Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7, 51000 Rijeka
Prekršajni odjel
Poslovni broj: Pp-9/2025-13
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, Prekršajni odjel, po sutkinji Josipi Jambrešić-Mattel, na prijedlog više sudske savjetnice-specijaliste Moire Gulja i uz sudjelovanje Marije Padavić kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ZU, branjen po branitelju Matiji Saviću, odvj. iz Rijeke, zbog djela prekršaja iz članka 25. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije (Narodne novine broj: 85/08 i 112/12), pokrenutog optužnim prijedlogom MUP PU Primorsko-goranska – Druge policijske postaje Rijeka, Klasa: 211-07/24-5/35859 Urbroj: 511-09-24-25-1, podnesenim 02. siječnja 2025., nakon glavne i javne rasprave održane 27. travnja 2026. u prisutnosti okrivljenika ZU, njegova branitelja te u prisutnosti predstavnika ovlaštenog tužitelja, temeljem članka 183. Prekršajnog zakona, dana 30. travnja 2026. javno je objavio i
p r e s u d i o j e
okrivljenik ZU, sin Z i EU, rođ. E, rođ. **.**.1975. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], državljanin RH, OIB [osobni identifikacijski broj], SSS, po zanimanju pomorac, zaposlen u agenciji Maritimae Regionis na poslovima časnika odgovornog za sigurnost broda, oženjen, otac dvoje djece u dobi od 18 i 13 godina, s prosječnom mjesečnom plaćom od cca 5.611,00 eura, prekršajno nekažnjavan i kazneno neosuđivan, drugi postupak se ne vodi – prema vlastitoj izjavi,
k r i v j e
što je,
21. prosinca 2024. oko 13,00 sati u Rijeci, Janka Polića Kamova kbr.81/a, u trgovačkom centru Tower centar s ciljem prouzročenja straha te stvaranja neprijateljskog i uvredljivog okruženja na temelju vjere i nacionalnog podrijetla obratio se ĆU riječima " Ć, slava Ukrajini", i to iz razloga jer je oštećeni pravoslavne vjeroispovijesti te podrijetlom iz Bosne i Hercegovine, a opisano ponašanje ZU je kod ĆU izazvalo povredu dostojanstva,
čime je postupio protivno odredbi članka 25. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, te počinio prekršaj iz članka 25. stavka 1. istog Zakona,
pa se temeljem citirane zakonske odredbe okrivljeniku izriče
novčana kazna u iznosu od 663,61 eura
(slovima: šesto šezdeset i tri eura i šezdeset i jedan cent)
Okrivljenik je dužan platiti novčanu kaznu u roku od 60 /šezdeset/ dana po pravomoćnosti ove presude.
Novčana kazna smatrat će se u cijelosti uplaćenom ako okrivljenik uplati dvije trećine izrečene novčane kazne u iznosu 442,41 eura (slovima: četiristo četrdeset i dva eura i četrdeset i jedan cent) u roku određenom ovom odlukom.
Ako okrivljenik izrečenu novčanu kaznu ne uplati u ostavljenom roku, ista će se temeljem članka 34. stavka 1. Prekršajnog zakona naplatiti prisilno.
Temeljem članka 139. stavka 3. u svezi članka 138. stavka 3. PZ-a, okrivljenik je dužan nadoknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 60,00 eura (slovima: šezdeset eura i nula centi) u roku od 60 /šezdeset/ dana po pravomoćnosti ove presude.
Obrazloženje
1. MUP PU Primorsko-goranska – Druga policijska postaja Rijeka, podnijela je dana 02. siječnja 2024. optužni prijedlog pod uvodno označenim brojem, protiv okrivljenika ZU, zbog djela prekršaja iz članka 25. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije. Za napomenuti je da je sud iz činjeničnog opisa djela prekršaja izostavio navode: "...a koju izreku je više puta ponovio...", jer tijekom dokaznog postupka to nije nedvojbeno utvrđeno. Stajalište je suda da tom intervencijom u činjenični opis isti nije izmijenjen na štetu okrivljenika.
