REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U SV. IVANU ZELINI

Vatrogasna 1a, Sv. Ivan Zelina

Poslovni broj: P-880/2025-9

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini po sucu tog suda Žanet Vidović, u pravnoj stvari tužitelja FM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i CM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] koje oboje zastupa punomoćnik, TM, odvjetnik u [adresa], protiv tuženoga ĆM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kojeg zastupa punomoćnik Vice Mandarić odvjetnik iz odvjetničkog društva Mandarić & Einwalter, radi predaje u posjed, nakon provedene i zaključene glavne i javne rasprave održane 13. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 30. travnja 2026. donio, objavio i

p r e s u d i o  j e :

I Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, predati tužitelju u suposjed zgradu u [adresa], označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], "kuća broj 10a u [adresa] i dvorište", Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], koja zgrada se sastoji od jednog dvosobnog stana u visokom prizemlju neto stambene površine 74,11 m2 i istog takvog stana na katu, od stambenog potkrovlja neto stambene površine 24,64 m2 te u podrumu: dvije garaže, površine 14,74 m2 i 11,30 m2,, spremišta od 6,22 m2 i radionice od 6,28 m2.

II Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 17.722,37 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama koji teku od donošenja ove odluke do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troška se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su stranke suvlasnici na jednake dijelove obiteljske stambene zgrade u [adresa] označene kao čest. zem. [katastarska čestica], "kuća broj 10a u [adresa] i dvorište" Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]. Navedena zgrada se sastoji od jednog dvosobnog stana u visokom prizemlju neto stambene površine 74,11 m2 i istog takvog stana na katu, od stambenog potkrovlja neto stambene površine 24,64 m2 te u podrumu: dvije garaže površine 14,74 m2 i 11,30 m2, spremišta od 6,22 m2 i radionice od 6,28 m2. Tuženik osporava tužiteljima suvlasnička prava na predmetnoj kući te shodno tome, priječi suposjed nekretnine.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 24. 10. 2019. navodi da tužbu osporava u cijelosti i ističe da tužitelji nemaju pravni interes za tužbu jer ga tuženik ne sprječava u ostvarivanju prava posjeda. Štoviše, tuženik je zakonskog zastupnika pravnog prednika tužitelja gđu FMU pozvao da preuzme suposjed. Istaknuo je prigovor mjesne nenadležnosti sud u Sesvetama, jer se predmetna nekretnina nalazi na području Općinskog građanskog suda u Zagrebu te je prigovorio vrijednosti predmeta spora. Tijekom postupka tuženik je osporavao i zakonitost zastupanja prvotne tužiteljice RM po imenovanom posebnom skrbniku za ovaj postupak odvjetniku KM.

3. Ovdje odmah treba navesti da je sud raspravnim rješenjem na pripremnom ročištu dana 11. prosinca 2019. odbio prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Sesvetama kao neosnovan i to iz razloga jer su Sesvete gradska četvrt grada Zagreba pa je Općinski sud u Sesvetama i mjesno nadležan sud za rješavanje ovog pravnog prijepora. Punomoćnici stranaka na tom ročištu su izjavili da ne traže otpravak rješenja o odbijanju prigovora mjesne nenadležnosti te da se odriču prava žalbe.

4. Nadalje tužitelj je kao vrijednost predmeta spora naznačio iznos od 750.000,00 HRK[1] (99.600 EUR-a). Kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu mjerodavan je VPS koji je tužitelj naznačio. Osim toga prema shvaćanju ovog suda pravilno je tužitelj naznačio vps s obzirom na vrijednost suvlasničkog dijela nekretnine koja je predmet tužbenog zahtjeva. Kad se na umu ima da se u naravi radi o zgradi površine od oko 164 m2 te da je ovom spisu je priklopljena preslika dijela spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu P-1442/15, a u kojem se nalazi procjena vrijednosti nekretnine vještaka građevinske struke BM još iz 2009. godine (veza P- 1932/02),ovaj sud ocjenjuje da je pravilno u tužbi naznačen vps u ovom postupku, odnosno da VPS nije suviše visoko naznačen kako to navodi tuženik pa je stoga prigovor tuženika istaknut u tom pravcu valjalo ocijeniti neosnovanim.

