REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-4866/2024-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga Suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Ivane Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Xcharger technologies, d.o.o. Zagreb, Ulica Elize Gerner 6, OIB: 41645302306, kojeg zastupa Sanja Pola Katavić iz Zadra, Grge Novaka 25, stečajna upraviteljica, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43, OIB 18683136487, zastupanog po II, službenoj osobi, radi osiguranja naplate, 30. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-415-01/24-01/121, URBROJ: 513-04-24-3 od 27. rujna 2024.
Poništava se rješenje Ministarstva financija, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Črnomerec, KLASA: UP/I-415-02/24-09/18, URBROJ: 513-07-01- 02-24-02 od 6. veljače 2024.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 1.250,00 EUR (tisuću dvjesto pedeset eura) u roku od trideset dana.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-415-01/24-01/121, URBROJ: 513- 04-24-3 od 27. rujna 2024. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Ministarstva financija, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Črnomerec KLASA: UP/I -415-02/24- 09/18, URBROJ: 513-07-01-02-24-02 od 6. veljače 2024. Navedenim prvostupanjskim rješenjem, u cilju osiguranja naplate poreznih obveza i drugih javnih davanja, tužitelju se zabranjuje raspolaganje svim novčani sredstvima koje ima, i koja će tek pristići, po svim njegovim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama zbog ne postupanja po pozivu od 24. siječnja 2024., odnosno zbog toga što poreznom tijelu nije predočio vjerodostojnu dokumentaciju iz koje bi se moglo utvrditi da su usluge, zaračunate na izdanim računima kupcima, ujedno i obavljene (točka 1.), nalaže se Financijskoj agenciji da izda nalog svim bankama da tužitelju ili trećoj osobi, po nalogu tužitelja, zabrani raspolaganje njegovim novčanim sredstvima koja se nalaze i koja će tek pristići, po svim računima i oročenim novčanim sredstvima prema osobnom identifikacijskom broju tužitelja (točka 2.) i određuje se trajanje izrečene mjere osiguranja do proteka 15 dana od dana nastupanja uvjeta za ovrhu (točka 3.), uz isključenje odgodnog učinka žalbe (točka 4.).
2. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da su pobijana rješenja tuženika nezakonita. Ističe da se mjere osiguranja mogu izreći samo u kontekstu postojanja vjerojatnosti da porezni obveznik onemogući naplatu određenog (nedospjelog) iznosa poreza. Protiv tužitelja nije se vodio nikakav ovršni ili kakav drugi porezni/upravni postupak te nije postojala nikakva porezna/novčana obveza tužitelja prema tuženiku. Također, tužitelj u trenutku podnošenja tužbe na svojim transakcijskim računima ima novčana sredstva u iznosu od gotovo 97.000,00 EUR, a potraživanje tuženika je manje od 4.000,00 EUR. Predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.
3. Tuženik se u odgovoru na tužbu poziva na razloge iznijete u obrazloženju osporavanog rješenja te ukazuje na činjenice utvrđene u upravnom postupku i predlaže tužbu odbiti.
4. Tijekom upravnog spora izvršen je uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika te je održana rasprava.
5. Tijekom spora, na dan 31. prosinca 2025. otvoren je skraćeni stečajni postupak nad tužiteljem (rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, broj St -2557/2024 od 31. prosinca 2025.). Za stečajnog upravitelja određena je Sanja Pola Katavić, koja je ovlaštena zastupati tužitelja, dok punomoć izdana od strane stečajnog dužnika prestaje (članak 37. Zakona o upravnim sporovima, "Narodne novine" broj 36/24; dalje: ZUS). Tužitelj nije brisan iz sudskog registra već će brisanje biti provedeno po pravomoćnosti tog rješenja, a ono nije pravomoćno u trenutku donošenja ove presude, budući da je izjavljena žalba protiv rješenja o otvaranju predmetnog stečajnog postupka. Sve navedeno je razvidno iz javno dostupnih podataka e - Oglasne ploče sudova.
6. Odredbom članka 171. stavka 1. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20 i 114/22; dalje: OPZ) propisano je da ako porezno tijelo u tijeku postupka dokaže da postoji vjerojatnost da porezni obveznik ili porezni jamac onemogući naplatu još nedospjelog iznosa poreza, mogu se poduzeti mjere za osiguranje naplate. Stavkom 2. istog članka propisano je da se mjere osiguranja naplate sastoje u zabrani raspolaganja novčanim sredstvima na računima poreznog obveznika, u popisu pokretnina, tražbina i drugih imovinskih prava, zabrani raspolaganja tražbinama poreznog obveznika, oduzimanjem pokretnina i predbilježbi založnog prava na nekretnini. Stavkom 3. istog članka propisano je da se mjere osiguranja naplate iz stavka 2. tog članka mogu poduzeti radi naplate neutvrđenog iznosa porezne obveze čim je pokrenut postupak utvrđivanja ako porezno tijelo dokaže vjerojatnost da bi porezni obveznik mogao onemogućiti naplatu. Stavkom 4. istog članka propisano je da se mjere osiguranja naplate iz stavka 2. tog članka mogu poduzeti radi naplate neutvrđenog iznosa porezne obveze ako poduzetnik ne vodi poslovne knjige ili ne dostavlja porezne prijave.