2. Okrivljenik ZU, pozvan na iznošenje svoje obrane, na glavnoj raspravi održanoj 11. veljače 2026. godine u prisutnosti branitelja iskazao je da se ne smatra niti osjeća krivim za prekršaj koji da mu se stavlja na teret i da nisu točni navodi iz optužnog prijedloga. Na poseban upit suda odgovorio je da se on navedenog dana susreo u Tower centru sa ĆU, koji da je suprug od sestre njegove (okrivljenikove) supruge. Okrivljenik je bio u društvu svoje supruge i kćeri, a supruga da je otišla u trgovinu dok je kćer išla s njime u Muller kupiti neke poklone prijateljici za rođendan. Dok da su se dizali pokretnim stepenicama, a kako da je ona bila naporna jer da nije znala hoće li imati dovoljno novaca za kupiti poklon, u jednom trenutku da je izgovorio riječi: "Slava Ukrajini". To da je više rekao kao neku poštapalicu obzirom da je predsjednik B često kaže: "Slava Ukrajini". Netko da izgovori: " P", a on da je izgovorio naprijed navedene navode. Na poseban upit branitelja odgovorio je da je "Slava Ukrajini" izgovorio u kontekstu što da je kćer bila naporna. Nadalje, na poseban upit suda odgovorio je da se u jednom trenutku ĆU pojavio iza ljudi koji da su bili stajali na vrhu stepenica. ĆU da je krenuo prema njemu, a kćer da se prestrašila, da ga je povukla. Na poseban upit suda odgovorio je da nije bilo nikakvog konflikta između njega i ĆU, da nije bilo obiteljskih razmirica, svađa, ničega. Na poseban upit suda, nadalje odgovara da zna koje je ĆU vjeroispovijesti, a navedene zgode, misli da je s njim bila i njegova majka, ali da se ne sjeća se koliko je bila točno udaljena od njega. Na poseban upit branitelja okrivljenik je odgovorio da je njegovu kćer BU koja da je u dobi od 13 i pol godina uznemirilo ponašanje ĆU, ona da je čula te riječi. ĆU da je upitao zašto ti to meni govoriš i to dok se kretao prema njemu. On da mu je rekao lupi glavom o zid pa ćeš se sjetiti. To da mu je rekao više alegorijski, kao vic, pokušao da je to okrenuti na šalu zato što da je Č. Nije se sjećao više njegovog odgovora što mu je rekao, naveo je da je bila buka, dosta ljudi. Na poseban upit branitelja okrivljenik je naveo da niti u jednom trenutku ĆU nije rekao riječ " Ć", a njegova kćer (okrivljenikova) da je bila cijelo vrijeme događaja nazočna, dakle i prije nego su sreli ĆU pa sve do njegova odlaska iz Tower centra. ĆU da je otišao u postaju i prijavio događaj policiji. Policija da ga je kontaktirala (okrivljenika) telefonskim putem nakon tjedan dana kada da je saznao da je on (oštećeni) bio na policiji. On da nije ni znao da je išao na policiju do trenutku kada da ga je policija pozvala.
1. Branitelj je predložio da se pozove i ispita u svojstvu svjedoka BU na okolnost što joj je poznato o predmetnom događaju te s tim u svezi je li čula koje riječi okrivljenika te zgode. Ukoliko jest, koje točno riječi. Predlaže da se sukladno čl. 82. st. 3. PZ-a u svezi čl. 292. ZKP/08 navedena svjedokinja obzirom se radi o djetetu ispita uz pomoć stručnog suradnika.
