Zakon.hr

Poslovni broj: P-753/2024-25

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Tomislavu Bagi, u pravnoj stvari tužitelja: 1. IŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. ŽŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. IŽŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćnici Lovorki Vilenica, odvjetnici u Matuljima, Trg M. Tita 9, protiv tuženika MOROVIĆ MARKING d.o.o. Žman, Žman 160 c, OIB: 13399700342, zastupanog po punomoćniku Mladenu Kuzmaniću, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja nevaljanosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. veljače 2026., u nazočnosti tužitelja pod 1) i 2) i zamjenice punomoćnice tužitelja te zakonskog zastupnika tuženika i punomoćnika, na ročištu određenom radi objave presude, 4. svibnja 2026.

p r e s u d i o j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da ne proizvodi pravne učinke članak II. Ugovora "Split, 28.5.2001.g." ovjerenog kod Javnog bilježnika mr.sc. Zoja Puljiz 28.05.2001.g. pod brojem OV-3459/01, sklopljenog između IŽ i Mark-Ing d.o.o. uz sudjelovanje PIS d.d. a koji glasi:

' Polazeći od svega navedenog IŽ ustupa u vlasništvo Nekretninu slobodnu od bilo kakvih tereta ( knjižnih ili vanknjižnih) osim 1/5 još neisplaćenog kredita u korist VITROPLANT ( upisana hipoteka i nadhipoteka i izdana protugarancija koja pripada MARK-ING i za slučaj neizdavanja bankovne garancije temeljem koje će se ovaj Ugovor raskinuti IŽ je dužan odmah ta prava prenjeti u korist MARK-ING), a zauzvrat dobija sva prava koja iz Sporazuma pripadaju MARK-ING, VŽ i AŽ ( osim garaže broj 4 koja se neće rušiti i zadržava svoje vlasničko i drugo stanje), sve uz pravo zatražiti i ishoditi pravo uknjižbe stečenih prava bez ikakvog daljnjeg sudjelovanja ili odobrenja s bilo čije strane.

Sve dok sukladno ugovoru nekretnina služi kao osiguranje ( dakle do isteka roka iz prethodnog članka) ista činjenica mora u svim ispravama biti razvidna sa napomenom-u svrhu osiguranja, što znači da odnos stranaka nije definitivan, a tek nakon što bude definitivan stjecatelj ima pravo tražiti predaju nekretnine slobodne od osoba i stvari-znači radi se o uvjetovanoj prodaji-zamjeni prava.

PIS d.d. izrijekom daje suglasnost sa svim prethodnim, a posebno sa preuzimanjem prava iz Sporazuma od strane IŽ.

VŽ jamči za AŽ da je ona suglasna sa svim u ovom ugovoru i da neće isti ni na koji način otežati-na zahtjev PIS d.d. on je dužan osigurati naknadno i njen potpis, kao i u najkraćem roku bilo koja strana potpis svojega bračnog druga u znak bezuvjetne suglasnosti sa ovim ugovorom.'

II.Utvrđuje se da ne proizvodi pravne učinke stavak 2. članka III. Ugovora "Split, 28.5.2001.g." ovjerenog kod Javnog bilježnika mr.sc. Zoja Puljiz 28.05.2001.g. pod brojem OV-3459/01, sklopljenog između IŽ i Mark-Ing d.o.o. uz sudjelovanje PIS d.d. a koji glasi:

"Ugovorne strane suglasno ugovaraju ugovornu kaznu za slučaj neispunjenja obveze na predaju Nekretnine slobodne od osoba i stvari i to u visini od po 1.000,00 DEM ( slovima:jednatisućanjemačkihmaraka) dnevno, u protuvrijednosti hrvatskih kuna na dan dospjelosti.'

'III.Određuje se uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe Ugovora "Split, 28.5.2001.g." tako da se briše pravo vlasništva tužitelja protutuženika MOROVIĆ MARKING d.o.o. na nekretnini označenoj kao ČEST. ZEM. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].uz istovremeni upis te nekretnine u vlasništvo tuženika protutužitelja IŽ a što je MOROVIĆ MARKING d.o.o. dužan trpjeti.

