Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u Opatiji
Opatija, M. Tita 4
Poslovni broj: P-2900/2019-32
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu toga suda Mileni Ivančević, u pravnoj stvari tužiteljice ĆD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćnici odvjetnici Jeleni Batarelo Peh, iz Zagreba, protiv tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANKA dioničko društvo, OIB 23057039320, Jadranski Trg 3/a, 51000 Rijeka zastupanog po punomoćniku odvjetniku Damir Metelko po Odvjetničkog društva Metelko, Knežević i partneri iz Zagreba, radi Obvezno – ništetnost i isplata, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 14. travnja 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Vande Štimac Uravić, odvjetnica u Rijeci i punomoćnika tuženika Ana Avdović, odvjetnica iz Zagreba, objavljena 04. svibnja 2026., temeljem odredbe članka 335 stavak 4 Zakona o parničnom postupku (ZPP),
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 2402006- 1031262160 / 51404627 5102721204, zaključenog 17.11.2005. godine između tužitelja i tuženika, i to: - - - - odredba članka 2. cit. Ugovora koja glasi „=31.200,00 CHF protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj“ dijelovi odredbe članka 7. cit. Ugovora koje glase „iznos anuiteta =337,55 CHF“ te „VALUTNA KLAUZULA. Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke“ dijelovi odredbe članka 8. cit. Ugovora koja glasi „KAMATA: Kamatna stopa je promjenjiva“ te „Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope , kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke.“ dio odredbe članka 10. cit. Ugovora koja glasi „Za slučaj prijevremenog povrata kredita, Banka ima pravo naplatiti jednokratnu naknadu sukladno važećim odlukama Banke.“
II. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, da isplati tužiteljici ĆD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 589,12 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007.godine, a od 01. siječnja 2008.g. pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima i to po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine tekućom na svaki pojedini iznos kako slijedi: na iznos od 12,60 EUR od 15.5.2009 do isplate,
na iznos od 12,55 EUR od 15.6.2009 do isplate,
na iznos od 12,51 EUR od 15.7.2009 do isplate,
na iznos od 12,46 EUR od 14.8.2009 do isplate,
na iznos od 12,40 EUR od 15.9.2009 do isplate,
na iznos od 12,35 EUR od 15.10.2009 do isplate,
na iznos od 12,30 EUR od 13.11.2009 do isplate,
na iznos od 12,24 EUR od 15.12.2009 do isplate,
na iznos od 12,18 EUR od 15.1.2010 do isplate,
na iznos od 12,13 EUR od 15.2.2010 do isplate,
na iznos od 12,08 EUR od 15.3.2010 do isplate,
na iznos od 12,01 EUR od 15.4.2010 do isplate,
na iznos od 11,96 EUR od 14.5.2010 do isplate,
na iznos od 11,89 EUR od 15.6.2010 do isplate,
na iznos od 11,83 EUR od 15.7.2010 do isplate,
na iznos od 11,77 EUR od 13.8.2010 do isplate,
na iznos od 11,70 EUR od 15.9.2010 do isplate,
na iznos od 11,63 EUR od 15.10.2010 do isplate,
na iznos od 2,90 EUR od 8.11.2010 do isplate,
na iznos od 8,67 EUR od 15.11.2010 do isplate,
na iznos od 11,50 EUR od 15.12.2010 do isplate,
na iznos od 11,43 EUR od 14.1.2011 do isplate,
na iznos od 11,36 EUR od 15.2.2011 do isplate,
na iznos od 11,29 EUR od 15.3.2011 do isplate,
na iznos od 11,23 EUR od 15.4.2011 do isplate,
na iznos od 11,15 EUR od 13.5.2011 do isplate,
na iznos od 11,07 EUR od 15.6.2011 do isplate,
na iznos od 11,00 EUR od 15.7.2011 do isplate,
na iznos od 10,92 EUR od 12.8.2011 do isplate,
na iznos od 10,84 EUR od 15.9.2011 do isplate,
na iznos od 10,77 EUR od 14.10.2011 do isplate,
na iznos od 7,03 EUR od 15.11.2011 do isplate,