2. U daljnjem tijeku glavne rasprave, u dokaznom postupku ispitan je svjedok ĆU koji je propisno upozoren na dužnost kazivanja istine iskazao da je tog 21. prosinca 2024. oko 13,00 sati bio u trgovačkom centru Tower centar i ZU da ga je vidio kada da je išao pokretnim stepenicama prema gore, a on (svjedok) da je išao iz Mc Donalda prema Mulleru. U jednom trenutku da mu je okrivljenik rekao: "Slava Ukrajini", misli da mu je rekao i čedo, ali za riječ čedo više nije siguran. Osjećao da se katastrofalno. Naveo je da ga nije bilo strah, a na poseban upit suda odgovorio je da ga je okrivljenik uvrijedio te da mu je najgore što da pravi stres djeci. Na poseban upit suda nadalje je odgovorio da je njegova majka (od svjedoka) čula riječi koje da je ZU njemu uputio navedene zgode, a čula da su to i djeca i njegova i kćer okrivljenika. Majka da mu se zove PU, da stanuje na adresi [adresa] u [adresa]. Na poseban upit suda odgovorio je da je riječi "Slava Ukrajini" navedene zgode ZU ponovio više puta. Na poseban upit suda odgovorio je da je bio u društvu svoje mame i svojih kćeri, sjećao se da je bila prisutna njegova starija kćer R u dobi od 12 godina i kćer H u dobi od 8 godina (kćeri svjedoka), a nije se sjećao više da li je bila prisutna i treća kćer. Naveo je da Nenadovo ponašanje prema njemu datira još od ranije kad da mu je znao reći da je "čedo, četnik". On da je toga dana upitao zašto to radi, a on (okrivljenik) da mu je odgovorio udari glavom u zid. Nije znao što bi mu to značilo (okrivljeniku).
3. Na poseban upit branitelja svjedok je naveo da nije nikada ranije prijavio ZU za izgovorene riječi "čedo" koje da mu je ranije izgovarao, to da traje već neke četiri godine jer da su za jedan Božić donijeli poklone doma kod njih i na taj Božić da je krenulo takvo ponašanje ZU prema njemu. Tada da je njegova žena (Nenadova) počela plakati, nastao da je kaos u kući, a on da se digao i izašao van, da se nije htio svađati.
4. Na poseban upit branitelja upućen svjedoku: "Da li ste podnijeli privatnu tužbu protiv okrivljenika?" Svjedok je odgovorio: " Ne, nisam podnio privatnu tužbu za predmetni događaj, nisam imao to niti u planu. Meni osobno ne smeta kada sam ja sam i kada mi ZU upućuje takve riječi, ali me smeta kada su prisutna djeca. Iznenadio me i ovaj poziv za sud, nisam, mislio da ću biti pozvan, a policiju sam zvao jer nisam znao do kada će trajati takav njegov postupak prema meni."
5. Na poseban upit suda okrivljenik je naveo da ima primjedbi na iskaz ispitanog svjedoka u djelu u kojem da svjedok navodi događaje prije 21. prosinca 2024. godine, jer da nije tako počelo. Branitelj nije imao daljih pitanja niti primjedbi na iskaz svjedoka.
6. U nastavku dokaznog postupka izvršen je uvid i pročitana je obavijest (list spisa 4), zapisnik o ispitivanju svjedoka ĆU koji je propisno sastavljen (listovi spisa 5-6), zapisnik o ispitivanju osumnjičenika (listovi spisa 7-8).
7. Službena zabilješka nije pročitana jer ista sadrži posredna saznanja policijskih službenika i ne može se koristiti kao dokaz u ovom prekršajnom postupku.
8. Pročitana je naredba o određivanju mjere opreza (list spisa 11) te je izvršen uvid u podatke Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Odjela za prekršajne evidencije za okrivljenika ZU od 10. veljače 2026. Branitelj je istaknuo primjedbu na pročitani zapisnik o ispitivanju svjedoka (listovi spisa 5-6), u djelu da bi okrivljenik tempore criminis istome rekao riječ "čedo", a to obzirom u iskazu svjedok nije iskazao. Okrivljenik se pridružio navodima branitelja.
9. Obzirom na iznesenu obranu okrivljenika sud je odredio ispitivanje u svojstvu svjedoka ČU, na okolnost je li čula riječi koje je inkriminirane zgode ZU uputio ĆU.
3. Dana 13. veljače 2026. ovome sudu je neposredno od strane ovlaštenog tužitelja dostavljen ispravak optužnog prijedloga, a koji je odaslan branitelju i okrivljeniku te su isti uredno zaprimili prije nastavka glavne rasprave održane 27. travnja 2026. godine na kojoj je pročitan ispravak optužnog prijedloga te je u nastavku dokaznog postupka ispitana PU.
