REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-3097/2023-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Tanji Hučera kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Photobip d.o.o. za usluge, Zagreb, Savska cesta 32, OIB: 05342485906, zastupan po punomoćniku Predragu Iliću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika OH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 19. ožujka 2026., održane u nazočnosti pun. tužitelja Predraga Ilić, odvjetnika u Zagrebu i u odsutnosti tuženika, dana 04. svibnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Ukida u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika stavio izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika Nadije Gajski Mindoljević u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-585/2023 od 4. srpnja 2023., u dijelu kojim je tuženiku naloženo plaćanje.

II. Nalaže se tuženiku OH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da plati tužitelju Photobip d.o.o. za usluge, Zagreb, Savska cesta 32, OIB: 05342485906, iznos od 160,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20.05.2023. godine pa do isplate, a koja kamata se do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa nadalje do isplate, po stopi prema čl. 29. st. 7. ZOO-a (NN 155/23), po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te trošak ovrhe u iznosu od 87,19 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana 04. svibnja 2026. godine, te parnični trošak u iznosu od 200,77 EUR, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 04. svibnja 2026. godine, koja kamata je po stopi prema čl. 29. st. 7. ZOO-a (NN 155/23), po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj dana 05.06.2023. godine javnom bilježniku Nadiji Gajski Mindoljević u Zagrebu podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, protiv tuženika kao ovršenika u kojem navodi da ovršenik nije podmirio dospjelo potraživanje te se radi naplate tražbine ovrhovoditelja iz vjerodostojne isprave i troškova ovoga postupka predlaže donijeti rješenje o ovrsi:

„Nalaže se ovršeniku OH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da ovrhovoditelju Photobip d.o.o., OIB: 05342485906, Savska cesta 32, 10000 Zagreb, na temelju vjerodostojne isprave i to:

- izvadak iz poslovnih knjiga, 013936-2023, namiri tražbinu u iznosu od 160,00 EUR / 1.205,52 HRK uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 20.05.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 013936-2023, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 87,19 EUR / 656,93 HRK uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na račun IBANHR9525000091101512405, model HR00, s pozivom na broj 013936- 2023, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi.“

2. Javni bilježnik je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave usvojio u cijelosti svojim rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovno broj sudskog predmeta: Ovrv-40857/2023, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv- 585/2023, od dana 04.07.2023. godine kojim je ovršeniku naloženo da plati ovrhovoditeljevo potraživanje zajedno s odmjerenim troškovima nastalim u iznosu od 87,19 EUR / 656,93 kn.

3. Protiv tog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ovršenik je podnio prigovor u kojem ovršenik navodi da je je isto rješenje zaprimio dana 05, rujna 2023. godine, te da ovršenik u otvorenom roku podnosi prigovor kojim navedeno rješenje o ovrsi pobija u cijelosti iz razloga što ovrhovoditeij u vjerodostojnoj ispravi navodi netočno činjenično stanje i pogrešno u opisu tražbine navodi da se radi o uslugama web trgovine.

4. Ovršenik navodi da ovrhovoditeij, iako u svojoj ponudi na webu zapravo reklamira brze online pozajmice, u vjerodostojnoj ispravi navodi da ovršenik duguje usluge web trgovine, iako ovršenik nije ništa od ovrhovoditelja kupio već je od ovrhovoditelja posudio novac bez kamate uz trošak za obradu zahtjeva od 3,98 € za koji iznos mu je umanjen isplaćeni iznos.

5. Ovršenik tvrdi da je on od ovrhovoditelja online posudio novce (pozajmio) i to odabirom ponuđenog paketa zajma u kojem je jasno navedeno koji su troškovi zajma. Ipak prilikom isplate proizlazi da je osim posuđenog iznosa, potrebno platiti još i dodatne troškove.

6. Ovršenik navodi da je postupanjem ovrhovoditelja doveden u zabludu, jer prethodno nije potpisao nikakav ugovor o zajmu u kojem bi ti troškovi bili jasno istaknuti, već je odabirom paketa zajma automatski dobio dva računa, i to jedan za pozajmicu uvećanu za navedeni trošak kako ovrhovoditelj i reklamira, a drugi račun, koji se ovim prigovorom pobija u cijelosti, za nepostojeće usluge web trgovine.