IV.Nalaže se tužitelju/protutuženiku da naknadi tuženicima/protutužiteljima troškove ovog parničnog postupka, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana.'

II Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je ništetan članak II. Ugovora „Split, 28.5.2001.god.“, ovjerenog od strane mr.sc. Zoja Puljiz, javnog bilježnika u Splitu pod brojem OV- 3459/01 dana 28.05.2001.g., sklopljenog između IŽ i MARK-ING d.o.o. uz sudjelovanje PIS d.d., a koji glasi:

'Polazeći od svega navedenog IŽ ustupa u vlasništvo Nekretninu slobodnu od bilo kakvih tereta (knjižnih ili vanknjižnih) osim 1/5 još neisplaćenog kredita u korist VITROPLANT (upisana hipoteka i nadhipoteka i izdana protugarancija koja pripada MARK-ING i za slučaj neizdavanja bankovne garancije temeljem koje će se ovaj ugovor raskinuti IŽ je dužan odmah ta prava prenijeti u korist MARK-ING) u korist MARK-ING, a zauzvrat dobija sva prava koja iz Sporazuma pripadaju MARK-ING, VŽ i AŽ (osim garaže broj 4 koja se neće rušiti i zadržava svoje vlasničko i drugo stanje), sve uz pravo zatražiti i ishoditi pravo uknjižbe stečenih prava bez ikakvog daljnjeg sudjelovanja ili odobrenja sa bilo čije strane.

Sve dok sukladno ovom ugovoru isti služi kao osiguranje (dakle do isteka roka iz prethodnog članka) ista činjenica mora u svim ispravama biti razvidna, sa napomenom- u svrhu osiguranja, što znači da odnos stranaka u tom smislu nije definitivan, a tek nakon što bude definitivan stjecatelj ima pravo zatražiti predaju iste slobodne od osoba i stvari- znači radi se o uvjetovanoj prodaji-zamjeni prava. PIS d.d. izrijekom daje suglasnost sa svim prethodnim, a posebno sa preuzimanjem prava iz Sporazuma od strane IŽ.

VŽ jamči za AŽ da je ona suglasna sa svim u ovom ugovoru i da neće isti ni na koji način otežavati- na zahtjev PIS d.d. on je dužan osigurati naknadno i njen potpis, kao i u najkraćem roku bilo koja strana potpis svojega bračnog druga u znak bezuvjetne suglasnosti sa ovim ugovorom.'

II. Utvrđuje se da je ništetan stavak 2. članak III. Ugovora „Split, 28.5.2001.god.“, ovjerenog od strane mr.sc. Zoja Puljiz, javnog bilježnika u Splitu pod brojem OV-3459/01 dana 28.05.2001.g., sklopljenog između IŽ i MARK-ING d.o.o. uz sudjelovanje PIS d.d., a koji glasi:

'Ugovorne strane suglasno ugovaraju ugovornu kaznu za slučaj neispunjenja obveze na predaju Nekretnine slobodne od osoba i stvari i to u visini od po 1.000,00 DEM (slovima: jednatisućanjemačkihmaraka) dnevno, u protuvrijednosti hrvatskih kuna na dan dospjelosti.'

III. Određuje se uspostava zemljišnoknjižnog stanja kako je bilo prije provedbe Ugovora „Split, 28.5.2001.god.“, tako da se briše pravo vlasništva tužitelja/protutuženika MOROVIĆ MARKING d.o.o. na nekretnini označenoj kao ČEST. ZEM. [katastarska čestica] opisana kao DVOR, KUĆA površine 564 m2, upisana u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Split, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz istovremeni upis te nekretnine u vlasništvo (suvlasništvo) tuženika/protutužitelja IŽ, zatim tuženika/protutužitelja ŽŽ i tuženika/protutužitelja IŽŽ, svakoga u 1/3 dijela, a što je MOROVIĆ MARKING d.o.o. dužan trpjeti.