10. Svjedokinja PU, uredno upozorena na dužnost kazivanja istine iskazala je da je 21. prosinca 2024. godine oko 13,00 sati bila u Tower centru u Rijeci zajedno sa njezinim sinom ĆU i svoje tri unučice. Slavio da se dječji rođendan, a kada da je rođendan završio malo da su ostali sjediti na kavi. Nakon čega da su krenuli na pokretne stepenice kako da bi išli kući. U jednom trenutku da su ugledali: sin, ona i unučice. U jednom trenutku da je njezin sin rekao (oštećeni ĆU), evo opet će 100% provocirati. To da je rekao njezin sin, jer da nije prvi puta da ga ZU sačekuje. Ona da je držala unučicu za ruku i u jednom trenu da je vidjela i čula kako ZU govori riječi čedo, slava Ukrajini. Rekla da je sinu da mu se ne obraća, rekla da mu je: "Vidiš da te hoće isprovocirati". Sin da je pitao: "šta ti to znači?", a ZU da mu je odgovorio: "Udari glavom u zid pa ćeš znati." Sjećala se da su djeca počela plakati i to do [adresa].
11. Okrivljenik je istaknuo primjedbu na iskaz svjedokinje: "Svjedokinja je rekla slava Ukrajini čedo, a ne čedo slava Ukrajini kako je unijeto u zapisnik i to je svjedokinja ponovila dva puta."
12. Sud je utvrdio da je svjedokinja uznemirena te da je počela plakati uz navode: "To nije prvi puta da moja djeca plaču". Nadalje, utvrđeno je po sudu da svjedokinja kroz plač ističe da je ĆU pozvao njegovu suprugu i rekao da joj je, neka nazove njezinu sestru koja da je supruga okrivljenika i da neka mu kaže da više ne uznemirava ĆU niti djecu jer da to traje već godinama. Kad su došli kući da je ĆU ostavio djecu i da je išao na policiju prijaviti događaj, da djeca ne budu uznemirena, da nije htio prijaviti odmah pred njima. Njoj da ništa nije jasno zbog čega da se ZU tako ponaša, jer da niti naziv čedo niti Ukrajina nema nikakve veze s njom, s djecom niti s ĆU. ĆU da je rođen u [adresa], a ne u Ukrajini.
13. Branitelj je upitao svjedokinju: "Da li je netko bio navedenog dana sa U" Na što je svjedokinja odgovorila: "Da, bila je curica BU, to je Nenadova kćerka koju smo mi dovezli na rođendan koju je on došao pokupiti kako bi je odveo doma." Branitelj je nadalje upitao svjedokinju: "kuda se točno kretao njegov branjenik, a prije riječi koje je ona navela da je izgovorio njezinom sinu?" Svjedokinja je odgovorila da se kretao odozdo prema gore, pokretnim stepenica, te da je na vrhu stepenica stao ispred njih. Branitelj je potom upitao: "Kako mislite da je on sačekao vašeg sina ako se kretao odozdo prema gore?", na što mu je svjedokinja odgovorila da je on je znao da idu doma i da je krenuo prema njima, možda da se ne može reći "sačekao" ali da je krenuo prema njima jer da je znao da oni odlaze doma.
14. Na upit branitelja ima li saznanja da bi U išao negdje svojim putem toga dana, zbog čega da se kretao prema gore pokretnim stepenicama?, svjedokinja je navela da nema nikakvih saznanja, samo da zna šta je rekao ĆU.
15. Na poseban upit branitelja: "Znate li da li je BU čula riječi koje navodno okrivljenik izgovorio?" Svjedokinja je odgovorila da ne zna da li je dijete čulo te da je i BU bila pogubljena i da je plakala, a koliko da je bila udaljena od okrivljenika također je odgovorila da ne zna.
16. Tužitelj je naveo da je dobio dojavu o postavljanju bombe negdje i da mora hitno napustiti sudnicu te zamolio da mu se zapisnik sa predmetne glavne rasprave pošalje na e-mail te je u 09,18 sati napustio sudnicu.
