REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-16008/2021-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu Siniši Marinoviću, u pravnoj stvari tužiteljice BV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marijanu Ruždjaku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Ruždjak i partneri d.o.o., Zagreb, Draškovićeva 40/II, protiv tuženika Raiffeisen Leasing d.o.o., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 75346450537, zastupanog po punomoćniku Davoru Eteroviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Eterović, Šarac i Topić j.t.d., Zagreb, Palmotićeva 68, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 20. ožujka 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice odvjetnika Ivana Filkovića, te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 30. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Utvrđuje se da je Odluka o otkazu ugovora o radu od 14. srpnja 2021. nedopuštena te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, pa se nalaže tuženiku da tužiteljicu vrati na rad radi obavljanja poslova za koje ima sklopljen ugovor o radu, na radno mjesto Glavni voditelj poslovnog odnosa, Prodajna mreža, Prodaja te se tuženiku nalaže da tužiteljici naknadi parnični trošak, sve u roku od 15 dana“, kao neosnovan.

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi i tijekom postupka navodila da je kod tuženika temeljem Ugovora o radu sklopljenog 1. studenog 2018. obavljala poslove Glavni voditelj poslovnog odnosa, Prodajna mreža, Prodaja, te da je Odlukom tuženika od 14. srpnja 2021., koju je tužiteljica primila 14. srpnja 2021., tužiteljici otkazan Ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga uz istovremenu ponudu izmijenjenog ugovora. Protiv navedene Odluke tužiteljica je uložila Zahtjev za zaštitu prava 26. srpnja 2021., na koju tuženik nije odgovorio.

Tužiteljica navodi da je otkaz nezakonit stoga što nije poštivana procedura otkazivanja u smislu čl. 127. st. 1. i 2. Zakona o radu (NN, br. 93/14, 127/17, 98/14 – dalje: ZR) kao što i nije provedeno savjetovanje sa sindikatom, te da ne postoji opravdani razloga za otkazivanje ugovora o radu tužiteljici. Iz otkaza nije vidljivo o kakvoj se reorganizaciji radi niti koji su to poslovni procesi uvjetovali navodnu reorganizaciju, koja uopće nije provedena jer su svi poslovi koje je tužiteljica obavljala i nadalje obavljaju u istom opsegu. Osim toga, obrazloženje otkaza gotovo je identično za sve radnike kojima je poslodavac otkazao ugovor o radu, osim u dijelu koji se odnosi na naziv poslova koje je radnik obavljao. Navodi da ne samo da nije prestala potreba za radom na poslovima koje je obavljala tužiteljica nego je tuženik na iste poslove, samo pod drugim nazivom, zaposlio nove zaposlenike.

U obrazloženju otkaza nema niti jedne riječi niti podatka o godinama života, godinama staža te obvezama uzdržavanja, odnosno invalidnosti za tužiteljicu i druge usporedne radnike. Tužiteljica je radnik s dugogodišnjim neprekidnim radom kod tuženika pa je pravilnom primjenom odredaba o socijalnom odabiru sasvim sigurno trebalo utvrditi drugog radnika koji je u povoljnijem položaju od tužiteljice, a kojem je trebao prestati ugovor o radu. U otkazu niti otpremnina, niti otkazni rok nisu utvrđeni u skladu s odredbama Kolektivnog ugovora koji se primjenjuje kod tuženika, a koji se u otkazu uopće ne spominje, stoga je i zbog navedenog otkaz nezakonit. Iz svega navedenog predlaže da se tužba i tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti, uz nadoknadu parničnih troškova, sa pripadajućim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljice. Budući da kod tuženika nije utemeljeno Radničko vijeće a niti postoji sindikalni povjerenik kao niti sindikalni predstavnik koji je imenovan u skladu s Zakonom o radu tuženik nije bio dužan provoditi savjetovanje sa Radničkim vijećem, podredno sa sindikalnim povjerenikom ili sindikalnim predstavnikom, jer isti nisu imenovani kod tuženika. Tužiteljica pogrešno navodi da se tuženik morao savjetovati i sa sindikatom jer to ne proizlazi iz čl. 127. st. 1. Zakona o radu. Nesporna je činjenica da je tužiteljica temeljem ugovora o radu od 1. studenog 2018. kao jedan od izvršitelja bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu Glavni voditelj poslovnog odnosa, Prodajna mreža, Prodaja.

