Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kžzd-31/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića, predsjednika vijeća te sutkinje za mladež Mirne Mavriček i Vanje Petrović, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog LZ, zbog kaznenog djela iz članka 163. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici od 17. travnja 2026. broj Kzd-12/2026-26, u sjednici održanoj 4. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog LZ.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Koprivnici, tijekom rasprave, na temelju članka 127. stavka 4., članka 133. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 123. stavkom 1. točkom 1. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP), protiv optuženog LZ produljen je istražni zatvor. Prvostupanjski je sud u izreci pobijanog rješenja nepotrebno naznačio, navodeći datume njihovog donošenja i poslovne brojeve, ranije odluke kojima je istražni zatvor bio određen i produljivan, ali nije, kako to nalaže odredba članka 124. stavka 2. točka 4. ZKP-a, naznačio vrijeme koje se optuženiku uračunava u trajanje istražnog zatvora, s naznakom trenutka uhićenja. S obzirom na to da je u pitanju obvezni sastojak rješenja o istražnom zatvoru, to se prvostupanjskom sudu skreće pozornost na uočeni propust, radi pravilnog postupanja ubuduće.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi ŽZ, po braniteljici, odvjetnici Ani Čopor, ne navodeći žalbene osnove, s prijedlogom drugostupanjskom sudu da prihvati žalbu, ukine pobijano rješenje i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje ili ukine pobijano rješenje te mjeru istražnog zatvora zamijeni mjerama opreza.

3. Prije dostave sucu izvjestitelju, spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP-a, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nije u pravu optuženi ŽZ kada u žalbi tvrdi da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za produljenje istražnog zatvora, jer da "ne postoji osnovni istražnozatvorski uvjet, a to je ranija osuđivanost". Naime, ranija osuđivanost okrivljenika nije zakonski uvjet za primjenu mjere istražnog zatvora niti po jednoj zakonskoj osnovi, a ovdje je istražni zatvor produljen po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP -a, dakle, zbog postojanja osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost od bijega, pa je neosnovana žalbena tvrdnja o izostanku "osnovnog uvjeta iz članka 123. Zakona o kaznenom postupku".

6. Osporavajući u žalbi zaključak prvostupanjskog suda o ispunjenju posebne zakonske pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točki 1. ZKP-a, optuženi ŽZ u žalbi ističe da je prije uhićenja radio u Republici Sloveniji, a prije toga i u Republici Hrvatskoj, da se dobrovoljno javio policijskoj postaji nakon što je na granici saznao da ga traži policija, da je aktivno iznosio svoju obranu i priznao da je bio u komunikaciji sa žrtvama i da stoge sve te okolnosti "ukazuju da ... nema namjere pobjeći ili postati nedostupan tijelima RH".

7. Međutim, protivno istaknutim žalbenim tvrdnjama optuženika, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da činjenica njegovog državljanstva Bosne i Hercegovine, u kojoj živi njegova obitelj – supruga i dvoje maloljetne djece, kraj nedostatka osobnih veza sa Republikom Hrvatskom i činjenicom da ga se potvrđenom optužnicom u ovom postupku tereti za dva kaznena djela za koja su propisane kazne zatvora u trajanju do deset godina, predstavljaju osobite okolnosti koje upućuju na postojanje konkretne i realno predvidive opasnosti da će optuženik, bude li pušten na slobodu, radi izbjegavanja kaznene odgovornosti, napustiti teritorij Republike Hrvatske i tako postati nedostupan tijelima kaznenog progona Republike Hrvatske. To što otac optuženika ima regulirani status u Republici Hrvatskoj te ovdje živi i radi, u konkretnim okolnostima, kada je optuženi ŽZ suočen s optužbama za tako teška kaznena djela i on sam nema reguliran status u Republici Hrvatskoj, ne otklanja i ne umanjuje opasnost od bijega. Stoga pravilno prvostupanjski sud zaključuje da se utvrđena opasnost od bijega ovdje ne može s uspjehom prevenirati blažim mjerama, kao što su jamstvo ili mjere opreza, čiju primjenu sugerira optuženik u žalbi . Kraj takvog stanja stvari, činjenica da se optuženi ŽZ u istražnom zatvoru nalazi punih četiri mjeseca nema takav značaj kakvoj joj pridaje optuženik u žalbi, tvrdeći da je njegov dosadašnji boravak u istražnom zatvoru djelovao preventivno i retributivno.

8. Stoga, budući da je, protivno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud osnovano produljio istražni zatvor protiv optuženog LZ po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavku 1. točki 1. ZKP-a, a ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP-a nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP-a, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Varaždin, 4. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Zdravko Pintarić