7. Prema podacima spisa predmeta, prvostupanjsko rješenje od 6. veljače 2024. doneseno je pozivom na odredbu članka 171. OPZ-a jer tužitelj po pozivu od 24. siječnja 2024. nije dostavio traženu (vjerodostojnu) dokumentaciju iz koje bi se moglo utvrditi da su usluge, koje je tužitelj zaračunao kupcima na izdanim računima, doista i obavljene. Stoga su se, prema ocjeni poreznog tijela, stekli uvjeti za poduzimanje mjere osiguranja naplate zabranom raspolaganja novčanim sredstvima koje tužitelj ima na računu kod banke, odnosno koja će priteći račun tužitelja. Osporavanim rješenjem tuženika od 27. rujna 2024. žalba tužitelja je odbijena.
8. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjima povrijeđen je zakon na štetu tužitelja. Iako nije sporna mogućnost određivanja mjere osiguranja radi naplate neutvrđenog iznosa porezne obveze, iz rješenja o osiguranju u smislu članka 171. stavak 4. OPZ-a mora biti, barem, vidljivo radi naplate koje porezne obveze (poreza na dobit, poreza na dodanu vrijednost i/ili neke druge porezne obveze) je određena mjera osiguranja i na koji način je tražena dokumentacija od tužitelja vezana, odnosno relevantna za tu poreznu obvezu. U konkretnom slučaju, iz osporenih rješenja ne može se uopće utvrditi zbog naplate koje porezne obveze su određene mjere osiguranja i na koji način je tražena dokumentacija relevantna za njezino utvrđenje. U takvoj situaciji, proizlazilo bi da porezno tijelo u slučaju izostanka ili nedostavljanja bilo kakve dokumentacije, neovisno o tome postoji li ikakva poveznica te dokumentacije s nekom poreznom obvezom, može odrediti mjeru osiguranja. Spisu predmeta ne prileži obavijest o pokretanju postupka poreznog nadzora nad tužiteljem ili nekog drugog postupka, nije vidljivo je li se i, ako da, koja porezna obveza utvrđuje i/ili namjerava utvrditi u odnosu na tužitelja. Nadalje, u prvostupanjskom rješenju nema obrazloženog i konkretnog navoda o tome vodi li tužitelj poslovne knjige i podnosi li porezne prijave, dok se navod drugostupanjskog tijela o nepodnošenju poreznih prijava ne ukazuje osnovanim (tužitelj je priložio rješenje o ovrsi Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-415-02/2024-001/08618, URBROJ: 513-007-01/2024-01 od 7. lipnja 2024., iz kojeg proizlazi da je podnio prijavu poreza na dobit za 2023.). Uz navedeno, u odnosu na dostavljenu dokumentaciju na engleskom jeziku sud ukazuje na članak 6. stavak 5. i 6. OPZ-a kojim je propisano da ako porezni obveznik predaje ispravu na stranom jeziku i pismu koje nije u službenoj uporabi kod poreznog tijela, porezno tijelo odredit će rok u kojem će porezni obveznik dostaviti ovjereni prijevod isprave na hrvatski jezik i latinično pismo, a ako porezni obveznik ne dostavi ovjereni prijevod iz stavka 5. tog članka u određenom roku, porezno tijelo prevest će isprave o trošku poreznog obveznika. Stoga, u konkretnom slučaju sud nije mogao zaključiti da su se ispunili uvjeti za primjenu mjere osiguranja naplate iz prethodno citiranog članka 171. OPZ-a, a posebice u smislu članka 171. stavka 4. OPZ-a na koji se poziva prvostupanjsko tijelo.
9. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na članak 117. stavak 1. ZUS -a poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje, zbog čega je odlučeno kao u točki I. izreke.
10. Pod točkom II. izreke sud je odlučio isključivo o zahtjevu za naknadu troška postavljenom u tužbi od strane (u tom trenutku) ovlaštenog zastupnika tužitelja. S obzirom da je tužitelj uspio u sporu, sud je prihvatio osnovanim zahtjev za naknadu troška sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 eura, uvećano za PDV-e, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a u svezi Tbr. 27. toč. 1., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa). Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke.
11. O zahtjevu za naknadu troška postavljenom od strane (u tom trenutku) neovlaštenog zastupnika tužitelja (rasprava od 5. ožujka 2026.), sud će donijeti posebnu odluku.
U Zagrebu, 30. travnja 2026.
Sudac:
Tomislav Krušlin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. stečajna upraviteljica Sanja Pola Katavić
2. odvjetnica Svjetlana Klobučar – na znanje
3. Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak
