Republika Hrvatska

Općinski sud u Crikvenici

Stalna služba u Rabu

Bobotine 1

51280 Rab

Poslovni broj: P-858/2024.-20.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Rabu, po sucu tog suda Lauri Puljar- Matić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja FC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri d.o.o. iz Rijeke, protiv tuženika ZEKIĆ d.o.o., Blažići 23, Viškovo, OIB: 77940172887, zastupan po punomoćnici Ivani Parša, odvjetnica U Varaždinu, radi proglašenja osiguranja nedopuštenim, nakon zaključenja glavne i javne rasprave održane dana 17. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Draženke Horvat, odvjetnice u Rabu, i zamjenika punomoćnika tuženika Luke Tomulića, odvjetnika u Rabu, dana 30. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Proglašava se postupak osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava određen rješenjem o osiguranju, Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Rabu, posl. br. Ovr-440/2023 od 17. studenoga 2023. nedopuštenim.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročene troškove predmetnog postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od donošenja presude pa do isplate, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

II. Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 7.492,20 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je rješenjem ovog suda posl. br. Ovr-440/2023 od 17. studenoga 2023. određeno osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretninama protivnika osiguranja, ovdje tužitelja, upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] u 40/80 suvlasničkog dijela, te u nekretninama upisanim u 2165 u 40/160 suvlasničkog dijela tužitelja, upisane u k. o. [katastarska općina]. Cit. rješenje ukinuto je rješenjem Županijskog suda u Splitu, posl. br. Gž Ovr-123/2024., od 13. veljače 2024., te je protivnik osiguranja zaključkom posl. br. Ovr-140/2024 od 14. lipnja 2024. upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja predmetnog osiguranja nedopuštenim zbog razloga iz člana 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona (zastarjelo potraživanje predlagatelja osiguranja). Osiguranje je određeno:

- na temelju ovršne isprave – bjanko zadužnice koju je izdao protivnik osiguranja kao jamac platac dana 20.10.2004. i koja je bjanko zadužnica ovjerena dana 20.10.2004. od strane javnog bilježnika Ermine Radić iz [adresa] pod poslovnim brojem: OV-4125/2004 radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja ZEKIĆ d. o. o., Blažići 23, Viškovo, (Općina Viškovo), OIB:77940172887, prema protivniku osiguranja FC, [adresa] ([adresa]) OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 132.722,81 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te