5. Dalje ovdje treba navesti i da je tužbu u ovom postupku podnijela RM zastupana po posebnom skrbniku KM, odvjetniku u [adresa] dana 1. lipnja 2015. godine. Tuženica je tijekom postupka umrla te je rješenjem Općinskog građanskog suda, Stalne službe u Sesvetama P-6615/17 od 23. ožujka 2018. određen prekid postupka zbog smrti tužiteljice RM. Rješenjem istog suda broj: P- 2467/2018-6 od 28. kolovoza 2018. postupak je nastavljen te je kao tužitelj sin ranije tužiteljice PM, zakonski nasljednik ranije tužiteljice i novi vlasnik prijepornog suvlasničkog dijela nekretnine (list 67, 72). Nadalje rješenjem Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Svetom Ivanu Zelini, broj: P-652/19-101 od 2. srpnja 2025. prekinut je postupak zbog smrti SM te je istim rješenjem određeno da se nastavlja postupak s nasljednicima pokojnoga PM i to FM i CM, a ujedno sada i novim suvlasnicima predmetne nekretnine (list 316 i 309-311).

6. Tijekom postupka sud je izvršio uvid, pročitao i analizirao dokaze: rješenje o imenovanju posebnog skrbnika RM između ostaloga u postupku radi predaje u suposjed predmetne nekretnine (list 2-3), prikaz zk. uloška (list 29-32), rješenje o stavljanju pod skrbništvo RM (list 45-46), izvadak iz matice rođenih (list 46-47) u kojem je kao naknadni upis i zabilješka navedeno da je RM dana 25. siječnja 1980. zaključila brak s ČM te da je taj brak presudom P-267/92 od 17. studenoga 1992. rješenjem Općinskog suda u Zagrebu razveden, rješenje o nasljeđivanju iza pok. RM (list 58-59), smrtni list za RM (list 59), izvadak iz zemljišne knjige na ime SM (list 72), evidencija prebivališta za RM (list 64) dopis punomoćnika tužitelja upućen CMU od 13. srpnja 2016. (list 79 i 100), rješenja o imenovanju posebnog skrbnika ŽM u postupku lišenja poslovne sposobnosti RM (list 80) i rješenje Centra za socijalnu skrb Split od 17. lipnja 2013. o imenovanju posebnog skrbnika RM – odvjetnika TM radi zastupanja u parničnom postupku radi utvrđenja bračne stečevine (list 81), očitovanje CMU prevedeno na hrvatski jezik (list 106), ovjereni prijevod s njemačkog jezika očitovanje CMU (list 153), rješenje o nasljeđivanju iza pok. PM (list 309-311), ovjereni prijevod s njemačkog jezika, iskaz CMU na pitanja tuženika dan kod zamoljenog suda (list 331-335), priklopljeni spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu P-1163/14 (ranije P-1284/93., 1939/02, P-254/12) i spis P-2796/18 (Ranije P- 1442/15 na koji je spojen P-4063/16).

7. Ocjenjujući u postupku izvedene dokaze, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Prednica tužitelja RM i tuženik su bivši bračni drugovi čiji je brak razveden pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu, broj: P2-967/92 dana 17. studenoga 1992.

8.1. Nadalje pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1163/14-105 od 24. ožujka 2014. utvrđeno je da je obiteljska stambena zgrada u [adresa], sagrađena na čestici zemljišta 675/2, kuća broj 10a u [adresa] i dvorište, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], predstavlja bračnu stečevinu RM (prvotne tužiteljice u ovom postupku) i tuženika te da je omjer RM u toj bračnoj stečevini ½ dijela. Naprijed citirana odluka Općinskog građanskog suda u Zagrebu je u povodu žalbe tuženika ispitivana kod Županijskog sud u Zagrebu koji je svojom presudom Gž-5280/14-2 od 2. prosinca 2014. odbio žalbu ovdje tuženika kao neosnovanu i potvrdio presudu suda prvoga stupnja. Protiv odluke Županijskog suda u Zagrebu tuženik je izjavio reviziju koja je odbačena kao nedopuštena (Rev-x-610/15-2 od 14. rujna 2016.) Suvlasništvo prvotne tužiteljice na naprijed opisanoj stambenoj zgradi upisano je i u zemljišnim knjigama.