7. Iz svega navedenog proizlazi da je ovdje pobijani trošak zapravo prikrivena kamata na pozajmicu i to kamata koja je barem nekoliko desetina puta veća od zakonske kamate, a što je razvidno iz činjenice da na posuđeni iznos od 640,00 € koliko je ovršenik posudio, na rok od 30 dana „trošak" odnosno kamatu treba platiti u iznosu od 160,00 €, što je 25% od posuđenog iznosa. Dakle, proizlazi da je mjesečna kamata 25% što je u potpunosti protivno pozitivnim zakonskim propisima Republike Hrvatske.

8. Ovršenik predlaže cjelokupan spis dostaviti nadležnom sudu koji će navedeno Rješenje o ovrsi staviti izvan snage, ukinuti provedene radnje te daljnji postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

9. U povodu ovršenikova prigovora protiv osporenog rješenja o ovrsi, javni bilježnik je cijeli spis dostavio Općinskom građanskom sudu u Zagrebu na daljnje postupanje, te je Općinski građanski sud u Zagrebu svojim rješenjem posl. broj: 100 Povrv- 3097/2023-2 od dana 09.01.2024. stavio izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika Nadije Gajski Mindoljević u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-585/2023 od 4. srpnja 2023., u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje, uz odluku da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, te je upozoren istim rješenjem ovrhovoditelj da je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka ovog rješenja, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave; a ovršenik je upozoren da je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka ovrhovoditeljevog podneska iz stavka II. izreke ovog rješenja, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave.

10. Postupak je nastavljen pred ovim sudom kao u povodu prigovora protiv platnog naloga pod poslovnim brojem Povrv-3097/2023 u kojem je tužitelj (ranije ovrhovoditelj) svojim podneskom od 29.03.2024. godine naveo da je tužena s tužiteljem sklopila ugovor na daljinu sredstvom daljinske komunikacije - internet, preko web stranice www.photobip.hr koji ugovor sadrži Opće uvjete poslovanja, sadržani na navedenoj web stranici. Dakle, tužena je zaključila ugovor na daljinu kojim je temeljem prihvaćenih općih uvjeta kupila photobip uslugu (čl. 2., 3. , 5. Općih uvjeta) koja sadrži pregledavanje i skidanje (download) i slobodno korištenje digitalnih fotografija iz ponude na svoje računalo sukladno kupljenom modelu, a kupovina photobip usluge odobrava se nakon provjere platne sposobnosti klijenta koji je zatražio uslugu putem web stranice prihvatom općih uvjeta (čl. 3.3., 6.1.)

11. Tužitelj navodi da u svrhu zaključenja ugovora, osim elektronske predaje zahtjeva za kupnjom photobip usluge (čl. 3.3. Općih uvjeta), te popunjavanja internet obrasca (čl.3.3.Općih uvjeta), kao očitovanje volje za zaključenje ugovora na daljinu, tužena je dostavila tužitelju slijedeću dokumentaciju:

• izvod iz banke tekućeg računa

• kopiju osobne iskaznice.

12. Kao dokaz da je prihvaćeno zaključenje ugovora na daljinu od strane tužitelja, tužitelj je dostavio tuženoj elektroničkom poštom o tome obavijest te račun za plaćanje naručenog modela photobip usluge sa rokom dospijeća (03732/POSL1/1 od 4.5.2023.g. na iznos od 160,00 EUR/1.205,52 kn), te druge obavijesti putem email tužene, a sve sukladno Općim uvjetima.

13. Tužitelj napominje da tužena po dospijeću nije platila uslugu pregledavanja i skidanja (download) i slobodnog korištenja digitalnih fotografija iz ponude (photobip usluga) u iznos od 160,00 EUR (račun 03732/POSL1/1 od 4.5.2023.g.), pa da slijedom iznesenog, tužitelj zahtjeva isplatu iznosa od 160,00 EUR s osnova navedene usluge omogućavanja pregledavanja i skidanja fotografija iz ponude tužitelja sukladno kupljenom modelu photobip usluge.