- na temelju ovršne isprave – bjanko zadužnice koju je izdao protivnik osiguranja kao jamac platac dana 27.07.2005. i koja je bjanko zadužnica ovjerena dana 27.07.2005. od strane javnog bilježnika Ermine Radić iz [adresa] pod poslovnim brojem: OV-2803/2005, u preslici izvorne isprave ovjerenoj od strane javnog bilježnika Nansi Kopić iz Pule, Anticova 9/I 22.08.2011. pod poslovnim brojem: OV-10788/11, radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja ZEKIĆ d.o.o., Blažići 23, Viškovo, (Općina Viškovo), OIB:77940172887, prema protivniku osiguranja FC, [adresa] ([adresa]) OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 132.722,81 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Tužitelj u tužbi dalje navodi da je osiguranje određeno na temelju tražbine koje su zastarjele. Naime, prisilno zasnivanje založnog prava određeno je radi tražbine u iznosu od 132.722,81 EUR koja proizlazi iz bjanko zadužnice na kojoj je potpis protivnika osiguranja, ovdje tužitelja ovjeren 20. listopada 2004. , te radi osiguranja tražbine u iznosu od 132.722,81 EUR koja proizlazi iz bjanko zadužnice na kojoj je potpis protivnika osiguranja, ovdje tužitelja ovjeren 27. srpnja 2005. Ističe se i da je rješenje, posl. br. Ovr-440/2023 od 23. studenoga 2023. doneseno radi osiguranja dvije tražbine, svake u iznosu od 132.722,81 EUR, dok je iz samih bjanko zadužnica razvidno da je upisan iznos od 66.361,40 EUR pojedinačno za svaku tražbinu. Tužitelj naglašava da je do donošenja OZ/10 zadužnica predstavljala privatnu ispravu na kojoj je samo javno ovjerovljen potpis izdavatelja zadužnice radi čega nije mogla biti izjednačena s javnobilježničkim aktom pozivom na odredbu čl. 59. st. 1. Zakona o javnom bilježništvu, pa se na takovu zadužnicu ne može primijeniti zastarni rok iz čl. 233. st. 1. ZOO-a, već opći zastarni rok od pet godina propisan odredbom čl. 225. ZOO-a. Navedeno iz razloga što zadužnica do donošenja OZ/10 nije ispunjavala pretpostavke iz čl. 233. st. 1. ZOO-a. Tek nakon donošenja OZ/10 više ne postoji dvojba da je zadužnica kao solemnizirana privatna isprava izjednačena po svojoj pravnoj snazi s javnobilježničkim aktom. Nije sporno da su zadužnice izdane prije 1. siječnja 2011., konkretno 20. listopada 2004. i 27. srpnja 2005., te je na obje potpis tužitelja samo ovjeren, to je nedvojbeno da su njima osigurane tražbine zastarjele, slijedom čega tuženik kao predlagatelj osiguranja nije ovlašten zahtijevati da se prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretninama protivnika osiguranja, ovdje tužitelja, osiguraju tražbine koje su zastarjele. Stoga predlaže donošenje presude kojom će se postupak osiguranja određene citiranim rješenjem o osiguranju proglasiti nedopuštenim.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovanost tužbenog zahtjeva. Navodi da je u prijedlogu za osiguranje je ovdje tuženik omaškom naznačio pogrešan iznos u eurima, dok su iznosi u kunskoj protuvrijednosti iznosa u eurima ispravno naznačeni, s time da će tuženik naznačiti ispravno i iznose u eurima u ponovljenom postupku broj: Ovr-140/2024 ovog suda. Što se tiče prigovora zastare, isti nije osnovan iz razloga što se pred Općinskim sudom u Rijeci, Stalnom službom u Rabu vodio postupak pod poslovnim brojem P -4828/2015 radi pobijanja pravnih radnji dužnika na štetu vjerovnika po tužbi ovdje tuženika protiv ovdje tužitelja kao I-tuženika, njegove supruge kao II-tuženika i njihovog sina kao III-tuženika koji je postupak pravomoćno okončan donošenjem presude u korist ovdje tuženika dana 09.09.2016. godine, koja je postala pravomoćna donošenjem presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj: Gž- 41/2016-6 dana 11.12.2019. godine. U prethodno navedenom parničnom postupku utvrđene su između ostalih tražbina, i tražbine ovdje tuženika prema ovdje tužitelju po zadužnicama radi kojih se vodi postupak osiguranja u predmetu ovog suda posl. broj: Ovr-140/2024, a čime je prekinuta zastara na koju se poziva tužitelj u tužbi te je određeno da pravne radnje ovdje tužitelja gube pravni učinak prema ovdje tuženiku radi namirenja potraživanja ovdje tuženika prema ovdje tužitelju koje između ostalog proizlazi i iz zadužnica temeljem koje je predloženo osiguranje u predmetu ovog suda poslovni broj: Ovr-140/2024. Sukladno članku 241. Zakona o obveznim odnosima zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Nadalje, uz činjenicu da su prethodno opisanim parničnim postupkom utvrđene tražbine upravo po zadužnicama radi koji se vodi postupak osiguranja, ističe da je pokretanjem navedenog parničnog postupka prekinuta zastara naplate potraživanja ovdje tuženika prema ovdje tužitelju po osnovi ukupnog dugovanja ovdje tuženika prema ovdje tužitelju, sve u skladu sa člankom 241. Zakona o obveznim odnosima. Temeljem te pravomoćne presude ovdje tuženik je pokrenuo ovršni postupak na nekretninama ovdje tužitelja koji se vodi pred naslovnim sudom pod poslovnim brojem Ovr- 206/2020 i još uvijek je u tijeku, čime je dalje prekinuta zastara na koju se tužitelj poziva u tužbi.