na iznos od 6,98 EUR od 15.12.2011 do isplate,
na iznos od 6,92 EUR od 13.1.2012 do isplate,
na iznos od 6,87 EUR od 15.2.2012 do isplate,
na iznos od 6,80 EUR od 15.3.2012 do isplate,
na iznos od 6,75 EUR od 13.4.2012 do isplate,
na iznos od 6,68 EUR od 15.5.2012 do isplate,
na iznos od 6,63 EUR od 15.6.2012 do isplate,
na iznos od 6,57 EUR od 13.7.2012 do isplate,
na iznos od 6,51 EUR od 1.8.2012 do isplate,
na iznos od 6,44 EUR od 1.9.2012 do isplate,
na iznos od 6,37 EUR od 1.10.2012 do isplate,
na iznos od 6,31 EUR od 1.11.2012 do isplate,
na iznos od 6,25 EUR od 1.12.2012 do isplate,
na iznos od 6,17 EUR od 1.1.2013 do isplate,
na iznos od 6,10 EUR od 1.2.2013 do isplate,
na iznos od 6,03 EUR od 1.3.2013 do isplate,
na iznos od 5,97 EUR od 1.4.2013 do isplate,
na iznos od 5,90 EUR od 1.5.2013 do isplate,
na iznos od 5,83 EUR od 1.6.2013 do isplate,
na iznos od 5,75 EUR od 1.7.2013 do isplate,
na iznos od 5,68 EUR od 1.8.2013 do isplate,
na iznos od 5,60 EUR od 1.9.2013 do isplate,
na iznos od 10,99 EUR od 4.11.2013 do isplate,
na iznos od 5,37 EUR od 24.12.2013 do isplate,
na iznos od 5,29 EUR od 31.1.2014 do isplate,
na iznos od 10,34 EUR od 5.3.2014 do isplate,
na iznos od 5,05 EUR od 7.4.2014 do isplate,
na iznos od 4,97 EUR od 15.5.2014 do isplate,
na iznos od 4,89 EUR od 10.6.2014 do isplate,
na iznos od 4,26 EUR od 11.7.2014 do isplate,
na iznos od 5,20 EUR od 13.8.2014 do isplate,
na iznos od 4,58 EUR od 12.9.2014 do isplate,
na iznos od 4,49 EUR od 16.10.2014 do isplate,
na iznos od 4,40 EUR od 12.11.2014 do isplate,
na iznos od 4,31 EUR od 18.12.2014 do isplate,
na iznos od 4,21 EUR od 14.1.2015 do isplate,
na iznos od 4,06 EUR od 24.2.2015 do isplate,
na iznos od 3,97 EUR od 20.3.2015 do isplate,
na iznos od 3,88 EUR od 15.4.2015 do isplate,
sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, da isplati tužiteljici ĆD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.156,50 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007.godine, a od 01. siječnja 2008.g. pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima i to po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine tekućom na svaki pojedini iznos kako slijedi: na iznos od 0,01 EUR od 2.12.2005 do isplate,
na iznos od 0,06 EUR od 15.12.2005 do isplate,
na iznos od 0,17 EUR od 13.1.2006 do isplate,
na iznos od 0,89 EUR od 14.11.2008 do isplate,
na iznos od 6,13 EUR od 15.1.2009 do isplate,
na iznos od 7,15 EUR od 13.2.2009 do isplate,
na iznos od 3,60 EUR od 13.3.2009 do isplate,
na iznos od 3,60 EUR od 15.4.2009 do isplate,
na iznos od 3,87 EUR od 15.5.2009 do isplate,
na iznos od 1,45 EUR od 15.6.2009 do isplate,
na iznos od 2,18 EUR od 15.7.2009 do isplate,
na iznos od 0,15 EUR od 13.8.2009 do isplate,
na iznos od 0,89 EUR od 14.8.2009 do isplate,
na iznos od 3,74 EUR od 15.9.2009 do isplate,
na iznos od 1,22 EUR od 15.10.2009 do isplate,
na iznos od 3,38 EUR od 13.11.2009 do isplate,
na iznos od 1,59 EUR od 3.12.2009 do isplate,
na iznos od 2,65 EUR od 15.12.2009 do isplate,
na iznos od 2,45 EUR od 18.12.2009 do isplate,
na iznos od 7,71 EUR od 15.1.2010 do isplate,
na iznos od 10,38 EUR od 15.2.2010 do isplate,
na iznos od 9,89 EUR od 15.3.2010 do isplate,
na iznos od 12,99 EUR od 15.4.2010 do isplate,
na iznos od 17,80 EUR od 14.5.2010 do isplate,
na iznos od 26,55 EUR od 19.5.2010 do isplate,
na iznos od 17,96 EUR od 15.6.2010 do isplate,
na iznos od 24,40 EUR od 15.7.2010 do isplate,
na iznos od 24,09 EUR od 13.8.2010 do isplate,
na iznos od 33,90 EUR od 15.9.2010 do isplate,
na iznos od 28,08 EUR od 15.10.2010 do isplate,
na iznos od 13,54 EUR od 8.11.2010 do isplate,
