REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-865/2020-69

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Ani Santini Gazilj, u pravnoj stvari tužitelja ĐL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ivana Sury, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, koje zastupa punomoćnica Lidija Klepo, odvjetnica u Odvjetničkom društvu GRGIĆ & PARTNERI d.o.o. u Zagrebu, radi naknada štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 31. ožujka 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja Ivane Sury - odvjetnice i punomoćnice tuženika Lidije Klepo - odvjetnice, dana 30. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 isplatiti tužitelju ĐL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.168,00 eur sa zateznim kamatama tekućim od 8. travnja 2020. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Odbija se kao djelomično neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu radi isplate iznosa od 1.642,00 eur sa zateznim kamatama tekućom od 8. travnja 2020. do isplate. III Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 naknaditi tužitelju ĐL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 1.380,11 eur sa zateznim kamatama tekućim od 30. travnja 2026. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 14. travnja 2017. stradao u prometnoj nezgodi koju je izazvala štetnica ČL ŽL sa vozilom Citroen C3, reg. oznake [registarska oznaka], da se nezgoda dogodila na način da se je navedenog dana tužitelj, koji je djelatnik VI. PP. Zagreb, PU Zagrebačka, (policijska postaja u Novom Zagrebu, vraćao s radnog mjesta iz VI PP na adresu prebivanja, da se kretao s vozilom Renalut Grand Scenic reg. oznake [registarska oznaka] (vlasništvo UNICREDIT leasing d.o.o.) lijevom prometnom trakom južnog kolnika Avenije Dubrovnik u pravcu istoka, ispred tužitelja kretalo se je vozilo Peugot 406, reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljala ĆL te došavši do semafora koji se nalazi ispred raskrižja s kružnim tokom Rotor Zapruđe, tužitelj i ĆL su zaustavili svoja vozila zbog upaljenog crvenog svjetla na semaforu za njihov smjer kretanja, a kada se je upalilo zeleno svjetlo za njihov smjer kretanja, prvo je svojim vozilom reg. oznake reg. oznake [registarska oznaka] krenula ĆL te je ista počela ulaziti u križanje navedenog kružnog toka Rotor-Zapruđe, a za njom se je počeo kretati i tužitelj, no u jednom trenutku je iznenada s lijeve strane u navedeno raskrižje doslovno "uletjelo" vozilo štetnice ŽL, reg. oznake reg. oznake [registarska oznaka], a koje je neoprezno i bez zaustavljanja prošlo pored prometnog znaka "nailazak na cestu s prednošću prolaska" te je presjeklo put kretanja vozilu reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljala ĆL, a koje se kretalo ispred vozila kojim je upravljao tužitelj (tj. štetnica ČL ŽL nije propustila vozilo ĆL), pa je zbog toga ĆL iznenadno, naglo i nekontrolirano počela kočiti kako ne bi direktno udarila u prednji desni bočni kraj vozila štetnice ČL ŽL, no da u tom kočenju ĆL nije uspjela zaustaviti svoje vozilo, već je s prednjim krajem svog vozila naletjela na srednji dio desno bočnog dijela vozila štetnice, da je u otprilike istom trenutku počeo kočiti i tužitelj no isti, a zbog iznenadnog i nepredvidivog kočenja od strane vozila ispred sebe te njegovog udara u vozilo štetnice, nije uspio zaustaviti svoje vozilo već je prednjim krajem vozila naletio na zadnji kraj vozila oštećene ĆL reg. oznake [registarska oznaka], te istu dodatno nagurao (nabacio) na srednji dio desnog bočnog dijela vozila štetnice ČL ŽL. Tužitelj navodi da je u predmetnoj nezgodi pretrpio teške tjelesne povrede, pobliže opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, a koje su povrede narušile tjelesno i duševno zdravlje tužitelja.

1.1. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom , nakon izvedenog dokaza medicinskim vještačenjem, tužitelj zahtjeva naknadu neimovinske štete i tuđe pomoći i njege u ukupnom iznosu od 3.810,00 eur sa zateznim kamatama tekućim od 8. travnja 2020. do isplate uz naknadu troška parničnog postupka sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje kao neprijepornu činjenicu da se dana 14. travnja 2017. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen – temeljem članka 22. stavak 1). Zakona o obveznim osiguranjima u prometu– ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog: a) tjelesne ozljede, b) smrti, c) narušavanja zdravlja i d) uništenja ili oštećenja stvari. Tuženik ističe da je sporan osnov i visina tužbe i tužbenog zahtjeva kao i odgovornost tuženika za naknadu štete. Tuženik spori da bi osiguranik tuženika bio kriv za nastanak štetnog događaja navodeći da je tužitelj kritične zgode upravljao vozilom reg. oznake [registarska oznaka] neprilagođenom brzinom i pri tom nije držao dovoljan razmak iza vozila reg. oznaka [registarska oznaka] zbog čega je i došlo do naleta vozila kojim je upravljao tužitelj na vozilo [registarska oznaka], pa je stoga razvidno kako je je tužitelj isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja. Tuženik navodi da smatra da je tužitelj propuštanjem korištenja sigurnosnog pojasa doprinio opsegu i visini štete, odnosno da je tužitelj isključivo odgovoran za štetu koja mu je nastala kao posljedica nevezivanja sigurnosnim pojasom. Podredno, tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva navodeći da iz dostavljene medicinske dokumentacije ne proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljede koje bi imale za posljedicu povredu prava osobnosti takve težine koja bi opravdavala osnovu za dosudom novčane naknade. Tuženik osporava osnovu i visinu zahtjeva tužitelja s naslova naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege uzevši u obzir sve prethodno navedeno, a podredno jer mu pomoć druge osobe, imajući u vidu težinu eventualne ozljede i činjenicu trajanja liječenja tužitelja, nije bila potrebna. Tuženik osporava zatraženi tijek kamata, ističe i prigovor zastare predmetnog potraživanja. Zaključno, tuženik predlaže odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u: zapisnik o očevidu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, II. postaje prometne policije Zagreb od 14. travnja 2017. (list 7-20 spisa), prijavu ozljede na radu (list 21-24 spisa), presudu Prekršajnog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pp P-3047/17 od 29. studenog 2017. (list 25-32 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 33-47 spisa), prijedlog za nagodbu od 3. travnja 2020. (list 48-50 spisa), odgovor tuženika na odštetni zahtjev (list 66 spisa), saslušao svjedoka RL i tužitelja, izveo dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Berislavu Šimunoviću, saslušao stalnog sudskog vještaka Berislava Šimunovića, izveo dokaz sudsko medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Davoru Mayeru, izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Augustu Mijiću i saslušao stalnog sudskog vještaka dr. Augusta Mijića.

4. Ocjenjujući rezultate izvedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu nastale tužitelju kao posljedica štetnog događaja od dana 14. travnja 2017., u kojem je sudjelovalo vozilo registarske oznake [registarska oznaka] za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti.

6. Među strankama nisu sporni nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija.

7. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva te odgovornost tuženika za naknadu štete.

8. Iz zapisnika o očevidu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, II. postaje prometne policije Zagreb od 14. travnja 2017. proizlazi da su u predmetnoj prometnoj nezgodi sudjelovali ĐL kao vozač osobnog vozila marke Renault Scenic 1.6., reg. oznake [registarska oznaka], ČL kao vozač osobnog vozila marke Citroen C3, reg. oznake [registarska oznaka], osigurano kod Euroherc osiguranje d.d. i ĆL kao vozač vozila marke Peugeot 508, reg. oznake [registarska oznaka].

9. Saslušana svjedokinja ČL je iskazala da je ulazila u rotor dolazeći od Folnegovićeve strane, da je vidjela gospođu sa bijelim autom koja je stajala na semaforu, također da se uključi u rotor, koja ju je propustila jer je već jednim prednjim dijelom bila uključena u rotor na način da je gospođa prikočila odnosno usporila, međutim potom, ista je s vozilom kojim je upravljala pogodila automobil kojim je upravljala i odgurnula ju naprijed, kad je izašla iz auta da je iza nje bila gospođa u bijelom autu, a iza nje tužitelj s autom kojim je on upravljao, te da je tužitelj udario u bijeli auto koji je bio iza nje, da je znak na cesti s koje se uključivala bio trokut te da bijeli auto nakon usporavanja nije naglo krenuo da bi mogla proći i u cijelosti se uključiti u promet u rotoru.

10. Saslušan tužitelj je iskazao da je toga dana kada se dogodila prometna nezgoda završio svoju jutarnju smjenu na poslu te se vraćao doma putem Avenije Dubrovnik, da bi na pješakom semaforu na križanju Avenije Dubrovnik i rotora Zapruđe, zaustavio svoje vozilo i u koloni vozila čekao zeleno svijetlo da bi nastavio put prema doma , da u to vrijeme na Aveniji Dubrovnik promet se odvijao na sve tri trake, u pravcu istok zapad, te je zelenim svijetlom na semaforu kompletna kolona krenula i prateći kolonu i vozilo ispred sebe da je bio drugi u toj koloni, bijelo vozilo je došlo do kontakta, odnosno sudara u samom rotoru s vozilom koje mu je dolazilo s lijeve strane ili koje je već ušlo u rotor, a prateći kolonu da nije stigao reagirati na taj događaj i udario je auto ispred auta kojim je upravljao, a kojim je upravljala gđa ĆL, da kada je uočio sudar ispred sebe da je kočio međutim da je sve to bio trenutak te nije bilo dovoljno vremena za zaustaviti vozilo. Tužitelj je iskazao da mu ozljeda nije priznata kao ozljeda na radu te da od poslodavca ili od osiguranja nije dobio nikakvu naknadu.

11. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i procjenu motornih vozila dipl. ing. Berislava Šimunovića, dopunjenog nalazom i mišljenjem od 27. siječnja 2025., proizlazi da je tužitelj ĐL stradao u prometnoj nezgodi dana 14. travnja 2017. kao vozač vozila koje je s prednjim više desnim dijelom naletjelo na stražnji više lijevi dio vozila sudionika (vozilo Peugeot 508, reg. oznake [registarska oznaka])

- vozila ispred sebe, da je uslijed naleta, vozilo tužitelja ostvarilo promjenu brzine do najviše 22,2 km/h te da je tom prilikom tijelo tužitelja poletjelo prema naprijed. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da neposredno prije štetnog događaja vozilo tužitelja se kretalo lijevom prometnom trakom za ravno južnog kolnika Avenije Dubrovnik, iza vozila sudionika, došavši pred kolnik kružnog toka prometa Rotor Zapruđe, vozačica vozila sudionika je poduzela radnju intenzivnog kočenja kako bi izbjegla sudar s vozilom osiguranika tuženika (vozilo Citroen C3, reg. oznake [registarska oznaka]) koje joj je ulaskom u kružni tok oduzelo prednost prolaska, međutim, vozačica vozila sudionika nije uspjela zaustaviti svoje vozilo prije kontakta s vozilom osiguranika tuženika, pa je s prednjim lijevim vrhom vozila došla u kontakt s prednjim desnim bočnim dijelom vozila osiguranika tuženika, a u nastavku je vozilo tužitelja s prednjim više desnim dijelom naletjelo na stražnji više lijevi dio vozila sudionika, koje je uslijed ovog naleta ponovno odbačeno na stražnji desni bočni dio vozila osiguranika tuženika. Vozilo osiguranika tuženika je odbačeno u lijevu prometnu traku kružnog toka, gdje se i zaustavilo, a vozilo sudionika se zaustavilo u desnoj prometnoj traci kružnog toka. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da je u ovom štetnom događaju vozilo sudionika brzinom od oko 5,9 km/h, s prednjim lijevim dijelom naletjelo na prednji desni bočni dio vozila osiguranika tuženika, koje se kretalo brzinom od oko 33,5 km/h, u predjelu između prednjeg blatobrana i prednjih vrata, da se mjesto sudara nalazilo u desnoj prometnoj traci kružnog toka rotora Zapruđe, gledano u smjeru kretanja vozila osiguranika tuženika, u razini spoja sa krajnje lijevom prometnom trakom južnog kolnika Avenija Dubrovnik, kojom se od zapada prema istoku kretalo vozilo sudionika. U nastavku je vozilo tužitelja, brzinom od oko 44,2 km/h, s prednjim više desnim dijelom naletjelo na stražnji više lijevi dio vozila sudionika, koje je odbačeno na stražnja desna vrata vozila osiguranika tuženika, mjesto ovog sudara se nalazilo u krajnje lijevoj prometnoj traci južnog kolnika Avenija Dubrava, u visini polja za usmjeravanje prometa, oko 4 m prije ulaska u desnu prometnu traku kružnog toka te da je vozačica vozila osiguranika tuženika ispoštovala prometnu signalizaciju i propustila vozila sudionika i tužitelja koja su se kretala južnim kolnikom Avenije Dubrovnik i imala prednost prolaska kružnim tokom da uđu u kružni tok i da je tek nakon toga ona ušla u raskrižje, do ovog štetnog događaja ne bi došlo. Kako je u trenutku sudara između vozila tužitelja i sudionika brzina vozila tužitelja bila oko 38,3 km/h veća od brzine vozila sudionika, proizlazi da tužitelj vozeći se iza vozila sudionika nije držao potreban razmak, da je držao, tada bi poduzimanjem radnje intenzivnog kočenja u trenutku kada je kočenje poduzela vozačica vozila sudionika, uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta sudara s vozilom sudionika ili bi u najgorem slučaju minimalnom brzinom (od oko 5 do 7 km/h) naletio na stražnji dio vozila sudionika, pri čemu bi opseg i intenzitet oštećenja na ovim vozilima bili neusporedivo manji od utvrđenih. Potreban razmak između vozila brojčano je jednak (u metrima) polovici iznosa brzine kretanja vozila, izražene u km/h.