4. Tijekom dokaznog postupka pročitani su prijedlog za osiguranja od 27.10.2023. sa prilogom zk. izvadaka zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i rješenje o osiguranju ovog suda posl.br. Ovr-440/2023-2 od 17. studenog 2023., bjanko zadužnica ovjerena dana 20.10.2004. od strane javnog bilježnika Ermine Radić iz [adresa] pod poslovnim brojem: OV-4125/2004, bjanko zadužnica ovjerena dana 27.07.2005. od strane javnog bilježnika Ermine Radić iz [adresa] pod poslovnim brojem: OV-2803/2005, u preslici izvorne isprave ovjerenoj od strane javnog bilježnika Nansi Kopić iz Pule, Anticova 9/I 22.08.2011. pod poslovnim brojem:

OV-10788/11, rješenje Županijskog suda u Splitu posl.br. Gž Ovr-123/2024-2 od 14. veljače 2024., zaključak ovog suda posl.br. Ovr-140/2023-3 od 14. lipnja 2024., kopija spisa ovog suda posl.br. Ovr-140/2024 (stari poslovni broj Ovr- 440/2023), spis Općinskog suda u Rabu posl.br. Ovr-212/08, spis Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Rabu posl.br. Pu P-1459/19 (stari poslovni broj P-4828/2015), kopija spisa ovog suda posl.br. Ovr-206/2020, te druga dokumentacija priložena spisu.

5. Ocjenjujući rezultate izvedenih dokaza, u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11. i 148/11. – pročišćeni tekst 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Sporno je da li je nastupila zastara potraživanja tražbine temeljem naprijed navedenih bjanko zadužnice ovjerene dana 20.10.2004. od strane javnog bilježnika Ermine Radić iz F pod poslovnim brojem: OV-4125/2004 i bjanko zadužnice ovjerene dana 27.07.2005. od strane javnog bilježnika Ermine Radić iz [adresa] pod poslovnim brojem: OV-2803/2005.S tim u vezi prethodno je potrebno razriješiti pitanje o roku dospijeća tražbine u bjanko zadužnici.

7. Zastare tražbina iz predmetnih bjanko zadužnica je apstraktna budući iz njih nije vidljiv poslovni odnos iz kojih potječe. Stoga njihovo dospijeće nije moglo nastupiti prije datuma njihovog izdavanja pa zastrani rok počinje teći od dana njihovog izdavanja 20. 10. 2004. odnosno 27.07.2005.

8. U pravu je tužitelj kada tvrdi da u konkretnom slučaju treba primijeniti opći zastrani rok od 5 godina. Naime, na sedmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (7/18) održanoj dana 19.11.2018. doneseno je pravno shvaćanje prema kojem se na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježn ika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. OZ "NN" 139/10) i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 371. ZOO/91. Ovakvo pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske je za niže stupanjske sudove obvezujuće i ovaj sud ga prihvaća u cijelosti.

9. Naime, bjanko zadužnice koje su predmet ovog spora predstavlja privatnu ispravu, na njima je potpis dužnika ovdje tužitelja samo ovjeren kod javnog bilježnika te nisu potvrđene od javnog bilježnika (solimnizirane), pa se s toga na tražbinu iz takve zadužnice primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO).

10. Prema odredbi članka 214. stavak 1. ZOO-a zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a zastara nastupa kada protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze (stavak 2. istog članka).

11. Zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije nešto drugo propisano (članak 215. stavak 1. ZOO-a), a nastupa kada istekne posljednji dan zakonom određenog vremena (članak 216. ZOO-a).

12. Zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine (članak 241. ZOO-a)., Nakon prekida zastara počinje teći iznova a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (članak 245. stavak 1. ZOO -a).

