REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] N 5

Poslovni broj: Us I-701/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužitelja NČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, OIB 59951999361, Zagreb, Radnička cesta 80, radi naknade za uređenje voda, 30. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenja Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije KLASA: UP/II-325-08/25-01/120, URBROJ: 517-09-2-2-25-2 od 20. ožujka 2025.

II. Poništava se rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363- 03/2023-12/01512, URBROJ: 251-10-01/003-23-1 od 25. srpnja 2023. te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

III. U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo je dužno postupiti u skladu sa pravnim shvaćanjem i primjedbama suda.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove upravnog spora u iznosu od 17,00 EUR (sedamnaest eura), u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363- 03/2023-12/01512, URBROJ: 251-10-01/003-23-1 od 25. srpnja 2023. naloženo je tužitelju kao ovršeniku da u roku od 8 dana od primitka rješenja podmiri dugovanje po ovršnim rješenjima Hrvatskih voda KLASA: UP/I-325-08/2018-14/584734, URBROJ: 374-25-6-18-1 od 25. siječnja 2018. i KLASA: UP/I-325-08/2018-14/067249, URBROJ: 374-25-6-18-1 od 24. rujna 2018., i to na ime glavnice iznos od 87,16 EUR, na ime zakonskih zateznih kamata 18,38 EUR, obračunatih od dana nakon dana dospijeća svakog pojedinog iznosa glavnice do dana izrade rješenja, odnosno do 25. srpnja 2023., kao i zakonske zatezne kamate na ukupni iznos glavnice od dana izrade ovog rješenja do isplate te troškove ovršnog postupka u iznosu od 26,54 EUR.

2. Tuženik je pobijanim rješenjem KLASA: UP/II-325-08/25-01/120, URBROJ: 517-09-2-2-25-2 od 20. ožujka 2025. odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu.

3. Osporavajući zakonitost pobijanog rješenja tuženika, tužitelj u tužbi i kasnijem tijeku spora ističe da je protiv rješenja od 25. siječnja 2018. podnio pravodobnu žalbu o kojoj još nije odlučeno. Također ističe da tuženik nije poštovao njegova prava kao investitora. Ukazuje na nastup zastare za potraživanje koje se odnosi na razdoblje od 2018.-2020., te da se stan sve do siječnja 2021. nije ni koristio. Tužbenim zahtjevom predlaže da sud poništi pobijano rješenje tuženika, predmet vrati na ponovni postupak te tuženika obveže na naknadu troškova upravnog spora.

4. Predmetni upravni spor ustupljen je ovome sudu na nadležno postupanje rješenjem Predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Broj: 31 Su- 369/2025-15 od 6. lipnja 2025.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu ustraje kod navoda iz obrazloženja osporenog rješenja te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

6. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 23. travnja 2026., u prisutnosti tužitelja osobno, a na temelju čl. 91. st. 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, 39/26, dalje: ZUS), u odsutnosti uredno pozvanog tuženika koji svoj izostanak nije opravdao, čime se smatra da je strankama u smislu čl. 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet ovog upravnog spora.

7. Na održanom ročištu za raspravu tužitelj je dodatno istaknuo da mu rješenje od 24. rujna 2018. nikada nije ni dostavljeno.

8. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka. sud nije prihvatio dokazni prijedlog tužitelja (očevid, saslušanje tužitelja) budući da je isti usmjeren na dokazivanje okolnosti koje se odnose na zakonitost rješenja o utvrđivanju obveze s osnove naknade za uređenje voda, a ne rješenja o ovrsi odnosno pobijanog rješenja.

9. Razmatrajući sva sporna, činjenična i pravna pitanja ovog spora, sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.

10. Prvostupanjskim rješenjem određuje se ovrha rješenja Hrvatskih voda KLASA: UP/I-325-08/2018-14/584734, URBROJ: 374-25-6-18-1 od 25. siječnja 2018. (dalje: rješenje od 25. siječnja 2018.) i KLASA: UP/I-325-08/2018-14/067249, URBROJ: 374- 25-6-18-1 od 24. rujna 2018. (dalje: rješenje od 24. rujna 2018.), kojima je tužitelju određena obveza s osnove naknade za uređenje voda.

11. Tužitelj u ovome sporu navodi da je protiv rješenja od 25. siječnja 2018. podnio pravodobnu žalbu, o kojoj još nije odlučeno, dok da rješenje od 24. rujna 2018. nikada nije zaprimio. Nadalje ističe prigovor zastare, te ističe navode koji se odnose na zakonitost navedenih rješenja.

