REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – Istok, Turinina 3

Poslovni broj: Pp-2949/20225-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sutkinji Korneliji Adamec, uz sudjelovanje Monike Golub kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika PĐ, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine‟ broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94., 114/22. i 47/23.), povodom optužnog prijedloga VI. Policijske postaje Zagreb broj 211-07/25-5/18397, nakon provedene glavne rasprave, 4. svibnja 2025., javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljenik: DĐ, sin P i D, rođen **.**.1967. u [adresa], državljanin RH, OIB [osobni identifikacijski broj], SSS, vozač, zaposlen, s mjesečnim primanjima od oko 1.700,00 eura, oženjen , otac jednog malodobnog djeteta, sa prebivalištem u [adresa], prekršajno neosuđivan, protiv njega se ne vodi postupak za drugi prekršaj ili kazneno djelo,

k r i v  j e

što je 15. svibnja 2025. u 14.30 sati u Zagrebu, Sisačka cesta kod Mrkšine ulice, narušavao javni red i mir prolazećih građana, nakon što je sudjelovao u prometnoj nesreći, na način da je prišao drugom sudioniku prometne nesreće FĐ na kojeg je vikao riječima: „Idiote jedan“ a zatim je fizički nasrnuo na njega i rukom ga nekoliko puta udario u predjelu leđa, što su vidjeli prolazeći građani i ostali sudionici prometne nesreće i što je kod njih izazvalo osjećaj uznemirenosti,

dakle, na javnom mjestu remetio javni red i mir,

čime je počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira,

pa mu se na temelju citiranog propisa izriče

novčana kazna od 300,00 € (tristo eura).

Na temelju članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude, priloženom uplatnicom, a u protivnom će se postupiti po odredbama članka 34. Prekršajnog zakona.

Na temelju članka 152. stavka 3. i članka 183. stavka 2. Prekršajnog zakona, sud upozorava okrivljenika da ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne, uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, priloženom uplatnicom, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

II. Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi s člankom 138. stavcima 2., 3. i 4. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 € (pedeset eura) u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude, priloženom uplatnicom, u protivnom troškovi će se naplatiti prisilno, na temelju članka 152. stavaka 4. i 11. Prekršajnog zakona.

