Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-25/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženih JŽ, SŽ i UŽ, zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. t. 1. u svezi s čl. 228. st. 1. i čl. 52. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ), odlučujući o žalbama optuženih SŽ i UŽ te oštećenog EŽ protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj: K- 252/2023-14 od 4. srpnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 4. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se kao neosnovane žalbe optuženih SŽ i UŽ te oštećenog EŽ i potvrđuje pobijana presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja na temelju čl. 455. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP- 22) optuženi JŽ, SŽ i UŽ proglašeni su krivima zbog počinjenja produljenog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. t. 1. u svezi s čl. 228. st. 1. i čl. 52. KZ-a i to optuženi JŽ na način i pod okolnostima opisanim u točkama I. 1. - 48., optuženi SŽ u točkama I. 1. – 21., a optuženi UŽ u točkama I. 22. - 42., te su na temelju čl. 229. st. 1. KZ-a osuđeni na kaznu zatvora i to optuženi JŽ u trajanju od jedne godine i osam mjeseci, a optuženi SŽ i UŽ u trajanju od jedne godine i dva mjeseca svaki, s time da je svim optuženicima na temelju čl. 57. KZ-a izrečena djelomična uvjetna osuda tako da će se optuženom JŽ neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od deset mjeseci izvršiti, dok se uvjetovani dio kazne zatvora od deset mjeseci neće izvršiti ako u roku od tri godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, a optuženima SŽ i UŽ će se neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od sedam mjeseci izvršiti, dok se uvjetovani dio kazne zatvora od sedam mjeseci neće izvršiti ako svaki od imenovane dvojice optuženika u roku od tri godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju čl. 54. KZ-a u neuvjetovani dio izrečene kazne zatvora optuženicima se uračunava vrijeme uhićenja i istražnog zatvora i to optuženom JŽ u vremenu od 22. ožujka 2023. do 4. srpnja 2023., optuženom SŽ u vremenu od 29. ožujka 2023. do 4. srpnja 2023. i optuženom UŽ u vremenu od 29. ožujka 2023. do 4. srpnja 2023.
1.2. Na temelju čl. 158. st. 1. ZKP-22 (ispravno: čl. 158. st. 1. i 2. ZKP-22) dosuđeni su imovinskopravni zahtjevi oštećenika te su u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude optuženici dužni platiti s tog osnova i to optuženi JŽ i SŽ oštećenima OŽ, HŽ, J S i JŽV novčane iznose precizirane u točki VII.a izreke pobijane presude, s time da je potonji oštećenik s preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva od dosuđenog do zatraženog iznosa od 2.000,00 eura / 15.069,00 kn upućen u parnicu, dok su optuženi JŽ i UŽ oštećenima FŽ, DŽ, BŽ, ĐŽ i KŽ dužni isplatiti novčane iznose precizirane u točki VII.b izreke pobijane presude, s time da je oštećeni FŽ s preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva od dosuđenog do zatraženog iznosa od 2.000,00 eura upućen u parnicu.
1.3. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP-22 oštećenici nabrojani u točki VIII. izreke pobijane presude u cijelosti su s podnesenim imovinskopravnim zahtjevima upućeni u parnicu.
1.4. Na temelju čl. 560. st. 1. i 2. ZKP-22 utvrđeno je da su optuženi JŽ i SŽ počinjenjem kaznenog djela opisanog pod točkom 9. izreke pobijane presude pribavili nepripadajuću imovinsku korist od 2.000,00 eura / 15.069,00 kn , dok su optuženi ČŽ i UŽ počinjenjem kaznenog djela opisanog pod točkom 40. izreke pobijane presude pribavili nepripadajuću imovinsku korist od 100,00 eura / 753,40 kn, a kaznenim djelom po točkom 41. izreke iste presude iznos od 20,00 eura / 150,69 kn, odnosno ukupno 120,00 eura / 904,14 kn, koja nepripadna imovinska korist predstavlja imovinu Republike Hrvatske, te su optuženi JŽ i SŽ dužni solidarno u državni proračun Republike Hrvatske uplatiti 2.000,00 eura / 15.069,00 kn , a optuženi JŽ i UŽ, također solidarno, iznos od 120,00 eura / 904,14 kn u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.
1.5. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP-22 optuženi JŽ, SŽ i UŽ oslobođeni su obveze podmirenja troškova postupka iz čl. 145. st.2. t. 1. – 5. ZKP-22, nužnih izdataka i naknada branitelja postavljenog po službenoj dužnosti te troška postupka koji se na temelju čl. 145. st. 2. t. 6. i st. 3. ZKP -22 odmjerava u paušalnom iznosu.