na iznos od 29,30 EUR od 15.11.2010 do isplate,
na iznos od 36,14 EUR od 15.12.2010 do isplate,
na iznos od 39,02 EUR od 14.1.2011 do isplate,
na iznos od 34,40 EUR od 15.2.2011 do isplate,
na iznos od 36,44 EUR od 15.3.2011 do isplate,
na iznos od 36,17 EUR od 15.4.2011 do isplate,
na iznos od 40,42 EUR od 13.5.2011 do isplate,
na iznos od 7,52 EUR od 14.5.2011 do isplate,
na iznos od 46,43 EUR od 15.6.2011 do isplate,
na iznos od 8,41 EUR od 20.6.2011 do isplate,
na iznos od 54,84 EUR od 15.7.2011 do isplate,
na iznos od 65,38 EUR od 12.8.2011 do isplate,
na iznos od 50,32 EUR od 15.9.2011 do isplate,
na iznos od 105,27 EUR od 14.10.2011 do isplate,
na iznos od 106,01 EUR od 15.11.2011 do isplate,
na iznos od 107,76 EUR od 15.12.2011 do isplate,
na iznos od 118,03 EUR od 13.1.2012 do isplate,
na iznos od 122,26 EUR od 15.2.2012 do isplate,
na iznos od 118,63 EUR od 15.3.2012 do isplate,
na iznos od 118,04 EUR od 13.4.2012 do isplate,
na iznos od 77,76 EUR od 15.5.2012 do isplate,
na iznos od 71,02 EUR od 15.6.2012 do isplate,
na iznos od 3,51 EUR od 1.7.2012 do isplate,
na iznos od 64,97 EUR od 13.7.2012 do isplate,
na iznos od 53,28 EUR od 1.8.2012 do isplate,
na iznos od 15,98 EUR od 10.8.2012 do isplate,
na iznos od 67,89 EUR od 1.9.2012 do isplate,
na iznos od 64,99 EUR od 1.10.2012 do isplate,
na iznos od 68,32 EUR od 1.11.2012 do isplate,
na iznos od 69,27 EUR od 1.12.2012 do isplate,
na iznos od 69,35 EUR od 1.1.2013 do isplate,
na iznos od 64,52 EUR od 1.2.2013 do isplate,
na iznos od 67,63 EUR od 1.3.2013 do isplate,
na iznos od 68,47 EUR od 1.4.2013 do isplate,
na iznos od 66,61 EUR od 1.5.2013 do isplate,
na iznos od 61,38 EUR od 1.6.2013 do isplate,
na iznos od 59,31 EUR od 1.7.2013 do isplate,
na iznos od 61,88 EUR od 1.8.2013 do isplate,
na iznos od 63,66 EUR od 1.9.2013 do isplate,
na iznos od 2,46 EUR od 1.10.2013 do isplate,
na iznos od 62,90 EUR od 4.11.2013 do isplate,
na iznos od 67,97 EUR od 26.11.2013 do isplate,
na iznos od 0,03 EUR od 27.11.2013 do isplate,
na iznos od 67,97 EUR od 24.12.2013 do isplate,
na iznos od 68,65 EUR od 31.1.2014 do isplate,
na iznos od 71,88 EUR od 5.3.2014 do isplate,
na iznos od 68,54 EUR od 7.4.2014 do isplate,
na iznos od 67,64 EUR od 15.5.2014 do isplate,
na iznos od 68,68 EUR od 10.6.2014 do isplate,
na iznos od 50,35 EUR od 13.6.2014 do isplate,
na iznos od 17,79 EUR od 11.7.2014 do isplate,
na iznos od 70,95 EUR od 13.8.2014 do isplate,
na iznos od 70,91 EUR od 12.9.2014 do isplate,
na iznos od 73,76 EUR od 16.10.2014 do isplate,
na iznos od 74,42 EUR od 12.11.2014 do isplate,
na iznos od 75,50 EUR od 18.12.2014 do isplate,
na iznos od 74,59 EUR od 14.1.2015 do isplate,
na iznos od 74,03 EUR od 24.2.2015 do isplate,
na iznos od 73,85 EUR od 20.3.2015 do isplate,
na iznos od 49,61 EUR od 15.4.2015 do isplate,
na iznos od 42,34 EUR od 15.5.2015 do isplate,
na iznos od 41,97 EUR od 15.6.2015 do isplate,
na iznos od 41,70 EUR od 15.7.2015 do isplate,
na iznos od 41,31 EUR od 14.8.2015 do isplate,
na iznos od 43,64 EUR od 15.9.2015 do isplate,
sve u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, da isplati tužiteljici ĆD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 641,38 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje sukladno članku 29. st. Zakona o obveznim odnosima i to od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine tekućom od 30.09.2015. pa do isplate, u roku od 15 dana.
V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak ovog postupka u iznosu od 1.987,81 Eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima i to po stopi koja se uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.