Obrazloženje

1. Policijska uprava zagrebačka, VI. Policijska postaja Zagreb pod brojem 211- 07/25-5/18397 podnijela je 21. srpnja 2025. optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2. Okrivljenik je u svojoj obrani iskazao da se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret. Zaposlen je kao vozač vozila hitne medicinske pomoći i 15. srpnja 2025. je radio dnevnu smjenu. Kada su dobili poziv da hitno dođu po pacijenta u naselje Čehi, a radio se o životno ugroženoj osobi zbog čega su hitno morali osobu prevesti u bolnicu, istina je da je vozilom upravljao Sisačkom cestom prema gradu, a kako je bila gužva u prometu, vozila koja su se kretala Sisačkom cestom su se pomicala udesno kako bi tim hitne medicinske pomoći propustili budući je na vozilu imao uključene i zvučne i svjetlosne signale. U jednom trenutku je vidio u koloni vozila i kamion-šleper te je smatrao da i vozač tog vozila vidi da se žure i da će nas i on propustiti ali je vozač počeo skretati ulijevo na raskrižju sa Mrkšinom ulicom pri čemu se prepriječio na pravac kretanja vozila hitne pomoći, tako da je skretanjem ulijevo pokušao izbjeći nalet na teretno vozilo, ali nije uspio već je prednjim desnim vrhom vozila naletio na lijevi bočni dio teretnog vozila. Nakon sudara je odmah izašao iz vozila hitne pomoći i prišao vozaču teretnog vozila kojem je rekao da su mogli poginuti i on i cijeli medicinski tim uključujući doktora UĐ, medicinskog tehničara ŽĐ i pacijenta kojeg su prevozili, ali nije istina da bi na vozača kamiona vikao riječima da je idiot. Nije istina niti da bi vozača kamiona nekoliko puta udarao rukama u predjelu leđa, jer se vozač cijelo vrijeme nalazio u kabini vozila koja je postavljena puno više u odnosu na cestu na kojoj je stajao. Bio je u velikom šoku te je brzo otišao otvoriti stražnji dio vozila kako bi vidio što se dogodilo sa medicinskim tehničarom i pacijentom, a svi su bili lakše ozlijeđeni, jer je on, zajedno sa liječnikom imao trzajnu ozljedu vratne kralježnice, a tehničar je osim toga zadobio više udaraca s obzirom da je sjedio u blizini ormarića koji ima aluminijske ručke te je prilikom naglog kočenja vozila hitne pomoći, glavom i leđima udario u njih. U trenutku sudara osim vozača kamiona i njih nije bilo drugih osoba u blizini, a OĐ koji se navodi kao svjedok očevidac se nije uopće tamo nalazio i koliko zna on je radnik betonare koja se nalazi u blizini, te je naknadno došao na mjesto događaja, isto kao i vlasnik betonare u koju je išao i vozač tog teretnog s kojim se sudario. Nakon prometne nesreće policija ga je alkotestirala ali ja nije bio pod utjecajem alkohola što ne može tvrditi za vozača teretnog vozila jer je on tvrdio da je ozlijeđen te je kolima HMP odvezen u KB Dubrava ali je dobio informaciju da uopće nije ni došao do bolnice već je tražio da ga puste iz vozila na Islandskoj ulici, te su ga djelatnici policije pronašli u obližnjem parku, nakon što je odbio otići u bolnicu. Vozača teretnog vozila nije na silu pokušao izvući iz kabine teretnog vozila, budući je on viši i jači od njega, niti mu je govorio da je on ubio čovjeka kojeg su prevozili, jer se to nije dogodilo.

3. U dokaznom postupku saslušani su svjedoci UĐ, FĐ, ŽĐ i OĐ.

3.1. Svjedok UĐ je iskazao da se sjećao događaja od 15. srpnja 2025. jer je toga dana bio na intervenciji i u kolima hitne pomoći kojima je upravljao DĐ. Pacijent kojeg su prevozili imao je simptome moždanog udara te je bilo važno da što prije stignu sa njim u bolnicu, a kako je na putu prema bolnici bio stabilan nije bilo potrebe da on zajedno sa pacijentom sjedi iza u vozilu već je sjedio naprijed na mjestu suvozača a medicinski tehničar ŽĐ se nalazio iza sa pacijentom. Sjeća se da su se vozili kroz naselje Sveta Klara prema gradu, a u jednom trenutku je teretno vozilo koje je bilo u koloni vozila počelo skretati ulijevo prema dvorištu betonare, tako da vozač usprkos radnji skretanja ulijevo i naglog kočenja nije uspio izbjeći nalet na taj kamion te je došlo do prometne nesreće. U tom trenutku se okrenuo da pogleda što se događa iza i da vidi u kakvom je stanju pacijent kojeg su prevozili, a kada se ponovno okrenuo naprijed vidio je da je naš vozač DĐ već izašao iz vozila i da je raspravljao sa vozačem tog teretnog vozila vezano za samu prometnu nesreću. Nije mogao decidirano reći da li se on tada vozaču teretnog vozila obraćao pogrdnim riječima, jer to nije mogao ćuti, a isto tako nije vidio da bi on fizički nasrnuo na vozača teretnog vozila te da bi ga udarao po leđima. Sjeća se da su odmah morali pozvati druga kola hitne medicinske pomoći kako bi pacijent kojega su prevozili na vrijeme stigao u bolnicu a oni su ostali na mjestu događaja bili sve dok nisu došli djelatnici policije koji su od njega zatražili da pregleda i vozača teretnog vozila, te je u svom izviješću napisao ono što mu je on rekao, ali nije mogao reći da su te činjenice točne, s obzirom da ih nije vidio, ali je morao napisati da se žalio na bolove iz razloga što je bio fizički napadnut. Također ima saznanja od kolega iz drugog vozila hitne medicinske pomoći koji su vozača teretnog vozila vozili u bolnicu da je na putu do bolnice rekao da ne želi da ga se vozi u bolnicu zbog neprimjerene vožnje te je on pušten iz kola Hitne pomoći te nije bio u bolnicu na liječnički pregled, a koji su stvarni razlozi tog ponašanja ne zna. Nakon prometne nesreće, kao neposredni sudionici na mjestu događaja, su bili samo kolega DĐ, ŽĐ i vozač teretnog vozila, odnosno nije bilo drugih neposrednih očevidaca samog događaja, a tek nakon nekog vremena su se na ulazu u betonaru skupili njihovi zaposlenici koji su vozaču teretnog vozila savjetovali da tuži vozača tih kola hitne pomoći i davali mu slične savjete, a ti svi navodni svjedoci nisu imali veze sa prometnom nesrećom i svime što se događalo nakon prometne nesreće. Okrivljenik nije imao pitanja niti primjedbi na iskaz ispitanog svjedoka.

3.2. Svjedok FĐ je iskazao da se sjećao događaja od 15. srpnja 2025. jer je tog dana oko 14.30 sati upravljao teretnim vozilom, Sisačkom ulicom prema betonari koja se nalazi u toj ulici. U Sisačkoj cesti u blizini skretanja za betonaru na sredini kolnika su postavljeni stupići koji sprječavaju vozila da skrenu na suprotnu stranu kolnika te je iz toga razloga zaključio da vozila koja su bila iza njega ga ne mogu pretjecati i da može na siguran način skrenuti prema ulazu u betonaru, što je i učinio. U trenutku kada je prednjim dijelom teretnog vozila bio izvan kolnika, odnosno na makadamu na ulazu u betonaru, došlo je do prometne nesreće, jer je vozilo hitne pomoći, a koje prethodno nije vidio niti čuo jer nije imalo uključene zvučne signale, a ne sjeća se niti da li su bili uključeni svjetlosni signali na vozilu , prednjim dijelom naletjelo na lijevi bočni dio teretnog vozila, iz razloga što su se kola hitne pomoći kretala prometnom trakom koja je namijenjena za kretanje vozila iz suprotnog smjera. Nakon sudara je vozač kola hitne pomoći došao do njega, otvorio vrata kabine u kojoj se nalazio i vikao na mene riječima: "Idiote jedan, ubio si čovjeka", zbog čega se jako uplašio i šokirao a zatim ga je na silu izvukao iz kabine kamiona te ga je nekoliko puta udario u predjelu leđa. Bio je odjeven u majicu kratkih rukava koju mu je okrivljenik poderao dok ga je na silu izvlačio iz kabine kamiona. Sjeća se da je liječniku koji je bio u kolima hitne pomoći, a koji ga je pregledao nakon ovog događaja rekao da ga bole leđa, ali nije osim tih bolova zadobio neke druge ozlijede. Kako kola hitne pomoći koja su sudjelovala u sudaru nakon sudara više nisu bila u voznom stanju pozvana su druga kola hitne pomoći, jer je i on htio ići u bolnicu kako bi se utvrdilo d li je u prometnoj nesreći ili nakon nje zadobio neke tjelesne ozlijede. Međutim, kolima hitne pomoći je odvezen tek nakon što je policija došla na mjesto događaja i razgovarala sa njim. Na poseban upit suca, može li opisati na koji način ga je okrivljenik udario u predjelu leđa, svjedok iskazuje da ga je udario nekoliko puta rukama, a da li je to bio otvoreni ili zatvoreni dlan ruke nije vidio, to ne može opisati, ali je svjestan i da je vozač kola hitne pomoći isto bio u šoku zbog prometne nesreće te pretpostavlja da se tako ponašao u afektu te da je zbog toga došlo do ovog prekršaja. Svjedok nadalje iskazuje da je dugogodišnji profesionalni vozač kamiona, još od 1989., te usprkos dugogodišnjem stažu nije do sada imao sličnih prometnih nesreća. Okrivljenik nije imao pitanja niti primjedbi na iskaz ispitanog svjedoka.

3.3. Svjedok ŽĐ je iskazao da se sjećao događaja od 15. srpnja 2025. jer je tada kao medicinski tehničar bio u stražnjem dijelu kola hitne pomoći kojima je upravljao okrivljenik, jer je nadzirao pacijenta koji je imao simptome moždanog udara, te ga je bilo potrebno što prije dovesti u bolnicu. Samu dinamiku prometne nesreće nije mogao opisati, jer to nije mogao vidjeti, ali je osjetio u jednom trenutku da kola hitne pomoći klize nakon čega je došlo do sudara u kojem trenutku je odmah bio pored pacijenta kako bi spriječio da se on dodatno ozlijedi, ali iz toga razloga je on udario u jednu policu i unutrašnji dio kabine vozila pri čemu je zadobio natučenja. Nije mogao reći da je nakon prometne nesreće okrivljenik na bilo koji način remetio javni red i mir jer je nakon prometne nesreće razgovarao sa vozačem teretnog vozila u koji su udarila kola hitne pomoći, ali nije vidio da bi ga fizički napao te da bi iz toga napada proizašle ozlijede vozača teretnog vozila. Na mjestu prometne nesreće ostao je sve do dolaska djelatnika policije. U trenutku prometne nesreće tamo su bili vozač kamiona, vozač kola hitne pomoći, on i liječnik, a tek nakon nekoliko minuta su došli i djelatnici betonare i još ljudi koji su se skupili oko njih. Bilo im je cilju da što prije na mjesto događaja dođu druga kola hitne pomoći kako bi pacijenta mogli prevesti u bolnicu, a ne raspravljati sa tim drugim osobama vezano za samo prometnu nesreću i uzrok nastanka iste. Okrivljenik nije imao pitanja niti primjedbi na iskaz ispitanog svjedoka.

3.4. Svjedok OĐ je iskazao da se sjećao događaja od 15. srpnja 2025. jer je tog dana oko 14.30 sati bio u blizini ulaza u betonaru koja se nalazi na Sisačkoj cesti, jer je kao vozač kamiona prethodno tamo bio zbog posla te se nalazio uz samu prometnicu i vidio je da jedan vozač kamiona koji se kretao Sisačkom cestom skreće u dvorište betonare, a kako se u tom trenutku vozilo hitne pomoći koje je imalo upaljene svjetlosne signale vozi većom brzinom prometnom trakom koja je bila namijenjena za kretanje vozila iz suprotnog smjera, jer je u prometnoj traci u kojoj se nalazio kamion bilo još i drugih vozila, te kako je kamion bio u fazi skretanja i lijevo prema dvorištu došlo je do prometne nesreće na način da su kola hitne pomoći naletjela na prednji lijevi bočni dio kamiona, u predjelu gdje se nalazi kabina vozača. Nakon prometne nesreće vozač hitne pomoći je izašao iz vozila, te prišao kabini u kojoj se nalazio vozač kamiona te je vidio da ga je izvukao iz kabine, s time da je prethodno došlo do verbalnog sukoba između njih odnosno čuo je viku i galamu ali ne može ponoviti kojim riječima je tko od njih vikao, ali je vidio da je vozač hitne pomoći udario vozača kamiona rukom u predjelu tijela. Kada je to vidio prišao im je kako bi ih razdvojio i na taj način spriječio daljnji sukob. Pri tome nije primijetio da bi bilo koji od sudionika od sukoba imali vidljive ozljede ili da bi im bila oštećena odjeća i slično. Okrivljenik nije imao pitanja niti primjedbi na iskaz ispitanog svjedoka.

3.5. U dokaznom postupku sudac je pročitao obavijest iz članka 109a. Prekršajnog zakona, zapisnike o ispitivanju svjedoka FĐ, UĐ i OĐ, liječničko izvješće za FĐ i izvod iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske za okrivljenika iz kojeg je vidljivo da okrivljenik nije pravomoćno prekršajno osuđivan unazad tri godine.

4. Analizirajući obranu okrivljenika i iskaze ispitanih svjedoka, te dovodeći ih u međusobnu vezu, sudac smatra nedvojbeno utvrđenim da je 15. srpnja 2025. u 14.30 sati u Zagrebu, na Sisačkoj cesti u blizini raskrižja sa Mrkšinom ulicom, kod ulaza u betonaru došlo do prometne nesreće u kojoj su sudjelovali vozilo hitne medicinske pomoći kojim je upravljao okrivljenik DĐ i teretnog vozila kojim je upravljao FĐ. Sporne činjenice da li je nakon sudara okrivljenik vikom i tučom remetio javni red i mir na javnom mjestu sudac je utvrđivao u dokaznom postupku. Sudac nije prihvatio dio obrane okrivljenika u kojem poriče da bi nakon prometne nesreće vikao na vozača teretnog vozila i udarao ga rukom po leđima, jer se vozač teretnog vozila nalazio u kabini koja je povišena u odnosu na razinu ceste na kojoj se nalazio okrivljenik, ocijenivši u tom dijelu njegovu obranu neosnovanom i suprotnu iskazima svjedoka FĐ i BĐ. Naime, iz iskaza svjedoka FĐ proizlazi da je okrivljenik nakon sudara prišao teretnom vozilu u kojem se nalazio i vikao na njega riječima: „Idiote jedan, ubio si čovjeka“, nakon čega ga je na silu izvukao iz kabine teretnog vozila i nekoliko puta ga udario rukama u predjelu leđa, a takva dinamika događaja proizlazi i iz iskaza svjedoka BĐ, koji je bio očevidac događaja, te koji je vidio da je okrivljenik nakon sudara prišao kabini teretnog vozila i iz nje izvukao vozača teretnog vozila nakon čega ga je udarao rukom u predjelu tijela, a čemu je prethodio verbalni sukob okrivljenika i vozača teretnog vozila, što zna , jer je čuo viku i galamu. Sudac je iskaze svjedoka FĐ i BĐ ocijenio vjerodostojnima, jer su oba svjedoka iskazivala životno, logično i uvjerljivo i detaljno su opisali odlučne činjenice potrebne za utvrđivanje prekršaja, da je okrivljenik na javnom mjestu – ulici, kako mu je to optužnim prijedlogom i stavljeno na teret, nakon prometne nesreće na FĐ vikao riječima: „Idiote jedan“, nakon čega ga je rukom nekoliko puta udario po leđima, a takvo ponašanje okrivl jenika je kod ostalih sudionika prometne nesreće i prolaznika izazvalo osjećaj uznemirenosti. Da je okrivljenik fizički napao FĐ proizlazi i iz liječničkog izvješća za FĐ, jer se prilikom liječničkog pregleda, neposredno nakon događaja, žalio na bolnost u predjelu kralježnice između lopatica jer ga je vozač vozila hitne pomoći dva ili tri puta udario šakom u leđa, te je bio i verbalno napadnut, zbog čega je bio vidno uznemiren, ali nisu utvrđeni vidljivi hematomi. Sudac nije prihvatio iskaze svjedoka UĐ i ŽĐ, budući su oba svjedoka opisivala dinamiku prometne nesreće, a nakon prometne nesreće nisu vidjeli da bi okrivljenik na bilo koji način remetio javni red i mir, jer su bili zaokupljeni organizacijom prijevoza pacijenta koji je bio kolima hitne pomoći i kojeg je trebalo što prije zbrinuti u bolnici zbog njegovog zdravstvenog stanja. Nedvojbeno je utvrđeno da je između okrivljenika i FĐ došlo do nesuglasica vezanih uz prometnu nesreću u kojoj su sudjelovali kao vozači oštećenih vozila, a što je rezultiralo vikom i galamom okrivljenika i fizičkim napadom okrivljenika na FĐ, a posljedično do remećenja javnog reda i mira na javnom mjestu.

5. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj uzajamnoj povezanosti, ovaj Sud, temeljem slobodne ocjene dokaza i postojanja činjenica, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, smatra da je nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, odnosno da je navedene zgode na parkiralištu trgovine Konzum u Zagrebu, Sisačka 2, na način da je narušavao javni red i mir prolazećih građana, nakon što je sudjelovao u prometnoj nesreći, na način da je prišao drugom sudioniku prometne nesreće FĐ na kojeg je vikao riječima: „Idiote jedan“ a zatim je fizički nasrnuo na njega i rukom ga nekoliko puta udario u predjelu leđa, što su vidjeli prolazeći građani i ostali sudionici prometne nesreće i što je kod njih izazvalo osjećaj uznemirenosti, te je takvo ponašanje okrivljenika za posljedicu imalo uznemiravanje građana, te samim time i remećenje javnog reda i mira, čime su ispunjena bitna obilježja djela prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Ponašanje okrivljenika predmetne zgode bilo agresivno i uznemirujuće, a samo mjesto počinjenja prekršaja na kojem su se nalazili drugi sudionici prometne nesreće i prolazeći građani koji su se uznemirili, čini ovakvo ponašanje okrivljenika neprimjerenim. Naime, sudac smatra da opisano ponašanje okrivljenika znatno odstupa od uobičajenih normi pristojnog ponašanja, te ga je stoga proglasio krivim za navedeni prekršaj i izrekao mu novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, okolnostima počinjenja prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika.

5.1. Sudac je na temelju provedenog postupka precizirao optužni prijedlog te iz njega ispustio da bi okrivljenik FĐ udario zatvorenim dlanovima ruku, jer to nije nedvojbeno utvrđeno tijekom postupka, već samo da je okrivljenik rukom udario FĐ nekoliko puta u predjelu leđa.

6. Prilikom odmjeravanja kazne sudac je kao olakotnu okolnost cijenio dosadašnju neosuđivanost okrivljenika i okolnosti počinjenja prekršaja, odnosno činjenicu da je nakon prometne nesreće bio u šoku i da je reagirao impulsivno, dok otegotnih okolnosti nije našao, pa je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u zakonom propisanom minimumu novčane kazne, budući je za prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisana novčana kazna od 300,00 do 2.000,00 eura ili kazna zatvora do 30 dana, smatrajući da će se i ovako izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja i okrivljenika ubuduće odvratiti od vršenja ovakvih i sličnih prekršaja. Sud je u konkretnom slučaju na okrivljenika primijenio odredbu članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, na način da mu je omogućio da plaćanjem dvije trećine izrečene novčane kazne ista bude smatrana plaćenom u cijelosti.

7. Na temelju u izreci citiranih propisa, s obzirom na to da je okrivljenik proglašen krivim, obvezna je naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a visina paušalnog iznosa troškova postupka primjerena je složenosti, trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika. U presudi je visina troškova izražena u eurima sukladno članku 42. i 92. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22. i 88/22.) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2023..

U Zagrebu 4. svibnja 2025.

Zapisničar

Sudac

Monika Golub

Kornelija Adamec

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od osam dana od primitka presude. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Novom Zagrebu, Turinina 3, u dva istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Dostavna naredba:

1. Okrivljeniku DĐ, [adresa],

2. Tužitelju VI. Policijska postaja Zagreb,

3. Pismohrana.