Poslovni broj: UsI-2428/25-11
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataši Rogošić, u upravnom sporu tužiteljice UĐŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Igoru Ćurkoviću, odvjetniku u Splitu, Ulica Slobode 39, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5,radi utvrđivanja poreza na dohodak, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 10. travnja 2026. godine, u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice i odsutnosti tuženika, 30. travnja 2026,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupa, KLASA: UP/II- 410-18/25-01/258,URBROJ: 513-04-26-4 od 05. veljače 2026. godine i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Supetar, KLASA:UP/I-410-23/24-02/1150, URBROJ:513-07-17-06-2025-11 od 11.lipnja 2025. godine.
II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude isplati tužiteljici iznos od 1.000,00 eura na ime troškova upravnog spora, dok se u preostalom dijelu zahtjev za priznavanje troška odbija.
Obrazloženje
1.Kod ovog suda dana 08. listopada 2025. godine zaprimljena je tužba tužiteljice koja je u sudskoj pisarnici zavedena pod brojem UsI-2428/25, a koja je podnijeta zbog "šutnje" tuženika – ne donošenja rješenja po žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Ministarstva financija, Porezna uprava, Područni ured Split. ispostava Supetar, KLASA:UP/I-410-23/24-02/1150, URBROJ:513-07-17- 06-2025-11 od 11. lipnja 2025. godine u predmetu utvrđivanja poreza na dohodak za 2023. godinu
2.Rješenjem suda broj: UsI-2428/25-2 od 10. listopada 2025. godine tužba je dostavljena tuženiku, te je od tuženika zatraženo da dostavi odgovor na tužbu zajedno sa spisom koji se odnosi na ovu upravnu stvar.
3.Tuženik je po navedenom dana 13. veljače dostavio podnesak u kojem je naveo da je po žalbi tužitelja izjavljenoj protiv označenog rješenja od 11. lipnja 2025. godine odlučeno rješenjem, KLASA: UP/II-410-18/25-01/258,URBROJ: 513- 04-26-4 od 05. veljače 2026. godine, na način na je predmetna žalba tužiteljice odbijena, a istom dopisu je priloženo navedeno rješenje.
4.Obzirom na navedeno opunomoćenik tužiteljica je rješenjem broj UsI- 2428/2025-5 od 16. veljače 2026. godine je uz dostavu rješenja od 05. veljače 2026. godine pozvan da se u roku od 15 dana od primitka rješenja izjasni je li proširuje tužbeni zahtjev na doneseno rješenje tuženika, nakon čega je opunomoćenik tužiteljice sudu dostavio podnesak dana 17. veljače 2026. godine u kojem se je izjasnio u vezi naknadno donesenog tješenja tuženika i proširenja tužbenog zahtjeva.
5.U podnesku od 17. veljače 2026 godine opunomoćenik tužiteljice je naveo da proširuje tužbeni zahtjev na naknadno donijeto rješenje od tuženika, a tužbenim zahtjevom je postavio tužbeni zahtjev koji glasi: 1. Utvrđuje se da je tuženik propustio u propisanom roku od dva mjeseca odlučiti o žalbi tužiteljice od 15. srpnja 2025. izjavljenoj protiv rješenja Ministarstva financija, Porezna uprava, Područnog ureda
Split, Ispostava Supetar, KLASA:UP/I-410-23/24-02/1150, URBROJ:513-07-17-06- 2025-11 od 11. lipnja 2025. godine, 2. Poništavaju se rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-18/25- 01/258,URBROJ: 513-04-26-4 od 05. veljače 2026. godine i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Supetar, KLASA:UP/I- 410-23/24-02/1150, URBROJ:513-07-17-06-2025-11 od 11.lipnja 2025. godine. U navedenom podnesku je kao razlog proširenja tužbenog zahtjeva u bitnom naveo da se je u obrazloženju prvostupanjskog rješenja od 11. lipnja 2025. godine (na str. 3. i 4.) naveden matematički izračun i metodološki pristup koji je prvostupanjsko porezno tijelo koristilo pri utvrđivanju razlike poreza i prireza za uplatu. Navodi se da je taj izračun matematički točan ali da je metodološki pristup porezne uprave pogrešan jer ne uzima u obzir raspodjelu osobnog odbitka kako je utvrđeno na poreznoj kartici tužiteljice; da je iz navedenog izračuna razvidno da je porezna uprava prvo zbrojila dohotke (plaća + mirovina), a tek potom je od zbroja dohodaka oduzela osobni odbitak; da je navedenim postupkom osobni odbitak tužiteljice primijenjen i na dohodak od plaće i na dohodak od mirovine, odnosno da je primijenjen protivno raspodjeli utvrđenoj u poreznoj kartici tužiteljice.
