Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Prekršajni odjel

Rijeka, Užarska 3

Poslovni broj Pp-4225/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Prekršajni odjel, po sucu Severinu Pergeru uz sudjelovanje Gordane Šegota kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene EŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa braniteljica Jasminka Hodžić, odvjetnica iz Rijeke, zbog prekršaja iz članka 30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine" broj: 5/90, 30/90, 47/90, 29/94, 114/22 i 47/23; dalje u tekstu: ZPJRM), odlučujući o prigovoru na prekršajni nalog Ministarstva unutarnjih poslova Policijske uprave Primorsko-goranske, I. policijske postaje Rijeka, Klasa: 211-07/25-1/16623, Urbroj: 511-09-23-25-1 od 02. rujna 2025., nakon provedenog žurnog prekršajnog postupka, temeljem članka 182. točka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22; dalje u tekstu PZ), 30. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

okrivljena LŽ; rođena DŽ; ime oca E; ime majke L; rođena **.**.1973. u [adresa], Republika Hrvatska; državljanstvo Republike Hrvatske, OIB: [osobni identifikacijski broj]; s prebivalištem u [adresa]; sa stečenom srednjom stručnom spremom; trgovac; zaposlena u Deichmann d.o.o.; udana; majka dvoje odrasle djece; s mjesečnim primanjima od oko 1.100,00 eura; prekršajno nekažnjavana, protiv iste se ne vodi drugi prekršajni postupak;

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

da bi,

dana 03. srpnja 2025. u 19:00 sati u mjestu [adresa], neoprezno držala svog psa po imenu D u svom dvorištu, koji je ugrizao kroz ogradu (lovor višnja) prolaznicu BŽ na javnoj površini;

dakle, neoprezno držala životinju koja je povrijedila građane;

pa da bi time počinila prekršaj iz članka 30. ZPJRM.

II. Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona, troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Ministarstvo unutarnjih poslova, I. policijska postaja Rijeka, dostavila je sudu predmet Klasa: 211-07/25-1/16623, Urbroj: 511-09-23-25-3 od 15. listopada 2025. povodom prigovora okrivljene na prekršajni nalog Klasa: 211-07/25-1/16623, Urbroj: 511-09-23-25-1 od 02. rujna 2025. zbog počinjenja djela prekršaja iz članka 30. ZPJRM.

2. Postupajući po navedenom optužnom prijedlogu, sud je 17. ožujka 2026. zakazao ročište, stavio izvan snage pobijani prekršaji nalog, proveo glavnu raspravu, ispitao okrivljenu i svjedokinju BŽ, a na ročištu 29. travnja 2026. ispitao svjedoke OŽ, UŽ, IŽ i DŽ, te izveo dokaz čitanjem isprava prisutnih u spisu: zapisnik o ispitivanju osumnjičene iz rujna 2025.; zapisnik o ispitivanju BŽ od 17. ožujka 2026.; izjava o udomljavanju od 02. travnja 2013.; putovnica za kućnog ljubimca broj: [broj bankovnog računa] za psa D; podnesak Državnog inspektorata od 2026.; te izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenika.

3. U svom prigovoru od 08. rujna 2025. okrivljena 29. svibnja 2024. okrivljena je navela da osim što svog psa nikad ne drži u dvorištu, nego je pas u stanu ili se nalazi na terasi u sklopu stana koja se ne nalazi pored ceste i koja je ograđena, nije jasna inkriminacija da je neoprezno držala psa u svom dvorištu; da je istina da je okrivljena vlasnica psa i to mješanca, starog 14 godina; da se radi o malom kućnom psu, koji osim u kući rijetko boravi na ograđenoj terasi u sklopu stana u kojem živi okrivljena; da pas ima problema sa stražnjim nogama i bez ljudske pomoći nije u stanju hodati stepenicama koje vode do dvorišta; da je jedino što okrivljena zna da je neka ženska osoba rekla da ju je ugrizao jedan od pasa u vlasništvu susjeda okrivljenice; da prema kazivanju susjeda toga dana policija nije dolazila; da se toga dana pas okrivljene nalazio u stanu zajedno s njenim kćerkama; da je susjedima ta ženska osoba rekla da ju je ugrizao veliki crni pas i pokazala im gdje se to dogodilo, te da im je pokazala ogradu susjeda okrivljene; da je okrivljenicu policija nakon navedenog događaja nije zvala niti dolazila kod nje, sve dok joj policajac nije došao na vrata 02. rujna 2025. i uručio joj prekršajni nalog; da predlaže sudu prekršajni nalog staviti izvan snage, saslušati okrivljenu i svjedoke koji su bili prisutni na licu mjesta kada se prolaznica žalila, kao i da se pribave sve službene zabilješka, zapisnike, izvješća i ostala mjerodavna dokumentacija koja se odnosi na prijavu prolaznice BŽ.

3.1. U svom iskazu na ročištu okrivljena je izjavila da činjenični navodi iz optužnog prijedloga nisu točni i istiniti i da se ne osjećam krivom prema takvom optuženju; da u cijelosti ostaje kod svih navoda iz prigovora i u spis predala izjavu o udomljavanju s preslikom putovnice za kućnog ljubimca, te također fotografiju predmetnog psa koji je star 15 godina.

4. U svom iskazu na sudu 17. ožujka 2026. svjedokinja BŽ je izjavila da se sjeća događaja koji je u pitanju; da je kritičnog dana željela ići u Marti centar na Srdočima, a kako živi na Baredicama, da je uzela bus; da kako nije iz Rijeke, već se doselila nedavno, nije joj baš bio poznat taj dio grada; da je gledala gdje mora izaći iz autobusa, no da je izašla jednu stanicu prerano, tj. upravo na [adresa] kod adrese Dražice 135, odnosno okolnih kućnih brojeva; da je pogledala na mobitel gdje mora otići; da je vidjela da nije daleko i da se uputila pješke, no na tom dijelu u nastavku autobusne stanice, ubrzo dolazi do suženja nogostupa, te je zastala i gledala alternativnu rutu. Dok je stajala iz ograde lovor višnje da ju je za desnu nadlakticu ugrizao pas; da se poprilično prestrašila i udaljila unatrag od navedene adrese; da je čula druge pse kako su počeli lajati, a potom nazvala dečka da dođe po nju; da su nedugo nakon toga izašle dvije susjede koje žive u blizini i pitale ju što se dogodilo, te joj pružile prvu pomoć; da je imala ozljedu desne nadlaktice; da se tom prigodom rasplakala, no poslije se smirila; da kroz živicu lovor višnje nije najbolje vidjela psa koji ju je ugrizao; da nije vidjela koji je pas u pitanju; da je vidjela njušku tamne boje, a zna da su bila dva psa. Kad joj je pokazana fotografija s putovnice za kućnog ljubimca, iskazala je da se ne bi mogla izraziti, da je vidjela samo njušku; da je neposredno nakon događaja nazvala broj 112; da su ju uputili da ode na hitnu, a potom u I. policijsku postaju Rijeka radi uzimanja izjave i da je tako i učinila; da je na licu mjesta bila susjeda i još jedna osoba za koju nije sigurna da li se radi o okrivljenici, no za istu da nije dobila ime; da je točno da su joj ispočetka rekli da ju je vjerojatno ugrizao pas susjede IŽ; da je točno da je naknadno bila u policijskoj postaji radi preciziranja mjesta gdje se dogodio događaj, te ispravka prezimena, odnosno imena vlasnika; da joj je policija na e-mail dostavljala fotografije mjesta događaja, a da ona je s istih fotografija identificirala točno gdje se to dogodilo; da je cijelu noć provela na hitnoj; da je dobila dva antibiotika, te da u tom trenutku nije uspjela identificirati, a nije ni znala koji pas ju je ugrizao, te da li je isti bio propisno cijepljen; da je dobila antitetanus, te još neke medikamente. Nakon toga je bilo više kontakata s policijom, te se u narednih nekoliko dana nije uspjelo utvrditi koji je pas počinio djelo, no naknadno da joj je policija dostavila dokumentaciju o cijepljenju; da se od kritičnog dana počela bojati psa općenito; da vidi po javnim prostorima da ima mnogo pasa bez povodca i da osjeća određeni strah kojeg prije nije imala; da je nakon razjašnjenja sigurna da se radi upravo o toj lokaciji, odnosno da ju je na tom mjestu iz tog dvorišta ugrizao pas; da su joj najprije dostavili podatke o psu obitelji IŽ zajedno s lokacijom na kojoj se dogodio predmetni događaj, no na njen prigovor da to nije ta lokacija, nakon nekoliko vremena da su joj dostavili podatke o psu okrivljenice, a to je bilo 04. rujna 2025. dopisom policijske uprave kojom ju obavještavaju da se ugriz dogodio na adresi [adresa], te da se radi o psu imena D, vlasnika EŽ.

4.1. U svom iskazu na sudu 29. travnja 2026. svjedok RŽ je izjavio da mu je poznat slučaj zbog kojeg me ga je sud pozvao; da se radilo o tome da mu je kritičnog dana na vrata netko zvonio, a on je vidio da je to neka nepoznata osoba, a koja je bila poprilično uzbuđena, van sebe, te da mu je rekla da ako mogu doći jer da je njegov pas ugrizao njegovu djevojku; da je odgovorio da to nije moguće jer on da nema psa; da su nakon kraće rasprave otišli pogledati gdje se dogodio događaj, a poznato mu je da susjedi IŽ posjeduju pse, da se radi o mladim nesocijaliziranim psima, a ujedno oni drže i autopraonu; da kada autopraona radi, ti njihovi psi su zatvoreni, no kada autopraona prestane raditi, tada oni zatvore portun i puste pse u dvorište; da upravo ispred njihove kuće završava i nogostup, tj. nema nogostupa za dalje od njihovog kolnog prilaza; da se na tom dijelu nalazi kameni zid na kojem je željezna ograda, ali i živica; da sukladno onome što mu je taj nepoznati gospodin rekao, da mu se čini da se događaj odigrao upravo pred kućom IŽ i da je jedan od njihovih ovčara iz te živice njuškom zahvatio za nadlakticu prolaznicu; da mu je poznato i da susjeda EŽ ima jednog manjeg psa, no taj pas se nalazi na katu njihove obiteljske kuće i on da ga nije nikad vidio da je bio u prizemlju, naročito s obzirom na činjenicu da im je klizni portun na kolnom prilazu stalno otvoren zbog ulaza i izlaza vozila; da koliko mu je poznato, taj pas je i dosta star, te bi mogao imati oko petnaestak godina; da je u tom ophođenju kontaktirao majku okrivljenice i tražio broj od susjede IŽ, na što ih je ona nazvala; da prilikom odlaska s mjesta, prolaznik koji mu je zvonio na vrata da je govorio da on ne želi ništa nego samo da nadležni stave mrežu na svoju ogradu kako se slične situacije ne bi ponavljale; da je to bilo popodne, možda i predvečer; da je njegova kuća na adresi [adresa], tj. kako se ide sa glavne ceste uzbrdo prema naselju Srdoči.

4.2. U svom iskazu na sudu 29. travnja 2026. svjedokinja UŽ je izjavila da je kritičnog dana bila u okućnici svoje kuće i da ju je počela dozivati jedna mlađa ženska osoba govoreći da ju je njen pas ugrizao; da je rekla da to nije moguće jer da ona nema psa, no da psa eventualno ima susjeda EŽ, ali da se radi o manjem psu koji je već i star, a tog psa da već duže vrijeme nije vidjela; da je u jednom trenutku pogledala ozljedu te osobe, te zaista da je ista postojala na njenoj desnoj nadlaktici; da ju je u jednom trenutku pozvala unutra, previla tu ranu, te je taj događaj tako završio; da je došao dečko od te mlađe osobe nakon otprilike pola sata, te da je nešto vikao, između ostalog da njemu ne treba ništa i slično; da koliko je njoj poznato nitko nije dolazio osim navedenih; da je čula neke prepirke niže njene kuće, no da nije izlazila iz dvorišta, već je otišla u kuću; da je izlazio njen suprug; da se njena kuća nalazi na početku, da je s lijeve strane njene kuće, gledano u smjeru sjeverozapada, kuća okrivljenice, a do kuće okrivljenice je kuća IŽ; da je sve ograđeno i kuće su jedna do druge; da psi obitelji IŽ ne mogu doći do njene kuće.

4.3. U svom iskazu na sudu svjedokinja HŽ je izjavila da kritičnog dana nije bila kod kuće, već da je dobila telefonski poziv od susjede L koja da joj je rekla da su tu neki ljudi i da je po srijedi neki ugriz psa, no da osobno nije ništa vidjela jer nije bila prisutna na mjestu događaja; da oni kao obitelj imaju pse; da kada je stigla kući da je zatekla tu mlađu žensku osobu koja da je plakala, a i susjede; da je bio prisutan i dečko od mlađe ženske osobe, a koji da je vikao i galamio na način da treba ubiti njenog supruga, nju i svih tamo i sl.; da je nakon događaja dolazila policija; da je bio inspektor i sve da su slikali, dok oštećenica da joj se nije obraćala; da su zaključili da nema elemenata, tj. da njihovi psi nisu počinili ništa; da je njen suprug kritične zgode bio u bolnici; da su policijski službenici zaključili da njihovi psi nisu to učinili; da su to zaključili na temelju viđenog, a isto i veterinarski inspektor koji da je gledao izvana i iznutra; da su zaključili da psi kroz ogradu nisu mogli ugristi prolaznicu, a da li je to mogao pas obitelji EŽ, iskazala je da ne zna, da tog njihovog psa nije dugo vidjela; da nakon događaja nisu stavili nikakvu dodatnu mrežicu na svoju ogradu, da je ista tamo već duže vrijeme jer da imaju autopraonu u čijem dvorištu preko dana kada autopraona radi psi nisu prisutni, već su svaki u svom boksu, dok kada autopraona ne radi, tada ih puste u dvorište, no tada su klizna vrata zatvorena; da se ta mreža nalazi na njihovoj ogradi, od početka do kraja; da se njena živica nalazi na krajnjem sjeverozapadnom dijelu kuće nakon kliznih vrata njihovog dvorišta u smjeru BP Martinkovac; da je razvidna zelena živica, no da su na zidu montirani stupovi i na njih je pričvršćena žica. Predmetno se dijelom i vidi na fotografijama Street View.

4.4. U svom iskazu svjedokinja DŽ je izjavila da se kritičnog dana nalazila u prizemlju svoje kuće, u svom stanu, te se odmarala, kada je u jednom trenutku čula lavež pasa od susjeda, a nakon toga da joj je na vrata koja su bila širom otvorena, pozvonio susjed UŽ, pitajući ju da li ima broj od susjede HŽ jer da je navodno njihov pas nekog ugrizao; da je rekla da ima broj od HŽ i da ju je pozvala, no ona da nije bila kod kuće, već je bila kod drugih pasa u Klani; da su otišli do kuće od susjeda i da je tu bila jedna cura na kojoj se vidio ogreb ili ugriz psa na nadlaktici; da se neko vrijeme tamo zadržala, da je došao dečko od te cure i nešto histerizirao, a susjeda HŽ je rekla da će doći; da je nakon nekog vremena ona otišla i da dalje ne zna što je bilo; da je ugriz izgledao tako da se nisu vidjeli zubi, već da je to bio ogreb noktom ili zubima u vidu tri vertikalne crte, te da nije bilo krvi; da se pas okrivljenice nalazi na katu u stanu okrivljenice, a koji stan ima terasu koja je ograđena; da se radi o starom psu koji zbog godina više ni ne silazi u prizemlje, a rastom je nizak pas, te takvu ozljedu na tom mjestu ni ne može ostvariti, već eventualno na nekom nižem dijelu tijela; da su njihova klizna vrata dvorišta stalno otvorena zbog prometa na glavnoj cesti i ulaza njihovih vozila u dvorište; da je njihov ogradni zid visine oko jednog metra, mjereno od razine pločnika; te da nije moguće da bi pas okrivljenice s unutarnje strane dvorišta mogao nekoga ugristi preko zida.

4.5. Iz isprave izjava o udomljavanju Društva za zaštitu životinja Rijeka od 02. travnja 2013. sud utvrđuje da je su podaci o udomitelju: EŽ; da su podaci o udomljenoj životinji: ime: D, pasmina: križanac, boja: žuta, spol: Ž, dob:

4,5 godina, da je životinja cijepljena protiv zaraze i bjesnoće; da je steriliziran; te da je izjava potpisana od udomitelja i predstavnika Društva za zaštitu životinja Rijeka.

4.6. Iz isprave putovnica za životinju broj: [broj bankovnog računa] sud utvrđuje da je prvi vlasnik psa bio ĆŽ; da je drugi vlasnik MŽ; da je ime psa: D; da je pasmina: križanac; da je spol: ženski; da je datum rođenja **.**.2011. da je dlaka: žuta; da je isti mikročipiran 23. kolovoza 2012.; da je isti posljednji put cijepljen 05. listopada 2023. u Veterinarskoj ambulanti Turković i da cjepivo vrijedi do 05. listopada 2026.

4.7. Braniteljica okrivljene je u završnoj riječi navela da iz provedenog dokaznog postupka jasno i nedvosmileno proizlazi da okrivljenica nije počinila djelo prekršaja koje joj se stavlja na teret, a niti njezin pas; da je činjenični opis prekršaja iz prekršajnog naloga je potpuno nerazumljiv, a uz to nema veze s istinom, niti je potkrijepljen ikakvim dokazima; da pas okrivljenice nikada nikoga nije ugrizao, pa tako niti prijaviteljicu; da je on stalno pod nadzorom ukućana ili okrivljenice i da živi s njima u stanu na prvom katu ili se šeta po terasi koja je ograđena ogradom; da je potpuno bizarno da prijaviteljica najprije prijavi susjede okrivljenice, tvrdeći da ju je ugrizao njihov pas, da bi nakon 2 mjeseca iz nepoznatih razloga promijenila svoj iskaz i onda prijavila okrivljenicu; da oštećenica i sama u svoj iskazu kaže da je prilikom ugriza vidjela dva psa, a okrivljenica ima samo jednog psa koji je u kući. Stoga predlaže sudu da donese oslobađajuću presudu.

5. Sukladno članku 30. ZPJRM tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 200,00 do 1000,00 eura.

6. Sukladno takvim utvrđenjima, savjesno cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima, na temelju tako provedenog postupka, sud je utvrdio da nije dokazano da je okrivljena počinila djelo koje joj se optužnim aktom stavlja na teret.

6.1. Naime, za osuđujuću presudu potrebno s potpunom izvjesnošću utvrditi da je okrivljena počinila prekršaj koji mu se stavlja na teret, a odluka o prekršajnoj odgovornosti može se temeljiti samo na činjenicama koje su nedvojbeno dokazane. U ovom konkretnom slučaju sud nije na nedvojben način utvrdio počinjenje prekršaja kako se optužnim prijedlogom okrivljenoj stavlja na teret, prvenstveno jer svjedokinja BŽ, kao žrtva ugriza psa, nije znala nedvosmisleno identificirati koji pas je istu ugrizao, čak niti nakon što joj je pokazana fotografija psa okrivljene, a niti je znala točno pokazati mjesto na kojem se dogodio sporni događaj. Naime, njen iskaz je kontradiktoran u dijelu da kroz živicu lovor višnje nije vidjela najbolje koji je pas u pitanju, ali da zna da su bila dva psa, jer iz ostalih izvedenih dokaza proizlazi da se živica lovor višnje nalazi na rubu dvorišta okrivljene, a ista ima jednog psa, pri čemu je kolni ulaz u to dvorište uvijek otvoren, te da se takva živica nalazi i nakon kliznih vrata kolnog ulaza u autopraonu obitelji HŽ, a koja obitelj ima dva psa. Dio iskaza svjedokinje BŽ da je nakon razjašnjenja sigurna da se radi upravo o toj lokaciji tj. Dražice 135A, Rijeka, odnosno da ju je na tom mjestu iz tog dvorišta ugrizao pas sud cijeni neuvjerljivim i nesigurnim, te oprečnim s netom navedenim utvrđenjima. K tome, nema neposrednih očevidaca spornog događaja putem kojih bi sud mogao otkloniti utvrđene proturječnosti, već samo posrednih, koji svjedoci su se uključili kasnije, nakon spornog događaja, s time da je svjedokinja DŽ izjavila da je vidjela predmetnu ozljedu svjedokinje BŽ i da se radilo ogrebu noktom ili zubima u vidu tri vertikalne crte i da nije bilo krvi.

7. Slijedom takvih utvrđenja, sukladno načelu „in dubio pro reo“, u nedostatku drugih dokaza koji bi sud mogao izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica u ovom postupku, na temelju članka 182. točka 3. PZ-a okrivljenu je valjalo osloboditi od optužbe i odlučiti kao u točki I. izreke.

8. Odluka o troškovima prekršajnog postupka temelji se na odredbi članka 140. stavka 1. i 2. PZ.

Rijeka, 30. travnja 2025.

Zapisničarka:

Sudac:

Gordana Šegota

Severin Perger

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana od primitka iste Visokom prekršajnom sudu RH u Zagrebu, putem Općinskog suda u Rijeci, Prekršajni odjel, Rijeka, Užarska 3, poštom, preporučeno u tri istovjetna primjerka.

DNA:

- ovl. tužitelj;

- okrivljena;

- braniteljica.

Po pravomoćnosti:

- oštećena BŽ;

- punomoćnik oštećene.