VI. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika istaknuto procesnim prigovorom radi prebijanja s osnova potplate u odnosu na valutnu klauzulu od 308,87 eura sa zakonskom zateznom kamatom na iznose kako slijedi:
- / EUR 2,76 od 15.02.2006. pa do isplate,
- / EUR 3,81 od 15.03.2006. pa do isplate,
- / EUR 0,04 od 21.03.2006. pa do isplate,
- / EUR 4,54 od 14.04.2006. pa do isplate,
- / EUR 0,02 od 21.04.2006. pa do isplate,
- / EUR 0,58 od 27.04.2006. pa do isplate,
- / EUR 3,22 od 15.05.2006. pa do isplate,
- / EUR 0,03 od 22.05.2006. pa do isplate,
- / EUR 3,58 od 14.06.2006. pa do isplate,
- / EUR 0,40 od 29.06.2006. pa do isplate,
- / EUR 1,29 od 04.07.2006. pa do isplate,
- / EUR 4,80 od 05.07.2006. pa do isplate,
- / EUR 5,98 od 01.08.2006. pa do isplate,
- / EUR 0,04 od 14.08.2006. pa do isplate,
- / EUR 4,27 od 01.09.2006. pa do isplate,
- / EUR 0,01 od 13.09.2006. pa do isplate,
- / EUR 4,83 od 01.10.2006. pa do isplate,
- / EUR 0,02 od 13.10.2006. pa do isplate,
- / EUR 4,70 od 01.11.2006. pa do isplate,
- / EUR 0,08 od 15.11.2006. pa do isplate,
- / EUR 5,51 od 01.12.2006. pa do isplate,
- / EUR 0,05 od 15.12.2006. pa do isplate,
- / EUR 7,83 od 01.01.2007. pa do isplate,
- / EUR 0,00 od 15.01.2007. pa do isplate,
- / EUR 9,37 od 01.02.2007. pa do isplate,
- / EUR 8,66 od 01.03.2007. pa do isplate,
- / EUR 9,07 od 01.04.2007. pa do isplate,
- / EUR 12,96 od 01.05.2007. pa do isplate,
- / EUR 13,91 od 01.06.2007. pa do isplate,
- / EUR 15,17 od 01.07.2007. pa do isplate,
- / EUR 0,53 od 01.08.2007. pa do isplate,
- / EUR 13,22 od 14.08.2007. pa do isplate,
- / EUR 0,01 od 01.09.2007. pa do isplate,
- / EUR 13,22 od 14.09.2007. pa do isplate,
- / EUR 0,37 od 21.09.2007. pa do isplate,
- / EUR 17,75 od 15.10.2007. pa do isplate,
- / EUR 0,49 od 19.10.2007. pa do isplate,
- / EUR 12,50 od 15.11.2007. pa do isplate,
- / EUR 0,05 od 21.11.2007. pa do isplate,
- / EUR 0,51 od 30.11.2007. pa do isplate,
- / EUR 16,32 od 14.12.2007. pa do isplate,
- / EUR 0,42 od 21.12.2007. pa do isplate,
- / EUR 9,75 od 15.01.2008. pa do isplate,
- / EUR 0,06 od 21.01.2008. pa do isplate,
- / EUR 0,22 od 21.02.2008. pa do isplate,
- / EUR 7,47 od 27.03.2008. pa do isplate,
- / EUR 0,33 od 28.03.2008. pa do isplate,
- / EUR 0,25 od 21.04.2008. pa do isplate,
- / EUR 14,88 od 02.05.2008. pa do isplate,
- / EUR 13,60 od 15.05.2008. pa do isplate,
- / EUR 0,08 od 21.05.2008. pa do isplate,
- / EUR 11,76 od 08.07.2008. pa do isplate,
- / EUR 18,81 od 31.07.2008. pa do isplate,
- / EUR 3,88 od 18.09.2008. pa do isplate,
- / EUR 4,89 od 15.10.2008. pa do isplate,
- / EUR 4,04 od 28.11.2008. pa do isplate,
- / EUR 6,24 od 15.12.2008. pa do isplate,
- / EUR 1,65 od 19.12.2008. pa do isplate,
s osnova potplate radi promjene kamatne stope od 191,91 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na iznose kako slijedi:
- na iznos od 40,69 EUR od 02.05.2015. pa do isplate,
- na iznos od 39,54 EUR od 02.06.2015. pa do isplate,
- na iznos od 38,39 EUR od 02.07.2015. pa do isplate
- na iznos od 37,23 EUR od 02.08.2015. pa do isplate,
- na iznos od 36,06 EUR od 02.09.2015. pa do isplate.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi, da je 17.11.2005. sa tuženikom zaključila ugovor o kreditu u kunskoj protuvrijednosti od 31.200,00 CHF po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj s kamatom od 07,99 % godišnje a koja je promjenjiva u skladu s odlukom banke kako je to navedeno u članku 8 ugovora. Odlukom Visokog trgovačkog suda RH (VTS) Pž-7192/13 od 13. lipnja 2014. povodom kolektivne tužbe Saveza udruge potrošača protiv banaka, da je potvrđena odluka suda prvog stupnja i da je utvrđeno da su tuženici tj. banke povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako da su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristili nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom banke i koja je kao takva ništetna. Tužiteljica dalje u povijesnom djelu tužbe navodi ,da se u takvom ugovornom odnosu radi o znatnoj neravnoteži o pravima i obvezama ugovorenih strana na štetu potrošača, što je protivno odredbi članka 247. Zakona o obveznim odnosima (ZOO), jer da se stranke nisu dogovorile o bitnim sastojcima ugovora, niti da je tuženik tužiteljicu kao potrošača informirao na rizičnost ugovaranja CHF valutne klauzule. Tužiteljica dalje navodi da je odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 04. 