6.Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, te da se tužba odbije.
7.Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-410-18/25-01/258,URBROJ: 513-04-26-4 od 05. veljače 2026. godine odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja, Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Supetar, KLASA:UP/I-410-23/24-02/1150, URBROJ:513-07-17-06-2025-11 od 11.lipnja 2025. godine.
Predmetnim prvostupanjskim rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Supetar, KLASA:UP/I-410-23/24-02/1150, URBROJ:513-07-17-06-2025-11 od 11.lipnja 2025. godine odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv privremenog poreznog rješenja Područnog ureda Split, Ispostave Supetar, KLASA:UP/I-410-23/24-02/1150, URBROJ:513-07-17-06-2024-01 od 22.travnja 2024. godine.
8.Rješenjem Područnog ureda Split, Ispostave Supetar, KLASA:UP/I-410- 23/24-02/1150, URBROJ:513-07-17-06-2024-01 od 22.travnja 2024. godine. tužiteljici je kod utvrđivanja dohotka za 2023. godinu utvrđeno: - ukupni godišnji dohodak u iznosu od 34.774,76 eura, - ukupni godišnji osobni odbitak u iznosu od 6.370,80 eura,
- godišnja porezna osnovica u iznosu od 28.403,96 eura, - godišnja obveza poreza i prireza u iznosu od 6.248,87 eura, - umanjenje poreza iz članka 46. st. 1. Zakona o porezu na dohodak (50% razmjernog dijela porezne obveze koja se odnosi na mirovinu) u iznosu od 1.564,72 eura, te je utvrđena godišnja obveza poreza i prireza u iznosu od 4.684,15 eura, a kako je tijekom godine uplaćen predujam poreza i prireza u iznosu od 4.333,09 eura, utvrđena je obveza poreza i prireza za uplatu u iznosu od 351,06 eura.
9.Na ročištu od 10. travnja 2026. godine nije pristupio nitko za tuženika iako su uredno pozvani a nisu opravdali izostanak. Kako nije bilo razloga za odgodu rasprava je održana bez tuženika. Opunomoćenik tužitelja je iskazao da u cijelosti ostaje kod sadržaja podneska od 17. veljače 2026. godine kojim se je očitovao u vezi naknadno donesenog rješenja tuženika od 05. veljače 2026. godine. U bitnom je ostao kod ranije iznijetih navoda i da obračun dohotka za predmetnu 2023. godinu tužiteljici nije pravilno izvršen. U spis je predao troškovnik kojim je zatražio trošak sastava žalbe od 15. srpnja 2025. godine 125 bodova (250,00 eura), sastava tužbe 500 bodova (1.000,00 eura, zastupanje na ročištu 500 bodova (1.000,00 eura, sastav podneska od 17. veljače 2026. godine 500 bodova (1.000,00 eura), ukupno 3.3.250,00 eura te trošak poštarine od 2,25 eura ili sveukupno 3.252,25 eura.
10.U dokaznom postupku pregledana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 28. srpnja 2025. godine, odgovor na tužbu, te se pregledao sudski spis, kao i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.
11.Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.
12.Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti rješenja tuženika, KLASA: UP/II-410-18/25-01/258,URBROJ: 513-04-26-4 od 05. veljače 2026. godine odnosno da li je prvostupanjskim rješenjem od 11.lipnja 2025. godine zakonito odbijen prigovor tužiteljice izjavljen protiv privremenog poreznog rješenja od 22.travnja 2024. godine, kojim rješenjem je kod utvrđivanja dohotka za 2023. godinu tužiteljici utvrđena obveza poreza i prireza za uplatu u iznosu od 351,06 eura.
