Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ovr-515/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vesni Žulj, sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja H-Abduco d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB 13667298928, protiv ovršenice ĆO, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tonko Bralić, odvjetnik u Novigradu, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Ovr-254/2021-18 od 25. siječnja 2023., dana 30. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba ovršenice, i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Ovr-254/2021-18 od 25. siječnja 2023.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe podnesen kod ovog suda 12. travnja 2022., kao neosnovan.
2. Rješenje suda prvog stupnja pobija žalbom ovršenica zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja propisanih odredbama propisanih odredbom članka 353. stavka 1. točaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje na odgovarajući način na temelju odredbe članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020. i 114/2022. - dalje: OZ) s prijedlogom drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu i ukinuti pobijano rješenje i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, ili preinačiti pobijano rješenje, i prihvatiti prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe uz nadoknadu troškova žalbe.
3. Žalba je neosnovana.
4. Polazeći od utvrđenja da je rješenjem o ovrsi poslovni broj: Ovr-254/21-3 od 26. svibnja 2021. određena ovrha na temelju ovršne isprave - Ugovora o kreditu broj 011-59/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 7. veljače 2006. solemniziranog od strane javnog bilježnika Ilinke Lisonek pod brojem OV-302/2006 9. veljače 2006., na nekretnini ovršenice, radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja, a na temelju prijedloga za ovrhu podnesenog sudu 19. svibnja 2021. , da je ovršenica je na ročištu održanom 12. travnja 2022. podnijela prijedlog za odgodu predmetne ovrhe iz razloga ekonomičnosti postupka, a budući da je pred istim sudom pokrenuta parnica radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom (pod posl. brojem P-619/21), i to do okončanja navedene parnice te ujedno ističući da je predmetna nekretnina jedina nekretnina u vlasništvu ovršenice u kojoj ovršenica živi pa da bi daljnjom provedbom ovrhe istoj nastala nenadoknadiva šteta , sud prvog stupnja je zaključio kako je ovršenica pokretanjem parnice radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom dokazala jedan od razloga propisan člankom 65. stavkom 1. toč. 5. OZ, ali da nije ničim učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da bi odgoda ovrhe bila potrebna radi sprječavanja nasilja, dakle, pretpostavku koja mora biti ispunjena da bi sud mogao eventualno odgoditi predmetnu ovrhe, a da u konkretnom slučaju ne postoji suglasnost stranaka za odgodom ovrhe iz članka 69. OZ, zbog čega je prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe, odbio kao neosnovan.
5. Ispitujući pobijano rješenje utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu odredbom članka 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu određeno upire žaliteljica u žalbi. Pobijano rješenje sadrži jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava i rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati. Jednako tako, nisu ostvarene niti bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP u vezi s odredbom članka 21. stavka 1. ZPP).
6. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja pravilno je primijenio odredbu članka 65. stavka 1. točke 5. OZ, kada je odbio prijedlog za odgodu predmetne ovrhe.
7. Neosnovano je (i) isticanje prigovora prava na poštovanje doma u smislu odredbe članka 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine – Međunarodni ugovor, br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05 i 1/06 – dalje; Konvencija).
8. Na žalbene navode valja odgovoriti kako se svakoj stranci u postupku koja je istaknula prigovor prava na poštovanje doma mora omogućiti da sud ocijeni razmjernost i razumnost takve predložene mjere. Drugim riječima, na sudovima je, da ispitaju razmjernost i nužnost miješanja te, polazeći od okolnosti konkretnog slučaja, ocijene može li se miješanje u pravo na dom opravdati razlozima javnog interesa odnosno postoji li za njega prijeka društvena potreba (u tom smislu Ustavni sud Republike Hrvatske, primjerice u odlukama: broj U-III-2073/2010 od 4. ožujka 2014. i U-III-5917/2013 od 23. svibnja 2014.) Međutim, navedena stajališta nisu apsolutno primjenjiva u slučajevima u kojima je druga stranka u ovršnom postupku privatna fizička ili pravna osoba. Ovo zato jer su u takvim slučajevima mehanizmi vaganja suprotstavljenih privatnih interesa stranaka u pravilu već utjelovljeni u domaćem zakonodavstvu koje propisuje odgovarajuće pravne lijekove i postupke koje je privatna osoba dužna poduzeti odnosno pokrenuti radi zaštite prava na dom (predmeti Europskog suda za ljudska prava, u daljnjem tekstu: ESLJP, Vrzić protiv Hrvatske, br. 43777/13, § 67., presuda od 12. srpnja 2016. i F.J.M. protiv Ujedinjenog Kraljevstva, br. 76202/16, §§ 37. - 40., odluka od 6. studenoga 2018.). Stoga u takvom postupku nije nužno da sud važe te interese.
9. U ovom slučaju, ovrhovoditelj je privatna pravna osoba, čija je tražbina osigurana založnim pravom na nekretnini u vlasništvu ovršenice, pravne sljednice iza pokojnog supruga koji je kao založni dužnik pristao da se tražbina kreditora (prednika ovrhovoditelja) može namiriti prodajom založene nekretnine čime su ovršenica i njezin pravni prednik, njezin suprug, bili svjesni mogućnosti pokretanja ovršnog postupka ako taj kredit ne otplati (predmeti ESLJP: Vrzić protiv Hrvatske, §§ 68. i Frlan protiv Hrvatske, br. 2545/14, § 32. i 33., odluka od 20. rujna 2016.).
10. Slijedom prethodno izloženog, sud prvog stupnja pravilno je prijedlog za odgodu ovrhe odbio kao neosnovan i za svoju je odluku dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, a koja žalbenim navodima, iz prethodno izloženih razloga, nije dovedena u pitanje.
11. Zbog izloženog, a kako je na pravilno utvrđene činjenice materijalno pravo pravilno primijenjeno, valjalo je na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP, u vezi s odredbom članka 21. stavka 1. OZ, žalbu ovršenice, odbiti kao neosnovanu, i pobijano rješenje suda prvog stupnja, potvrditi.
U Zagrebu 30. travnja 2026.
Sutkinja
Vesna Žulj