07.2013. koja je potvrđena odlukom VTS-a RH Pž-6632/17 od 14.06.2018. pravomoćno utvrđeno da su banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, (korisnika kredita) zaključujući ugovore o kreditima koristeći njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način, da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirale o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke, da je tom odlukom pravomoćno utvrđeno da je u ugovorima o kreditu ništetna ugovorna odredba kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak, pa sukladno pravomoćnim odlukama, da su u predmetnom ugovoru ništetne odredbe kojima se glavnica i anuiteti vežu za tečaj valute CHF, pa se tužiteljica u ovoj tužbi poziva na pravna utvrđenja iz tih presuda. Tužiteljica navodi da je kredit konvertiran ali da je prilikom konverzije tuženik pogrešno obračunao nedospjelu glavnicu na način, da je primijenio tečaj CHF na dan konverzije, što je nezakonito, jer se temelji na ništetnoj odredbi o valutnoj klauzuli, ustraje na provođenju financijsko- knjigovodstvenog vještačenja pa da će tužbeni zahtjev precizirati nakon provedenog vještačenja, uz tužbu dostavlja aneks Ugovora o kreditu (list 10-12 spisa), Ugovor o kreditu (list 13-16 spisa), početni otplatni plan (list 42-44 spisa).
2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost i visinu tražbine, ističe prigovor zastare, nedostatak pravnog interesa, jer da je kredit konvertiran i da je tužiteljica obeštećena konverzijom, ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, jer da pojedine uplate nisu izvršene od strane tužiteljice već od RD,osporava status potrošača, u podnesku od 27.10.2020. ističe procesni prigovor radi prebijanja radi potplaćene kamate i tečaja koji će precizirati nakon provedenog financijskog vještačenja.
3. Tužiteljica u podnesku od 28. listopada 2020. osporila je sve navode iz odgovora na tužbu i prigovore tuženika.
4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u naprijed citiranu dokumentaciju i to , Ugovor o kreditu i aneks Ugovora o kreditu, saslušana je tužiteljica kao stranka (list 237-238 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije Dijani Tomljanović-Butković, dipl. oec., sa zadaćom kao na listu 243 i 244 spisa, izvršen je uvid u nalaz i mišljenje sudskog vještaka za financije Dijane Tomljanović-Butković (list 246-294 spisa) sastavni dio je i tabelarni prikaz izračuna.
5. Tuženik na matematički izračun vještaka ne prigovara, ali i dalje osporava osnovanost potraživanja, sve kao u podnesku od 30. siječnja 2026., istim podneskom precizirao je procesni prigovor radi prebijanja, tužiteljica prihvaća nalaz i mišljenje vještaka, precizirala je tužbeni zahtjev podneskom od 08. travnja 2026. nakon provedenog financijskog vještačenja.
6. Iz iskaza tužiteljice u bitnome proizlazi ,da je kredit podigla za osobne potrebe, bilo je potrebno zatvoriti neke račune, jer nije imala financijskih sredstava da bi podmirila račune za osobne potrebe, novac nije utrošen u nikakve poslovne svrhe, u to vrijeme radila je kao službenik MUP-a, te je jako morala paziti o financijskim transakcijama, nakon izvjesnog vremena zaposlila se u Hrvatskoj pošti, nikada kredit nije podigla za poslovne svrhe, kredit je podigla kod tuženika, jer je to bila njezina matična banka, imala je namjeru podići kredit vezano za valutu EUR, ali je službenica u banci kazala da je najbolje podići kredit koji je vezan za valutu CHF, jer da je to stabilna i povoljna valuta sa stabilnom kamatom i tečajem, koliko se sjeća podigla je kredit na period od 12 godina, nakon izračuna rate kredita i nakon što je zaključila ugovor o kreditu rata je počela znatno rasti, iskazala je, da je kredit uništio i zdravstveno i financijski, razbolila se od karcinoma, a nakon toga je uslijedila i rastava braka, ne sjeća da bi čitala ugovor koji je sačinila banka, uglavnom je vjerovala službenici u banci, rata kredita je u jednom periodu počela drastično rasti, pa je rata iznosila više od polovice plaće, nakon što je banka ponudila konverziju prihvatila je konverziju, nije obeštećena konverzijom, uplate je vršila preko računa od bivšeg supruga BD s obzirom da je ona bila u prilično velikim zdravstvenim problemima, bila je na bolovanju pa su uplate vršene preko računa supruga.
