Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-500/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji pojedinki Ivani Čačić, u pravnoj stvari tužitelja UPRAVITELJ-STAN d.o.o., Zagreb, Ksaverska cesta 41, OIB: 54730193110, zastupanog po punomoćnici Dunji Belaić Goleš, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika CŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marinu Barbiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-2541/2024-9 od 30. siječnja 2026., 4. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-2541/2024-9 od 30. siječnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom, u točci I. izreke, održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Krešimira Valića iz Zagreba, poslovni broj Ovrv - 48239/2024 od 19. lipnja 2024. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 180,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na iznose i za razdoblje kako je navedeno u toj točci izreke. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka od 257,02 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 30. siječnja 2026. do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 338. stavkom 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP), bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 6. i 7. ZPP-a, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Osim toga, tvrdi da je riječ o nepostojećoj presudi koja nema razloge jer prenosi razloge tužitelja te da mu je zbog neravnopravnosti i zbog nedostatnog obrazloženja povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo na pošteno suđenje. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se platni nalog ukine u cijelosti i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova postupka tuženiku zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Zahtijeva naknadu sastavljanja žalbe i sudske pristojbe na žalbu sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja odluke o žalbi do isplate.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao upravitelja stambene zgrade u [adresa], za isplatu iznosa zajedničke pričuve, od tuženika kao jednog od suvlasnika nekretnine odnosno vlasnika posebnog dijela nekretnine – stana ukupne površine od 79 m[2] .

6. Na temelju činjenice da je tuženik suvlasnik predmetne nekretnine koji u razdoblju od dvanaest mjeseci, od svibnja 2023. do uključivo travnja 2024., nije platio pričuvu za svoj stan u visini od 15,00 EUR mjesečno koja je određena u skladu s međuvlasničkim ugovorom suvlasnika predmetne nekretnine, sud prvog stupnja je uz primjenu članka 451. stavka 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Krešimira Valića iz Zagreba, poslovni broj Ovrv- 48239/2024 od 19. lipnja 2024. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 180,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose od dvedeset i drugog u mjesecu za tekući mjesec. Pritom je odbio prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja i osnovanost prigovora zastare.

7. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, vodeći računa o tome da se u skladu s člankom 467. stavkom 1. ZPP-a presuda kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona, pritom pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

8. Ispitujući pobijanu presudu na taj način, ocjena je drugostupanjskog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda sadrži odlučne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni ni razumljivi pa se, suprotno žalbenim navodima, može ispitati. Iz nje se jasno može utvrditi što je njome odlučeno i zbog čega. Zbog toga nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se u žalbi poziva tuženik. S time u vezi bespredmetne su žalbene tvrdnje o tome da je riječ o nepostojećoj presudi.

10. Činjenica da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi prihvatio i prenio pravnu argumentaciju tužitelja nema značaj toga ga je tuženiku onemogućeno raspravljanje ili da je stavljen u nepovoljniji procesni položaj u odnosu na tužitelja. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnoj činjeničnoj i pravnoj argumentaciji tuženika. Posebno, tuženik je tijekom postupka prigovarao građanskopravnim legitimacijama stranaka, osnovanosti i visini utuženog potraživanja te je isticao prigovor zastare. Pobijana presuda sadrži razloge zbog kojih je sud prvog stupnja ocijenio da je tužitelj aktivno legitimiran zahtijevati plaćanje zajedničke pričuve, da je tuženik pasivno legitimiran i odgovoran za plaćanje tog potraživanja, dokaze iz kojih je utvrđena visina tog potraživanja te razloge zbog kojih je tuženikov prigovor zastre ocijenjen neosnovanim. Činjenica da ti svi tuženikovi prigovori ocijenjeni neosnovanim, nema značaj toga da mu je u parnici onemogućeno raspravljanje niti da je stavljen u nepovoljniji procesni položaj.

11. Imajući na umu da je prema ocjeni ovog suda prvostupanjski postupak proveden na način da je tuženiku pružena razumna prilika da iznese svoje argumente pod uvjetima koji ga ne dovode u nepovoljniji položaj u odnosu na tužitelja, da je imao priliku izjasniti se o navodima i dokaznim prijedlozima tužitelja i staviti svoje primjedbe na njih, što je i učinio, te da je odluka prvostupanjskog suda utemeljena na razumnoj ocjeni provedenih dokaza, sadrži dostatne i odlučne razloge o svim odlučnim činjeničnim tvrdnjama tuženika te nije proizvoljna, neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da u tom postupku nije imao ravnopravni položaj. Isto tako, ne postoje okolnosti iz kojih proizlazi da na strani prvostupanjskog suda postoje okolnosti koje dovode u pitanje nepristranost tog suda niti ih tuženik u žalbi iznosi. Zbog toga se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi tuženika o tome da je u postupku koji je prethodio donošenju pobijane odluke nisu očuvana jamstva poštenog suđenja na što se određeno poziva u žalbi.