2. Protiv te presude su optuženi SŽ putem braniteljice Sanje Vukmanović, odvjetnice, optuženi UŽ putem branitelja Damira Vukmanovića, odvjetnika, i oštećeni EŽ pravovremeno podnijeli žalbe.
2.1. Optuženi SŽ i UŽ žale se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i „pogrešne primjene zakona“ vezano za odluke o imovinskopravnim zahtjevima, te predlažu da nadležni županijski sud u tom dijelu pobijanu presudu ukine i vrati na ponovno suđenje, a podredno da je preinači tako da oštećenike navedene u točki VII.a (optuženi SŽ) odnosno u točki VII.b (optuženi UŽ) s podnesenim imovinskopravnim zahtjevima u cijelosti uputi u parnicu.
2.2. Oštećeni EŽ nije naznačio žalbenu osnovu, ali je iz njenog sadržaja evidentno da je uložena zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu „u očekivanju za njega pozitivne sudske presude u žalbenom postupku“.
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP-22 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-29/2024 od 11. siječnja 2024. vratio ovome sudu drugog stupnja.
5. Žalbe nisu osnovane.
6. S obzirom na naprijed navedene žalbene osnove ovaj je drugostupanjski sud pobijanu presudu najprije ispitao u skladu s obvezom iz čl. 476. st. 1. t. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP-26), pri čemu nije uočio da bi prvostupanjski sud učinio ma koju od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na čije postojanje se u žalbenom postupku protiv presude pazi po službenoj dužnosti, ali je zato našao da je taj sud povrijedio kazneni zakon iz čl. 469. t. 4. ZKP-22, koja povreda inače također spada u domenu oficijelnog ispitivanja presude u povodu uložene žalbe.
6.1. Riječ je o tome da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju propustio primijeniti odredbu čl. 52. st. 4. KZ-a i zatim predmetno kazneno djelo pravno označiti kao kvalificirani oblik kaznenog djela teške krađe iz čl. 229. st. 2. u svezi sa st. 1. te u svezi s čl. 228. st. 1. i čl. 52. KZ-a. To poradi toga što će se, sukladno čl. 52. st. 4. KZ- a, produljeno kazneno djelo pravo označiti uzimajući u obzir zbroj vrijednosti svih stvari, imovinskih prava i koristi pribavljenih odvojenim radnjama, a taj zbroj u konkretnom slučaju premašuje 60.000,00 kn, odnosno 7.963,37 eura (čl. 87. st. 29. KZ-a). No kako se ovdje radi o povredi kaznenog zakona u korist trojice optuženika, a izostala je žalba nadležnog državnog odvjetnika, na ovome se mjestu ona samo deklaratorno konstatira, jer bi u protivnom došlo do kršenja načela zabrane reformatio in peius iz čl. 13. ZKP-26.
7. Nisu u pravu optuženi SŽ i UŽ kada pobijaju odluku o imovinskopravnim zahtjevima iz prvostupanjske presude. Kao prvo, sud prvog stupnja je u tom segmentu iznio pravilne i potpune razloge tako da nema govora o postojanju u tom dijelu bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-22, a kao drugo, obojica žalitelja gube iz vida važnu činjenicu da su se očitovali krivima za predmetne inkriminacije za koje se terete, odnosno da su u cijelosti priznali počinjenje svih pojedinačnih radnji koje u sklopu produljenog kaznenog djela teške krađe ulaze u konkretnu optužbu, čime su de facto potvrdili i sve iznose šteta po pojedinim točkama činjeničnih opisa djela, što znači da su njihovi žalbeni prigovori u izloženom kontekstu zapravo promašeni.
8. Nije u pravu ni oštećeni EŽ kada žalbom traži da mu optuženici nadoknade učinjenu materijalnu štetu na nekretnini vezano za inkriminaciju opisanu u točki 8. izreke pobijane presude. U skladu s odredbom čl. 155. st. 2. ZKP -22 imovinskopravni zahtjev oštećenik može podnijeti najkasnije do završetka dokaznog postupka pred prvostupanjskim sudom. Rasprava, a time i dokazni postupak, pred sudom prvog stupnja završili su 4. srpnja 2023., dok je oštećeni EŽ svoj imovinskopravni zahtjev podnio prvostupanjskom sudu 11. srpnja 2023., dakle, protivno naprijed navedenoj zakonskoj odredbi. No valja ukazati ovome žalitelju da svoj imovinskopravni zahtjev i dalje može ostvarivati u parnici.
9. Slijedom iznijetih razloga valjalo je na temelju čl. 482. ZKP-26 odlučiti kao u izreci ove presude.
U Varaždinu 4. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća
Igor Pavlic