IV. Nalaže se tužitelju/protutuženiku da tuženicima/protutužiteljima naknadi troškove ovog parničnog postupka, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana."

III Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor „Split, 28.5.2001.god.“, ovjeren od strane mr.sc. Zoja Puljiz, javnog bilježnika u Splitu pod brojem OV-3459/01 dana 28.05.2001.g., sklopljen između IŽ i MARK-ING d.o.o. uz sudjelovanje PIS d.d.

II. Određuje se uspostava zemljišnoknjižnog stanja kako je bilo prije provedbe Ugovora „Split, 28.5.2001.god.“, tako da se briše pravo vlasništva tužitelja/protutuženika MOROVIĆ MARKING d.o.o. na nekretnini označenoj kao ČEST. ZEM. [katastarska čestica] opisana kao DVOR, KUĆA površine 564 m2, upisana u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Split, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz istovremeni upis te nekretnine u vlasništvo (suvlasništvo) tuženika/protutužitelja IŽ, zatim tuženika/protutužitelja ŽŽ i tuženika/protutužitelja IŽŽ, svakoga u 1/3 dijela, a što je MOROVIĆ MARKING d.o.o. dužan trpjeti.

III. Nalaže se tužitelju/protutuženiku da tuženicima/protutužiteljima naknadi troškove ovog parničnog postupka, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana." IV Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da nije nastao Ugovor „Split, 28.5.2001.god.“, ovjeren od strane mr.sc. Zoja Puljiz, javnog bilježnika u Splitu pod brojem OV-3459/01 dana 28.05.2001.g., sklopljen između IŽ i MARK-ING d.o.o. uz sudjelovanje PIS d.d.

V Nalaže se tužiteljima nadoknaditi tuženiku trošak ovog postupka u iznosu od 1.040,90 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

VI Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka preko određenog iznosa od 1.040,90 eura, a do zatraženog iznosa.