14. Tužitelj naglašava da se potraživanje tužitelja temelji na zaključenom ugovoru na daljinu (opći uvjeti), temeljem kojeg je tuženoj elektronski isporučen kupljeni model photobip usluge na način da joj je omogućeno pregledavanje i skidanje (download) i slobodno korištenje digitalnih fotografija. Ugovor o kupnji photobip usluge je neformalni pravni posao za koji nije potrebna pisana forma, pa se smatra da je zaključen suglasnošću volje stranaka o bitnim sastojcima ugovora (čl. 247 ZOO-a). Iz priložene dokumentacije jasno proizlazi da su stranke postigle suglasnost volja za sklapanje ugovora o kupnji modela photobip usluge kojih su sastavni dio prihvaćeni opći uvjeti objavljeni na web stranici www.photobip.hr,

15. Tužitelj ističe da je volja stranaka izjavljena ponašanjem ugovornih strana iz kojeg se sa sigurnošću može zaključiti o njezinom postojanju (dokumentacija izmijenjena između stranaka npr. osobna iskaznica, promet po tekućem računu, elektronska pošta (čl. 249. st. 1. ZOO-a), te je izjavljena pomoću Interneta kao oblika komunikacijskog sredstva.(čl. 249. st. 2. ZOO-a).

16. Tužitelj navodi kako je neosnovan prigovor tužene u kojem ona navodi da predmetna usluga predstavlja kamatu na zajam. Usluga korištenja fotografija iz ponude tužitelja samostalan je pravni posao, a zajma bez kamate i dodatne naknade (osim naknade za obradu zajma u visini od 3,98 EUR koja je sukladna članku 3. Zakona o potrošačkom kreditiranju) je fakultativan i može ga dobiti osoba, ukoliko to želi, koja kupi uslugu omogućavanja pregledavanja i skidanja (download) fotografija koje može slobodno koristiti bez autorskih ograničenja. Tako je ponuda zajma marketinška aktivnost trgovca kojom želi privući što više klijenta za kupnju njegova proizvoda (modela photobip usluge pregledavanja i skidanja i korištenja fotografija).

17. Tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom se u cijelosti održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nadje Gajski Mindoljević iz Zagreba, broj Ovrv-585/2023 od 4.7.2023.g.uz naknadu troška ovršnog postupka sa zateznim kamatama prema odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a koja teče od dana presuđenja do isplate te uz naknadu prouzročenog parničnog troška sa zateznim kamatama prema odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a koja teče od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku 15 dana.

18. U daljnjem tijeku postupka, nakon podnesaka tuženice od 31.12.2025., sačinjenog 24.12.2025. godine, tužitelj ističe da su neosnovani svi prigovori tuženice, a osobito u dijelu u kojem se navodi da je nejasno u računu da se radi o računu web trgovine, a tužitelj naglašava da se svaka razmjena roba i usluga preko interneta smatra web trgovinom. Tužitelj tako navodi da je neosnovan prigovor tuženice da se radi o prikrivenoj kamati, obzirom da su u pitanju dva pravna posla, od kojih je jedan Ugovor o zajmu, a drugi je usluga pregledavanja, skidanja i korištenja digitalnih fotografija, što je u ovoj pravnoj stvari predmet postupka, gdje tužitelj sudskim putem pokušava naplatiti svoju uslugu pruženu tuženici u vidu skidanja i korištenja digitalnih fotografija koja usluga je tuženici uredno isporučena, a tuženica nije niti prigovorila da usluga ne bi bila isporučena, a evidentno je da tuženica istu uslugu nije tužitelju platila.

19. Tužitelj opetovano navodi da su svi uvjeti poslovanja detaljno navedeni u Općim uvjetima tužitelja, a koji Opći uvjeti čine sastavni dio Ugovora u smislu odredbe čl. 295. ZOO-a, te je tuženica zatraživši uslugu od tužitelja pristala na primjenu Općih uvjeta koji su joj bili dostupni, pa ne može uspješno u ovoj parnici isticati prigovor da se o uvjetima Ugovora nije pojedinačno pregovaralo, jer samo po sebi obzirom na sve okolnosti ne čini razlog za utvrđenje ništetnosti.

20. Tužitelj ističe da je osnov tužbenog zahtjeva potraživanje naplate pružene internetske usluge tuženici, koju je tužitelj izvršio, a tuženica isto niti ne spori.

21. Tužitelj potražuje troškove parnice i troškove ovrhe, zajedno sa zateznim kamatama na iste počev od presuđenja pa do isplate.