7. Uvidom u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije Dijane Tomljanović-Butković sud utvrđuje, da vještak navodi, da preplata kamate za utuženi period iznosi 589,12 EUR po početnom tečaju, manje plaćena kamata iznosi 191,91 EUR, neto preplata kamate kao razlika više i manje plaćene kamate iznosi 397,21 EUR, sve prikazano u tabelarnom dijelu. Vještak dalje navodi da preplata tečaja s osnova pozitivne tečajne razlike iznosi 4.156,50 EUR, negativna tečajna razlika, kad je tečaj bio manji od početnog iznosi 300,87 EUR, neto preplata tečaja kao razlika pozitivnih i negativnih tečajnih razlika iznosi 3.855,63 EUR. Zatezna kamata na preplatu kamate od zaključenja ugovora pa do konverzije iznosi 289,72 EUR, preplata zatezne kamate na preplatu tečaja iznosi 1.328,72 EUR, zatezna kamata na neto preplatu kamate do konverzije iznosi 243,95 EUR, a na neto preplatu tečaja iznosi 1.130,58 EUR. Razlika između EUR glavnice u konverziji po tečaju na dan 30.09.2015. i nedospjele CHF glavnice po početnom otplatnom planu i početnom tečaju iznosi 641,38 EUR, vještak navodi da je konverzija provedena sukladno odredbama zakona.
11. Sud je stava, da ne bi bio osnovan prigovor tuženika da u ovom ugovornom odnosu tužiteljica nije dokazala status potrošača. Prema odredbi čl. 5 st. 1 t. 15 Zakona o zaštiti potrošača (ZZP-a,) potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, a uvidom u Ugovor o kreditu, koji su zaključile parnične stranke, sud utvrđuje, da je kredit stambeni, što proizlazi i iz iskaza tužiteljice kao stranke, tužiteljica je vjerno iskazivala pred sudom iz kojeg razloga se odlučila za podizanje predmetnog kredita kod tuženika, sud vjeruje iskazu tužiteljice, jer je potkrijepljen i materijalnom dokumentacijom u spisu,pa prigovor tuženika sud cijeni paušalim i ničim dokazanim. Po utvrđenju suda, tuženik je sačinio Ugovor kao trgovac u smislu odredbe čl. 3 st. 1 t. 8 Zakona o zaštiti potrošača (ZZP) i isti je zaključio sa tužiteljicom kao potrošačem u smislu čl. 3 st. 1 t. 4 ZZP-a, dakle, radi se o unaprijed formuliranom ugovoru u kojem nisu naznačeni egzaktni parametri za izračun kamate i mjesečne rate, jer, iz ugovora nije vidljivo, da bi bila utvrđena metoda po kojoj se određuju parametri za izračun visine kamate, pa je stoga tuženik na takav način tužiteljici nametnuo ugovorne odredbe, unaprijed formulirane, što je dovelo u neravnopravan položaj tužiteljicu u ugovornom odnosu i što stvara znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, te je tako bez pravnog osnova, tuženik stekao veći iznos radi preplaćene kamate zbog povećanja kamatne stope, nego što je to bilo prvobitno ugovoreno, o čemu se nije pojedinačno pregovaralo. Iz odluke Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača u postupku, koji je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, posl. br. P-1401/2012 pokrenula udruga potrošač, protiv 8 hrvatskih banaka, među kojima je i tuženik, pravomoćno je utvrđeno, da su odredbe o promjenjivosti stope redovnih kamata potrošačkih ugovora o kreditu sklopljenih u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. nepoštene, pa prema tome i ništetne a prema odredbi čl. 49 st. 1 ZZP-a (NN 41/14, 110/05), ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Kroz primjenu odredbe čl. 322 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (ZOO), ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo, dok odredba čl. 324 st. 1 ZOO-a, normira, da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost cijelog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća ponuda zbog koje je ugovor sklopljen. Prema stavu ovog suda, predmetni ugovor o kreditu može opstati bez ugovornih odredbi za koje tužiteljica traži da se utvrde ništetnim, osim toga, predmetni ugovor je izvršen u cijelosti.
