Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-220/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića, predsjednika vijeća te Mirne Mavriček i Vanje Petrović, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĆS, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu od 9. travnja 2026. broj K-150/2026-5, u sjednici održanoj 4. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog ĆS.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu, prilikom donošenja nepravomoćne presude zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11. (time da je u uvodu pobijanog rješenja prvostupanjski sud pogrešno naznačio broj službenog glasila 72/25. u kojem nisu objavljene izmjene Kaznenog zakona, već je trebalo umjesto tog broja navesti broj službenog glasila 136/25.), na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP), a po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP-a protiv optuženog ĆS produljen je istražni zatvor te je određeno da se optuženiku u istražni zatvor uračunava vrijeme lišenja slobode od 29. prosinca 2025. nadalje.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi ĆS, po branitelju, odvjetniku Darku Kožiću, ne navodeći žalbene osnove, s prijedlogom drugostupanjskom sudu da prihvati žalbu i optuženika pusti na slobodu.

3. Prije dostave sucu izvjestitelju, spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP-a, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijajući rješenje prvostupanjskog suda kojim mu je, prilikom izricanja nepravomoćne presude kojom je proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11., produljen istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP-a, optuženi ĆS u žalbi tvrdi da činjenica da nije hrvatski državljanin i da nije vezan za Republiku Hrvatsku nisu dovoljne za zaključak o postojanju opasnosti od bijega te da odlaskom u Republiku Češku ne bi postao nedostupan hrvatskim pravosudnim tijelima, jer da postoji mogućnost njegove predaje putem europskog uhidbenog naloga.

6. Međutim, protivno žalbenoj tvrdnji kojim optuženi ĆS pobija zaključak o postojanju posebnih zakonskih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP-a, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da činjenica da je optuženik ukrajinski državljanin, koji ni na koji način nije vezan za Republiku Hrvatsku, u kojoj nema boravište te je ovdje zateče u počinjenju kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11., za koje je sada nepravomoćnom presudom proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca, uz izricanje djelomične uvjetne osude iz članka 57. KZ/11., tako da se ima izvršiti kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci, a dio kazne u trajanju od osam mjeseci neće se izvršiti ako optuženik u roku provjere od tri godine ne počini novo kazneno djelo, time da mu je izrečena i sporedna novčana kazna u iznosu od 3.000,00 eura, po svom značaju i u svojoj ukupnosti predstavljaju osobite okolnosti koje upućuju na konkretnu i realno predvidivu opasnost da će, bude li pušten na slobodu, napustiti teritorij Republike Hrvatske i tako postati nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske.

7. Što se tiče instituta europskog uhidbenog naloga, riječ je o institutu prinudnog osiguranja nazočnosti optuženika, čija primjena podrazumijeva određivanje istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 1. ZKP -a, uhićenje optuženika u državi članici Europske unije koja taj nalog izvršava, određivanje protiv optuženik mjera osiguranja radi njegove predaje državi izdavanja europskog uhidbenog naloga, donošenje odluke nadležnog tijela u državi izvršenja o predaji optuženika kao tražene osobe, a potom i predaju, odnosno transfer u državu izdavanja. Stoga, iako institut europskog uhidbenog naloga pojednostavljuje izručenje, točnije predaju tražene osobe radi kaznenog progona ili radi izvršenja kazne, u pitanju je institut prinudne naravi koji u konkretnom slučaju ne umanjuje, niti ne otklanja opasnost od bijega. To tim više jer je optuženi ĆS državljanin Ukrajine te bi njegovo državljanstvo, u slučaju povrata u državu čiji je državljanin, predstavljalo pravnu zapreku za njegovo izručenje. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da na strani optuženog ĆS postoje zakonski razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP-a, jer naprijed iznijete okolnosti upućuju na opasnost da će optuženik pobjeći, bude li pušten na slobodu, kao i da se opasnost od bijega ovdje ne može prevenirati blažim mjerama kao što su jamstvo ili mjere opreza i da je stoga daljnja primjena mjere istražnog zatvora opravdana i nužna te da produljenjem istražnog zatvora, s obzirom na kaznu koja mu je izrečena nepravomoćnom presudom, nije narušeno načelo razmjernosti.

8. Stoga, budući da je, protivno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud prilikom izricanja nepravomoćne presude osnovano produljio istražni zatvor protiv optuženog ĆS po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 1. ZKP-a, a ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP-a nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP-a, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Varaždin, 4. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Zdravko Pintarić