17. Branitelj je istaknuo primjedbu na iskaz svjedokinje u djelu da bi okrivljenik rekao riječi čedo, Slava Ukrajini prema ĆU. To da nije istina i to da nije točno. Nadalje svjedokinja da i sama iskazuje da je okrivljenik bio u društvu svoje kćeri i da ne zna je li ili nije išao svojim putem sa kćeri kada da se kretao prema gore pa da se iskaz svjedokinje temelji na njezinim razmišljanjima da bi okrivljenik krenuo prema gore s namjerom da se obrati njezinom sinu. Branitelj je upitao svjedokinju je li vidjela da bi okrivljenik komunicirao sa kćeri dok da se kretao prema gore? Svjedokinja je navela da nije vidjela jer da nije gledala prema njemu dok nije počeo vikati riječi koje da je rekla. Branitelj je istaknuo primjedbu da je iskaz svjedokinje kontradiktoran sam sebi jer da je ranije iskazala da je imala viđenje okrivljenika kako se kreće odozdola prema gore, a sada da je navela da ona njega nije niti gledala nego da tek kada da je rekao riječi da ga je vidjela. Na poseban upit suda svjedokinja je odgovorila: "Nisam čula da bi ĆU nešto rekao U jer oni inače baš ne razgovaraju."
18. Svjedokinja je na poseban upit suda potražuje li trošak odgovorila: "Ništa ne potražujem, samo molim ovdje prisutnog da prestane raditi gluposti jer to nije potrebno nikome a pogotovo djeci", što je izgovorila kroz plač.
19. Branitelj je ustrajao kod dokaznog prijedloga ispitivanja kćeri okrivljenika BU u dobi od 13 i pol godina, a pogotovo obzirom je saslušana svjedokinja također potvrdila da je okrivljenik predmetne zgode bio u društvu svoje kćeri, a posebice zbog toga što je ranije ispitani ĆU i sam iskazao da je kćer okrivljenika čula riječi okrivljenika.
4. Ovaj Sud nije prihvatio dokazni prijedlog branitelja jer je ocjenjeno da je činjenično stanje u potpunosti utvrđeno te je za istaknuti da zbog zakonskih i konvencijskih uputa o minimiziranju viktimizacije djece Sudovi kada god je to moguće trebaju izbjegavati dodatno traumatiziranje djece ispitivanjem u sudskim postupcima, a budući da je u ovom postupku činjenično stanje s dovoljnom izvjesnošću utvrđeno to izvođenje predloženog dokaza po stavu ovoga Suda ne bi utjecalo na drugačiju odluku.
5. Okrivljeniku nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje, niti pravo na obranu, jer je dokazni postupak proveden neposredno pred sudom ispitivanjem dvaju svjedoka koji su svjedočili uredno upozoreni na dužnost kazivanja istine, a i obrana i okrivljenik imali su mogućnost postavljanja pitanja svjedocima i iznošenja primjedbi.