9. Nakon smrti prvotne tužiteljice, vlasništvo predmetne nekretnine na temelju propisa o nasljeđivanju stekao je njen sin PM čije je suvlasništvo također upisano u zemljišnim knjigama (list 72), a nakon smrti SM suvlasništvo predmetne nekretnine stekli su ŠM i MM svaki u ½ dijela zakonski nasljednici i ujaci SM.

10. Navedene činjenice (vlasništvo tužitelja i opis navedene nekretnine) tijekom postupka nisu ni bile prijeporne među strankama.

11. Tužitelji tijekom postupka tvrde da im tuženik osporava suvlasnička prava te im priječi suposjed nekretnine.

12. Tuženik pak tvrdi da ne sprječava pravo posjeda tuženicima jer je još prvotnu tužiteljicu dana 30. lipnja 2016. pozvao putem zakonske zastupnice FMU Krauthann- Mittendorfer na preuzimanje posjeda. Ovo jer je TMU prednici tužitelja u Republici Njemačkoj bila imenovana skrbnicom.

Tuženik je osporavao i da bi osoba kojoj je oduzeta poslovna sposobnost i u Republici Hrvatskoj i kojoj je imenovan skrbnik u Republici Hrvatskoj mogla imati i posebnog skrbnika. Dakle tuženik je osporavao da je posebni skrbnik imenovan rješenjem nadležnog tijela bio ovlašten podnijeti tužbu i zastupati prvotnu tužiteljicu u ovom parničnom postupku.

13. Iz uvida u priklopljeni spis P-2796/2018 (list 57) proizlazi da je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Splitu, broj: S-962/13 od **.**.2013. RM s prebivalištem u [adresa], kao osoba djelomično lišenoj poslovne sposobnosti stavljena pod skrbništvo (između ostaloga i u dijelu upravljanja i raspolaganja imovinom) te da joj je kao skrbnica imenovana majka OM. U postupku lišenja poslovne sposobnosti u Republici Hrvatskoj koji se vodio kod Općinskog suda u Splitu pod brojem R1-372/12 od **.**.2013. RM je radi zaštite njenih prava i interesa imenovan posebni skrbnik IM. Iz obrazloženja rješenja Općinskog suda u Splitu, broj: R1-372/12 od 14. ožujka 2013. proizlazi da je RM djelomično lišena poslovne sposobnosti zbog psihofizičkog oštećenja zdravlja te da je ovisna o tuđoj pomoći i njezi i stalnom psihijatrijskom liječenju, da živi i radi u Njemačkoj te da joj je i u Njemačkoj imenovan skrbnik koji skrbi o poslovima o kojima se sama nije u mogućnosti u potpunosti i adekvatno skrbiti. Dalje iz podataka tog spisa proizlazi da je RM pravomoćnim rješenjem Centra za socijalnu skrb Split od 17. lipnja 2013. imenovan i poseban skrbnik, odvjetnik TM radi zastupanja i zaštite njenih prava i interesa u parničnom postupku radi utvrđenja bračne stečevine u Republici Hrvatskoj, a koji postupak se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu u predmetu P-1939/02 (kasnije P-1163/14) protiv ovdje tuženika i koji je pravomoćno okončan. Nadalje iz tog spisa proizlazi da je između pokojne prednice tužitelja i tuženika vođen i postupak utvrđenja bračne stečevine u Republici Njemačkoj pred njemačkim sudom u odnosu na imovinu u Republici Njemačkoj te je prema činjeničnim utvrđenjima iz predmeta P-1163/14 (okončan pravomoćnom presudom) ranija tužiteljica ostvarila pravo na isplatu polovine vrijednosti zajedničke imovine ulaganja u opremu ugostiteljskog lokala, automobila i isplate od osiguranja (list 340 iz priklopljenog spisa P-1163/14).