13.Među strankama je prvenstveno sporno da li je privremenim poreznim rješenjem od 22. travnja 2024. godine pravilno i zakonito tužiteljici utvrđen dohodak za 2023. godinu odnosno obveza poreza i prireza za uplatu.
14.Prema stanju spisa proizlazi da je prvostupanjsko tijelo u osporavanim rješenjem, KLASA:UP/I-410-23/24-02/1150, URBROJ:513-07-17-06-2025-11 od 11.lipnja 2025. godine, koje je doneseno u ponovnom postupku detaljno obrazložilo način utvrđivanja porezne osnovice za predmetnu 2023. godinu te razloge zbog kojih je odbilo prigovor tužiteljice.
15.Nadalje prema stanju spisa proizlazi da je tužiteljica kao umirovljenica koristila mogućnost rada uz mirovinu od 4 sata (da zadrži isplatu mirovine), tako da je u predmetnoj 2023. godini radila kod poslodavca Opća bolnica Šibensko-kninske županije za koji rad je ostvarivala plaću, pored koje joj se je isplaćivala i mirovina.
16.Također prema spisu proizlazi nespornim da je tužiteljica dana 13. listopada 2021. godine pisanim putem zatražila raspodjelu osobnog odbitka na način da podjelu odbitka od 100 % primjenjuje poslodavac – Opća bolnica Šibensko-kninske županije (za plaću koju ostvaruje kod tog poslodavca, a podjelu osobnog odbitka od 0,00 % primjenjuje poslodavac – HZMO ( za mirovinu).
Izmjena osobnog odbitka prema navedenom zahtjevu tužiteljice izvršena je na PK dana 13. listopada 2021. godine.
Dakle, tužiteljica je imala dva isplatitelja primitaka, poslodavca Opća bolnica Šibensko-kninske (za plaću) i Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (za mirovinu).
17.Prema članku 28. stavak 8. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj: 10/17 do 143/23, dalje: Pravilnik) osoba koja ostvaruje primitke od plaće i mirovine kod dvaju ili više isplatitelja, osobni odbitak može koristiti kod više isplatitelja, uz uvjet da zatraži raspodjelu osobnog odbitka prema isplatiteljima. U tom slučaju će Porezna uprava na Obrascu PK evidentirati omjer (postotak) raspodjele osobnog odbitka prema isplatiteljima u skladu sa zahtjevom, a nakon evidentiranih promjena izdati novi Obrazac PK na temelju kojeg se priznaje osobni odbitak pri utvrđivanju predujma poreza na dohodak od nesamostalnog rada. Tada svaki isplatitelj može koristiti osobni odbitak samo do utvrđenog postotka, neovisno o tome što u nekim mjesecima ostvareni dohodak može prelaziti tu svotu. Porezna će uprava omjer (postotak) evidentirati i kada porezni obveznici odluče osobni odbitak koristiti samo kod jednog isplatitelja (poslodavca) tako da će evidentirani omjer (postotak) biti 100% kod onog isplatitelja (poslodavca) kod kojeg je porezni obveznik odlučio u cijelosti koristiti osobni odbitak, dok će kod drugih isplatitelja (poslodavaca) evidentirani omjer (postotak) biti 0 %. Način raspodjele osobnog odbitka umirovljenika u radnom odnosu određuje sam umirovljenik.
18.Prema članku 46. stavak 1.Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj: 115/16, 106/18,121/19,32/20,138/20,151/22,114/23, dalje: ZoPD-ak), godišnji porez na dohodak utvrđuje se prema poreznoj osnovici iz članka 18. ovoga Zakona (primitak minus doprinosi, minus osobni odbitak) te tako utvrđeni godišnji porez smanjuje za 50 % razmjernog dijela porezne obveze koja se odnosi na mirovinu.