6. Izvršen je uvid u podatke Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Odjela za prekršajne evidencije za okrivljenika ZU, a u završnoj riječi branitelj je naveo da djelo za koje se okrivljenik optužuje nije prekršaj. Nužno obilježje predmetnog prekršaja, a koje da mora stajati u opisu djela, jest da počinitelj mora na temelju razlike (dakle ponavljam razlike) u vjeri u nacionalnom podrijetlu povrijediti dostojanstvo drugoga. U činjeničnom opisu djela od policije taj konstitutivni element prekršaja da se nedvojbeno ne navodi jer da se navodi: "Da je okrivljenik na temelju vjere i nacionalnog podrijetla povrijedio dostojanstvo drugoga" (dakle ne na temelju razlike u vjeri i nacionalnom podrijetlu) povrijedio dostojanstvo drugoga što nije prekršaj. Dakle, nužno opisanog obilježja-"na temelji razlike u vjeri i nacionalnom podrijetlu" u opisu nedvojbeno da nema pa djelo da nije prekršaj. Nadalje, obrana ističe da nije dokazano, a zasigurno ne na nedvojben način, da je okrivljenik 21.12.2024. u Tower centru izgovorio prema ĆU riječ "čedo" kako to stoji u opisu, a to stoga što sam ĆU u kontradiktornom ispitivanju na raspravi iskazuje da više nije siguran je li okrivljenik izgovorio tu riječ. Nadalje, da nije dokazano niti da je kod ĆU prouzročen strah jer da je sam iskazao da njega nije bilo strah. Osim toga da sam ĆU nije iskazao da mu je povrijeđeno dostojanstvo, a što da je nužno obilježje prekršaja jer da on u tom kontekstu iskazuje da njemu kao osobi dakle, personi za sebe, ne smeta kada da mu okrivljenik upućuje riječi koje da se tiču onoga što navodi da mu je rekao u predmetnom događaju. Dakle, ako kaže da njemu osobno to ne smeta, da nije dokazano obilježje povreda dostojanstva. U završnoj riječi obrana nadalje nadodaje da je i sam potvrdio da nije podnio niti privatnu tužbu protiv okrivljenika. Obrana drži da je iskaz svjedokinje ČU kontradiktoran. Prvo da iskazuje da ne vidi okrivljenika dok se kreće prema gore nego tek u trenutku komunikacije između njega i njezinog sina dok da prije toga navodi da ima zapažanje da je okrivljenik u početku predmetnog događaja bio na dnu eskalatora. Dakle, ista da je kontradiktorna sama sebi. Osim toga da je ista potvrdila kao i njezin sin da je okrivljenik bio u društvu sa svojom kćeri i da ona ne zna dakle nema saznanja (pa da je isto moguće da je okrivljenik razgovarao i komunicirao sa svojom kćerkom, a kako da je to okrivljenik i pojasnio u svojoj obrani). Obzirom da je i sam ĆU rekao da je kćer okrivljenika sada u dobi od 13 i pol godina čula riječi okrivljenika predmetne zgode, obrana da drži da je svakako bilo potrebno ispitati navedenu svjedokinju, a to obzirom da je na taj način okrivljeniku povrijeđeno pravo na pravično suđenje i to stoga što da je optužbi omogućeno da ispituje svjedoka neposrednog saznanja (ČU i ĆUkoji ne tereti na raspravi okrivljenika da mu je rekao riječ čedo dok obrani s druge strane da nije omogućeno da ispita svog svjedoka neposrednog saznanja (RU), a za kojeg upravo svjedoci optužbe navode ne samo da je bila prisutna nego da je čak čula i riječi okrivljenika predmetne zgode (svjedok ĆU to navodi). Dakle, da obrana moli ovaj sud da pri donošenju odluke bude bez obzira na gestikulaciju svjedokinje optužbe (ČU) bude objektivan i da zaista pažljivo prije svega razmotri tezu obrane da djelo u opisu nije prekršaj jer da članak 25. Zakona o suzbijanju diskriminacije u prekršajnoj odredbi nedvojbeno propisuje da počinitelj mora činiti nešto upravo na temelju razlike u pojedinom elementu u vjeri u nacionalnom podrijetlu, a što da u opisu nije opisano jer da se navodi da bi okrivljenik nešto činio na temelju vjere i nacionalnog podrijetla, a što da nedvojbeno nije isto kako da stoji u Zakonskom opisu prekršaja. Zbog toga da se predlaže da se okrivljenik oslobodi od optužbe sukladno članku 182. točki 1. Prekršajnog zakona dok da se podredno predlaže da ga se oslobodi od optužbe sukladno članku 182. točki 3. PZ-a jer da nisu dokazana obilježja navedenog prekršaja prouzoročenje straha i povreda dostojanstva, a obzirom da je ĆU rekao da njega nije bilo strah i da njemu osobno ne smeta kada da mu okrivljeni upućuje riječi za koje navodi da mu ih je rekao. U završnoj riječi okrivljenik je naveo da se pridružuje navodima branitelja i da nema ništa za dodati.
7. Na temelju ovako provedenog postupka, Sud nalazi utvrđenim djelo prekršaja, kako je to pobliže opisano u izreci ove presude.