12. Tužitelj nije imao prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, a u odnosu na prigovore tuženika iz podneska od 23. travnja 2025. stalni sudski vještak dipl. ing. Berislav Šimunović je saslušan na ročištu za glavnu raspravu dana 25. lipnja 2025.

13. U svom iskazu stalni sudski vještak dipl. ing. Berislav Šimunović je naveo da je u prvom nalazu tj. u prometnom dijelu kombiniranog nalaza i mišljenja za potrebe sudskomedicinskog dijela nalaza obradio samo nalet vozila tužitelja na vozilo sudionika radi utvrđivanja mogućnosti ozljeđivanja tužitelja, budući da je za nastanak njegovih ozljeda bitan samo taj sudar, a tom prilikom da nije obradio cjelokupnu dinamiku odigravanja štetnog događaja koja se sastojala od više sudara već da je istu na traženje suda obradio u dopuni nalaza od 26. siječnja 2025. Vještak je iskazao da iz fotografija oštećenja vozila je vidljivo da su najveća oštećenja nastala na prednjem dijelu vozila tužitelja i stražnjem dijelu vozila sudionika te da je iz tih fotografija (i kasnije analize) vidljivo da je vozilo sudionika većom brzinom (23,8 km/h) odbačeno na vozilo osiguranika tuženika nego što je bila njegova brzina (5,9 km/h), kojom je samostalno naletio na vozilo osiguranika tuženika, da je u predmetnom štetnom događaju na vozilu osiguranika tuženika oštećena cijela dužina desne bočne strane, pri čemu je najveće oštećenje nastalo u predjelu stražnjih vrata, stoga je za očekivati da su ova oštećenja nastala uslijed odbacivanja vozila sudionika zbog naleta vozila tužitelja. Vještak je iskazao da da prethodno nije došlo do kontakta prednjeg lijevog vrha vozila sudionika i prednjeg desnog bočnog dijela vozila osiguranika tuženika, s obzirom na smjerove kretanja vozila (vozilo osiguranika tuženika se kretalo od vozila sudionika) ne bi mogli objasniti nastanak ovih oštećenja na prednjem desnom bočnom djelu vozila osiguranika tuženika pa da je stoga u predmetnom štetnom događaju najprije došlo do kontakta vozila sudionika i vozila osiguranika tuženika, a zatim do naleta vozila tužitelja na stražnji kraj vozila sudionika s posljedičnim odbacivanjem vozila sudionika na vozilo osiguranika tuženika. Vještak je iskazao da da je vozilo tužitelja naletjelo na vozilo sudionika brzinom od oko 5 do 7 km/h, u tom slučaju vozilo tužitelja bi ostvarilo promjenu brzine do najviše 3,9 km/h. Nakon što je vještaku predočena fotografija na listu 5 dopune nalaza i mišljenja (list 171 spisa) vještak je iskazao da su navedena oštećenja vidljiva na slikama 6 i 7 dopune prema kojoj je oštećenje prednje desnog bočnog dijela vozila osiguranika tuženika nastalo naletom vozila sudionika (vidljivo na slici 6), dok je oštećenje na stražnjem desnom bočnom dijelu vozila osiguranika tuženika nastalo uslijed odbačaja vozila sudionika zbog naleta tužitelja (vidljivo na slici 7). Na pitanje punomoćnika tuženika, je li moguće da su oštećenja na prednjim bočnim vratima osiguranika tuženika nastala kao posljedica proklizavanja sudionika nakon naleta vozila tužitelja vještak je iskazao da s obzirom na zaustavne položaje vozila te načine kretanja vozila prije štetnog događaja, isključuje tu mogućnost. Na pitanje punomoćnika tužitelja, obzirom da su vozilo tužitelja i sudionika bili zaustavljeni na semaforu, neposredno prije štetnog događaja, da su krenuli sa semafora i razvili približno jednake brzine po vještaku, kolika je trebala biti udaljenost između vozila, vještak je iskazao da ovisno o razvijenim brzinama, preporučljivi razmak između vozila iznosi oko polovice brzine kretanja vozila u km/h, izraženo u metrima. Na posebno pitanje punomoćnika tužitelja može li iz ove dokumentacije sa sigurnošću zaključiti da tužitelj nije držao dovoljan razmak ili je moguće da se radi o zakašnjeloj reakciji, vještak je iskazao da ne može sa sigurnošću utvrditi niti jedno niti drugo. Vještak je zaključno naveo da u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja.

14. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dipl. ing. Berislava Šimunovića sud je prihvatio jer je izrađen u skladu s pravilima struke te je vještak naveo jasne razloge kojima se rukovodio prilikom izrade nalaza i mišljenja, tužitelj nije imao prigovora na isti dok je prigovore tuženika vještak otklonio usmenim saslušanjem.

15. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Davora Mayera proizlazi da je tužitelj ĐL stradao u prometnoj nesreći kao vozač osobnog vozila koje je svojim prednjim dijelom naletjelo na vozilo ispred sebe, da pri dinamici odigravanja prometne nesreće kakva je utvrđena prometnim dijelom kombiniranog vještačenja, tijelo tužitelja je imalo tendenciju prisilnog polijetanja prema naprijed, da u rečenom polijetanju tužitelj je čelom udario o čvrstu prepreku ispred mjesta sjedenja, pri čemu je nastala ozljeda glave (natučenje s oguljotinama na čelu), a ovo govori da kritične zgode nije bio vezan sigurnosnim pojasom, da je tužitelj koristio pojas, isti bi ograničio doseg polijetanja tijela i spriječio udar glavom u prepreku, pa bi ova ozljeda izostala, da je tužitelj u takvoj dinamici i uz utvrđenu promjenu brzine mogao zadobiti istegnuće vrata (trzajnu ozljedu) jer je njegovo tijelo tijekom sudara bilo izloženo biomehaničkim uvjetima i opterećenju čiji je intenzitet bio dostatan za nastanak ove ozljede te da je ova ozljeda, u jednakom opsegu, mogla nastati i u slučaju da je tužitelj koristio sigurnosni pojas. Zaključno, vještak navodi da utvrđene ozljede tužitelja stoje u uzročno posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem, da su obje ozljede objektiviziranje i svaka ponaosob predstavlja tjelesnu ozljedu (prema ranijem nazivlju- laku tjelesnu povredu) u sudskomedicinskom smislu.

16. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Davora Mayera sud je prihvatio jer je izrađen u skladu s pravilima struke te je vještak naveo jasne razloge kojima se rukovodio prilikom izrade nalaza i mišljenja, a stranke nisu imale prigovora na isti.

17. Na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dipl. ing. Berislava Šimunovića i dr. Davora Mayera, a s obzirom na mjesto prometne nezgode i opisanu dinamiku nastanka iste, sud zaključuje da za nastanak štetnog događaja i štete postoji podijeljena odgovornost tužitelja i vozača vozila osiguranog kod tuženika, kao sudionika prometne nesreće.

Naime, vozač vozila osiguranog kod tuženika je iskazao da je na cesti s koje se uključivala u promet bio znak trokut pa dovodeći u vezi iskaz u tom dijelu s utvrđenim na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dipl. ing. Berislava Šimunovića, sud nalazi da je osiguranik tuženika postupio u suprotnosti s odredbom čl. 57. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, dalje u tekstu ZOSPC) kojom je propisano da vozač koji ulazi vozilom na cestu koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska dužan je propustiti sva vozila koja se kreću tom cestom te u suprotnosti s odredbom čl. 58. st. 1. ZOSPC-a kojom je propisano da vozač koji se približava raskrižju mora voziti s povećanim oprezom koji odgovara prometnim uvjetima na raskrižju. Međutim, tužitelj je postupio u suprotnosti s odredbom čl. 51. st. 1. ZOSPC-a jer je propustio usporiti vozilo s ciljem stvaranja primjerenog sigurnosnog razmaka između vozila tužitelja i sudionika, jer da je stvorio primjereni sigurnosni razmak tužitelj bi radnjom intenzivnog kočenja uspio zaustaviti svoje vozilo ili bi u najgorem slučaju minimalnom brzinom naletio na stražnji dio vozila sudionika. Tužitelj je postupio i u suprotnosti s odredbom čl. 163. st. 1. ZOSPC, a obzirom da nije koristio sigurnosni pojas.

18. Slijedom navedenog, uvažavajući sve utvrđene okolnosti, sud je utvrdio kako za nastanak predmetnog štetnog događaja i štete postoji obostrana krivnja i to na strani osiguranika tuženika u omjeru od 80 % te na strani tužitelja u omjeru od 20 %, a uslijed postupanja suprotno navedenim odredbama ZOSPC-a. Naime, tužitelj ne bi bio povrijeđen, bez obzira na ne držanje potrebnog razmaka i nevezanje sigurnosnim pojasom, da nije bilo upravo protupravne radnje vozača vozila osiguranog kod tuženika jer u konkretnoj situaciji isto nije moguće promatrati odvojeno od protupravnog postupanja vozača vozila osiguranika tuženika koji je nedvojbeno kriv za nastanak prometne nezgode. Kod odgovornosti za štetu po osnovi krivnje svaki štetnik odgovara za štetu razmjerno svojoj krivnji pod pretpostavkom postojanja uzročne veze.