13. Iz spisa Općinskog suda u Rabu posl.br. Ovr-212/08 slijedi da je tuženik kao ovrhovoditelj dana 22.10.2008. protiv tužitelja kao ovršenika podnio prijedlog za ovrhu na nekretninama radi naplate potraživanja temeljem predmetne bjanko zadužnice ovjerene dana 27.07.2005. godine od strane javnog bilježnika Ermine Radić iz [adresa] pod poslovnim brojem:OV-2803/2005. Postupak je pravomoćno okončan rješenjem posl.br. Ovr-212/08 od 28. listopada 2011. kojim se ovršni prijedlog odbacuje i obustavlja se ovrha, potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Rijeci posl.br. 2 Gž-5386/2011-2 od 03. ožujka 2014.

14. Iz spisa Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Rabu posl.br. Pu P -1459/19 (stari posl.br. P-4828/2010, P-189/20 i P-129/2012) slijedi:

- da je u tom predmetu tužitelj Zekić d.o.o.iz Viškova, protiv tuženika FC i ZC oboje iz [adresa], dana 01. 07.2010. podnio tužbu zaprimljenu pod posl.br. P-189/10, radi pobijanja pravnih radnji dužnika i to Ugovora o darovanju nekretnina zaključenog dana 22. prosinca 2008. zaključenog između 1. tuženika kao darovatelja i 2. tužene kao daroprimke. Tužbenim zahtjevom zahtijeva donošenje presude kojom će se utvrditi da navedeni darovni ugovor gubi pravni učinak prema tužitelju u dijelu koji je potreban za namirenje njegovog potraživanja prema 1.tuženiku FC radi naplate potraživanja u iznosu od 1.000,00 kuna temeljem bjanko zadužnice ovjerene dana 27.07.2005. godine od strane javnog bilježnika Ermine Radić iz [adresa] pod poslovnim brojem:OV-2803/2005., te temeljem ugovora o zajmu sklopljenog između tužitelja i 1.tuženika koja je kao takva utvrđena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci posl.br. P-2751/07 od 13.veljače 2009. kojom je tuženiku naloženo da tužitelju isplati novčani iznos od 150.000,00 kuna uvećana za zakonske kamate i troškove, te se nalaže 2. tuženoj da je dužna dopustiti da tužitelj svoje potraživanje prema 1.tuženiku namiri prodajom nekretnina koje su predmet tog ugovora,

- da je tužitelj Zekić d.o.o.iz Viškova, protiv tuženika FC, ZC i NC, svih iz [adresa], dana 06.09.2011. podnio tužbu zaprimljenu pod posl.br. P-252/11, radi pobijanja pravnih radnji dužnika i to Ugovora o darovanju nekretnina zaključenog dana 22. prosinca 2008. zaključenog između 1. tuženika kao darovatelja i 2. tužene kao daroprimke. Tužbenim zahtjevom zahtijeva donošenje presude kojom će se utvrditi da navedeni darovni ugovor gubi pravni učinak prema tužitelju u dijelu koji je potreban za namirenje njegovog potraživanja prema 1.tuženiku FC radi naplate potraživanja u iznosu od 500.000,00 kuna sa zateznom kamatom od 27. srpnja 2005. temeljem bjanko zadužnice ovjerene dana 27. srpnja 2005. posl.br. Ov-2803/2005 po javnom bilježniku Ermini Radić, te tražbine u iznosu od 500.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 20. listopada 2004. temeljem bjanko zadužnice ovjerene dana 20. listopada 2004. pos.br. Ov-4125//2004 po javnom bilježniku Ermini Radić, te se nalaže 2. i 3. tuženicima da su dužni dopustiti da tužitelj svoje potraživanje prema 1.tuženiku namiri prodajom nekretnina koje su predmet tog ugovora.