Obrazloženje

1.Tužitelji u tužbi ( podnesenoj kao protutužba u predmetu ovog suda P-5443/18) navode da je 13. svibnja 2001. sklopljen Sporazum između Pis d.d. Split, Mark-ing d.o.o., VŽ i AŽ kojim se reguliraju međusobni odnosi vezani za izgradnju poslovnih prostora i izvođenja radova pri čemu se ugovaraju zamjene nekretnina u vlasništvu PIS d.d., MARKING d.o.o., VŽ i AŽ te se ugovara obveza Lavčević d.d. da garantira za uredno izvršenje obveza preuzetih navedenim Sporazumom. Nakon što Lavčević d.d. nije potpisao predmetni sporazum NŽ, PIS d.d. i Mark-ing d.o.o. sklapaju ugovor od 28. svibnja 2001. u kojem je konstatirano da je stupanje na snagu Sporazuma odgođeno do ishođenja garancije od strane Lavčević d.d. te da je Sporazum sastavni dio Ugovora, nekretnina označena kao obiteljska kuća sagrađena na dijelu prostora čest. zem. [katastarska čestica] na površini od 81 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] u naravi dvor, u vlasništvu IŽ, da treba poslužiti kao privremena zamjenska garancija ( za bankovnu garanciju), nakon što bude ishođena garancija iz Sporazuma bilo u roku iz Sporazuma bilo u dodatnom roku od 7 mjeseci od dana sklapanja tog ugovora, ugovor se sam po sebi raskida. IŽ ustupa u vlasništvo nekretninu slobodnu od bilo kakvih tereta osim 1/5 još neisplaćenog kredita u korist VITROPLANT, a zauzvrat dobiva sva prava koja iz Sporazuma pripadaju MARK-ING, VŽ i CŽ, osim garaže broj 4 koja se neće rušiti i zadržava svoje vlasničko i drugo stanje, sve uz pravo zatražiti i ishoditi pravo uknjižbe stečenih prava bez ikakvog daljnjeg sudjelovanja ili odobrenja s bilo čije strane. Niti Sporazum ni Ugovor da nisu ispunjeni, niti jedna ugovorna strana nije ispunila niti jednu obvezu iz Sporazuma niti iz Ugovora. Jedino što je učinjeno temeljem tog Ugovora je da je nekretnina IŽ prešla u vlasništvo društva Mark-ing d.o.o. S obzirom da je Ugovor sklopljen 15 dana nakon Sporazuma ističu da je jasno kako je rok od 10 dana da I potpiše Sporazum već protekao u vrijeme sklapanja Ugovora. NŽ da je i sam iskazivao kako je smisao Ugovora bio samo da formalno jamči nekretninom te se u to vrijeme govorilo o koncepciji realizacije osnovnog ugovora, a u tim pregovorima da su sudjelovali VŽ, HŽ, FŽ i DŽ. Jedini kojemu je u ugovoru dano pravo zatražiti i ishoditi pravo uknjižbe je NŽ, a nikako MARK-ING. NŽ nigdje da nije potpisao i dao izričitu izjavu da pristaje na uknjižbu koja je nužna za zemljišnoknjižni prijenos prava vlasništva. NŽ da je potpisao ugovor misleći da istog potpisuje pro forma odnosno da istim samo formalno jamči nekretninom te niti u jednom slučaju nije mislio niti mu je tako bilo predočeno da bi mogao izgubiti vlasništvo nekretnine odnosno da bi njegova nekretnina u bilo kojem slučaju prešla u vlasništvo Mark-ing d.o.o. Tekst članka 2. ugovora da je nejasno napisan i iz njega da se ne može zaključiti da bi nekretnina IŽ mogla prijeći u vlasništvo Mark-ing d.o.o. obzirom da se u tekstu spominju prava IŽ, a ne Mark-ing d.o.o. I u samim pregovorima nije bilo govora da bi nekretnina IŽ mogla prijeći u vlasništvo Mark-ing d.o.o., a i za vrijeme pregovora bilo je govora da će se ishoditi druga garancija kako je i dogovoreno Sporazumom stoga da nije bilo razloga sumnjati da se tako nešto ne bi dogodilo. Predmetna odredba ugovora da zbog toga ne proizvodi pravni učinak. Mark-ing d.o.o. je osnovao novo trgovačko društvo pod nazivom MOROVIĆ MARKING d.o.o. te je na isto prenesena predmetna nekretnina, a osnivač MOROVIĆ MARKING d.o.o. je ujedno i osnivač mark-ING d.o.o. Osim toga, mark-ING d.o.o. da je bio član društva MOROVIĆ MARKING d.o.o. 2015. godine odlukom člana društva da je izmijenjen društveni ugovor MOROVIĆ MARKING d.o.o. i to odredbe o članovima društva i odredbe o poslovnim udjelima. Skupština društva da je 20. kolovoza 2015. nakon ulaska mark-ING d.o.o. u MOROVIĆ MARKING d.o.o. donijela odluku o povećanju temeljnog kapitala ulogom u stvarima-nekretnini s iznosa 20.000,00 kn na iznos 3.070.000,00 kn izdavanjem novog poslovnog udjela po red. Br. 101, nominalnog iznosa od 3.050.000,00 kn kojeg je preuzeo novi član Društva, društvo mark-ING d.o.o. Zbog svega predlaže provesti postupak i prihvatiti tužbeni zahtjev. U međuvremenu je preminuo tužitelj NŽ ( Marko), OIB: [osobni identifikacijski broj], iza kojega su postupak preuzeli sada tužitelji pod 1) i 2).

2. Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, naveo da je ista tužba ( protutužba) podnesena isključivo radi opstruiranja postupka koji se vodi pod brojem P-5443/18. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer je potpisnik ugovora Mark-ing d.o.o., a ne tuženik. Sukladno odredbama Zakona o trgovačkim društvima tuženik da nije univerzalni pravni sljednik Mark-ing d.o.o. Tužbeni zahtjev da je istovjetan pravomoćno okončanom sporu Po-2/12 pa ističe i prigovor presuđene stvari. Iz historijata tužbe da proizlazi kako ni u kom slučaju nije došlo do nesporazuma iz čl. 282. Zakona o obveznim odnosima. Pravna narav posla da je ranijem tužitelju (IŽ ( Marko), OIB: [osobni identifikacijski broj], bila poznata te da isto proizlazi i iz stranačkog iskaza istog u predmetu Po-2/12 iz kojeg da proizlazi kako je znao da se radi o garanciji te da mu je motiv bio pomoći PIS –u, a u kojem je njegov zet DŽ bio član uprave-direktor, a NŽ (Ž), OIB: [osobni identifikacijski broj] član nadzornog odbora. Nemoguće je da se radi o nesporazumu iz razloga što je ugovor sastavljen u pisanoj formi te je strankama bio jasan i poznat sadržaj kao i pravne posljedice ugovora. Činjenica da je NŽ ( Marko), OIB: [osobni identifikacijski broj] olako smatrao da ne može ostati bez vlasništva nekretnine da nije od utjecaja jer je isti znao i morao znati da ugovorom otuđuje vlastitu nekretninu. Bitno je istaknuti da preko čestice 6200/10 k. o. [katastarska općina] i danas položen put, da su VŽ i AŽ na predmetnoj čestici prethodno izgradnji puta od PIS-a zatražili izdavanje građevinske dozvole za rekonstrukciju i izgradnju objekta bruto građevinske površine 140-150 m2, a koja danas da nije moguća iz razloga što je na istoj čestici položen put. VŽ i AŽ da su sva svoja potraživanja prema PIS-u ustupili IŽ (Ž), OIB: [osobni identifikacijski broj]. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Sud je u postupku izveo dokaze uvidom u sporazum od 13. svibnja 2001. i ugovor od 28. svibnja 2001. ( l.s. 7-16, 83-93), podatke iz sudskog registra ( l.s. 17 -28, 33- 36), rješenje o nasljeđivanju iza pok. IŽ (Ž) ( l.s. 44-47), očitovanje pravnog prednika tuženika mark-ING od 30. travnja 2004. ( l.s. 78-82), uvid u spise ovog suda poslovni broj P2-1967/10, Po-2/12, P-164/23 ( P-5178/18) i P-5443/18 ( P-3454/21), u prilogu spisa i putem sustava eSpis, saslušao svjedoke HŽ i DŽ te tužitelja pod 1) i 2) kao i zakonskog zastupnika tuženika, VŽ. Daljnje dokazne prijedloge stranke nisu imale i predložile su zaključiti glavnu raspravu. Tužitelji su odustali od prijedloga za saslušanjem tužiteljice pod 3). Tuženik je odustao od prijedloga za saslušanjem AŽ. U ovom predmetu ne radi se o presuđenoj stvari s obzirom da se u predmetu Po-2/12 nije radilo razlozima po osnovi nesporazuma za utvrđenje da određene odredbe ugovora ne proizvode pravne učinke, kao i s obzirom da u tom predmetu stranka nije bila ovdje tuženik. Prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan jer je nekretnina koja je predmet ugovora (čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) nesporno ( u vrijeme podnošenja protutužbe, odnosno tužbe) bila upisana u korist ovdje tuženika ( a nakon toga otuđena trećoj osobi) i to je na tuženika prenesena od strane potpisnika trgovačkog društva mark-ING d.o.o., čiji osnivač je VŽ koji je osnivač i ovdje tuženika.

