Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1184/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Tihani Pivac, u pravnoj stvari tužiteljice HS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Branku Kostiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv odluke o troškovima postupka sadržane pod točkom III. presude zbog ogluhe Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7895/2025-4 od 23. veljače 2026., dana 4. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica odustala od žalbe izjavljene protiv odluke pod točkom II. izreke presude zbog ogluhe Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7895/2025-4 od 23. veljače 2026.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje pobijana odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom III. izreke presude zbog ogluhe Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7895/2025-4 od 23. veljače 2026. u dijelu kojim tužiteljici nije dosuđen traženi parnični trošak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom zbog ogluhe prihvaćeni su tužbeni zahtjevi tužiteljice te je odlučeno sljedeće:

"I Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broja: 028-50-4909964 sklopljenog dana 2.6.2008.g., potvrđenog pod brojem OV-9808/2008 od javnog bilježnika Milana Glibote iz Zagreba, između tuženika, RAIFFEISENBANK AUSTRIA D.D., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, kao kreditora i tužiteljice HSB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, kojim je ugovorena obveza tužiteljice da tuženiku plati naknadu za obradu kredita, odnosno čl. 3. Ugovora u dijelu u kojem je ugovoreno da se 1,50 % od iznosa kredita, jednokratno, naplaćuje prilikom korištenja kredita.

II Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA D.D., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, da tužiteljici HSB iz [adresa], OIB: 908273959494na ime plaćene naknade za troškove obrade kredita, isplati iznos od 462,20 EUR, do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do 29.12.2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećano za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do nadalje, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glave operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 151,54 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana 23. veljače 2026. godine do isplate, u roku od 15 dana".

2. Žalbu protiv odluke pod točkom II. pobijane presude zbog ogluhe i odluke o troškovima postupka sadržane pod točkom III. izreke u dijelu kojim tužiteljici nije dosuđen parnični trošak izjavila je tužiteljica (uz prijedlog za ispravak odluke pod točkom II. izreke), pobijajući odluku u navedenom dijelu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredba parničnog postupka, u skladu s odredbama članka 353. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se u pobijanom dijelu prvostupanjske odluke preinače u skladu s žalbenim prijedlozima, podredno, ukinu i u tom dijelu predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Na žalbu tužiteljice nije odgovoreno.

5. Podneskom od 15. travnja 2026. tužiteljica je izjavila kako povlači prijedlog za ispravak presude te odustaje od žalbe izjavljene protiv odluke pod točkom II. izreke pobijane presude zbog ogluhe, dok ustraje u žalbi u dijelu protiv ne dosuđujućeg dijela odluke o troškovima postupka sadržane u odluci pod točkom III. izreke pobijane prvostupanjske presude zbog ogluhe.

6. Sukladno odredbama članka 349. stavka 2. ZPP-a, stranka može odustati od već podnesene žalbe do donošenja odluke drugostupanjskog suda.

7. S obzirom da je tužiteljica odustala od žalbe u dijelu koji se odnosi na odluku pod točkom II. izreke prvostupanjske presude zbog ogluhe, u navedenom dijelu valjalo je utvrditi odustanak od žalbe i riješiti kao u odluci pod točkom I. izreke.

8. Žalba tužiteljice u dijelu protiv odluke o troškovima postupka, kojim tužiteljici nije dosuđen traženi parnični trošak, nije osnovana.

9. Istaknutim tužbenim zahtjevima o kojima je odlučeno prvostupanjskom presudom zbog ogluhe tužiteljica je zahtijevala utvrđenje ništetnim pojedinih odredaba ugovora o kreditu (točka I. izreke) te isplatu preplaćenih novčanih iznosa temeljem ništetnih ugovornih odredaba (točka II. izreke).

10. Tužiteljica osporava zakonitost odluke o troškovima postupka u dijelu kojim imenovanoj nije dosuđen (više) traženi parnični trošak tvrdeći da je prvostupanjski sud trošak obračunao na temelju pogrešno utvrđene vrijednosti spora, točnije, da vrijednost predmeta spora predstavlja zbroj označene vrijednosti deklaratornog tužbenog zahtjeva i novčanog iznosa koji se potražuje kondemnatornim tužbenim zahtjevom, a ne vrijednost predmeta spora isključivo novčanog iznosa navedenog u kondemnatornom tužbenom zahtjevu, kako je smatrao prvostupanjski sud.

11. Suprotno žalbenom prigovoru tužiteljice, prvostupanjski je sud pravilno primijenio mjerodavne odredbe iz članka 186. stavka 2. ZPP-a kada je ocijenio da vrijednost predmeta spora u predmetnom postupku predstavlja iznos od 462,20 eura koji predstavlja predmet kondemnatornog tužbenog zahtjeva tužiteljice radi isplate.

12. U konkretnom slučaju, s obzirom na činjenične tvrdnje tužiteljice i sadržaj istaknutih deklaratornog i kondemnatornog zahtjeva, osnovanost kondemnatornog zahtjeva nedvojbeno ovisi o osnovanosti deklaratornog tužbenog zahtjeva te je deklaratorni tužbeni zahtjev trebao poslužiti u svrhu ocjene osnovanosti zahtjeva radi isplate.

13. U citiranim okolnostima, vrijednost deklaratornog zahtjeva (koju je tužiteljica označila u tužbi) ne uzima se u obzir pri utrđivanju vrijednosti predmeta spora mjerodavne za odluku o naknadi troškova postupka, nego se vrijednost predmeta spora u tom slučaju određuje samo prema visini novčanog potraživanja iz kondemnatornog zahtjeva radi isplate.

14. Identičan pravni stav prihvaćan je i u nizu odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (primjerice, Rev-374/2013-3 od 6. prosinca 2017., Rev-1811/2016 od 29. rujna 2020., Rev-1605/2017 od 2. veljače 2021., Rev-1927/2017 od 18. siječnja 2022.), a navedeni pravni stav odgovara zaključku prihvaćenom na Zajedničkom sastanku predstavnika Vrhovnog suda Republike Hrvatske i predsjednika građanskih odjela Županijskih sudova održanom dana 30. ožujka 2026.

15. Stoga, kako se tužiteljičini žalbeni razlozi iscrpljuju upravo kroz navedeni prigovor (ne)pravilnosti utvrđivanja vrijednosti predmeta spora, a kako nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u okviru odredaba iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, žalbu tužiteljice protiv pobijane odluke o troškovima postupka sadržane pod točkom III. izreke valjalo je odbiti kao neosnovanu i u pobijanom dijelu odluku o troškovima postupka potvrditi, temeljem odredaba članka 380. točke 2. ZPP-a.

U Splitu, 4. svibnja 2026.

Sutkinja

Tihana Pivac