Tuženik se protivi i navodima iz t. 3. tužbe jer iz teksta obrazloženja same Odluke o otkazu u cijelosti je razvidan razlog poslovnog uvjetovanog otkaza gdje je baš za samu tužiteljicu detaljno navedeno zašto joj je otkazan ugovor o radu. Također navodi da je po Zakonu o radu i sudskoj praksi otkaz zakonit i zbog činjenice da je autonomno pravo poslodavca odlučiti o ustroju i rasporedu radnih mjesta, uključujući i pravo na osnivanje i ukidanje pojedinog radnog mjesta za koje ocijeni da organizacijski nije opravdano i za koje nema objektivne potrebe. Ukidanje radnog mjesta koje se u organizaciji procesa rada pokaže suvišnim opravdan je razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu, u prilog čemu govori mnogobrojna sudska praksa. Protivi se dokazu tužiteljice da se pribave ugovori o radu i zapošljavanju kod tuženika poslije 1. siječnja 2021. jer se u ovom predmetu radi o reorganizaciji i racionalizaciji koja je provedena 1. srpnja 2021. a ne 1. siječnja 2021. godine.

Tuženik također navodi da se u dokazima o reorganizaciji i racionalizaciji poslovanja, kao i novom Pravilniku o organizaciji i sistematizaciji te kao i u izvatku iz nove sistematizacije, vidi da tužiteljičinog radnog mjesta u novoj shemi od 1. srpnja 2021. nema. Isto tako ističe kako je i navedeno u otkazu da je njeno radno mjesto ukinuto pa nitko nije niti mogao biti zaposlen nakon 1. srpnja 2021. na njenom radnom mjestu. Tužiteljica također navodi da u Otkazu nema niti jedne riječi niti podatka o godinama života, godinama staža te obvezama uzdržavanja, odnosno invalidnosti za tužiteljicu i druge usporedne radnike. Ovdje tuženik napominje da je radnica radila na radnom mjestu koje je ukinuto kako je navedeno u Otkazu Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog Ugovora za radno mjesto Glavnog manager poslovnog odnosa, Poslovanje s poduzetništvom i stanovništvom, te mu također nije jasno zašto tužiteljica nije prihvatila navedeni ugovor. Isto tako navodi da je svim radnicima koji su radili na navedenom radnom mjestu također prestao ugovor za to radno mjesto. Ali još jednom ponavlja da kod tuženika nije nitko ostao na tom radnom mjestu na način da su neki radnici prihvatili otkaz, jednoj radnici je isto tako otkazan ugovor o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu koji nije prihvatila, a neki su potpisali nove ugovore o radu po novoj sistematizaciji tako da niti jedan radnik u trenutku otkaza ugovora o radu nije radio na tom radnom mjestu. Tuženik također navodi, a bez obzira što to nije predmet tužbenog zahtjeva, da će otpremnina biti isplaćena prema Zakonu i važećim pravnim aktima koji se odnose na tužiteljicu a i otkazni rok je određen u skladu sa Zakonom i drugim pravnim aktima, tako da tužiteljica ne može tvrditi da nisu utvrđeni u skladu sa kolektivnim ugovorom.