4. Tužbeni zahtjevi nisu osnovani.

5. Prema čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22,u daljnjem tekstu: ZOO) ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Ovaj članak odgovara članku 103. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, u daljnjem tekstu: ZOO/91). Prema čl. 327. st. 1. ZOO-a na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba. Ovaj članak odgovara članku 109. st. 1. ZOO/91. Prema čl. 276. st. 1. ZOO-a za sklapanje pravovaljanog ugovora potrebno je da ugovaratelj ima poslovnu sposobnost koja se zahtijeva za sklapanje toga ugovora. Ovaj članak odgovara članku 56. st. 1. ZOO/91.Svaki zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora valja ocjenjivati prema njegovim okolnostima i specifičnim činjenicama. ( Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-x-802/10 od 10. listopada 2012.). Prema čl. 282. ZOO-a kad strane vjeruju da su suglasne, a ustvari među njima postoji nesporazum o pravnoj naravi ugovora ili o kojem bitnom sastojku ugovora, ugovor ne nastaje. Ovaj članak odgovara članku 63. ZOO/91.

6. Sud drži da u vrijeme potpisivanja spornog ugovora kod prednika tužitelja i kod tuženika nije došlo do nesporazuma. Naime, ugovor je potpisan nakon pregovora u kojima su sudjelovali pok. NŽ, VŽ ( kao zakonski zastupnik MARK-ING d.o.o.), DŽ, HŽ i FŽ i iz čega ne proizlazi da je prednik tužitelja smatrao da je "samo formalno" predmetna nekretnina predstavljala garanciju, tj. zamjenu za bankovnu garanciju i da je taj članak ugovora potpisan samo pro forma. Ne proizlazi to ni iz iskaza pok. FŽ ( u predmetu ovog suda P-5443/18), koji je naveo da je upravo NŽ ponudio svoju nekretninu kao garanciju i da on (FŽ) nije sačinjavao predmetni ugovor (ni sporazum). Pok. NŽ ( u predmetu Po-2/12) je iskazao da se radilo o "formalnoj garanciji", odnosno da je cijeli ugovor "bio samo formalan i način pritiska da PIS d.d. izvrši svoje obveze iz Sporazuma". Takav navod ovaj sud nije mogao prihvatiti jer je PIS d.d. bio jedan od potpisnika i Sporazuma i Ugovora pa ne bi bilo nikakve logike da se sklapaju takvi pravni poslovi koji u svojoj biti ne bi imali nikakav pravni učinak već se potpisuju pro forma. Osim toga, u Ugovoru je navedeno da je sporazum od 13.05.2021. sastavni dio tog ugovora te da NŽ preuzima prava iz tog Sporazuma ( koja su pripadala trgovačkom društvu MARK-ING, VŽ i AŽ) pa se ne može prihvatiti tvrdnja ovdje tužitelja da je pok. NŽ samo formalno potpisao predmetni ugovor i da je smisao potpisivanja tog ugovora bio "samo da formalno jamči nekretninom". Ovo s obzirom da nije postojala bilo kakva obveza da se takva odredba stavlja u ugovor jer valjanost ugovora nije uvjetovana postojanjem takve "formalne" odredbe. Nije sporno da je NŽ bio zamjenik predsjednika nadzornog odbora trgovačkog društva PIS d.d. Split pa je očito da je bio valjano upoznat s pravnim poslom- Sporazumom od 13. svibnja 2001., a za koji sporazum je definirano da predstavlja sastavni dio Ugovora od 28. svibnja 2001. i nije životno ni uvjerljivo da osoba na takvoj funkciji, uz sudjelovanja profesora građanskog prava koji takve pravne poslove inače sačinjava i objašnjava ( tumači), te uz pomoć svog nećaka i prijatelja ne shvati članak 2. ugovora, odnosno da ne razumije odredbu po kojoj on jamči nekretninom navedenom u tom članku i da ne razumije formulaciju "ustupa u vlasništvo". Nije logično ni da netko potpisuje ugovornu odredbu koja nema nikakvo značenje i koja ustvari nema funkciju garancije, iako je takva vrsta jamstva ( garancije) bila uvjet koji je tražen od strane trgovačkog društva MARK-ING d.o.o. za sklapanje pravnog posla takve vrste ( kako je navodio zakonski zastupnik tog trgovačkog društva VŽ). S obzirom da LAVČEVIĆ d.d. nije potpisao predmetni sporazum niti izdao definiranu bankovnu garanciju, potpisan je ugovor kojeg je sastavni dio i navedeni sporazum, tako da ovaj sud zaključuje da se radi o valjanom ugovoru, koji je nesporno potpisan od strane IŽ (Ž), PIS d.d. i MARK-ING d.o.o. Ugovor bi se smatrao raskinutim da je bankovna garancija izdana, međutim nesporno je da do izdavanja iste nikada nije došlo. Svjedok FŽ je negirao da je on sastavljao predmetni ugovor, ali to ne mijenja činjenicu da je sudjelovao u pregovorima oko istog i da je poznavao i DŽ i VŽ. Svjedoci HŽ i DŽ su u ovom predmetu ( i u predmetu P-5443/18) iskazali da je NŽ pristao dati privremenu garanciju na kraći rok, ali da su to svi shvaćali "kao formalnost", a ne kao stvarnu mogućnost da se pravo vlasništva kuće IŽ može prenijeti na nekoga ( na "mark-ING d.o.o."). Međutim, kako je obrazloženo, odredba koja je u ugovor unesena kao garancija ( privremena ili neka druga) ne može predstavljati "samo formalnost" jer ni odredba o bankovnoj garanciji nije bila "samo formalnost" već jamstvo, osiguranje, da će PIS d.d. izvršiti svoje obveze iz ugovora i sporazuma. Zbog toga je i navedeno da će NŽ zauzvrat dobiti određena prava koja pripadaju trgovačkom društvu MARK-ING d.o.o., VŽ i AŽ.