12. Tužiteljica se u ovoj parnici poziva na odredbu čl. 502.c ZPP-a, što je po stavu ovog suda osnovano, jer odredba čl. 502.c ZPP-a normira, da fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1 ZPP-a, za zaštitu kolektivnih interesa i prava, da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba, koje je tužitelj ovlašten štititi, u takvom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, a pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta, da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naplatu protiv osobe koja joj je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu, ili postupak za poništenje i utvrđenje ništetnosti ugovora, koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača. Osim toga i odredba čl. 118 ZZP-a,normira , da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.106 st.1 ZZP-a u smislu postojanja povrede propisa iz čl.106 st.1 ZZP-a, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete, koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Sud je stava, da je neosnovan prigovor tuženika, da se presude u kolektivnom sporu na koje se poziva tužiteljica ne bi primjenjivale na konkretan slučaj a to je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013, VTS RH posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i VS RH posl. br. Rev-249/14 od 9. travnja 2015., kojima je pravomoćno utvrđeno, da je kamatne stope tuženik mijenjao bez ugovornih parametara, jednostranom odlukom banke, o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost takve ugovorne odredbe. Tužiteljica potražuje preplaćeni iznos i s osnova tečajne razlike, a prema pravnom stajalištu VS RH u odluci Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., banke su povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način, da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja ili u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i u svezi zaključenja ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time banke postupale suprotno odredbama tada važećeg ZZP, kao i odredbama Zakona o obveznim odnosima, a prema odredbi čl. 83 ZZP-a, trgovac je u obvezi potrošaču dostaviti obavijest o financijskoj usluzi koja je predmet ugovora, opis osnovnih obilježja financijske usluge, ukupnu cijenu koju je potrošač dužan platiti za tu uslugu, naznaku da financijska usluga uključuje financijske instrumente povezane sa posebnim rizikom koji proizlazi iz specifičnosti tog instrumenta, te , ako je potrebno naznaku da cijena ili rezultati financijske usluge ovise o promjenama na financijskom tržištu na koje trgovac nema utjecaja, naznaku da dosadašnja cijena i rezultati financijske usluge nisu pokazatelj buduće cijene i budućih rezultata te financijske usluge. Međutim, sve navedeno tuženik nije dokazao da je dostavio tužiteljici,, niti je predložio provođenje dokaza na te okolnosti, stoga je sud stava, da je tužiteljica i u ovome dijelu dokazala osnovanost potraživanja. Po stavu suda, predmetni ugovor bio je opterećen sa dva bitna promjenjiva elementa, a to je valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa. Kroz primjenu odredbe čl. 22 st. 1 ZOO-a (NN 35/05), valutna klauzula je zaštita stvarne vrijednosti vjerovnikove novčane tražbine, odnosno, održavanje one vrijednosti kakva je postojala u trenutku zasnivanja ugovornog odnosa, kao i osiguranje ravnopravnosti stranaka i jednake vrijednosti ugovornih činidbi i održavanja ugovorne ravnoteže, a nikako narušavanje načela ekvivalentnosti činidbi, niti na štetu vjerovnika, niti na štetu dužnika, jer je cilj valutne klauzule zaštitni, a ne profitni, odnosno valutna klauzula ne može postati sredstvo remećenja ugovorne ravnoteže i remećenja ravnopravnosti stranaka. Prema odredbi čl. 52 ZZP-a, nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i primjerenosti cijene poštene, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, a što se "a contrario" zaključuje, da su nepoštene odredbe ugovora koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive, a odredba čl. 55 st. 1 ZZP-a, normira, da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Uvidom u predmetni Ugovor o kreditu, sud utvrđuje, da se kamatna stopa mijenja prema odluci banke,stoga po stavu suda, ovako stipulirana ugovorna odredba nije razumljiva, osim, što je jedino razumljivo, da visina kamatne stope ovisi isključio o odluci banke, u predmetnom ugovoru nisu vidljivi kriteriji prema kojima će se mijenjati visina kamatne stope.
13. Potpunom restitucijom tužiteljica bi trebala biti dovedena u onu pravnu i činjeničnu situaciju kao da ništetnih ugovornih odredbi nije bilo, a na temelju nalaza i mišljenja vještaka, kada bi se uzela u obzir djelomična ništetnost osnovnog ugovora o kreditu o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, preostala neotplaćena glavnica konvertiranog kredita bila bi manja za 641,38 EUR-a, pa s obzirom da sukladno odredbi članka 323 stavak 1 ZOO-a, osnovna posljedica ništetnosti je uspostava stanja kao da ništetnih odredbi nije bilo, osnovano tužiteljica zahtijeva i isplatu radi preplate iznosa u glavnici od 641,38 EUR-a, jer da su se uzele u obzir ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, glavnica konvertiranog EUR kredita bila bi manja za navedeni iznos.
14. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije, kao i njegove dopune prihvatile su parnične stranke, prihvaća ih i ovaj sud, drži da je sačinjen po pravilima struke, najboljem znanju i umijeću. Na temelju svega iznesenog sud utvrđuje osnovanost činjenica u tužbi i preciziranom tužbenom zahtjevu.
15. Sud je tužiteljici na tako dosuđeni iznos dosudio i zakonsku zateznu kamatu od dospijeća svakog uplaćenog anuiteta do isplate, jer prema odredbi čl. 29 st.1 Zakona o obveznim odnosima, dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate, visina kamatne stope regulirana je odredbom čl. 29 st. 2 i 8 ZOO-a, a prema odredbi čl. 1115 ZOO-a, kada se vraća ono što je stečeno bez osnova, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, inače od dana podnošenja zahtjeva.