19.Člankom 51. stavak 1. ZoPD-ak je određeno da posebnim postupkom utvrđivanja godišnjeg poreza na dohodak se smatra postupak utvrđivanja ukupnog godišnjeg dohotka i ukupnog godišnjeg poreza na dohodak koji provodi Porezna uprava po službenoj dužnosti, osim u slučajevima iz članka 52. ovoga Zakona.
20.Prema članku 54. stavak 1. ZoPD-ak Porezna uprava primjenjujući poseban postupak iz članka 51. ovoga Zakona, je obvezna na temelju evidencija i podataka kojima raspolaže, odnosno podataka koje je dostavio porezni obveznik, utvrditi poreznom obvezniku godišnji dohodak ostvaren u poreznom razdoblju te razliku poreza na dohodak za uplatu ili povrat, o čemu izdaje privremeno porezno rješenje 21.Prema stanu spisa za tužiteljicu nije sporan matematički izračun dohotka kako je prikazan u privremenom poreznom rješenju od 22. travnja 2024. godine, budući da tužitelj u podnesku od 17. veljače 2026. godine potvrđuje da je matematički izračun točan.
Tužitelju je sporan metodološki pristup Porezne uprave kod utvrđivanja dohotka, jer kako navodi, porezno tijelo kod utvrđivanja (izračuna) dohotka ne uzima u obzir raspodjelu osobnog odbitka kako je utvrđeno na poreznoj kartici tužiteljice, obzirom da je Porezna uprava prvo zbrojila dohotke (plaća + mirovina), a tek potom je od zbroja dohodaka oduzela osobni odbitak, čime je osobni odbitak tužiteljice primijenjen i na dohodak od plaće i na dohodak od mirovine, a što bi bilo protivno raspodjeli utvrđenoj u poreznoj kartici tužiteljice.
22.Prema stanju spisa je vidljivo da je u prvostupanjskom rješenju, KLASA:UP/I-410-23/24-02/1150, URBROJ:513-07-17-06-2025-11 od 11.lipnja 2025. godine, koje je donijeto u ponovljenom postupku detaljno obrazložilo način utvrđivanja porezne osnovice za predmetnu 2023. godinu te razloge zbog kojih je odbilo prigovor tužiteljice izjavljen protiv privremenog poreznog rješenja od 22. travnja 2024. godine.
23.Sukladno naprijed navedenim odredbama je nesporno da porezno tijelo sukladno članku 54. ZoPD-a po isteku godine provodi po službenoj dužnosti poseban postupak iz članka 51. ZoPD-a u kojem temeljem evidencija i podataka kojima raspolaže, odnosno podataka koje je dostavio porezni obveznik je dužna istome utvrditi godišnji dohodak ostvaren za predmetnu godinu razliku poreza na dohodak i prireza na dohodak za uplatu ili povrat, o čemu izdaje privremeno porezno rješenje.
24.Godišnji porez na dohodak sukladno članku 46. st. 1. ZoPD-ak utvrđuje se prema poreznoj osnovici iz članka 18. ovoga Zakona (primitak minus doprinosi, minus osobni odbitak) te tako utvrđeni godišnji porez smanjuje za 50 % razmjernog dijela porezne obveze koja se odnosi na mirovinu.
Kod utvrđivanja iznosa godišnjeg dohotka od ukupno 34.774,76 eura (isplaćena plaća od poslodavca + mirovina), je s obzirom da se radilo o dva isplatitelja utvrdio udio mirovine u ukupnom godišnjem dohotku koji udio iznosi 50,08 %, te je temeljem utvrđenog udjela u obračunatom porezu od 6.248,87 eura, iznos poreza koji se odnosi na mirovinu iznosi 3.129,43 eura, te je na taj iznos u odnosu na mirovinu primijenjeno umanjenje od 50 % iz članka 46. st. 1. ZoPD-ak, čime je obveza poreza na mirovinu umanjena za 1.564,72. eura.
25.Prema članku 18. stavak 1. ZopD-ak godišnju poreznu osnovicu poreza na dohodak čini ukupan iznos dohotka od nesamostalnog rada, samostalne djelatnosti i drugog dohotka, što u konkretnom slučaju znači da tužiteljičinu poreznu osnovicu za predmetnu 2023. godinu čine ukupna primanja koja su tužiteljici isplaćena od poslodavca Opća bolnica Šibensko-kninske (za plaću) i Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (za mirovinu).