20. Za istaknuti je, da je smisao i svrha zakonske norme da se zaštiti određeni zaštitni objekt, a nikako nije smisao ekscesivni (pretjerani) formalizam na kojem inzistira obrana. Prema ocijeni suda riječi "na temelju razlike u vjeri" ili "na temelju vjere" ne mijenjanju smisao konkretne norme, jer je smisao iste u predmetnom slučaju zaštita od diskriminacije na osnovi vjere i nacionalnog podrijetla.
21. Naime, odredbom članka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije između ostalog propisano je: "(1) Ovim se Zakonom osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije. (2) Diskriminacijom u smislu ovoga Zakona smatra se stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1. ovoga članka, kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama.
22. Prema ocijeni suda djelo kako ga je opisao ovlašteni tužitelj jest prekršaj iz članka 25. Zakona o suzbijanju diskriminacije.
23. Naime, iz citirane zakonske odredbe proizlazi da se predmetni prekršaj može počiniti ako su ispunjena dva elementa, a to su: 1. da je počinitelj postupao s ciljem (izravna namjera) prouzročenja straha drugome ili stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja na temelju razlike u rasi, etničkoj pripadnosti, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovnom stanju, članstvu u sindikatu, društvenom položaju, bračnom ili obiteljskom statusu, dobi, zdravstvenom stanju, invaliditetu, genetskom nasljeđu, rodnom identitetu ili izražavanju, spolnoj orijentaciji i 2. da je takvim postupanjem počinitelj povrijedio tuđe dostojanstvo. Znači, postupanje u izravnoj namjeri i nastupanje posljedice (ostvarenje cilja zbog kojeg je počinitelj postupao) u vidu povrede tuđeg dostojanstva su odlučne činjenice koje čine biće navedenog prekršaja.
8. Na temelju ovako provedenog postupka utvrđeno je da je okrivljenik imao namjeru prouzročiti strah i stvoriti neprijateljsko, ponižavajuće i uvredljivo okruženje na temelju vjere ili kako obrana inzistira "na temelju razlike u vjeri" te ovaj sud drži, da je okrivljenik iznio svoju obranu prvenstveno u pravcu otklanjanja prekršajne odgovornosti.
24. Naime, sama već i sama obrana okrivljenika je kontradiktorna, a to stoga što je najprije iskazao da je riječi "Slava Ukrajini" izgovorio kao neku poštapalicu obzirom da je predsjednik B često kaže: "Slava Ukrajini". Netko da izgovori: " P", a on da je izgovorio naprijed navedene navode. I to jer da mu je kćer bila naporna. Međutim, kasnije u svojem iskazu navodi da je na upit HU "zašto ti to meni govoriš" i to dok se kretao prema njemu, naveo da mu je rekao lupi glavom o zid pa ćeš se sjetiti. Dakle, okrivljenik ĆU nije rekao da se izgovorene riječi ne odnose na njega, već naprotiv nastavlja s neprimjerenim obraćanjem oštećenome.
25. Iako je svjedok ĆU u svojem iskazu naveo da ga nije bilo strah, to nije relevantno za ispunjenje bića djela prekršaja jer je dovoljna već i sama namjera izazivanja straha.
9. Za istaknuti je da je sud iskaz ispitanog svjedoka ĆU cijenio iskrenim, objektivnim, životnim i logičnim te isti prema ocijeni suda nije imao razloga iznositi neistinu.
26. Navodi obrane da nije dokazano da je okrivljenik inkriminirane zgode izgovorio riječ čedo nisu točni. Iako je svjedok ĆU iskazao da se ne sjeća je li mu okrivljenik izgovorio riječ čedo, svjedokinja PU je iskazala da je čula kako okrivljenik govori riječi "čedo, slava Ukrajini". Nadalje, sasvim je irelevantan redoslijed riječi koje je okrivljenik izgovorio, a na koji se poziva okrivljenik.