14. Nakon pravomoćnog okončanja postupka utvrđenja bračne stečevine prednice tužitelja i tuženika u Republici Hrvatskoj, za potrebe daljnjeg zastupanja RM u parničnim postupcima pravomoćnim rješenjem Centra za socijalnu skrb prednici tužitelja imenovan je posebni skrbnik u osobi odvjetnika TM radi između ostaloga i zastupanja u ovom parničnom postupku koji se vodi radi predaje u suposjed prijeporne nekretnine (rješenje list 2).

15. Iz naprijed navedenoga, a što među strankama nije prijeporno, proizlazi da je prednica tužitelja bila osoba lišena poslovne sposobnosti i u Republici Njemačkoj i u Republici Hrvatskoj, na temelju pravomoćnih sudskih odluka, te da joj je u Republici Njemačkoj imenovana skrbnica TMU, a u Republici Hrvatskoj imenovana skrbnica majka, a kao poseban skrbnik radi zastupanja u parničnim predmetima sukladno člancima 168. točke 5. i članka 169. točke 2. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", 116/03., 17/04. dalje ObZ) odvjetnik TM.

16. Dakle stavljanje pod skrbništvo prednice tuženika u Republici Hrvatskoj utemeljeno na odluci hrvatskog suda o oduzimanju poslovne sposobnosti, a za potrebe postupaka koji su se vodili pred hrvatskim sudom koji su u vezi s nekretninama u Republici Hrvatskoj. Za upravljanja i raspolaganja imovinom osobe lišene poslovne sposobnosti (štićenika) u Republici Hrvatskoj relevantan je skrbnik imenovan od strane nadležnog tijela u Republici Hrvatskoj što je prema podacima spisa majka prvotne tužiteljice. No sukladno članku 261. stavku 2. ObZ-a skrbnik može samo uz prethodno odobrenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad poduzeti posao koji prelazi redovito poslovanje imovinom, a predmeti spor svakako ulazi u tu kategoriju. U tu svrhu nadležno tijelo redovnom skrbniku daje posebno odobrenje ili za pojedine postupke osobi djelomično lišenoj poslovne sposobnosti može imenovati posebnog skrbnika, a što je ovdje bio slučaj. Stoga prigovore tuženika u kojima ističe da prvotna tužiteljica i nije zakonito zastupana po posebnom skrbniku odvjetniku KM ovaj sud ocjenjuje neosnovanima.

Navedeno proizlazi i iz očitovanja nadležnog Centra za socijalnu skrb od 15. srpnja 2016. (u predmetu P-1442/15, kasnije P-2796/18, list 67 koji je priklopljen ovom spisu). Sud ovdje posebno upućuje na to očitovanje Centra za socijalnu skrb od 15. srpnja 2016.( iz kojeg proizlazi da je vođen i inspekcijskog nadzora nadležnog ministarstva te da nije nađen nikakav propust u imenovanju posebnog skrbnika) jer je tuženik u više parničnih postupaka koji su se vodili među strankama isticao identične prigovore, a koji se tiču zastupanja RM od strane posebnog skrbnika odvjetnika TM koji su i u tim postupcima otklonjeni kao neosnovani. Osim toga i u prethodnoj fazi ovog postupka Županijski sud u Splitu u odluci broj: Gž-3576/16 od 23. ožujka 2017. (list 3. te odluke) je identičan prigovor tužitelja otklonio kao neosnovan.