7. Nije sporno da PIS d.d. nije izvršio obveze predviđene ugovorom, a istim ugovorom je definirano da pok. NŽ dobiva sva prava koja iz Sporazuma pripadaju trgovačkom društvu MARK-ING, VŽ i AŽ ( osim garaže broj 4 koja se neće rušiti i zadržava svoje vlasničko i drugo stanje). Očito je pok. NŽ u navedenim pregovorima imao aktivnu ulogu s obzirom da svjedok HŽ iskazuje da ga je (HŽ) NŽ zamolio da prisustvuje sastanku s prof. ĆŽ na Pravnom fakultetu, a svjedok DŽ iskazao da je NŽ dao ĆŽ 1.000,00 eura za uslugu prof. ĆŽ. Nesporno je da je pok. NŽ ujak DŽ, da je prijatelj HŽ i da je tada (NŽ) bio zamjenik predsjednika nadzornog odbora trgovačkog društva PIS d.d. i s obzirom na njegovu ulogu u sudjelovanju u predmetnim pregovorima oko sklapanja sporazuma i ugovora, ne može se govoriti o ništetnosti istog u smislu čl. 322. ZOO-a, odnosno čl. 103. ZOO/91 ( isto i VSRH, Revr-1873/12 od 26. studenog 2013.) s obzirom na inicijativu koju su PIS. d.d. i NŽ imali u sačinjavanju predmetnih pravnih poslova. Nije objašnjeno od strane tužitelja na koji način bi zamjenik predsjednika nadzornog odbora trgovačkog društva PIS d.d. na to isto trgovačko društvo kojeg zastupa njegov nećak, dakle nećak zamjenika predsjednika nadzornog odbora, "vršio pritisak" stavljajući u ugovor odredbu kojom jamči svojom nekretninom ( u zamjenu za prava koju su imali trgovačko društvo MARK-ING, VŽ i AŽ). O tome tužitelji pod 1) i 2) nisu iskazivali, a naveli su da nisu ni sudjelovali u predmetnim pregovorima i sastavljanju navedenih pravnih poslova. Zbog svega navedenog ovaj sud zaključuje da je predmetni ugovor od 28. svibnja 2001. valjan pravni posao i da isti proizvodi pravne učinke.