- da su predmeti P-189/10 i P-252/11 spojeni te su pravomoćno okončani presudom i rješenjem posl.br. P-4828/2015 od 09. rujna 2016., potvrđen i presudom i rješenjem Županijskog suda u Rijeci posl.br. Gž-41/2017-6 od 11. prosinca 2019., kojom je tužben zahtjev u cijelosti prihvaćen spram 1. i 2. tuženika, osim u dijelu zahtjeva za namirenje prodajom nekretnina koje su predmet darovnog ugovora preko iznosa njihove 1/2 vrijednosti.

15. Iz spisa ovog suda Ovr-206/2020 slijedi da se u tom predmetu vodi ovršni postupak radi ovrhe na nekretninama između ovrhovoditelja Zekić d.o.o. Viškovo, protiv ovršenika FC, ZC i ĐC, radi namirenja tražbina ovrhovoditelja utvrđenih gore navedenom pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Rabu posl.br. P-4828/2015 od 09. rujna 2016. Ovršni prijedlog je podnesen da 08. lipnja 2020., te postupak još nije okončan.

16. Slijedom naprijed utvrđenog činjeničnog stanja i citiranih zakonskih odredbi, slijedi da je dana 11. prosinca 2019. kada su presuda i rješenje posl.br. P- 4828/2015 od 09. rujna 2016. u spomenutom predmetu Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Rabu posl.br. Pu P-1459/19 (stari posl.br. P-4828/2010, P-189/20 i P-129/2012) postali pravomoćni, zastara potraživanja iz predmetnih bjanko zadužnica počela ponovo teći za potraživanja iz obje predmetne bjanko zadužnice obzirom se taj postupak vodio radio ostvarenje obveze iz obje predmetne bjanko zadužnice. Vrijeme proteklo prije pokretanja tog odnosno tih sudskih postupaka (dakle to podnošenja tužbe u predmetu P-189/10 dana 01.07.2010. odnosno do podnošenja tužbe u predmetu P-252/11 dana 06.09.2011.) se ne računa u zastrani rok a danom njegovog pokretanja odnosno podnošenjem navedenih tužbi zastara je prekinuta. Stoga je irelevantno da prethodno tužitelj nije pokrenuo postupak radi ostvarenja obveze iz bjanko zadužnice od 20.10.2004., odnosno irelevantno je da je postupak radi ostvarenja obveze iz bjanko zadužnice od 27. srpnja 2005. u predmetu Općinskog suda u Rabu Ovr-212/08 pravomoćno okončan rješenjem o odbačaju ovršnog prijedloga i obustavi ovrhe koje je postalo pravomoćno 03. ožujka 2014.

17. Dana 08. lipnja 2020. kada je podnesen ovršni prijedlog u predmetu Ovr- 206/2020 temeljem spomenute presuda i rješenje posl.br. P-4828/2015 od 09. rujna 2016., pravomoćne dana 11. prosinca 2019., zastara je ponovo prekinuta i ne teče obzirom je taj predmet još uvijek u tijeku.

18. Stoga podnošenjem predmetnog prijedloga za osiguranje dana 30. listopada 2023. nije nastupila zastara potraživanja tražbine iz predmetnih bjanko zadužnica.

19. Stoga je tužbeni zahtjev odbijen te je presuđeno kao u izreci.

20. Što se tiče pogrešno naznačene visine tražbine iz bjanko zadužnica, u tom dijelu tužitelj nije upućen na pokretanje parnice pa je taj prigovor u ovom predmetu irelevantan.

21. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. i 155. ZPP-a, a primjenom Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika, sukladno dostavljenom troškovniku.

22. Tuženik je zahtijevao naknadu parničnog troška u iznosu od 7.492,20 EUR.

23. Sud je tuženiku priznao troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1.997,92 EUR po tbr.7/1 Tarife, zastupanja odvjetnika na ročištu 27.10.2025. i dana 17.03.2026. u iznosu od 3.995,84 EUR ( 2 x 1.997,92 EUR) po tbr. 9/1 Tarife, trošak PDV-a od 1.498,44 EUR – ukupno 7.492,20 EUR.

U Rabu, 30. travnja 2026.

Sudac

Laura Puljar-Matić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u tri istovjetna primjerka.