Poslovni broj: P-439/2025-10

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zlataru

Stalna služba u Zaboku

Zabok, Matije Gupca 22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sucu Nadi Mohač, u pravnoj stvari tužitelja ČH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ksenija Kantura, odvjetnica u Zaboku, M. J. Zagorke 5B, protiv tuženika Hrvatskog telekoma d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560, kojeg zastupa punomoćnica Vera Miloš, odvjetnica u Puli, Ciscuttijeva 15, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon dana 25. ožujka 2026. održane i zaključene javne glavne rasprave, u nazočnosti punomoćnice tužitelja, a u odsutnosti punomoćnice tuženika, 4. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je bila nedopuštena ovrha u predmetu Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj: Ovr-782/2018, koja se vodila po prijedlogu tuženika Hrvatskog telekoma d.d., Zagreb, kao ovrhovoditelja, protiv tužitelja ČH kao ovršenika, radi naplate novčane tražbine u iznosu od 270,85 EUR uz zakonsku zateznu kamatu tekuću od 1999. godine pa do isplate.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatskom telekomu d.d. Zagreb naknaditi tužitelju ČH troškove parničnog postupka u iznosu od 269,91 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućima od 4. svibnja 2026. do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da je zaključkom ovog suda, poslovni broj: Ovr- 782/2018 od 11. rujna 2025. upućen u parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe u tom ovršnom predmetu iz razloga navedenih u čl. 50. st. 1. t. 11. Ovršnog zakona, koje je istaknuo u žalbi protiv rješenja o ovrsi od 4. srpnja 2018. Tužitelj je naveo da se u navedenom ovršnom predmetu vodi ovrha po prijedlogu tuženika kao ovrhovoditelja protiv tužitelja kao ovršenika, radi naplate novčane tražbine u visini od 2.049,69 kn, što sada iznosi 270,85 eura, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose obuhvaćene glavnicom tražbine, od 21. siječnja 1999. pa nadalje te radi namirenja troškova ovršnog postupka. Prema sadržaju prijedloga za ovrhu od 29. lipnja 2018., ovršne isprave na temelju kojih je zatraženo donošenje rješenja o ovrsi br. Ovr-782/2018 od 4. srpnja 2018., predstavljaju pravomoćna rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zaboku, poslovni broj: Ovrv-1056/1999 od 2. studenoga 1999. i Ovr-103/2003 od 23. travnja 2003. Naime, radi naplate iste tražbine ovrhovoditelja Općinski sud u Zaboku je 23. travnja 2003. donio rješenje o ovrsi, poslovni broj: Ovr-10372003, kojim je bila određena ovrha radi naplate novčane tražbine u iznosu od 2.049,69 kn pljenidbom 1/3 dijela plaće ovršenika, a to je rješenje donijeto povodom prijedloga ovrhovoditelja označenog kao „Izmijenjeni prijedlog za donošenja rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave“ od 20. siječnja 2003., podnijetog u predmetu istog suda, poslovni broj Ovrv-1056/1999. Iz tog „izmijenjenog prijedloga“ slijedi pak da je ovrhovoditelj protiv ovršenika podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave u predmetu poslovni broj: Ovrv-1056/2999, povodom kojeg je donijeto rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave 2. studenoga 1999. Iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave od 2. studenoga 1999. slijedi da se tražbina ovrhovoditelja odnosi na račune br. 01/99 u iznosu od 386,28 kn s dospijećem 21. siječnja 1999., 02/99 u iznosu od 428,90 kn s dospijećem 21. veljače 1999., 03/99 u iznosu od 395,27 kn s dospijećem 21. ožujka 1999., br. 04/99 u iznosu od 362,03 kn s dospijećem 21. travnja 1999., 05/99 u iznosu od 428,81 kn s dospijećem 21. svibnja 1999. i br. 06/99 u iznosu od 29,40 kn s dospijećem 21. lipnja 1999. Tuženik je naveo da osobno nije primio niti rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave br. Ovrv - 1056/1999 od 2. studenoga 1999., niti rješenje o ovrsi br. Ovr-103/2003 od 23. travnja 2003., slijedom čega nije bio u mogućnosti ni koristiti pravna sredstva radi pobijanja istih.