19. U nalazu i mišljenu stalnog sudskog vještaka prof.dr.sc. Augusta Mijića, spec. kirurga, opisuju se nastale ozljede, tijek liječenja tužitelja te iz istog proizlazi da je tužitelj rođen 1969. godine. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da ozljede koje je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio umanjuju opću, životnu i radnu sposobnost tužitelja za 3% u kojem omjeru su potrebni pojačani napori u svakodnevnom životu i radu, da se radi o pogoršanju na od prije promijenjenu vratnu kralješnicu, tzv. primarni strah (koji se javlja za vrijeme neposredne životne ugroženosti) bio je jakog intenziteta i kratkog trajanja, tzv. sekundarni strah (tj. strah koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i brige za ishoda liječenja) je u jakom intenzitetu trajao 2 dana , u srednjem 5 dana, u manjem 10 dana, kasni strah je trajao 30 dana, a manifestira se zabrinutošću u situacijama prometa, bol jakog intenziteta je trajala oko 3 dana, srednjeg oko 7 dana, manjeg još oko 30 dana, zaostale manje boli su trajnog karaktera i kao takve se ubrajaju u pojačane napore, a tuđa pomoć druge osobe bila je potrebna za vrijeme provedenog liječenja (mirovanje) kod kuće kroz 30 dana po 2 sata dnevno, tužitelj je morao mirovati i nije mogao raditi za nj uobičajene poslove, pomoć je bila potrebna za održavanje osobne higijene, pribavljanja hrane i drugih svakodnevnih potreba te da je liječenje završeno 29. kolovoza 2017.

20. Tuženik nije imao prigovora na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka, a u odnosu na prigovore tužitelja iz podneska od 5. prosinca 2025. stalni sudski vještak dr. August Mijić se očitovao na ročištu za glavnu raspravu dana 31. ožujka 2026.

21. U usmenom očitovanju dr. Mijić je iskazao da u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja, da je tužitelj stradao 14. travnja 2017. godine kada je zadobio trzajnu ozljedu vratne kralježnice i natučenje glave, da se u zdravstvenom kartonu na strani 235 navodi podatak vezano za ozljedu u području vratne kralježnice, da se ozljeda vodi kao traumatska lezija ligamenata i mišića u području vrata i da to znači da ne odgovara navod tužitelja da u zdravstvenom kartonu je pretrpio trzajnu ozljedu vratne kralježnice tek 2017 godine, znači tek u predmetnom događaju jer je vidljivo iz zdravstvenog kartona da je 9. travnja 2014. tužitelj već bio liječen zbog ozljede u području vratne kralježnice, da pojam trzajna ozljeda vratne kralježnice općenito može značiti ozljedu mišića, tetiva i zglobova u području vratne kralježnice, da neki liječnici koriste dijagnozu distorzio, neki liječnici koriste dijagnozu lajsio, neki liječnici koriste dijagnozu trzajna ozljeda vratne kralježnice, ovo su sve sinonimi za ozljedu mišića, ligamenata, tetiva i malih zglobova u području vratne kralježnice. Dr. Mijić je naveo da osim 2014. godine u nekoliko navrata zbog bolnog vratnog sindroma, a što je posljedica trzajne ozljede u području vrata ili degeneracije u području vrata, tužitelj je nadalje 2014., 2015., imao preporučeno fizikalnu terapiju u području vratne kralježnice, a isto tako rađena mu je objektivna obrada EKA, da je sve ovo bilo je u području vratne kralježnice koja je sada ponovno ozlijeđena u predmetnom štetnom događaju i da je zbog toga utvrdio da postoji samo pogoršanje stanja u području vratne kralježnice, budući da je po premetnem događaju daljnja obrada, tijek liječenja kao i nalazi objektivnih obrada ukazao da je došlo do pogoršanja i isti cijeni za 3%. Dr. Mijić je iskazao da nova obrada nakon predmetnog događaja je obrada EMNG, da je to jedina objektivna obrada koja objektivno pokazuje nešto novo, da je uzeta u obzir i ona objektivizira pogoršanje stanja u području vratne kralježnice. Vezano za nalaze psihijatra vještak je iskazao da može navesti da u predmetnom događaju tužitelj je zatražio pregled psihijatra gotovo pet mjeseci iza predmetnog događaja i isti ne može povezati sa predmetnim štetnim događajem, niti isti sudjeluje u ocjeni niti kvalifikatornih okolnosti niti trajnih posljedica, znači da pet mjeseci iza predmetnog događaja psihijatar navodi da tužitelj ima zadnjih par tjedana jake napade panike, tjeskobe, preznojavanja te srčanih palpitacija, nakon čega postoji i još jedna kontrola psihijatra. U odnosu na ocjenu kvalifikatornih okolnosti, na koju postoji isto tako primjedba, vještak je naveo da je dana temeljem medicinske dokumentacije, dužine liječenja, uzevši u obzir i činjenicu da je vrat već i prije predmetnog događaja bio patološki promijenjen.

