REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: 18 Kž-432/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Dijane Grancarić, kao predsjednice vijeća, te Sandre Radanović i Ivana Markovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Horvat, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog SČ, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj K-1114/2024 od 16. travnja 2025., temeljem čl. 474. a. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj 4. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci, kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Rijeci je temeljem čl. 453. toč. 3. ZKP/08 okrivljenika SČ oslobodio od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po st. 3. KZ/11.

1.1. Na temelju čl. 149. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelju padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 467. toč. 3. u svezi čl. 470. st. 2. ZKP/08), s prijedlogom da županijski sud kao drugostupanjski sud prihvati žalbu, te preinači pobijanu presudu u pravcu žalbenih navoda.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetniku u Zadru na dužno razgledanje, a sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08.

5. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelj problematizira pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći kako zaključak koji je iznio prvostupanjski sud u pogledu razloga za donošenje oslobađajuće presude ne slijedi iz provedenih dokaza. U suštini žalitelj samo drugačije analizira provedene dokaze, odnosno iskaze svjedoka BČ, koji je prenio oštećeniku MČ riječi koje mu je uputio okrivljenik i tumači ih na sebi subjektivan način, međutim isti svojim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja jer je ono pravilno i potpuno utvrđeno glede kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 za koje je okrivljenik oslobođen od optužbe.

5.1. Naime, takvim žalbenim navodima državni odvjetnik nije s uspjehom osporio utvrđenja prvostupanjskog suda koji je za svoju odluku dao jasne, argumentirane, provjerljive i logične razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, nakon što je prvostupanjski sud analizirao sve provedene dokaze, te iste dovedu u vezu sa obranom okrivljenika, s pravom je zaključio kako nije na nedvojben način utvrđeno da je okrivljenik počinio kazneno djelo prijetnje na štetu oštećenika MČ, na način kako mu se to stavlja na teret u činjeničnom opisu izreke presude. Ovo stoga što je obrana okrivljenika u kojoj poriče počinjenje kaznenog djela, a u kojoj okolnosno opisuje nesuglasice koje u vrijeme počinjenja djela postojale između njega oštećenika MČ, koji mu je sin, ničim nije dovedena u sumnju. Pri tome se ističe da nije sporno da između okrivljenika i oštećenika postoji sukob oko imovinsko pravnih odnosa, te su njihovi međuljudski odnosi poremećeni, a u istoj kući gdje živi okrivljenik, a u zasebnom stanu kuće da stanuje kćerka oštećenika, odnosno unuka okrivljenika.

5.2. Naime, iz iskaza oštećenima MČ, sina okrivljenika, proizlazi kako mu je svjedok BČ doista i prenio one riječi za koje je taj svjedok iskazao da mu je rekao okrivljenik, međutim, prema samom iskazu oštećenika, prijetnju okrivljenika u odnosu na njega, kako će ga ubiti, putem svjedoka BČ, koji je prenio poruku, za koju je sam naveo da je izrečena u ljutnji i afektu, oštećenik očito nije ozbiljno shvatio i očito kod njega nije izazvala strah ili uznemirenost. Uzimajući u obzir objektivne okolnosti po kojim je prijetnja navodno uopćena, putem posrednika, na način kako ju je svjedok BČ prezentirao, ista po ocjeni ovog vijeća nije ni mogla biti ozbiljno shvaćena od strane oštećenika i kod njega izazvati strah za život, a kako to detaljno obrazlaže prvostupanjski sud na str. 5-7 obrazloženja pobijane presude, koje razloge u cijelosti prihvaća i ovo vijeće i na njih upućuje žalitelja. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda nije doveden u sumnju žalbenim navodima državnog odvjetnika.

7. Prema tome, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da nije dokazano da bi okrivljenik kritične prigode, postupio na način kako ga se tereti u činjeničnom opisu izreke presude, slijedom čega je isti oslobođen od optužbe u odnosu na kazneno djelo iz čl. 139. st.3 i 2. KZ/11 za koje se tereti predmetnom optužnicom.

8. Dakle, žalitelj svojim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja jer je ono pravilno i potpuno utvrđeno glede kaznenog djela za koje je okrivljenik oslobođen od optužbe, jer nije na nedvojben način dokazano ni utvrđeno da je okrivljenik kritične prigode prijetio smrću oštećeniku MČ.

9. Budući da žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a postupajući sukladno odredbi čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 nisu utvrđene preostale povrede kaznenog postupka, niti povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, temeljem čl. 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zadru 4. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Grancarić