17. U okolnostima ovog slučaja, a s obzirom na činjenicu da je tužiteljici bila oduzeta poslovna sposobnost i u Republici Njemačkoj i u Republici Hrvatskoj te da je imala skrbnika i u Republici Njemačkoj i u Republici Hrvatskoj, a u Republici Hrvatskoj i posebnog skrbnika radi razjašnjenja pitanja na koje upire tuženik treba primijeniti Zakon o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91. i 88/01) koji je u vrijeme stavljanja prednice tužitelja bio na snazi (prestao važiti tek stupanjem na snagu Zakona o međunarodnom privatnom pravu 2017. godine) a koji u članku 14. stavku 1. navodi da je za pravnu i poslovnu sposobnost fizičke osobe mjerodavno pravo države čiji je ona državljanin. Nadalje člankom 15. stavkom 1. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima propisano je da je za stavljanje pod starateljstvo i prestanak starateljstva, te za odnose između staratelja i osobe pod starateljstvom (štićenika) mjerodavno je pravo države čiji je državljanin osoba pod starateljstvom. Prema članku 75. istog Zakona Organ Republike Hrvatske isključivo je nadležan u stvarima starateljstva državljanina Republike Hrvatske bez obzira na to gdje imaju prebivalište, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

18. Iz podataka ovog spisa te priklopljenih spisa (P-1163/14) proizlazi da je tužiteljica bila državljanka Republike Hrvatske te da je imala prijavljeno prebivalište u [adresa] (list 64 ovog spisa, Uvjerenje o prebivalištu [adresa] iz priklopljenog spisa). Tuženik navedeno utvrđenje koje proizlazi iz materijalnih dokaza od kojih su neki i javne isprave tijekom postupka nije valjano osporio. Naime, tuženik tijekom postupka nije ni tvrdio da je ranija tužiteljica imala i njemačko državljanstvo niti je dostavio relevantan dokaz da je u Republici Njemačkoj imala prebivalište.

19. Stoga na temelju naprijed navedenih odredbi Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima te s obzirom na okolnost da je postavljanje skrbnika i posebnog skrbnika za prvotnu tužiteljicu utemeljeno na odluci hrvatskog suda (o oduzimanju poslovne sposobnosti) a radi upravljanja i raspolaganja imovinom u Republici Hrvatskoj to je za zastupanje tužiteljice i zaštitu njenih imovinskih prava i interesa u Republici Hrvatskoj nadležan skrbnik imenovan od nadležnog tijela u Republici Hrvatskoj odnosno od istog nadležnog tijela imenovan posebni skrbnik.

20. Sud ovdje smatra potrebnim napomenuti da je jednako takvo pravno uređenje zadržao i Zakon o međunarodnom privatnom pravu (članak 16. stavak 2) prema kojem za postupke pred hrvatskim sudom koji se tiču nekretnina u Republici Hrvatskoj je relevantan hrvatski skrbnik imenovan od nadležnog tijela u Republici Hrvatskoj jer njemački skrbnik ni ne može zastupati štićenika pred sudom Republike Hrvatska te što je za provedbu skrbništva mjerodavno pravo tijela koje ga provodi (dakle hrvatsko pravo).

21. Stoga se ne mogu prihvatiti navodi tuženika da tužitelji nemaju pravni interes za podnošenje tužbe jer je skrbnicu prvotne tužiteljice u Republici Njemačkoj pisanim pozivom od 13. srpnja 2016. pozvao radi preuzimanja ključeva nekretnine.

22. Pored naprijed navedenoga o nadležnosti hrvatskog skrbnika odnosno posebnog skrbnika za imovinu štićenice u Republici Hrvatskoj, ovdje treba navesti da tuženiku nikako nije moglo ostati nepoznato da prvotna tužiteljica ima imenovanog posebnog skrbnika u Republici Hrvatskoj kao i skrbnicu majku tužiteljice u Republici Hrvatskoj budući da je između prednice tužitelja i tuženika vođeno više postupaka u tijekom kojih je tuženik još 2013. godine upoznat s činjenicom da je prvotnoj tužiteljici oduzeta poslovna sposobnost u Republici Hrvatskoj te tko su osobe ovlaštene za njeno zastupanje u Republici Hrvatskoj radi zaštite njenih (između ostalih) i imovinskih prava i pravnih interesa u odnosu na imovinu u Republici Hrvatskoj. Postupak utvrđenja bračne stečevine pravomoćno je okončan 2014. godine, pa se već od tad tuženik mogao obratiti skrbnici prvotne tužiteljice ili njenom posebnom skrbniku radi predaje nekretnine u posjed.