Stoga zaključno, tuženik smatra kako je predmetni otkaz ugovora o radu zakonit, da je autonomno pravo poslodavca odlučiti o ustroju i rasporedu radnih mjesta, uključujući i pravo na osnivanje i ukidanje pojedinog radnog mjesta za koje ocijeni da organizacijski nije opravdano i za koje nema objektivne potrebe. Ukidanje radnog mjesta koje se u organizaciji procesa rada pokaže suvišnim opravdan je razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu, u prilog čemu govori mnogobrojna sudska praksa. Slijedom naprijed navedenoga, tuženik predlaže da sud odbije tužbu tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, uz dosudu troškova postupka tuženiku.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 14.07.2021., Zahtjev za zaštitu prava od 22.07.2021., uz presliku potvrde o primitku te povratnice (str. 4-7 spisa), Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta (str. 14-31 spisa), Pravilnik o radu, otkaze ugovora o radu te sporazume za djelatnike tuženika (str. 36-79, 296-315, 318-319, 368, 391-424 spisa), ponuđen ugovor o radu za tužiteljicu (str. 81 -86 spisa), priloge predane uz podnesak od 23.02.2022. (str. 90-292 spisa), popis radnika (str. 295, 505 spisa), Opis poslova (str. 316-317 spisa), Kolektivni ugovor (str. 322-345 spisa), presliku e-maila (str. 352, 365-367, 369-374 spisa), sudsku praksu (str. 357-361, 452- 473, 478-498 spisa), saslušao je svjedoke CV, ĐV, obje na ročištu održanom 06.05.2024. (str. 425-426 spisa) te ŠV na ročištu održanom 10.02.2026. (str. 509-510 spisa), a korišteni su uz suglasnost stranaka i iskazi svjedoka OV, FV, kao i RV i MV, iz istovrsnih predmeta ovog suda poslovnog broja Pr-15775/2021 i Pr-16008/2021 (str. 445-447, 448-449, 450-451 spisa), te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. i 25/13., 89/14, dalje: ZPP).

5. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio kako tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

6. Među strankama je nesporno da je tužiteljica radila kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 1. studenog 2018. na radnom mjestu Glavnog voditelja poslovnog odnosa, Prodajna mreža, Prodaja te da je tuženik 14. srpnja 2021. donio Odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, da je tuženik donio Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta 1. srpnja 2021. kojim je ukinuto radno mjesto tužiteljice, da tužiteljica nije prihvatila novi ponuđeni ugovor o radu, da je tužiteljica protiv Odluke o otkazu podnijela Zahtjev za zaštitu prava, na koji tuženik nije odgovorio i protiv kojeg je tužiteljica podnijela tužbu.

7. Među strankama je sporna dopuštenost Odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora i zahtjev za povratkom na rad.

8. Svjedok CV u svom iskazu navodi da je radila u Raiffeisen Leasingu do 17. prosinca 2021., te je dana 3. prosinca 2021. potpisala sporazum o prestanku ugovora o radu. Navodi da je Sporazum sklopljen na njezinu inicijativu jer je dobila bolju ponudu kod drugog poslodavca. Ističe i da poslodavac prije toga ništa nije razgovarao sa njom u vezi radnog odnosa.

9. Svjedok ĐV navodi da je radila u Raiffeisen Leasingu do 20. listopada 2021., te da joj je radni odnos prestao na temelju sporazuma o prestanku ugovora o radu. Sporazum je također sklopljen na njezinu inicijativu, te prije toga nije imala razgovore s poslodavcem o njezinom radno-pravnom statusu.

10. Svjedok ŠV u svom iskazu navodi da je kod tuženika radio od 2018. do 2021. na radnom mjestu key account menager, te je dao otkaz kod tuženika i prešao u drugu firmu. Tužiteljicu poznaje, i misli da ona nije prihvatila neke uvjete koji su joj ponuđeni i onda ne zna je li ona dala otkaz ili joj je ponuđen. Navodi da je u to vrijeme bila baš čistka na način da je preko noći dobilo 12 ljudi otkaz. I sam je dobio otkaz koji je povučen nakon tjedan dana, ali je nakon toga imao umanjena prava, i zbog čega je našao novi posao.

Kada je našao novi posao dao je otkaz kod tuženika.

11. Naime, sukladno prijedlogu tuženika, navedeni svjedoci su saslušani upravo na okolnost na čiju inicijativu su sklopili sporazum o prestanku radnog odnosa pa u tom smislu treba naglasiti kako suprotno tvrdnjama tuženika, iz iskaza svih gore navedenih svjedoka jasno proizlazi kako je sporazum sklopljen upravo na njihovu inicijativu, a što se odnosi na svjedoke CV i ĐV dok je svjedok ŠV sam dao otkaz. Također je potrebno istaknuti kako sud nije izvodio daljnje personalne dokaze odnosno nije saslušavao ostale prethodno predložene svjedoke budući je punomoćnik tužiteljice na ročištu održanom dana 10. veljače 2026. iskazao kako odustaje od daljnjih saslušanja preostalih svjedoka dok je na ročištu održanom 20. ožujka 2026. odustao i od prijedloga za saslušanjem tužiteljice. Sud nadalje nije saslušao niti zz tuženika budući isti nije pristupio na ročište na koje je pozvan radi saslušanja a svoj nedolazak nije opravdao.