22. U tijeku postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, tuženica (ranije ovršenica), svojim podneskom od 31.12.2025. godine, sačinjenog 24.12.2025. godine, navodi da ostaje u cijelosti kod svih navoda iz prigovora protiv rješenja o ovrsi, koje ovim podneskom dodatno činjenično i pravno obrazlaže i procesno precizira. Tuženik, tako, u cijelosti osporava tužbeni zahtjev, kako po pravnoj osnovi, tako i po visini, budući da tužitelj ne dokazuje postojanje zakonite, dopuštene i valjane tražbine prema tuženiku.

23. Tuženik ističe nepostojanje vjerodostojne isprave, te da se radi o pogrešnom i neistinitom opisu pravnog odnosa, pa je Rješenje o ovrsi doneseno na temelju tzv. vjerodostojne isprave - računa tužitelja. Međutim, tužena tvrdi da navedena isprava ne ispunjava zakonske uvjete vjerodostojne isprave, jer sadrži neistinit i pogrešan opis pravnog odnosa.

24. Naime, u računu se navodi da se potraživanje odnosi na „usluge web trgovine", iako između stranaka nikada nije sklopljen ugovor o kupoprodaji niti o pružanju usluga web trgovine, te da tuženik od tužitelja nije kupio nikakvu robu niti koristio usluge web trgovine, već je od tužitelja posudio novac.

25. Tuženica i nadalje inzistira na tvrdnji da je stvarni pravni odnos između stranaka ugovor o zajmu u smislu članka 499. i sljedećih Zakona o obveznim odnosima (ZOO), te da tužitelj na svojim internetskim stranicama javno reklamira brze online pozajmice, što jasno proizlazi iz sadržaja njegove ponude, dok se pojam „usluge web trgovine" koristi isključivo u svrhu prikrivanja stvarne prirode pravnog odnosa, pa takvo postupanje tužitelja predstavlja svjesno pogrešno označavanje pravnog posla, koje ima za cilj olakšati naplatu nedopuštenih troškova.

26. Tuženica navodi da je prikrivena kamata i ništetnost ugovornih odredbi (članci 322., 323., 324. i 499. ZOO-a)

27. Tužitelj od tuženika potražuje tzv. „trošak obrade zahtjeva" koji iznosi približno četvrtinu posuđenog iznosa, a koji:

• nije razmjeran stvarnim troškovima,

• nije unaprijed jasno i transparentno ugovoren,

• ne odgovara stvarnoj i dokazivoj usluzi,

• naplaćuje se isključivo zbog odobravanja zajma.

27. Tuženica ističe da takav trošak po svojoj ekonomskoj i pravnoj prirodi predstavlja kamatu, bez obzira na naziv koji mu je tužitelj dao, a da prema sudskoj praksi i pravnoj teoriji, svaka naknada koja je uvjet za dobivanje zajma, a ne odgovara stvarnoj usluzi, smatra se kamatom, te se ne može prikrivati drugačijim nazivom. Tuženica navodi da je tužitelj na navedeni način pokušao zaobići prisilne propise o kamatama, čime je ugovor, odnosno ugovorne odredbe o takvom trošku, ništetan sukladno članku 322. ZOO-a. Sud je, sukladno članku 327. ZOO-a, dužan paziti na ništetnost po službenoj dužnosti.

28. Tuženica ističe da u ovom pravnom odnosu nastupa kao potrošač, dok je tužitelj trgovac koji profesionalno pruža financijske usluge, da pri tom tužitelj nije:

-transparentno prikazao ukupni trošak obveze

-naveo kamatnu stopu ni efektivnu kamatnu stopu

-jasno odvojio glavnicu od troškova

-pružio jasne i razumljive predugovorne obavijesti.

29. Takvo postupanje predstavlja nepoštenu ugovornu praksu, a ugovorne odredbe kojima se potrošaču nameće nerazmjeran trošak su ništetne po samom zakonu.

30. Tuženica ukazuje da u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih ugovornih odredbi, svaka je strana dužna vratiti ono što je primila, sukladno članku 323. ZOO-a, a da to znači da tužitelj eventualno može potraživati isključivo povrat glavnice, ali nema pravo na kamate, troškove obrade, naknade niti druge dodatke, te da sve što prelazi iznos stvarno isplaćene glavnice predstavlja neosnovano obogaćenje tužitelja.

31. Tuženica predlaže sudu da:

1. u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan,

2. utvrdi da ne postoji valjana i dopuštena pravna osnova potraživanja,

3. uzme u obzir ništetnost ugovora i ugovornih odredbi po službenoj dužnosti, 4. obveze tužitelja na naknadu troškova parničnog postupka tuženiku.

32. Tuženica uredno pozvana na ročište zakazano za dan 19.03.2026. godine pismeno ispričava svoj nepristup i predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

33. Sud je u tijeku postupka proveo dokaze: uvidom u cjelokupnu dokumentaciju dostavljenu po strankama u spis, te je riješio da se daljnji dokazi neće provoditi, a obzirom na raspolaganja i očitovanja stranaka (tuženica predlaže da se u njezinoj odsutnosti odbije zahtjev tužitelja, a tužitelj ne stavlja drugih dokaznih prijedloga).

34. Nakon ovako provedenog postupka cijeneći sve izvedene dokaze u smislu propisa članka 8 i čl. 221a Zakona o parničnom postupku (ZPP-a) sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti kao pod toč. II. izreke ove presude.

35. Nije sporno da je došlo do sklapanja ugovornog odnosa preko interneta između tužitelja kao prodavatelja i tuženice kao kupca, tj. potrošača, ali je sporno da li je predmet ovog spora samo Ugovor o pozajmici koju netočno naziva tuženica posudbom, ili se radilo o dva pravna posla, što je bila pozajmica, ali i prije toga usluga pregledavanja, skidanja i korištenja digitalnih fotografija, što je u ovoj pravnoj stvari jedini predmet parničnog postupka, gdje tužitelj sudskim putem pokušava naplatiti svoju uslugu pruženu tuženici u vidu skidanja i korištenja digitalnih fotografija koja usluga je tuženici uredno isporučena, a tuženica, kako to točno navodi tužitelj, nije niti prigovorila da usluga ne bi bila isporučena, a evidentno je da tuženica istu uslugu nije tužitelju platila.

36. Sud je utvrdio da je tužitelj tuženici pružio obje usluge, kako ih je tuženica i internetski, tj. na daljinu i ugovorila, a da u ovoj parnici tužitelj potražuje isporučenu, ali nenaplaćenu uslugu pruženu tuženici u vidu skidanja i korištenja digitalnih fotografija, a koja usluga je tuženici uredno isporučena, u skladu s Općim uvjetima tužitelja, koji su bili objavljeni na web stranici tužitelja, te dostupni tužiteljici, a sklapanja ovog pravnog posla, bio je uvjet za sklapanje i Ugovora o zajmu.

37. Sud je utvrdio da je predmet ovog spora samo ugovor o pružanju tuženici po tužitelju usluge u vidu skidanja i korištenja digitalnih fotografija koja usluga je tuženici uredno isporučena, u skladu s Općim uvjetima tužitelja, koji su bili objavljeni na web stranici tužitelja.

38. Treba napomenuti da sud nije utvrdio postojanje uvjeta za ništetnost bilo ugovora o zajmu, koji i nije predmet ove parnice, bilo ugovora pružanja usluge pregleda, skidanja i korištenja digitalnih fotografija, iako, kako to točno tvrdi tuženica, sud na ništetnost pazi i po službenoj dužnosti. Sud je utvrdio da tuženica netočno tvrdi da potraživanje tužitelja u ovoj parnici proizlazi iz ugovora o zajmu i zatezne kamate iz istog.

39. Sud je utvrdio da tuženica navodi kako je „eventualno“ tužitelju dužna vratiti glavnicu, pa je stvarno upitno kakve su bile namjere tuženice u vrijeme sklapanja ovog pravnog posla s tužiteljem, tj. oba pravna posla, od kojih je samo jedan predmet ovog spora.

40. Sud je utvrdio da je tužena zaključila ugovor na daljinu kojim je temeljem prihvaćenih Općih uvjeta kupila photobip uslugu (čl. 2., 3. , 5. Općih uvjeta) koja sadrži pregledavanje i skidanje (download) i slobodno korištenje digitalnih fotografija iz ponude na svoje računalo sukladno kupljenom modelu, a kupovina photobip usluge odobrava se nakon provjere platne sposobnosti klijenta koji je zatražio uslugu putem web stranice prihvatom općih uvjeta (čl. 3.3., 6.1.).