27. Ispitana svjedokinja PU, prema ocijeni suda nije imala razloga iznositi neistinu, svjedokinja je iskreno iskazivala, uvjerljivo i logično. Tijekom iskazivanja je bila uznemirena i plakala je. Istaknula je da je djevojčica BU, (kćer okrivljenika) bila pogubljena, i da je plakala, a prije toga je iskazala da su djeca koja su svjedočile događaju "počela plakati i to do Kraljevice" te " To nije prvi puta da moja djeca plaču". Navodi ispitane svjedokinje nisu kontradiktorni kako navodi obrana jer je sasvim životno i normalno da nije ugledala okrivljenika dok nije počeo govoriti riječi navedene u izreci.
28. Nadalje, navodi obrane da ĆU nije povrijeđeno dostojanstvo - nije točno. Obrana ističe da oštećeni svjedok to nije rekao u svojem iskazu. Istina jest da ĆU nije rekao da mu je povrijeđeno dostojanstvo, ali je iskazao (na poseban upit suda), da ga je okrivljenik uvrijedio te da mu je najgore što da pravi stres djeci.
29. Dakle, iz tog dijela iskaza svjedoka razvidno je da mu je povrijeđeno dostojanstvo, a posebno što mu je okrivljenik izgovorio riječi navedene u izreci pred djecom.
10. Okrivljenik je svjesno i voljno odnosno namjerno, bez ikakve dvojbe, htio prema ĆU stvoriti ponižavajuće i uvredljivo okruženje na temelju vjere i nacionalnom podrijetlu (razlike u vjeri) te uvrijediti ĆU, a nije ga sprječavalo niti to što su bila prisutna djeca, koja su naročito osjetljiva, vulnerabilna skupina i koja su se inkriminirane zgode uznemirila.
11. Dakle, sud je nedvojbeno utvrdio da su postupanjem okrivljenika ispunjena dva elementa i to: da je inkriminirane zgode postupio s izravnom namjerom i da je povrijedio dostojanstvo ĆU.
12. Člankom 25. stavkom 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, propisano je: „ Tko s ciljem prouzročenja straha drugome ili stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja na temelju razlike u rasi, etničkoj pripadnosti, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovnom stanju, članstvu u sindikatu, društvenom položaju, bračnom ili obiteljskom statusu, dobi, zdravstvenom stanju, invaliditetu, genetskom naslijeđu, rodnom identitetu ili izražavanju i spolnoj orijentaciji povrijedi njegovo dostojanstvo, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom od 5.000,00 do 30.000,00 kuna.
13. Prilikom odmjeravanja vrste i visine kazne okrivljeniku je za počinjeni prekršaj Sud cijenio okolnosti iz članka 36. Prekršajnog zakona, s time što je okrivljeniku olakotnim cijenjena njegova dosadašnja prekršajna neosuđivanost, dok otegotnih okolnosti nastrani okrivljenika sud nije našao kao niti naročito olakotnih okolnosti.
14. Cijeneći naprijed navedene okolnosti okrivljeniku je za počinjeni prekršaj odmjerena novčana kazna u posebnom zakonom propisanom minimumu novčane kazne.
15. Sukladno odredbi članka 152. stavka 3. PZ-a, a u svezi članka 43. Zakona o izmjenama i dopunama PZ-a (NN 39/13), novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom ovom odlukom.
16. Sud je okrivljenika obvezao na plaćanje paušalnog troška prekršajnog postupka u iznosu navedenom u izreci ove odluke, koji iznos je primjeren složenosti i dužini trajanja postupka, te imovnom stanju okrivljenika.
U Rijeci, 30. travnja 2026. g.
Viša sudska savjetnica-specijalist:
Sutkinja
Moira Gulja, v.r.
Josipa Jambrešić-Mattel, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljne stranke imaju pravo žalbe nadležnom Sudu u roku od 8 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dva istovjetna primjerka i ne podliježe naplati pristojbe. Ako se žalba podnosi samo zbog izrečene prekršajnopravne sankcije, oduzete imovinske koristi ili određenih troškova, podnositelj treba priložiti dokaze o činjenicama na kojima temelji žalbu.
Presuda se dostavlja:
1/ Okrivljeniku
2/ Tužitelju
3/ Branitelju
4/ Pismohrana, ovdje