1. 2. Tužitelj je naveo da je ovršni sud počinio bitnu povredu odredbi ovršnog postupka donošenjem rješenja o ovrsi br. Ovr-103/2003. od 23. travnja 2003. jer prethodna ovrha na pokretninama ovršenika nije ostala bezuspješna. Naime, radi namirenja ovršne tražbine tuženika dana 11. studenoga 2002. zaplijenjena je pokretna stvar procijenjene vrijednosti 2.500,00 kn, što je bilo dostatno za namirenje tražbine ovrhovoditelja od 2.049,69 kn, ali ovrhovoditelj nije predložio oduzimanje zaplijenjene pokretnine, otpremu i njezino čuvanje do trenutka javne dražbe, kao niti prodaju pokretnine na javnoj dražbi, što je bio dužan učiniti u smislu odredbi čl. 129. do 134. tada važećeg Ovršnog zakona („Narodne novine“, br. 57/1996, 29/1999 – u daljnjem tekstu: OZ/96). Prijedlog ovrhovoditelja od 20. siječnja 2003. predstavljao je zapravo prijedlog za preinaku sredstva ovrhe, odnosno prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi na novom sredstvu ovrhe, a ne „izmijenjeni prijedlog za donošenja rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave“. Kako se za donošenje rješenja o ovrsi po prijedlogu od 20. siječnja 2003. nisu stekle zakonske pretpostavke, jer ovrha na prvom predloženom sredstvu ovrhe nije ostala bezuspješna, sud je bio dužan takav prijedlog odbiti i obustaviti ovrhu u predmetu Ovr-103/2003 u smislu odredbi čl. 142. st. 2. i 5. OZ/96, odnosno čl. 141. sada važećeg Ovršnog zakona.

1. 3. Neovisno o ranije navedenom, tužitelj je naveo da je u međuvremenu nastupila i zastara tuženikove tražbine. Pravomoćnost rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zaboku, poslovni broj: Ovr-103/2003 od 23. travnja 2003. iskazana je s danom 11. srpnja 2003., pa je dana 11. srpnja 2003. počeo teći zastarni rok od 10 godina za zastaru tražbine utvrđene sudskom odlukom. Iz prijedloga ovrhovoditelja od 29. lipnja 2018. slijedi da od 2003. do 2018. nije naplaćeno ništa od ovršne tražbine, niti su poduzimane kakve ovršne radnje kojima bi se prekidao tijek zastare. Tužitelj stoga tvrdi da su tražbine utemeljene na rješenju o ovrsi br. Ovrv-1056/1999 od 2. studenoga 1999. ili na rješenju o ovrsi br. Ovr-103/2003 od 23. travnja 2003. u zastari najkasnije 11. srpnja 2013., obzirom da je pravomoćnost rješenja br. Ovr-103/2003 iskazana s danom 11. srpnja 2003. Tužitelj stoga smatra da je prijedlog za ovrhu u predmetu Ovr- 182/2018 od 4. srpnja 2018. podnijet nakon nastupa zastare tražbine.

1. 4. Tužitelj je stoga tužbenim zahtjevom zatražio da sud proglasi nedopuštenom ovrhu u predmetu poslovni br. Ovr-782/2018.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio navode tužbe i tužbeni zahtjev u cijelosti navodeći da iz navoda u tužbi i priloženih dokaza ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva te je predložio da sud odbije tužbeni zahtjev.

3. Na posljednjem ročištu glavne rasprave utvrđeno je da je u međuvremenu pravomoćno odbijen prijedlog za promjenu sredstava ovrhe određivanjem ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika, ovdje tužitelja, slijedom čega je tužitelj djelomično promijenio tužbeni zahtjev tražeći da se utvrdi da je da je predmetna ovrha bila nedopuštena.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u predmet poslovni broj Ovr- 66/2026 i u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, a odbio je kao nepotrebne dokazne prijedloge tužitelja za njegovo saslušanje i za provođenje grafološkog vještačenja.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Uvidom u predmet ovog suda, poslovni broj: Ovr-66/2025 utvrđeno je da je isti imao nekoliko oznaka poslovnog broja.

5. 1. Pod poslovnim brojem Ovrv-1056/1999 dana 2. prosinca 1999. donijeto je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave temeljem prijedloga za ovrhu ovrhovoditelja Hrvatskog telekoma d.d., protiv ovršenika ČH, radi naplate novčane tražbine u iznosu od 2.040,69 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose. Ovrha je određena na pokretninama ovršenika. To je rješenje postalo pravomoćno 19. studenoga 1999. Na drugom uredovanju sudskog ovršitelja, održanom 11. studenoga 2002. izvršena je zapljena pokretnine ovršenika i to televizijskog prijamnika, čija je vrijednost bila procijenjena s iznosom od 2.500,00 kn. Dopisom od 15. siječnja 2003. ovrhovoditelju je dostavljen zapisnik o popisu i procjeni pokretnine te je pozvan da se u roku od 15 dana o istome očituje ili podnese drugi odgovarajući ovršni prijedlog, a da će se u protivnom obustaviti ovršni postupak bez pisane obavijesti. Dana 22. siječnja 2003. ovrhovoditelj je dostavio prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe, tražeći provođenje ovrhe na plaći ovršenika.

5. 2. Pod poslovnim brojem Ovr-103/2003 donijeto je rješenje o ovrsi kojim je određena ovrha na plaći ovršenika, a 22. prosinca 2005. ovršenikov dužnik, odnosno poslodavac obavijestio je sud o nemogućnosti provedbe ovrhe na plaći. Navedena obavijest dostavljena je ovrhovoditelju 17. veljače 2006.

5. 3. Dana 4. srpnja 2018. zaprimljen je podnesak ovrhovoditelja radi promjene predmeta i sredstva ovrhe kojim je tražio provođenje ovrhe na novčanim sredstvima. Pod poslovnim brojem Ovr-782/2018 donijeto je rješenje o ovrsi kojim je određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika, a rješenjem Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Gž Ovr-272/2025. od 15. siječnja 2026. ukinuto je navedeno rješenje i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

5. 4. Rješenjem poslovni broj Ovr-66/2026 od 27. siječnja 2026. odbijen je prijedlog ovrhovoditelja za promjenu predmeta i sredstva ovrhe te za određivanjem ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika, koje je rješenje dostavljeno punomoćniku ovršenika 2. veljače 2026., a punomoćnici ovrhovoditelja 3. veljače 2026., protiv istoga nije zaprimljena žalba pa je isto postalo pravomoćno.

6. Iako je tijekom ove parnice pravomoćno dovršen ovršni postupak na način da je prijedlog za ovrhu odbijen kao neosnovan, ovršenik, ovdje tužitelj ima pravni interes za vođenje i dovršetak ove parnice jer pravni interes ovršenika za vođenje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom ne prestaje ni nakon dovršetka ili obustave ovrhe, pa tako ni u slučaju pravomoćnog odbijanja prijedloga za ovrhu. Ovršenik i nakon takvih okolnosti ima interes da sud u parničnom postupku utvrdi da je ovrha bila nedopuštena. Taj pravni interes proizlazi i iz odredbi Ovršnog zakona koje omogućuju ovršeniku da u istom ovršnom postupku zatraži vraćanje onoga što je ovrhovoditelj ovrhom dobio ako je ovrha proglašena nedopuštenom te da se parnica radi proglašenja ovrhe nedopuštenom može voditi i nakon provedbe ovrhe. Također, nema zakonske odredbe koja bi isključivala pravni interes ovršenika za vođenje takve parnice nakon ukidanja rješenja o ovrsi i odbijanja prijedloga za ovrhu.