26.Mjesečni osobni odbitak koji je za predmetnu 2023. godinu uzima se u obzir od strana isplatitelja kod obračunavanja mjesečnih primanja, sukladno zahtjevu poreznog obveznika i prema stanju evidentiranom na PK. Kako je u konkretnom slučaju tužiteljica osobni odbitak za prebacila 100% na isplatitelja poslodavca Opća bolnica Šibensko-kninske (za plaću) a 0,00 % na Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (za mirovinu), tužiteljici je prema navedenom rasporedu osobnog odbitka tijekom predmetne godine vršena isplata plaće odnosno mirovine.
27.Prema navedenom, raspoređivanjem osobnog odbitka je bilo nesporno pravo tužiteljice da rasporedi osobni odbitak na način na koji je smatrala da je za nju najprikladniji, s obzirom na primitke koje će ostvarivati kod navedenih isplatitelja (plaću + mirovinu).
28.Međutim, pravo tužiteljice da rasporedi osobni odbitak na način na koji je smatra da je za nju najprikladniji, se odnosi se samo utvrđivanje predujmova poreza ali ne i na godišnju obvezu poreza na dohodak.
Naime, sukladno članku 51. ZoPD-a porezno tijelo u posebnom postupku, kojeg provodi sukladno članku 51. ZoPD-a, temeljem članka 54. ZoPD-a kod utvrđivanja godišnjeg dohotka zbroji sva godišnja primanja (plaću i mirovinu) i po propisanom postupku, nakon umanjenje za iznos godišnjeg osobnog odbitka (6.370,80 eura) utvrdi godišnju poreznu osnovicu, te po odbitku iznosa uplaćenog predujma poreza tijekom godine (koliko su isplatitelji primanja kod obračuna plate i mirovine obračunali i uplatili poreza, nakon čega se utvrđuje razlika za uplatu ili povrat, ovisno koliko su isplatitelju obustavili i uplatili poreza kod (predujmova) tijekom godine.
29.Porezno tijelo kod godišnjeg utvrđivanja dohotka (poreza na dohodak), bez obzira na način raspodjele osobnog odbitka na poslodavca-Opća bolnica Šibensko- kninske (za plaću) i na HZMO-a će utvrditi ukupnu poreznu obvezu prema propisanom načinu obračuna, koji je kao takav tipski i primjenjuje se za sve, uz izmjenu pojedinih podataka potrebnih za izračun koji se odnosi na konkretnog poreznog obveznika.
30.Sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, pa je osporeno rješenje zakonito.
Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.
31.Odluka o trošku temelji se na članku 147. stavak 1. ZUS-a kojim je propisano da stranka koja izgubi spor snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano.
Kako je tužiteljica je angažirajući odvjetnika tužbom pokrenula upravni spor radi "šutnje" – ne postupanja tuženika i ne donošenja odluke po izjavljenoj žalbi, opravdano je bilo tužiteljici priznati trošak upravnog spora za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00, budući da je iz spisa nesporno da tuženik nije pravovremeno i ažurno, sukladno odredbama ZUP-a postupio po tužiteljičinoj žalbi, radi čega je riješeno kao u točki II. izreke presude.
32.Budući da je presudom odbijen tužbeni zahtjev kojim se je tražilo poništenje osporenog rješenja tuženika te prvostupanjskog rješenja, jasno je da tužiteljica nije uspjela u upravnom sporu, radi čega je zahtjev za priznanje troška sastava podneska od 17. veljače te trošak zastupanja na ročištu valjalo odbiti, a što se odnosi i na trošak sastava žalbe koji je nastao prije pokretanja upravnog spora, slijedom čega je riješeno kao u izreci pod točkom II.
U Splitu, 30. travnja 2026.
SUDAC
Studenko Vuleta
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.5. ZUS-a).
DNA:
- opunomoćeniku tužiteljice, Igoru Ćurkoviću, Split, Slobode 39,
- tuženiku, Ministarstvu financija RH, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5,
- u spis.