12. Imajući na umu da se u skladu s člankom 467. stavom 1. ZPP-a presuda kojom se završava postupak u sporu male vrijednosti ne može pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a, neodlučni su žalbeni navodi u kojima tuženik tvrdi da je ta bitna povreda počinjena zbog povrede članka 338. stavka 4. ZPP-a.

13. Isto tako, s obzirom na to da se u u skladu s člankom 467. stavom 1. ZPP-a presuda kojom se završava postupak u sporu male vrijednosti ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpunog činjeničnog stanja, neodlučni su žalbeni navodi izneseni u pravcu postojanja te žalbene osnove.

14. Tuženik je vlasnik stana u zgradi u kojoj u utuženom razdoblju vrijednost posebnih dijelova nekretnine nije utvrđena, odnosno u kojoj međusobni odnosi suvlasnika (još) nisu uređeni sukladno odredbama glave 4. trećeg dijela Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 129/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012 i 152/2014, dalje skraćeno: ZV) - „Vlasništvo posebnih dijelova nekretnine“. Zbog toga je za predmetnu situaciju mjerodavan pravni režim prijelaznih i završnih odredbi ZV-a, tj. (u pogledu suvlasničkih ovlasti na cijeloj nekretnini) pravni režim sadržan u odredbama članaka 374. do uključivo 387. ZV-a („Izvršavanje ovlasti glede cijele nekretnine u prijelaznom razdoblju“). S obzirom na to da je odredbama čl. 380. st. 1. i 4. ZV-a propisano da je osnovati zajedničku pričuvu i mjesečno uplaćivati sredstva zajedničke pričuve dužnost upravo suvlasnika nekretnine, to je tuženik kao suvlasnik pasivno legitimiran i odgovoran za dug po neplaćenoj pričuvi za razdoblje od svibnja 2023. do travnja 2024.

15. U skladu s međuvlasničkim ugovorom suvlasnici su prema članku 375. ZV-a sporazumno ugovorili da se pričuva utvrđuje u iznosu od 0,54 kn/m[2] s time da se kod obračuna troškova upravljanja i održavanja zajedničkih dijelova i uređaja na zgradi razdioba troškova obavlja uz korekcijski koeficijent od 1,00 za stambeni prostor. Isti međuvlasnički ugovor obvezuje tuženika u smislu odredbi članka 375. stavaka 3. i 4. ZV-a, a pravni prednik tuženika, ČŠ, je potpisnik istog ugovora. Zbog toga je sud prvog stupnja pravilno primijenio međuvlasnički ugovor kada je tuženiku za 75 m[2] (umjesto 79 m ) naložio plaćanje mjesečne pričuve od 15,00 EUR, odnosno za 180,00 EUR za dvanaest utuženih mjeseci.

16. Pravilno je sud prvog stupnja ocijenio neosnovanim prigovor zastare.

16.1. Odredbom članka 380. stavka. 4. ZV-a propisana je obveza suvlasnika da sredstva zajedničke pričuve uplaćuju mjesečno. Međuvlasničkim je ugovorom određeno dospijeće pričuve do petnaestog u mjesecu za tekući mjesec.

16.2. U skladu s člankom 226. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023., dalje: ZOO) pričuva kao povremeno potraživanje zastarijeva u roku od tri godine od dospjelosti svakog pojedinog (mjesečnog) iznosa.

16.3. Najranije dospjelo utuženo potraživanje jest iznos za koji je dospio 15. svibnja 2023. Ovršni prijedlog kojim je u smislu odredbe članka 241. ZOO-a prekinuta zastara podnesen je 13. svibnja 2024. očito prije proteka trogodišnjeg zastarnog roka.

17. Pravilno je sud prvog stupnja ocijenio da tužitelj kao upravitelj stambene zgrade ima aktivnu legitimaciju da kao samostalna stranka podnosi tužbu protiv suvlasnika radi naplate zajedničke pričuve. Takvo je i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u rješenju poslovni broje Rev-x 369/10-2 od 16. studenog 2011. koje je primjenjivo u ovom predmetu jer je riječ o usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.

18. Žalba ne sadrži razloge zbog kojih se pobija odluka o troškovima postupka iz točke II. izreke prvostupanjske presude niti su u donošenju te odluke počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

19. S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih se presude pobija žalbom niti oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

20. Tuženik koji sa žalbom nije uspio odbijen je sa zahtjevom za naknadu troškova odbijenog pravnog lijeka.

U Varaždinu 4. svibnja 2026.

Sutkinja

Ivana Čačić