12. Sukladno čl. 70. st. 3. Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva ("Narodne novine" br. 153/09, 90/11, 56/13, 154/14, 119/15, 120/16, 127/17, 66/19, dalje: ZFVG), važećeg u vrijeme donošenja rješenja o ovrsi, žalba protiv rješenja o obračunu vodnih naknada ne odgađa njegovo izvršenje.

13. Sukladno čl. 72. ZFVG, protiv svih obveznika naknade za uređenje voda, koja se obračunava uz komunalnu naknadu, izvršenje se provodi prema propisima o izvršenju komunalne naknade i na način kako se izvršava komunalna naknada (st. 1.). Izvršne isprave na temelju kojih se provodi izvršenje iz stavka 1. ovoga članka su rješenja o obračunu naknade za uređenje voda (st. 2.).

14. Sukladno čl. 74. ZFVG-a, na zastaru obračuna i izvršenja odnosno ovrhe vodnih naknada, osim naknada iz stavka 2. ovoga članka, primjenjuje se Opći porezni zakon (st. 1.). Pravo na obračun i ovrhu naknade za zaštitu voda i naknade za razvoj, koje obračunavaju i naplaćuju isporučitelji vodnih usluga uz cijenu vodnih usluga, zastarijeva kada prema propisu kojim se propisuje cijena vodne usluge zastarijeva cijena vodne usluge uz koju se naplaćuje (st. 2.).

15. Sukladno čl. 100. st. 1. u svezi st. 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" br. 68/18, 110/18, 32/20, 145/24, dalje: ZKG), rješenje o komunalnoj naknadi donosi se i ovršava u postupku i na način propisan zakonom kojim se uređuje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.

16. Iz citiranih odredaba Zakon o financiranju vodnoga gospodarstva i Zakona o komunalnom gospodarstvu proizlazi da se na ovrhu rješenja o obračunu naknade za uređenje voda primjenjuju odredbe Općeg poreznog zakona.

17. Sukladno čl. 108. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22, dalje: OPZ), važećeg u vrijeme donošenja rješenja o ovrsi, pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći (st. 1.). Zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate odnosno istekom godine u kojoj je porezna obveza dospjela (st. 4.).

18. Sukladno čl. 109. OPZ-a, na zastaru prava na naplatu po službenoj dužnosti dužno je paziti prvostupanjsko tijelo do donošenja rješenja i dostave rješenja (st. 6.). Drugostupanjska tijela dužna su po službenoj dužnosti paziti je li u trenutku donošenja prvostupanjskog rješenja nastupila zastara prava na naplatu (st. 7.). Rješenje o utvrđivanju ili naplati porezne obveze, kamata i troškova ovrhe doneseno nakon nastupa zastare je nezakonito (st. 8.).

19. Sukladno čl. 140. st. 1. OPZ-a, ovrha se provodi na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, pri čemu sukladno čl. 140. st. 2. OPZ-a, ovršne isprave iz stavka 1. ovoga članka jesu:

1. rješenje o utvrđivanju poreza

2. obračunska prijava koju porezni obveznik podnosi u propisanim rokovima radi obračuna i iskazivanja obveze uplate poreza, a prema odredbama zakona kojima se uređuje pojedina vrsta poreza

3. jedinstvena ovršna isprava koja se koristi pri naplati stranih tražbina

4. druga isprava koja je posebnim zakonom određena kao ovršna isprava

5. rješenje o ovrsi

6. upravni ugovor i porezna nagodba.

20. Sukladno čl. 142. OPZ-a, protiv rješenja o ovrsi donesenog na temelju ovršne isprave iz članka 140. stavka 2. ovoga Zakona može se podnijeti žalba u roku od osam dana od dana dostave rješenja (st. 1.). Žalbom na rješenje iz stavka 1. ovoga članka ne može se pobijati zakonitost ovršne isprave (st. 7.)

21. Imajući u vidu citiranu odredbu čl. 142. st. 2. OPZ-a, sud smatra da se pravilno i zakonito tuženik nije upuštao u ocjenu osnovanosti navoda tužitelja koji se odnose na osporavanje zakonitosti ovršnih (izvršnih) isprava u smislu čl. 72. st. 2. ZFVG-a - rješenja od 25. siječnja 2018. i rješenja od 24. rujna 2018. Iz istog razloga se ni ovaj sud nije upuštao u ispitivanje takvih navoda tužitelja kojima isti osporava postojanje same obveze, te posljedično nije ni prihvatio u tom smjeru postavljene dokazne prijedloge.

