi, pa kako se radi o propisu koji je prošao test ocjene ustavnosti njegovih odredbi, koje je unaprijed odredio zakonodavac a ne tuženik, to njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njegovu ništetnost, a kako je to i ranije obrazloženo.
13.3. Pravni učinak konverzije izvršene predmetnim Anexom ugovoru o kreditu, sukladno odredbi čl. 19.c st. 1. ZID ZPK/15, podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i da se provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, što je inače načelo konverzije kredita u skladu s odredbom čl. 19.b ZID ZPK/15.
13.4. To ne znači da je izvršena konverzija imala svrhu i učinak samo na promjenu valute, a ne i na otklanjanje posljedice ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu njezine zamjene kao nepoštene odredbe novom ugovornom odredbom koja nema elemente nepoštenosti.
13.5. Tuženik je na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZID ZPK/15 u izračun konverzije uvrstio sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primio od tužitelja, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi na kredite u valuti EUR, kao i sve iznose koje je primio uz primjenu valutne klauzule u CHF, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema primijenjenom tečaju i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita, pa je očito da ta razlika koju tužitelj zahtijeva tužbom, nakon zaključenja Anexa nije više u imovini tuženika bez pravne osnove, pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat propisane čl. 1111. ZOO, s obzirom na to da su na taj način nakon konverzije uplate koje je izvršio tužitelj kao potrošač po osnovi nepoštenih odredbi ugovora o kreditu iskorištene za otplatu njegova kredita u EUR i to radi namirenja postojećih obroka koji su utvrđeni novim otplatnim planom koji je zamijenio prethodni otplatni plan za kredit u CHF. Pri tome je od odlučnog značenja da je tužitelj kao potrošač, u skladu s odredbom čl. 19.d ZID ZPK/15, informiran o posljedicama konverzije i da je, u skladu s odredbom čl. 19.e ZID ZPK/15, imao mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije.
13.6. Sklapanjem predmetnog Anexa ugovora o kreditu na način propisan odredbom čl. 19.c ZID ZPK/15 osiguran je povrat stečene koristi kreditora kao banke putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u EUR koji je zamijenio kredit u CHF do čega je došlo na temelju informiranog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije i na koju je potrošač kao korisnik kredita slobodno pristao.
14. Tužitelju nadalje ne pripada ni pravo na isplatu iznosa od 8.043,46 eura na ime razlike glavnice po izvršenoj konverziji izražene u valuti Euro u odnosu na ugovorenu glavnicu kredita po otplatnom planu u valuti CHF, a sve obzirom je 6. studenog 2015. između stranaka u postupku sklopljen navedeni Anex Ugovora o kreditu. Naime, po pravnom shvaćanju ovog suda, tužitelj je sklapanjem navedenog Anexa prihvatio visinu nove glavnice izražene u valuti Euro i odredbe tog Anexa nisu utvrđene ništetnima niti su one izgubile svoju djelotvornost, pa u okolnostima konkretnog slučaja tužitelju ne pripada pravo zahtijevati i ovu isplatu, sve na način na koji je to i prethodno obrazloženo. Imajući u vidu sve naprijed navedeno odbijen je zahtjev tužitelja za isplatom.
15. Prilikom donošenja odluke o trošku uzeta je u obzir činjenica da je tužitelj u ovom sporu zatražio pravnu zaštitu kao potrošač, a time kao slabija ugovorna stranka protiv tuženice (trgovca) kao jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu i to u pravnoj stvari gdje sudska praksa nije ustaljena, pa je sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava (presuda Z i U od 6. rujna 2016.), unatoč činjenici da tužitelj nije uspio sa tužbenim zahtjevom, obzirom nije mogao predvidjeti svoje izglede za uspjeh zbog neustaljene sudske prakse pa nije mogao biti svjestan da zahtjev nema razumne izglede za uspjeh zbog čega je, utvrđeno kako postoje razlozi koji opravdavaju odstupanje od primjene odredbe čl. 154. st. 1. ZPP kao i da bi bilo primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
U Puli, 4. svibnja 2026.
S u d a c
Helena Božović Sladaković
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.
DNA:
1. tužitelju po punomoćnici
2. tuženiku po punomoćnicima