12. Izvršenim uvidom u Otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 14. srpnja 2021. proizlazi da je tužiteljici otkazan ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga, u obrazloženju se navodi da je nakon analize organizacijskih struktura i poslovnih procesa radi optimizacije, racionalizacije odnosno postizanja ušteda i unapređenja poslovanja provedena sveobuhvatna reorganizacija poslovanja u cilju usklađenja s promjenama na tržištu, potrebama klijenata i ostvarivanja zadanih ciljeva. Poslovni proces u Prodaji u potpunosti je promijenjen radno mjesto Glavni voditelj poslovnog odnosa je ukinuto.

13. Odredbom čl. 115. st. 1. t. 1. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19 - u daljnjem tekstu ZR), propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu ako za to ima opravdan razlog u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovan otkaz). Navedenom odredbom daje se poslodavcu autonomno pravo odlučivati o ustroju i rasporedu radnih mjesta, uključujući i pravo na osnivanje ili ukidanje pojedinog radnog mjesta za koje ocijeni da organizacijski nije opravdano i za koje nema objektivne potrebe.

14. U odnosu na primjenu čl. 127. ZR-a u konkretnom slučaju, nesporno je da kod tuženika nije imenovano radničko vijeće odnosno sindikalni povjerenik, slijedom čega je neosnovan navod tužiteljice da je odluka o otkazu ugovora o radu nezakonita jer nije poštivan procedura u smislu navedenog članka. Nadalje, tuženik je tijekom postupka dostavio popis radnika kojima je prestao radni odnos kod tuženika u 2021. iz kojeg je razvidno da je nakon provedene reorganizacije, pet radnika svojom inicijativom zatražilo sporazumni prestanak radnog odnosa, što je u suglasju i s iskazima saslušanih svjedoka, i ne može se smatrati da je istima trebao prestati radni odnos nakon provedene reorganizacije. Dakle, nakon donošenja novog Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta tuženik je otkazao redovnim otkazom ugovore o radu 14 radnika i to za 8 radnika redovni otkaz -poslovno uvjetovan, a 6 radnika je dobilo redovni otkaz - poslovno uvjetovan s ponudom izmijenjenog ugovora. Slijedom navedenog tuženik nije bio u obvezi primijeniti odredbu čl. 127. ZR -a te je neosnovan navod tužiteljice da bi Odluka o otkazu bila nezakonita.

15. Nadalje, u slučaju kada je ukinuto radno mjesto, poslodavac nema obvezu primjenjivati socijalne kriterije propisane odredbom čl. 115. st. 2. ZR-a budući nema s kime uspoređivati radnika.

16. Prema stavu ovoga suda, poslodavac je ovlašten u cilju optimizacije poslovnih procesa ukinuti pojedino radno mjesto ako zbog organizacijskih razloga za istim više nema potrebe, te poslove tog radnog mjesta prerasporedi na druga radna mjesta, a što je tuženik učinio donošenjem Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta od 1. srpnja 2021. kojim je između ostalih ukinuto i radno mjesto tužiteljice.

17. Ukidanje radnog mjesta koje se u organizaciji procesa poslovanja pokaže suvišnim opravdani je organizacijski razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu te je utvrđeno kako je Odluka o otkazu ugovora o radu tužiteljici bila u cijelosti zakonita i dopuštena, stoga je tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje nedopuštenosti Odluke povratak na posao odbijen.

18. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP -a, a odnosi se na zastupanje stranke po punomoćniku i uspjeha stranaka u parnici. Tuženiku su dosuđeni troškovi koji su bili prijeko potrebni radi vođenja parnice i zastupanja po punomoćniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), a čiji trošak se sastoji od troškova jednokratne nagrade u visini 250 bodova odnosno 500,00 eura, uvećano za 25% PDV - a u iznosu od 125,00 eura, ukupno je tuženiku dosuđen trošak u iznosu od 625,00 eura.

Zagreb, 30. travnja 2026.

Suda c

Siniša Marinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužiteljice

2. pun. tuženika