41. Nadalje, sud je utvrdio da je tuženica u svrhu zaključenja predmetnog ugovora, osim elektronske predaje zahtjeva za kupnjom photobip usluge (čl. 3.3. Općih uvjeta), te popunjavanja internet obrasca (čl.3.3.Općih uvjeta), kao očitovanje volje za zaključenje ugovora na daljinu, dostavila tužitelju slijedeću dokumentaciju:

• izvod iz banke tekućeg računa

• kopiju osobne iskaznice.

42. Sud je utvrdio temeljem stanja spisa da je tužitelj kao dokaz da je prihvaćeno zaključenje ugovora na daljinu od strane tužitelja, dostavio tuženoj elektroničkom poštom o tome obavijest te račun za plaćanje naručenog modela photobip usluge sa rokom dospijeća (03732/POSL1/1 od 4.5.2023.g. na iznos od 160,00 EUR/1.205,52 kn), te druge obavijesti putem email tužene, a sve sukladno Općim uvjetima.

43. Sud je utvrdio da nije sporno da tužena po dospijeću nije platila uslugu pregledavanja i skidanja (download) i slobodnog korištenja digitalnih fotografija iz ponude (photobip usluga) u iznos od 160,00 EUR (račun 03732/POSL1/1 od 4.5.2023.g.), pa da slijedom iznesenog, tužitelj osnovano zahtjeva isplatu iznosa od 160,00 EUR s osnova navedene usluge omogućavanja pregledavanja i skidanja fotografija iz ponude tužitelja sukladno kupljenom modelu photobip usluge.

44. Tužitelj je dokazao sudu da se njegovo potraživanje u ovoj parnici temelji na zaključenom ugovoru na daljinu (opći uvjeti), temeljem kojeg je tuženoj elektronski isporučen kupljeni model photobip usluge na način da joj je omogućeno pregledavanje i skidanje (download) i slobodno korištenje digitalnih fotografija. Ugovor o kupnji photobip usluge je neformalni pravni posao za koji nije potrebna pisana forma, pa se smatra da je zaključen suglasnošću volje stranaka o bitnim sastojcima ugovora (čl. 247 ZOO-a). Iz priložene dokumentacije jasno proizlazi da su stranke postigle suglasnost volja za sklapanje ugovora o kupnji modela photobip usluge kojih su sastavni dio prihvaćeni opći uvjeti objavljeni na web stranici www.photobip.hr.

45. Sud je utvrdio da je volja stranaka izjavljena ponašanjem ugovornih strana iz kojeg se sa sigurnošću može zaključiti o njezinom postojanju (dokumentacija izmijenjena između stranaka npr. osobna iskaznica, promet po tekućem računu, elektronska pošta (čl. 249. st. 1. ZOO-a), te je izjavljena pomoću Interneta kao oblika komunikacijskog sredstva (čl. 249. st. 2. ZOO-a).

46. Kako tuženica cijelo vrijeme pokušava predmet spora prikazati kao neosnovano potraživanje tužitelja iz simuliranog pravnog posla, tj. ugovora o zajmu i naplati neprimjerene kamate iz istog, to je sud utvrdio da usluga korištenja fotografija iz ponude tužitelja je samostalan pravni posao, a usluga zajma bez kamate i dodatne naknade (osim naknade za obradu zajma u visini od 3,98 EUR koja je sukladna članku 3. Zakona o potrošačkom kreditiranju) je fakultativan i može ga dobiti osoba, ukoliko to želi, koja kupi uslugu omogućavanja pregledavanja i skidanja (download) fotografija koje može slobodno koristiti bez autorskih ograničenja, pa je ova tužiteljeva ponuda zajma marketinška aktivnost trgovca kojom želi privući što više klijenta za kupnju njegova proizvoda (modela photobip usluge pregledavanja i skidanja i korištenja fotografija).