7. Uvidom u zaključak poslovni broj Ovr-782/2018 od 11. rujna 2025. utvrđeno je da je ovršenik, ovdje tužitelj upućen na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 11. Ovršnog zakona, odnosno zbog istaknutog prigovora zastare u žalbi protiv rješenja o ovrsi.

8. Uvidom u prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave od 21. listopada 1999. te u priloženi izvadak iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja utvrđeno je da se predmetna tražbina odnosi na telekomunikacijske usluge. Pod poslovnim brojem Ovr- 782/2018 ovrhovoditelj, odnosno tuženik je 4. srpnja 2018. podnio prijedlog za promjenu sredstava ovrhe temeljem pravomoćnih i ovršnih rješenja o ovrsi poslovni broj: Ovrv-1056/99 od 2. studenoga 1999. i Ovr-103/03 od 23. travnja 2003., radi naplate opisane novčane tražbine na novčanim sredstvima ovršenika. Dakle, prema prijedlogu za ovrhu od 4. srpnja 2018., tuženikova tražbina temelji se na pravomoćnim sudskim odlukama, od kojih je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-103/03 od 23. travnja 2003. postalo pravomoćno i ovršno 11. srpnja 2003., nakon čega ovrhovoditelj nije poduzimao nikakve radnje radi naplate tražbine sve do podnošenja prijedloga od 4. srpnja 2018.

9. Prema odredbi čl. 214. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. – u daljnjem tekstu: ZOO), zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze. Prema odredbi čl. 233. ZOO-a, sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. Prema odredbi čl. 241. ZOO-a, zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

10. Uvidom u ovršni predmet utvrđeno je da je zastara u konkretnom slučaju počela teći od pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-103/03 od 23. travnja 2003., dakle od 11. srpnja 2003. Kako od tada, pa do 4. srpnja 2018. ovrhovoditelj nije poduzimao nikakve radnje protiv ovršenika radi ostvarenja predmetne tražbine, do 4. srpnja 2018. protekao je rok zastare od 10 godina, čime je ovrhovoditelj, ovdje tuženik, izgubio pravo zahtijevati ispunjenje obveze te je ovrha na novčanim sredstvima ovršenika u konkretnom slučaju bila nedopuštena.

11. Slijedom navedenog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti.

12. 1. Odluka o troškovima postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. ) te je tuženiku koji je izgubio parnicu naloženo da tužitelju naknadi troškove koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka.

12. 2. Tužitelju su odmjereni troškovi zastupanja punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, kako slijedi:

- za sastav tužbe po tbr. 7./1. u visini od 25 bodova,

- za zastupanje na ročištima po tbr. 9./1. i to za ročišta 10. veljače 2026. i 25. ožujka 2026. u visini od 25 bodova za svako ročište,

- za sastav podneska od 1. prosinca 2025. po tbr. 8./1. u visini od 25 bodova,

- što ukupno iznosi 100 bodova ili 200,00 eura, kojem iznosu je dodan PDV po stopi od 25% ili 50,00 eura, pa ukupni tužiteljevi troškovi zastupanja iznose 250,00 eura. Troškovima zastupanja tužitelja su dodani i troškovi sudske pristojbe na tužbu (6,64 eura) i na prvostupanjsku presudu (13,27 eura), pa njegovi sveukupni troškovi iznose 269,91 eura.

12. 3. Na dosuđeni iznos troškova postupka, tuženiku je naloženo plaćanje zakonskih zateznih kamata od dana donošenja ove presude u smislu odredbe čl. 30. Ovršnog zakona.

13. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zaboku 4. svibnja 2026.

Sudac

Nada Mohač

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu. Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana dostave iste.

Dostaviti:

1. Odvjetnica Ksenija Kantura, Zabok, M. J. Zagorke 5b, uz rješenje o pristojbi na presudu

2. Odvjetnica Vera Miloš, Pula, Ciscuttijeva 15