22. Sud je u potpunosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je dan na temelju priložene liječničke dokumentacije, pregleda tužitelja te nepristrano, u skladu s pravilima struke te je vještak naveo jasne razloge kojima se rukovodio prilikom ocjene jačine i trajanja pretrpljenih fizičkih boli i straha, potrebe za tuđom pomoći i njegom te postotka smanjenja životne aktivnosti.

23. Obzirom među strankama nije sporna pasivna legitimacija i nastanak štetnog događaja to navedene činjenice nije trebalo dokazivati (čl. 221. st. 1. ZPP -a).

24. Sud je utvrdio da je tužitelj povredu opisanu u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka dr. Augusta Mijića zadobio upravo u štetnom događaju u obimu kako je to vještak utvrdio. Slijedom navedenog, povrijeđeno je njegovo pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime je za istog nastala neimovinska šteta u smislu odredbe čl. 19. st. 2. u vezi s odredbom čl. 1046. ZOO-a te sud nalazi da utvrđena povreda i okolnosti slučaju opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu prema odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a. Sukladno odredbi čl. 1100. st. 2. ZOO-a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud je vodio računa o jačini i trajanju pretrpljenih fizičkih i duševnih boli, straha, postotku smanjenja životne aktivnosti, karakteru nastale povrede te dobi tužitelja. Sud je vodio računa i o cilju kojem služi ta naknada, ali i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

24.1. Cijeneći utvrđeno trajanje i intenzitet fizičkih boli, mjesto povrede sud nalazi da tužitelju s naslova pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti obzirom na pretrpljene fizičke boli, pripada iznos od 1.000,00 eur.

24.2. Cijeneći vrstu i intenzitet pretrpljenog straha te dužinu trajanja istog, sud nalazi da tužitelju s naslova pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti obzirom na pretrpljeni strah, pripada iznos od 1.000,00 eur.

24.3. Imajući u vidu ukupan opseg trajnog oštećenja zdravlja tužitelja, karakter nastale povrede, način manifestiranja zaostalih trajnih posljedica te dob i preostali očekivani životni vijek tužitelja, sud je ocijenio da primjerena naknada zbog povrede prava osobnosti, a obzirom na duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, iznosi 500,00 eur.

25. Na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da je tužitelju tuđa nestručna pomoć i njega bila potrebna u ukupnom trajanju od 60 sati. Kako se cijena jednog sata tuđe pomoći i njege ocjenjuje prema cijeni sata najniže plaćene kategorije, a među strankama nije sporno da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani, to je sud, imajući u vidu načelo ekonomičnosti postupka, a temeljem odredbe čl. 223. ZPP-a, uzeo kao primjeren iznos od 3,50 eur za jedan sat tuđe pomoći i njege. Valja dodati da iako su stranke na ročištu za glavnu raspravu dana 29. rujna 2022. učinile nespornim da cijena jednog sata tuđe pomoći i njege iznosi 2,65 eur (ranije 20,00 kn), tužitelj je podneskom od 5. prosinca 2025. zahtijevao iznos od 3,50 eur za jedan sat tuđe pomoći i njege, radi proteka vremena i visoku stopu inflacije, pa je sud prilikom određivanja iznosa jednog sata tuđe pomoći i njege imao u vidu navedeno.

25.1. Slijedom navedenog tužitelju na temelju odredbe čl. 1089. st. 2. i čl. 1095. ZOO- a pripada novčana naknada u iznosu od 210,00 eur za pretrpljenu nenovčanu imovinsku štete po osnovi tuđe pomoći i njege.

26. Na temelju rezultata izvedenih dokaza, a imajući u vidu doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja i štete od 20%, sud je utvrdio da tužitelju osnovano pripada novčana naknada u ukupnom iznosu od 2.168,00 eur za pretrpljenu neimovinsku i nenovčanu imovinsku štetu.

26.1. Zatezne kamate na tako dosuđeni iznos teku od 8. travnja 2020., kako je to tužitelj zahtijevao, kao dana nakon dana podnošenja odštetnog zahtijeva koji je podnesen tuženiku 6. travnja 2020. (list 48-50 spisa), pa do isplate, sukladno odredbi čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23), a po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

26.2. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I izreke presude.

27. Sukladno odredbi čl. 1100. st. 2. ZOO-a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud je vodio računa o jačini i trajanju pretrpljenih fizičkih i duševnih boli, straha, karakteru nastale povrede, postotku smanjenja životne aktivnosti te dobi i preostalom očekivanom životnom vijeku tužitelja. Sud je vodio računa i o cilju kojem služi ta naknada, ali i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

27.1. Uvažavajući naprijed navedene okolnosti, zahtjev tužitelja za naknadu štete preko dosuđenog iznosa, dakle za iznos od 1.642,00 eur sa zateznim kamatama od 8. travnja 2020. do isplate, valjalo je odbiti kao neosnovan te odlučiti kao pod točkom II izreke presude.

28. U odnosu na prigovor tuženika da je tužitelju predmetni štetni događaj priznat kao ozljeda na radu te da postoji vjerojatnost da je istome šteta naknađena po tom pravnom osnovu ističe se da je tužitelj u ovoj pravnoj stvari zahtijevao naknadu štete od tuženika kao odgovornog osiguratelja po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti kao i da je tužitelj u svom iskazu naveo da nije dobio naknadu od poslodavca niti od osiguranja.

29. Obzirom na činjenice koje među strankama nisu sporne te obzirom da su sporne činjenice u ovoj pravnoj stvari utvrđene izvedenim dokazima to se kao nepotrebno ukazalo izvođenje preostalih predloženih dokaza.

30. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a i na odredbi čl. 155. ZPP-a.

30.1. Tužitelj je u pogledu osnove zahtjeva usp io u omjeru od 80% dok je u pogledu visine uspio u omjeru od 56,90 % pa uspjeh tužitelja u sporu u ukupnosti iznosi 68,45% (136,90:2).

30.2. Uspjeh tuženika u sporu je 20% u pogledu osnove, a 43,10 % u pogledu visine pa uspjeh tuženika u ukupnosti iznosi 31,55% (63,10:2).

30.3. Kada se od uspjeha tužitelja kao stranke koja je uspjela u većoj mjeri oduzme uspjeh tuženika kao stranke koja je uspjela u manjoj mjeri, ukupan uspjeh tužitelja je 36,90 % prema kojem valja tužitelju odmjeriti naknadu troška postupka.

30.4. Tužitelju je trošak postupka odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje u tekstu OT) i to za sastav odštetnog zahtjeva (nazvan prijedlog za nagodbu) u iznosu od 200,00 eur (tbr. 32.tč.1. OT), za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eur (tbr. 7.tč.1.OT), za sastav podneska od 5. siječnja 2021. u iznosu od 200,00 eur (tbr. 8.tč.1.OT), za sastav podneska od 20. rujna 2024. u iznosu od 200,00 eur (tbr.8.tč.1. OT), za sastav podneska od 27. veljače 2025. u iznosu od 200,00 eur (tbr.8.tč.1. OT), za sastav podneska od 25. travnja 2025. u iznosu od 50,00 eur (tbr.8.tč.4.OT), za sastav podneska od 5. prosinca 2025. u iznosu od 200,00 eur (tbr.8.tč.1. OT), za zastupanje na ročištima dana 11. svibnja 2022., dana 29. rujna 2022., dana 25. lipnja 2025., dana 31. ožujka 2026. u iznosu od po 200,00 eur za svako (tbr.9.tč.1.OT), sve uvećano za 25% PDV-a, što ukupno iznosi 2.562,50 eur, pa je tužitelju dosuđen iznos od 945,56 eur prema uspjehu u sporu od 36,90 %. Tužitelju je dosuđen trošak medicinskog vještačenja i pristupa stalnog sudskog vještaka na ročište radi saslušanja u ukupnom iznosu od 350,00 eur te trošak sudske pristojbe u iznosu od 84,55 eur.

Slijedom navedenog tužitelju je dosuđen trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.380,11 eur.

30.5. Tužitelju nije dosuđen trošak sastava podneska od 21. ožujka 2024. i podneska od 10. srpnja 2025. jer isti nisu bili potrebni za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, a obzirom je istima dostavljen dokaz o uplati predujma što je moguće i bez sastavljanja podneska.

30.6. Odluka o kamati na dosuđeni trošak postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a i na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

30.7. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III izreke presude .

U Zagrebu, dana 30. travnja 2026.

Sudac:

Ana Santini Gazilj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

1. tužitelj po pun. uz rješenje za sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 84,55 eur

2. tuženik po pun.

3. spis