47. Sud je utvrdio da je tuženica sklopila predmetni pravni posao, kao i ugovor o zajmu, obje usluge primila, ali nije izvršila niti jednu od te dvije ugovorne obveze niti djelomično niti u cijelosti, a posebice ne plaćanje naknade za pregled, preuzimanje, skidanje i korištenje digitalnih fotografija, iako je njezina obveza za isto odavno dospjela. Zanimljivo je viđenje tuženice kao „stranke dovedene u zabludu“, da nije bila ni u kakvoj zabludi kada je u dvostrano obveznim ugovorima s tužiteljem primala i uzimala usluge, ali kod povrata i plaćanja sredstava za te usluge tužitelja, eventualno je spremna platiti glavnicu. Sud je utvrdio temeljem navoda i raspolaganja tuženice u ovoj parnici, da kod ugovornog odnosa s tužiteljem, a koji je isključivo predmet ovog spora, nije postupala u dobroj vjeri, a da se isto može preslikati i na drugi pravni odnos, koji nije predmet ovog spora, jer tuženica namjerno pokušava izazvati zabunu, prikazujući predmet ovog spora kao tužiteljevo potraživanje kamate za pozajmicu koja nije predmet ovog spora.

48. Sud je utvrdio da je tužitelj dokazao osnovanost, visinu i dospjelost svog tužbenog zahtjeva, a da tuženica nije dokazala osnovanost niti jednog od istaknutih prigovora, te je valjalo dosuditi tužitelju utuženi iznos od 160,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom na isti od 20.05.2023. pa do isplate, a primjenom odredbe čl. 29. st. 1. ZPP-a, što je sud i dosudio tužitelju kao pod toč. II. izreke ove presude.

49. Prema Ovršnom zakonu kao i prema ustaljenoj sudskoj praksi, na utvrđene troškove ovrhe ne teku zatezne kamate od donošenja osporenog rješenja o ovrsi, već od dana presuđenja u ovoj pravnoj stvari, te je sud utvrdio da je u međuvremenu došlo i do promjene kamatne stope, to je sud primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP- a, pa je sud ukinuo u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika stavio izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika Nadije Gajski Mindoljević u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-585/2023 od 4. srpnja 2023., u dijelu kojim je tuženiku naloženo plaćanje, a što je sud presudio kao pod toč. I. izreke ove presude.

50. Sud je utvrdio da je osnovan dio tužbenog zahtjeva u kojem se dosuđuje tužitelju iznos od 160,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 20.05.2023., te da tužitelju pripada i trošak ovrhe utvrđen u iznosu od 87,19 EUR, zajedno sa zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate, kao pod toč. II. izreke ove presude.

51. Odluka suda o stopi zateznih kamata donesena je za period do 29. prosinca 2023. godine, prema čl. 29. st. 2. ZOO-a (NN 114/22) i Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima NN 156/22, a za period od 30. prosinca 2023. godine, pa nadalje, po stopi prema čl. 29. st. 7. ZOO-a (NN 155/23), a kao pod toč. II. izreke ove presude.

52. Odluka suda o parničnim troškovima ovog postupka donesena je primjenom propisa članka 154 st. 5. i čl. 155 ZPP-a, a isti se sastoji od troška zastupanja tužitelja po punomoćniku koji je odvjetnik, te troška sudske pristojbe na presudu.

53. Trošak je određen na slijedeći način: sastav podneska 29.03.2024., ročište 21.01.2026., 19.03.2026. – svaka od tih parničnih radnji po 25 bodova, što je ukupno 75 bodova, a vrijednost jednog boda zajedno s paušalom je 2,00 EUR, što čini iznos od 150,00 EUR, što je valjalo uvećati za 25% PDV-a, što je iznos od 37,50 EUR, što čini zbir od 187,50 EUR, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR, što čini ukupan trošak tužitelja u iznosu od 200,77 EUR, koji je tužitelju i dosuđen kao pod toč. II. izreke ove presude u cijelosti, jer tužitelj nije uspio samo s neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva.

54. Odluka suda o zateznim kamatama na dosuđeni parnični trošak, koje teku od dana donošenja presude prvog stupnja, što je dan 04. svibnja 2026. godine, pa do isplate, zasniva se na propisu članka 30. st. 2 Ovršnog zakona.

55. Slijedom svega iznesenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 04. svibnja 2026.

Sudac:

Tanja Hučera

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba koja se podnosi pismeno u četiri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka, a preko ovog suda na županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun. uz poziv na plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR

2. tuženiku po pun.