23. Osim toga tuženik tijekom cijelog ovog postupka koji je započeo 1. lipnja 2015. nije dostavio dokaz, a ni tvrdio da se radi predaje u posjed suvlasničkog dijela nekretnine RM do njene smrti obratio njenoj skrbnici ili posebnom skrbniku u Republici Hrvatskoj, a ni kasnijim sljednicima prvotne tužiteljice te na taj način izvršio svoju obvezu predaje u posjed suvlasničkog dijela nekretnine njenom vlasniku. Tuženik nije tijekom ovog postupka nije iskazao ni bilo kakvu manifestaciju volje na predaju suvlasničkog dijela tužiteljima.

24. Iako je sud naprijed obrazložio zbog čega smatra da u ovom predmetu nije bilo moguće valjano ispuniti obvezu pozivanjem na predaju ključeva zgrade u suvlasništvu tužiteljice koja se nalazi u Republici Hrvatskoj njenoj skrbnici u Republici Njemačkoj, ovdje sud u odnosu na iskaz svjedokinje ĆMU smatra potrebnim napomenuti, a zbog navoda punomoćnika tuženika na ročištu kod ovoga suda 13. ožujka 2026. da je točan navod svjedokinje da je tuženik RM – prvotnoj tužiteljici isplatio 17.000,00 EUR-a kao odštetu čime je ona u cijelosti namirena za bračnu stečevinu pa da je tužbeni zahtjev neosnovan.

Ovdje kao prvo valja napomenuti da je svjedokinja iskazala da joj je RM rekla da je 1994. godine od bivšeg supruga primila 17.000,00 maraka (a ne EUR-a) kao odštetu. U to vrijeme postupak utvrđenja bračne stečevine u Republici Hrvatskoj nije ni bio okončan, postupak je okončan tek 2014. pravomoćnom odlukom, a tuženik takve navode nije ni isticao tijekom utvrđenja bračne stečevine u Republici Hrvatskoj. Osim toga iz činjeničnih utvrđenja tog spisa P-1163/14 proizlazi da je postupak utvrđenja bračne stečevine u Republici Njemačkoj okončan pravomoćnom presudom te okončan tako da je RM za dio imovine stečene u Republici Njemačkoj koja se odnosi na ulaganja u opremu ugostiteljskog lokala, automobila i isplate od osiguranja ostvarila pravo na isplatu. Stoga navedeni dio iskaza (iako nije relevantan za ovaj postupak predaje u posjed vlasništva) se možebitno odnosi na isplatu za imovinu u Njemačkoj, ali s obzirom na prirodu stanja zdravlja RM te okolnosti da ni sama svjedokinja nije sigurna je li to istina ili ne ni nema snagu potrebnu snagu potrebnu za valjana utvrđenja. Dio iskaza svjedokinje da nije odobrila radnje posebnog skrbnika u [adresa] TM, također nije relevantan jer skrbnik u Republici Njemačkoj ni nije nadležan odobravati radnje posebnog skrbnika u Republici Hrvatskoj.

25. Zaključno, u ovom predmetu radi se o pravoj vlasničkoj tužbi, a tužitelji su tijekom postupka dokazali da su suvlasnici predmetne nekretnine, te da je nekretnina u isključivom posjedu tuženika te su dokazali i identitet nekretnine. Nadalje iz okolnosti ovog slučaja proizlazi da su tužitelji kao suvlasnici duži niz godina onemogućeni u raspolaganju svojom imovinom te da osnovano od tuženika koji je u posjedu njihove stvari bez valjane pravne osnove zahtijevaju da im preda posjed te stvari. Stoga je na temelju članka 161.st.1. i čl.162.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 i 81/15; dalje skraćeno: ZV) valjalo odlučiti kao u izreci po točkom I.

26. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl.154 st.1. Zakona o parničnom postupku «Narodne novine» broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 , 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 ; dalje skraćeno: ZPP) a prema troškovniku tužitelja predanom na ročištu dana 13.3.2026, i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23. u nastavku Tarifa).

