REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-1402/2026-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Ivane Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu VR, rođenog **.**.1999., državljanina Nepala, smještenog u Prihvatni centar za strance, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, zastupanog po opunomoćeniku Stjepanu Babiću, odvjetniku u Zagrebu, Vodovodna 13/I, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Zagreb, Ilica 335 , zastupanog po AR, službenoj osobi, radi ograničenja slobode kretanja, 30. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, KLASA: UP/I-216-03/26-06/2122, URBROJ: 511-01-213-26-2 od 10. ožujka 2026.
II. Odobrava se tužitelju besplatna pravna pomoć.
III. Nalaže se tuženiku isplatiti odvjetniku Stjepanu Babiću, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 (tisućudvjestopedeset) eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-216-03/26-06/2122, URBROJ: 511-01-213-26-2 od 10. ožujka 2026. tužitelju je ograničena sloboda kretanja smještajem u prihvatni centar za strance i to na razdoblje od tri mjeseca od uručenja osporenog rješenja.
2. Tužitelj u tužbi osporava rješenje tuženika, smatra da njegov smještaj u prihvatni centar predstavlja nečovječno postupanje, jer ulazi u kategoriju ranjivih skupina kao osoba s poremećajem ponašanja uzrokovanim alkoholom i svježom traumom glave. Ukazuje da tuženik nije proveo test ranjivosti i nije razmatrao mogućnost primjene blaže mjere. Predlaže poništiti osporeno rješenje.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbene navode. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu 20. travnja 2026.
6. Prema članku 54. stavku 2. toč. 7. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ("Narodne novine" broj 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25; dalje: ZMPZ) tražitelju se može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno zbog provedbe postupka prisilnog udaljenja, ako se na temelju objektivnih okolnosti, uzimajući u obzir da je tražitelj već imao mogućnost započeti postupak odobrenja međunarodne zaštite, opravdano pretpostavlja da traženjem međunarodne zaštite želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju i/ili vraćanju donesene sukladno odredbama Zakona o strancima.
7. Iz osporenog rješenja u bitnome proizlazi da je tužitelju ograničena sloboda kretanja iz razloga navedenih u članku 54. stavku 2. toč. 7. ZMPZ-a. Tuženik ukazuje da tužitelj od 30. studenog 2022. nezakonito boravi u [adresa], da nije postupio po ranije donesenom rješenju o povratku, a 12. veljače 2026. je preuzet iz Klinike za psihijatriju Vrapče, nakon čega je određeno njegovo prisilno udaljenje iz Republike Hrvatske. U svrhu prisilnog udaljenja određen je smještaj tužitelja u prihvatnom centru za strance, nakon čega je tužitelj izrazio namjeru za međunarodnu zaštitu. S obzirom na dugotrajnost tužiteljevog nezakonitog boravka, da tužitelj nije poštivao zabranu ulaska i boravka u EGP-u, a namjeru je iskazao tek prilikom organiziranja prisilnog udaljenja, tuženik smatra da je radi sprječavanja zlouporabe postupka međunarodne zaštite potrebno odrediti ograničenje slobode kretanja tužitelja u prihvatnom centru za strance.
8. Suprotno navodima tužitelja, sud smatra da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za primjenu mjere ograničenja slobode kretanja smještajem tužitelja u prihvatni centar.
9. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelju 30. studenog 2022. istekla dozvola za boravak i rad na području Republike Hrvatske, nakon čega je nastavio nezakonito boraviti u [adresa]. Tužitelju je rješenjem Policijske uprave zagrebačke, IV. PP Zagreb, KLASA: NK-UP/I-216-04/24-02/589, URBROJ: 511-19-27-24-1 od 1. srpnja 2024. određena obveza napuštanja EGP-a u roku od 30 dana, uz zabranu ulaska i boravka. Po tom rješenju tužitelj nije postupio, nego je nastavio nezakonito boraviti u [adresa]. Dana 11. veljače 2022. zatečen je u Zagrebu u alkoholiziranom stanju tijekom kojeg je više puta pao i ozlijedio se, nakon čega je prevezen u KBC Sestre milosrdnice i potom u Kliniku za psihijatriju Vrapče radi daljnje medicinske obrade. Rješenjem Policijske uprave zagrebačke, I. PP Zagreb, KLASA: UP/I -216-04/26- 01/639, URBROJ: 511-19-27-26-1 od 12. veljače 2026. tužitelj je protjeran iz Republike Hrvatske te je određen njegov smještaj u prihvatnom centru za strance radi osiguranja prisilnog udaljenja. Prema navodima tužitelja (zapisnik od 12. veljače 2026.), isti je pokušavao bezuspješno pronaći posao u Hrvatskoj nakon isteka dozvole za boravi i rad, nema obitelji u Hrvatskoj, nije bolestan i ne traži nikakvu pomoć. Po smještaju u prihvatni centar, tužitelj je 10. ožujka 2026. izrazio namjeru za međunarodnu zaštitu.
10. Iz naprijed navedenog, prema ocjeni suda, proizlazi dostatna osnova za zaključak da je tužitelj traženjem međunarodne zaštite želio odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju i/ili vraćanju donesene sukladno odredbama Zakona o strancima. Naime, tužitelj je od 2022. pa nadalje imao dostatno vremena i mogućnosti izraziti namjeru za međunarodnu zaštitu, ali to nije učinio sve dok nije doneseno rješenje o njegovom prisilnom udaljenju i smještaju u prihvatni centar za strance u svrhu osiguranja prisilnog udaljenja iz Republike Hrvatske. U takvim okolnostima, opravdano je smatrati kako je traženje međunarodne zaštite usmjereno i na to da se tužitelja otpusti iz prihvatnog centra, jer tražitelji međunarodne zaštite imaju pravo na slobodu boravka i kretanja u Republici Hrvatskoj (članak 52. stavak 1. toč. 1. i 2. u svezi članka 53. ZMPZ-a). Kod takvog stanja stvari, uz činjenicu ranijeg nepoštivanja propisa i nepoštivanja roka određenog za napuštanje Hrvatske (tužitelj je kršio izrečenu zabranu ulaska i boravka, dugotrajno je nezakonito boravio na području Hrvatske te nije postupio po rješenju o povratku od 1. srpnja 2024.), postoji relevantna objektivna osnova koja opravdava primjenu članka 54. stavka 2. toč. 7. ZMPZ-a.
11. Ocjena je suda da primjena blažih mjera (članak 54. stavak 1. toč. 1. do 4. ZMPZ-a) u konkretnom slučaju nije svrhovita, s obzirom na dugotrajnost tužiteljevog nezakonitoga boravka na području Hrvatske, izbjegavanja napuštanja područja Republike Hrvatske i ranije nepoštivanje donesenog rješenja o povratku . Takvo ponašanje opravdano ne ukazuje da bi se tužitelj pridržavao blažih mjera. Nadalje, rok ograničenja slobode kretanja sud smatra primjeren okolnostima konkretnog slučaja koje ukazuju na potrebu razmatranja tužiteljevog zahtjeva za međunarodnu zaštitu, a isti je određen unutar propisanog raspona.
12. Sud otklanja navode tužitelja o nedostatnom obrazloženju osporenog rješenja, jer se iz istog mogu utvrditi odlučne okolnosti o razlozima određivanja ograničenja slobode kretanja, a naprijed su izneseni razlozi zbog kojih je u odnosu na tužitelja bilo opravdano odrediti predmetnu mjeru. Isto tako, nisu osnovane tužbene tvrdnje koje ukazuju na navodnu ranjivost tužitelja. Tužitelj ničime ne dokazuje da boluje od trajnih i težih bolesti (na zapisniku od 12. veljače 2026. tužitelj je iskazao da nije bolestan), dok iz podataka spisa proizlazi da je u bolnicu odveden zbog alkoholiziranosti i u takvom stanju je pao i pretrpio ozljede. Dakle, nema dokumentirane naznake o posebnoj ranjivosti tužitelja. S druge strane, tijekom boravka u prihvatnom centru, za slučaj potrebe, svaki tražitelj ima pravo na zdravstvenu zaštitu (članak 57. ZMPZ-a).
13. Slijedom navedenog, sud je ocijenio zakonitim osporeno rješenje tuženika i pod točkom I. izreke odbio tužbeni zahtjev, sve pozivom na članak 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS).
14. Iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj. Stoga je točkom II. izreke ove presude tužitelju odobrena besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine broj 140/15 i 155/22; dalje: Pravilnik). Pravnu pomoć je pružio odvjetnik Stjepan Babić pa je točkom III. izreke ove presude naloženo tuženiku da mu po dostavi računa isplati iznos od 1.250,00 eura, uključujući PDV-e, sukladno članku 6. i 9. Pravilnika te Tbr. 27. toč. 1., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa) za sastav tužbe i pristup na raspravu.
U Zagrebu 30. travnja 2026.
Sudac
Tomislav Krušlin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
DNA:
1. tužitelj po opunomoćeniku
2. tuženik