8. Sud je o prijedlogu ili tužbenom zahtjevu vezan člankom 2. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP) i nije sam mogao izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile ( sukladno pravnom stavu izraženom u odluci Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-3411/13 od 06. veljače 2014. godine). Člankom 7. st. 1. ZPP propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud u pravilu nije ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele, niti izvesti dokaze koje one nisu predložile (sukladno pravnom stavu izraženom u odluci Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-3152/14 od 27. veljače 2015. godine). Prema čl. 219. st. 2. ZPP-a sud može tijekom postupka, kad ocijeni da je to svrsishodno za pravilno rješenje spora, upozoriti stranke na njihovu dužnost iz stavka 1. toga članka, a osobito na potrebu iznošenja odlučnih činjenica i predlaganja određenih dokaza te iznijeti razloge zbog kojih smatra da je to potrebno. Sukladno čl. 219. st. 2. ZPP-a ne postoji obveza suda upozoriti stranke na njihovu dužnost da iznose činjenice i dokaze na kojima temelje svoj zahtjev ili kojima pobijaju navode i dokaze protivnika ( prema stavu izraženom u odluci VSRH poslovni broj Rev x-148/10). Sud odlučuje samo o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica ( prema čl. 220. st. 3. ZPP-a i sukladno pravnom stavu izraženom u odluci Županijskog suda u Splitu Gžo-429/11 – „ Sud ne samo da nije dužan, nego ne smije po službenoj dužnosti utvrđivati, postoje li još koje (neke) činjenice, koje bi možda bile pravno značajne za odlučivanje o istaknutom tužbenom zahtjevu, niti smije izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile (osim u slučaju kada posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati

– članak 7. stavak 2. ZPP).“). Više ne postoji obveza suda da istinito i potpuno utvrdi činjenično stanje o kojem ovisi ili ne ovisi postavljeni tužbeni zahtjev. Sud nije ovlašten utvrđivati činjenice niti izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile. ( Županijski sud u Splitu Gž R-755/2022 od 3. studenog 2022.). Sud nije ovlašten ni dužan izvesti dokaze koje stranke nisu predložile. ( VSRH Rev 132/10 od 5. siječnja 2012.).

9. O trošku je odlučeno temeljem čl. 154. i 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 142/12, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/22 i 126/22) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 138/23), pa tuženiku, s obzirom da je uspio u sporu, pripada pravo na naknadu troška i to za sastav odgovora na tužbu vrijednost od 100 bodova ( Tarifni broj. 8.1.) te za zastupanja na ročištu od 16. travnja 2025., 24. rujna 2025. i 17. veljače 2026. vrijednost od po 100 bodova ( Tbr. 9.1.), 8. listopada 2024. i 9. siječnja 2025. vrijednost od po 25 bodova ( Tbr. 9.5.) što uz PDV od 25% ukupno iznosi 1.040,90 eura. Za ročište od 8. listopada 2024. i 9. siječnja 2025. vrijednost boda je određena prema Tbr. 9.5. jer su ista odgođena prije početka raspravljanja pa je za iznos preko određenog zahtjev odbijen. Odbijen je zahtjev za naknadom troška za pristup ročištu za objavu presude jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice kao ni trošak podneska od 8. prosinca 2023. Vrijednost boda određena je prema tarifi koja je bila na snazi u trenutku poduzimanja radnje i sukladno vrijednosti predmeta spora koja je prihvaćena onako kako je naznačena u tužbi s obzirom da se tužbeni zahtjevi ne odnose na novčanu svotu. Odbijen je zahtjev za naknadom troška sudske pristojbe jer taj trošak za tuženika nije nastao.

10. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Splitu, 4. svibnja 2026.

S u d a c

Tomislav Bago

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA

1. Tužiteljima po punomoćnici.

2. Tuženiku po punomoćniku.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte