REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: 18 Kž-496/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Dijane Grancarić, kao predsjednice vijeća, te Sandre Radanović i Hrvoja Viskovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Horvat, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog UH, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru broj K-24/2021 od 23. prosinca 2024., temeljem čl. 474. a. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj 4. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru, kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Zlataru je pod toč. I. na temelju čl. 544. st. 1. ZKP/08 stavio izvan snage kazneni nalog Općinskog suda u Zlataru K-406/2020- 4 od 15. prosinca 2020.

1.1. Pod toč. II. pobijane presude, prvostupanjski sud je temeljem čl. 453. toč. 3. ZKP/08 okrivljenika UH oslobodio od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisanim i kažnjivim po članku 139. stavku 2. KZ/11.

1.2. Na temelju članka 158. stavak 3. ZKP/08. upućuje se oštećenica FH iz [adresa]., da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici.

1.3. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08. troškovi ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada braniteljice padaju na teret proračunskih sredstava suda.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 u svezi čl. 467. toč. 1. ZKP/08), povrede kaznenog zakona (čl.469. toč. 4. ZKP/08 u svezi čl. 467. toč. 2. ZKP/08), pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 470. st. ZKP/08 u svezi čl. 467. toč. 3. ZKP/08), s prijedlogom da županijski sud kao drugostupanjski sud prihvati žalbu, ukine pobijanu presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje pred drugog suca.

3. Odgovor na žalbu je podnio je okrivljenik putem braniteljice Romine Štaba, odvjetnice u Varaždinu, te predlaže odbiti žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetniku u Zadru na dužno razgledanje, a sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08.

5. Državni odvjetnik u žalbi navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, koju vidi u činjenici da je sud u konkretnom slučaju postupao po odredbama "najnovijeg" Kaznenog zakona, dakle uključujući izmjene "NN" br. 36/24, a da u obrazloženju nigdje ne navodi iz kojeg razloga postupa na takav način, s obzirom da se inkriminirani događaj dogodio 23. listopada 2020, te u činjenici da je prvostupanjski sud omaškom naveo pogrešan broj spisa, odnosno umjesto spisa poslovni broj K-388/2020 pogrešno je navedeno da se radi o spisu poslovnog broja K-388/2022. Međutim, u odnosu na ovu žalbenu osnovu, treba istači da žalitelj kroz istu problematizira pogrešno utvrđeno činjenični stanje, o čemu će biti riječi u daljnjem tekstu ove odluke.

5.1. U pravu je državni odvjetnik kada ističe da se prvostupanjski sud u uvodu presude pozvao na odredbe Kaznenog zakona objavljene u "Narodnim novinama" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24. Naime, inkriminirani događaj je od 23. listopada 2020. kada je na snazi bio Kazneni zakon "Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, te nije sporno da se sve kasnije izmjene i dopune Kaznenog zakona ne odnose na odredbe navedenog kaznenog djela prijetnje, pa stoga sama činjenica da su u uvodu presude očito omaškom navedene i izmjene i dopune KZ/11 objavljene nakon inkriminacije, pored navedene činjenice da nikakvih izmjena nije bilo u pogledu odredbe čl. 139. st. 2. KZ/11, ne čini istaknutu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju upire državni odvjetnik.

5.2. Također, činjenica da je prvostupanjski sud u obrazloženju presude pogrešno naveo poslovni broj spisa predmeta K-388/2022 umjesto poslovnog broja spisa predmeta K-388/2020, ne čini istaknuti bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, jer je evidentno da se radi o očitoj omašci u pisanju.

5.3. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a suprotno navodima žalbe, nema proturječnosti između izreke i obrazloženja presude, jer su sve odlučne činjenice jasno i logično određene i istim modalitetom sukladno obrazložene, kao i dokazi na kojima se one temelje, a druga je stvar što ih žalitelja kao takve ne prihvaća te ih vidi proturječnim i tumači na sebi prihvatljiv subjektivan način, zbog čega istaknuta bitna povreda nije ostvarena.

5.4. Stoga, nije osnovana žalba zbog bitnih povreda odredaba kaznenog povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. Pobijana presuda je u tom dijelu ispitana i u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 i nije utvrđeno da bi u istoj bila potvrđena ijedna od povreda odredaba kaznenog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti, a također na štetu okrivljenika nije povrijeđen kazneni zakon.

6. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, žalitelj problematizira pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći kako zaključak koji je iznio prvostupanjski sud u pogledu razloga za donošenje oslobađajuće presude ne slijedi iz provedenih dokaza. U suštini žalitelj samo drugačije analizira provedene dokaze, odnosno iskaze saslušane oštećenice FH i kćeri oštećenice DH, koja je saslušana u svojstvu svjedoka i tumači ih na sebi subjektivan način, međutim isti svojim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja jer je ono pravilno i potpuno utvrđeno glede kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. KZ/11 za koje je okrivljenik oslobođen od optužbe.

6.1. Naime, takvim žalbenim navodima državni odvjetnik nije s uspjehom osporio utvrđenja prvostupanjskog suda koji je za svoju odluku dao jasne, argumentirane, provjerljive i logične razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, nakon što je prvostupanjski sud analizirao sve provedene dokaze, te iste dovedu u vezu sa obranom okrivljenika, s pravom je zaključio kako nije na nedvojben način utvrđeno da je okrivljenik počinio kazneno djelo prijetnje na štetu oštećenice FH, na način kako mu se to stavlja na teret u činjeničnom opisu izreke presude. Ovo stoga što je obrana okrivljenika u kojoj poriče počinjenje kaznenog djela, a u kojoj okolnosno opisuje nesuglasice koje u vrijeme počinjenja djela postojale između njega i oštećenice FH, ničim nije dovedena u sumnju.

6.2. Iako su oštećenica FH i svjedokinja TH iskazivale da je okrivljenik kritične prigode uputio inkriminirane riječi prijetnje oštećenici, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su njihovi iskazi u pojedinim dijelovima različiti i kontradiktorni, te je sud dao jasne razloge iz kojih njihove iskaze ne prihvaća kao uvjerljive i vjerodostojne, a koje razloge prihvaća i ovo vijeće te na njih upućuje žalitelja. Također, prvostupanjski sud je dao jasne i valjane razloge iz kojih prihvaća obranu okrivljenika kao uvjerljivu, te istinitu, te smatra da, uzimajući u obzir cjelokupnu dinamiku događaja, te analizu svih prevedenih dokaza, ne može se zaključiti da bi kritične prigode okrivljenik svojim sveukupnim ponašanjem postupao upravo s namjerom da oštećenici uputi ozbiljne prijetnje.

6.3. Činjenica da je okrivljenik osuđen zbog kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 1. KZ/11 počinjenog iste prigode, ne upućuje na zaključak da bi isti počinio kazneno djelo prijetnje, kako to tvrdi državni odvjetnik.

6.4. Prema tome, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da nije dokazano da bi okrivljenik kritične prigode, postupio na način kako ga se tereti u činjeničnom opisu izreke presude, slijedom čega je isti oslobođen od optužbe u odnosu na kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. KZ/11 za koje se tereti predmetnom optužnicom.

7. Dakle, žalitelj svojim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja jer je ono pravilno i potpuno utvrđeno glede kaznenog djela za koje je okrivljenik oslobođen od optužbe, jer nije na nedvojben način dokazano ni utvrđeno da je okrivljenik kritične prigode, zaprijetio smrću oštećenici FH. Stoga nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, niti zbog povrede kaznenog zakona.

8. Budući da žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a postupajući sukladno odredbi čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 nisu utvrđene preostale povrede kaznenog postupka, niti povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, temeljem čl. 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zadru 4. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Grancarić