Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P-41/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Dubravki Kraljić, u pravnoj stvari tužitelja SZAKAL METAL d.o.o., Varaždin, Pavleka Miškine 64a, OIB: 49019383560, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Korušić, Hrg i Vukalović iz Varaždina, protiv tuženika UT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, izvan ročišta, 30. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku UT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju SZAKAL METAL d.o.o., Varaždin, Pavleka Miškine 64a, OIB: 49019383560, u roku od 15 dana isplati iznos od 984,74 EUR (devetsto osamdeset četiri eura i sedamdeset četiri centa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. studenoga 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku UT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju SZAKAL METAL d.o.o., Varaždin, Pavleka Miškine 64a, OIB: 49019383560, u roku od 15 dana naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 217,36 EUR (dvjesto sedamnaest eura i trideset šest centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj SZAKAL METAL d.o.o. podnio je kod ovoga suda tužbu protiv tuženika UT u kojoj navodi da je tuženik radio kod tužitelja temeljem Ugovora o radu sklopljenog 1. lipnja 2023., koji je ugovorni odnos prestao Sporazumom o prestanku ugovora o radu dana 26. rujna 2025. Po prestanku radnog odnosa tužitelj je u cijelosti i uredno ispunio sve dospjele obveze prema tuženiku, uključujući isplatu preostale plaće, pripadajućih naknada i ostalih novčanih potraživanja koja su proizašla iz radnog odnosa do dana njegova prestanka. Računovodstvo tužitelja omaškom je tuženiku na njegov račun 3. studenoga 2025. izvršilo isplatu novčanih iznosa s računa tužitelja, iako između stranaka nakon prestanka ugovora o radu više nije postojao nikakav pravni odnos koji bi mogao predstavljati valjanu pravnu osnovu za predmetnu isplatu. Ova isplata i to u iznosu od 837,74 EUR odnosila se na plaću za listopad 2025., u iznosu od 107,00 EUR na naknadu za topli obrok za listopad te u iznosu od 40,00 EUR na naknadu putnih troškova za listopad 2025., iako tuženik u listopadu 2025. više nije bio u radnom odnosu kod tužitelja. Tužitelj je po saznanju za nastalu pogrešku u više navrata pozvao tuženika na dobrovoljni povrat neosnovano isplaćenih sredstava na način da je knjigovodstvo tužitelja višekratno telefonom zvalo tuženika, poslali su mu e-mail sa zamolbom za povrat pogrešno isplaćenog iznosa, a upućena mu je i odvjetnička opomena pred tužbu koju je tuženik uredno zaprimio 18. prosinca 2025. Tuženik se na telefonske pozive nije želio javiti, a oglušio se i na e-mail i na upućenu opomenu pred tužbu te predmetni iznos nije vratio. Kako je navedenom isplatom tuženik stekao imovinsku korist bez pravne osnove, tužitelj ovom tužbom traži da se tuženiku naloži isplata iznosa od 984,374 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. studenoga 2025. do isplate kao i naknada parničnog troška tužitelju sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Rješenjem broj P-41/2026-6 od 17. veljače 2026. tuženiku je dostavljena tužba te je isti pozvan da u roku od 45 dana od dana dostave navedenog pismena da svoj pisani odgovor na tužbu uz upozorenje na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu, konkretno na mogućnost donošenja presude zbog ogluhe u smislu odredbe čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP). Tuženiku su tužba i rješenje broj P-41/2026-6 od 17. veljače 2026. uredno dostavljeni 27. veljače 2026. (dostavnica na poleđini stranice 28 spisa), no u ostavljenom roku od 45 dana od dostave tužbe tuženik nije podnio pisani odgovor na tužbu, slijedom čega je sud, utvrdivši da su ispunjene i ostale pretpostavke iz odredbe čl. 331. b st. 1. ZPP odlučio kao u izreci.

3. Naime, prema spomenutoj odredbi čl. 331.b st. 1. ZPP-a presuda zbog ogluhe može se donijeti ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, te ako bude udovoljeno ovim uvjetima:

- ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni,

- ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi,

- ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj podnio ili s činjenicama koje su opće poznate,

- ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

4. Tuženik, dakle, iako su mu tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, nije podnio odgovor na tužbu u određenom roku. Nadalje, sud je utvrdio da osnovanost tužbenog zahtjeva temeljem čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, kao i da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s općepoznatim činjenicama kao niti s dokazima koje je uz tužbu priložio sam tužitelj (Sporazum o prestanku Ugovora o radu od 26. rujna 2025., tužiteljevi nalozi od 3. listopada 2025. za plaćanje iznosa od 837,74 EUR, 107,00 EUR i 40,00 EUR na račun tuženika, zahtjev za povrat pogrešno isplaćenih iznosa upućen tuženiku putem e-maila 5. prosinca 2025., opomena pred tužbu od 17. prosinca 2025. s potvrdom primitka ). Također, sud je utvrdio i da ne postoje nikakve općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

5. Nalazeći tako da su u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke koje donošenje presude zbog ogluhe čine osnovanom i zakonitom, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude, odnosno usvojiti tužben i zahtjev.

6. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP te je tako tuženik, koji je u cijelosti izgubio spor, tužitelju dužan naknaditi parnične troškove u ukupnom iznosu od 217,36 EUR koji se odnose na zatraženi trošak sastava tužbe s PDV u iznosu od 187,50 EUR temeljem tbr. 7. toč. 1. i tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023 ; dalje: Tarifa) sukladno vrijednosti predmeta spora te vrijednosti boda (2,00 EUR – tbr. 54. Tarife). Priznat je i trošak sudske pristojbe na tužbu, ali ne u zatraženom iznosu od 39,82 EUR, već u iznosu od 19,91 EUR sukladno vrijednosti predmeta spora te tbr. 1. st. 1. Tarife sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/2023, dalje: Tarifa sudskih pristojbi) i čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18 i 51/23, dalje: ZOSP) koji je iznos na dan podnošenja tužbe tužitelj i platio. Priznat je i trošak sudske pristojbe na ovu presudu zbog ogluhe, ali ne u zatraženom iznosu od 19,91 EUR, već u iznosu od 9,95 EUR sukladno vrijednosti predmeta spora i tbr. 2. st. 2. Tarife sudskih pristojbi te čl. 7. st. 3. ZOSP prema kojem se na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku pristojba plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke. S obzirom na to da tužitelj ima punomoćnike odvjetnike kojima se sukladno čl. 133. st. 5. ZPP ova odluka dostavlja u elektroničkom obliku, tužitelj ima mogućnost platiti pristojbu na ovu presudu u visini polovice Tarifom sudskih pristojbi propisanog iznosa ukoliko je plati u roku od tri dana. Stoga trošak sudske pristojbe na presudu upravo u visini polovice propisanog iznosa sud ocjenjuje troškom potrebnim za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP, a ne i eventualno naknadno uplaćeni puni iznos pristojbe. Na ove troškove tužitelju je na njegov zahtjev dosuđena i zakonska zatezna kamata i to tekuća od dana donošenja ove prvostupanjske presude do isplate sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP i čl. 29. st. 2. ZOO.

U Varaždinu 30. travnja 2026.

Sutkinja

Dubravka Kraljić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP. Žalba protiv presude u postupku u sporu male vrijednosti ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP).

Dostaviti:

1. Tužitelj po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Korušić, Hrg i Vukalović iz Varaždina

2. Tuženik UT, [adresa]