22. Nastavno, ni okolnost što je tužitelj protiv rješenja od 25. siječnja 2018. podnio žalbu, o kojoj još nije odlučeno, nije od utjecaja na zakonitost rješenja o ovrsi i pobijanog rješenja tuženika. Naime, sukladno citiranoj odredbi čl. 70. st. 3. ZFVG-a, žalba protiv rješenja o obračunu vodnih naknada ne odgađa njegovo izvršenje, pa stoga sama okolnost podnesene žalbe ne sprječava donošenje rješenja o ovrsi i izvršenje tog rješenja. S obzirom na navode tužitelja o višegodišnjoj neaktivnosti žalbenog tijela, skreće se tužitelju pozornost na mogućnost podnošenja tužbe zbog šutnje uprave.

23. Međutim, sud smatra da su kako pobijano rješenje tuženika, tako i rješenje o ovrsi, nezakoniti iz razloga što prema stanju spisa isprava koja se opisuje kao „ovršna“

– rješenje od 24. rujna 2018., do danas nije stekla svojstvo izvršnosti/ovršnosti.

24. Sukladno čl. 133. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novina“ broj 47/09, 110/21, dalje: ZUP), koji se u ovome postupku primjenjuje na temelju čl. 3. st. 1. ZUP-a, rješenje doneseno u upravnom postupku izvršava se kada postane izvršno, pri čemu prvostupanjsko rješenje u slučaju kada je rješenjem određeno da se radnja može izvršiti u ostavljenom roku, a žalba nema odgodni učinak (poput predmetnog) postaje izvršno istekom ostavljenog roka, koji počinje teći od dostave rješenja stranci (čl. 133. st. 2. i st. 4. ZUP-a).

25. Ispitujući prigovor tužitelja da mu rješenje od 24. rujna 2018. nikada nije dostavljeno, sud je izvršio uvid u spis upravnog postupka. Uvidom u spis utvrđeno je da istome ne prileži dostavnica za tužitelja, da na rješenju nije otisnut pečat izvršnosti, te da Služba naplate Grada Zagreba u izvješću od 14. veljače 2025. navodi da ne raspolaže dostavnicom za to rješenje.

26. Slijedom navedenog, budući da spisu ne prileži dokaz da je navedeno rješenje ikada dostavljeno tužitelju, to isto nije moglo postati ovršno, pa se u odnosu na isto ne može odrediti prisilna naplata odnosno donijeti rješenje o ovrsi.

27. Stoga je na temelju čl. 117. st. 1. ZUS-a valjalo poništiti pobijano rješenje tuženika kao i rješenje o ovrsi te predmet vratiti prvostupanjskog tijelu na ponovni postupak. U ponovnom će postupku prvostupanjsko tijelo, ukoliko bude donosilo novo rješenje o ovrsi, prethodno ispitati ovršnost rješenja o obračunu naknade za uređenje voda, te također voditi računa i o eventualnom nastupu zastare naplate, na koju sukladno čl. 108. i čl. 109. OPZ-a prvostupanjsko tijelo pazi do donošenja rješenja i dostave rješenja. O navedenom je dužno voditi računa i u slučaju ponovne dostave rješenja od 24. rujna 2018.

28. Budući je tužitelj uspio u sporu, to istome na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a pripada pravo na naknadu troškova upravnog spora na teret tuženika. Tužitelju je priznat kao opravdan zatraženi trošak s osnove pristupa na ročište, i to u iznosu prosječne cijene autobusne putne karte na relaciji Zagreb-Rijeka-Zagreb na dan 23. travnja 2026. u iznosu od 17,00 EUR (8,50 EUR u jednom smjeru), prema javno objavljenim cjenicima na web stranicama autobusnih prijevoznika kao opravdan trošak, sve temeljem čl. 6. st. 1. u svezi čl. 24. i čl. 7. st. 1. Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima („Narodne novine“ broj 8/88, 3/94 i 150/05, dalje: Pravilnik).

U Rijeci 30. travnja 2026.

Sutkinja

Daria Pugel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točaka I., II. i III. ove presude žalba nije dopuštena (čl. 127. st. 1. ZUS- a). Protiv točke IV. ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.

Dostaviti:

- tužitelju NČ, iz [adresa]

- tuženiku Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije, Zagreb, Radnička cesta 80