16. Neosnovan je prigovor zastare koji ističe tuženik za ukupno potraživanje tužiteljice, jer prema objedinjenom pravnom shvaćanju na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 1. ožujka 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva, prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323 st. 1 ZOO/05 (čl. 104 st. 1 ZOO/91), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke, kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Prema odredbi čl. 225 ZOO-a, tražbine zastarijevaju za 5 godina, ako zakonom nije određen kakav drugi rok zastare. Prema pravnom shvaćanju VSRH u odluci Rev-2245/2017 pokretanjem parničnih postupaka za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, dovodi se do prekida zastare sukladno čl.241ZOO-a i zastarni rok kod individualnih restitucijskih zahtjeva počinje ponovo teći u trenutku kada ta odluka postane pravomoćna. Presudom VTS-a,PŽ-6632/2017 od 14.6.2018 potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4.7.2013,u djelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu,uz koju je vezana glavnica švicarski franak(valutna klauzula),stoga za ovo potraživanje ne bi bio osnovan prigovor zastare,jer je tužba podnesena 8.05.2019.,dakle u okviru zastarnog roka od 5 godina. Presudom VTS-a, Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., potvrđena je presuda P-1401/12 u t.2 izreke, glede potraživanja s osnova preplaćene kamate, a kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 12.06.2019., dakle unutar zastarnog roka od pet godina, stoga je neosnovan prigovor zastare za potraživanje s osnova preplaćene kamate.
17. Neosnovan je prigovor da tužiteljica ne bi imala aktivnu legitimaciju za vođenje parnice, to iz razloga što je tužiteljica iskazala, čiji iskaz sud cijeni istinitim i uvjerljivim, da je kredit podigla radi zatvaranja nekih drugih financijskih obveza, za osobne potrebe, otplaćivala je rate kredita osobno, a nakon što se razboljela sa dijagnozom karcinom uplate su vršene preko računa tadašnjeg supruga, a sve po njezinom nalogu.
18. Neosnovan je prigovor da tužiteljica ne bi imala pravni interes za vođenje ove parnice, jer činjenica što je zaključila konverziju kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR, kojim su odredbe iz Ugovora o kreditu izmijenjene u pogledu valutne klauzule, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita i što je postignut sporazum o raspolaganju preplatom, ne znači da je korisnica kredita izgubila pravni interes za utvrđenje da su pojedine odredbe Ugovora o kreditu ništetne.Osim toga, sud utvrđuje,prilikom zaključenja Anexa ugovora o konverziji prema odredbama Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), tužiteljica se nije odrekla potraživanja naknade iz izvan ugovornog odnosa, odnosno restitucije za naknadu koju potražuje ovom tužbom,a o istom se izjasnila i recentna sudska praksa( VSRH Rev-2868/18 od 12.veljače 2019).
19. Neosnovan je procesni prigovor radi prebijanja koji ističe tuženik s osnova negativne razlike, jer plaćanjem po nižem tečaju i nižoj kamatnoj stopi, tužiteljica i dalje nije stjecatelj, pa nema mjesta stjecanju bez osnova. Osim toga prema recentnoj sudskoj praksi VSRH Rev-549/2023 od 18.prosinca 2023., ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženika na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi kredita u CHF.
20. Na temelju svega naprijed iznesenog sud je presudio kao u izreci.
21. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 1 i 155 ZPP-a. Sud je tužiteljici dosudio trošak prema troškovniku na listu 370 spisa i to trošak sastava tužbe po punomoćniku odvjetniku 200,00 EUR-a(Tbr.7/1 Tarife), trošak sastava dva obrazložena podneska, svaki podnesak 200,00 EUR-a Tbr. 8/1 Tarife (podnesak od 01.10.2020. i 08.04.2026.), trošak pristupa na 3 ročišta po punomoćniku odvjetniku, svako ročište 200,00 EUR-a Tbr.9/1 Tarife (ročište 10.07.2025., 02.10.2025. i 14.04.2026.) sve uvećano za 25% PDV-a Tbr.46 Tarife za iznos od 300,00 EUR-a, trošak za provedeno vještačenje 375,00 EUR-a, trošak sudske pristojbe na tužbu 112,81 EUR-a, što ukupno iznosi 1.987,81 EUR.
22. Sud je tužiteljici na tako dosuđeni trošak dosudio i zakonsku zateznu kamatu tekuću od presuđenja do isplate, sve kao u troškovniku tužitelja i kroz primjenu odredbe čl. 30 st. 3 Ovršnog zakona, koja odredba regulira, da na prijedlog ovrhovoditelja sud će odrediti naplatu zatezne kamate na troškove ovršnog postupka i osiguranja po propisanoj stopi, od dana kada su ti troškovi učinjeni odnosno naplaćeni, pa do dana naplate, visina kamatne stope regulirana je odredbom stavka čl. 29 st. 2. i 8 Zakona o obveznim odnosima, te sukladno odredbi članka 151 stavak 3 ZPP-a.
U Opatiji, 04.svibnja 2026.
S U D A C:
Milena Ivančević
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.
Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