27. Tužiteljima je priznat trošak sastava tužbe prema Tbr 7.1. Tarife u iznosu od 1.500,00 eura, zastupanja na pripremnom ročištu 18.10.2017. prema Tbr 9.t.2. Tarife u iznosu od 750,00 Eura (stranke tražile zastoj radi mirnog rješenja spora), zastupanja na pripremnom ročištu 23. ožujka 2018. prema Tbr 9. t.2. u iznosu od 750,00 Eura (na ročištu raspravljano samo o procesnim pitanjima), zastupanja na pripremnom ročištu 11.12.2019. u iznosu od 1.500,00 EUR-a prema točki 9.1. Tarife, zastupanja na ročištu za glavnu raspravu 16.1.2023.,5.4.2023. i 19.12.2023. za svako ročište po 1.500,00 eura prema Tbr 9.1. Tarife za sastav podneska od 5.1.2024. u iznosi od 100,00 eur-a prema Tbr 8.1., zastupanju na ročištu za glavnu raspravu 2.srpnja 2025 u iznosu od 1.500,00 eura te zastupanja na ročištima za glavnu raspravu za dvije zastupane osobe dana 12.1.2026 i 13.3.2026. za svako ročište po 1.650,00 Eura prema Tbr 9.1. ,a što čini ukupni trošak odvjetničkog zastupana od 13.900,00 EUR-a. Tužitelju je na navedeni trošak valjalo dosuditi i zatraženi PDV u iznosu od 3.475,00 Eura, tako da ukupni odvjetnički trošak zajedno sa PDV-om iznosi 17.375,00 EUR-a. Tužiteljima je trebalo dosuditi i troškove sudske dostave u iznosu od 15,56 EUR-a te troškove sudske pristojbe na presudu u iznosu od 331,81 koliko iznosi pristojba uz umanjenje od 50 % zbog mogućnosti tužitelja da koristi umanjenje e sustava pri pravodobnom plaćanju pristojbe. Dakle ukupan parnični trošak koji je valjalo dosuditi tužiteljima iznosi 17.722,37 EUR-a na koje tužiteljima pripada i zakonska zatezna kamata od dana presuđenja do isplate kao što je navedeno u točci II izreke.

28. Tužitelju nije dosuđen trošak za podnesak od 18.9.2015. jer taj podnesak predstavlja uređenje tužbe, ni za podnesak od 14.11.2025. jer se radi o podnesku kojim tužitelj obavještava sud o plaćanju sudske dostave, ni za pristup ročištu 3.2.2016 jer nisu bili ispunjeni uvjeti za održavanje ročišta zbog neuredne dostave za tuženika, za a ročište 5. 5.2016, jer isto nije održano budući da je punomoćnik tužitelja tražio odgodu ročišta , za sastav podneska od 16.3.2018. jer je tužitelj taj podnesak mogao predati i na ročištu koje je u to vrijeme bilo zakazano za 23.3.2018. a za koje mu je i priznat trošak u zatraženom iznosu, za sastav podnesak od 20.9. 2018,. jer se suštinski radi o uređenju tužbe (novi tužitelji), za podnesak od 25.6.24 jer se radi o očitovanju na tijek postupka koji ne sadrži ni činjenična ni pravna razlaganja bitna za rješavanje ove stvari, za podnesak od 27.lipnja 2025 jer je sadržaj tog podneska tužitelj mogao iznijeti i na ročištu koje je u to vrijeme već bilo zakazano za dan 2. srpnja 2025, a za koje mu je i priznat trošak u zatraženom iznosu. Tužitelju nije priznat trošak za sudsku pristojbu na tužbu jer je u vrijeme dospijeća iste prvotna tužiteljica bila na temelju besplatne pravne pomoći oslobođena plaćanje te pristojbe. Stoga je u iznosu preko dosuđenog iznosa troška zahtjev tužitelja valjalo odbiti i odlučiti kao pod III izreke.

U Svetom Ivanu Zelini, 30. travnja 2026.

S u d a c :

Žanet Vidović

UPUTA O OPRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u 3 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana objave ove presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

Dna presudu:

- tužiteljima putem punomoćnika

uz poziv na plaćanje sudske pristojbe na presudu

- tuženiku putem punomoćnika