REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pn-1981/2025-46
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Felji, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ZĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Ivan Emer, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska osiguravajuća kuća d.d. OIB: 00432869176, iz Zagreba, Capraška ulica 6, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 01. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice odvjetnika Branimira Ždravca, u zamjenu za odvjetnika Ivana Emera, i punomoćnika tuženika JĐ, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri d.o.o., dana 30. travnja 2026.,
p r e s u d i o je
I. Nalaže se tuženiku Hrvatska osiguravajuća kuća d.d. OIB: 00432869176, isplatiti tužiteljici ZĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 300,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 25. studenog 2020. do isplate za razdoblje do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem potražuje od tuženika isplatu zatezne kamate tekuće na iznos od 719,75 eura od 20. rujna 2019. do 25. studenog 2020.
III. Nalaže se tuženiku Hrvatska osiguravajuća kuća d.d. OIB: 00432869176, naknaditi tužiteljici ZĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 2.110,53 eura sa zateznom kamatom tekućom od 30. travnja 2026. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi od 26. ožujka 2021. navodi da je dana 19. srpnja 2019. stradala u prometnoj nesreći kao vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka], a koja se dogodila u Velikoj Gorici, a za koju je odgovoran BĐ kao vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka], osiguranim kod tuženika, te je zadobila tjelesne ozljede. Navodi da joj je tuženik u mirnom postupku isplatio na ime naknade štete nesporni iznos od 7.000,00 kn (929,06 eura) dana 11. listopada 2019. Kasnije tijekom postupka tuženik je tužiteljici na ime naknade štete isplatio daljnji iznos od 1.008,69 eura. Slijedom navedenog, tužiteljica od tuženika potražuje daljnji iznos od 10.400,00 kn (1.380,32 eura) sa zateznom kamatom tekućom od dana 20. rujna 2019. do isplate uz naknadu troška parničnog postupka sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, a kako je to končano postavljeno tužbom te tužbenim zahtjevom u podnesku tužiteljice od 30. lipnja 2021.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja, odgovornost i visinu štete u iznosu od 1.937,75 eura koji je isplatio u mirnom postupku prije utuženja i tijekom postupka, dok osporava visinu štete u preostalom iznosu. Stoga, predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti uz naknadu troška parničnog postupka.
3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u svu spisu priloženu dokumentaciju: presliku Potvrde MUP-a od 09. kolovoza 2019. (list 5-6), presliku medicinske dokumentacije tužiteljice (list 7-39, 61, 81-116), presliku odštetnog zahtjeva od 10. rujna 2019. (list 40-41), presliku dopisa tuženika od 25. rujna 2019. (list 42). Sud je također proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Žarku Rašiću (list 65-68, 128-129).
4. Sud nije proveo dokaz saslušanjem tužiteljice s obzirom da je tužiteljica od navedenog dokaznog prijedloga odustala na ročištu od 06. lipnja 2024.
5. Tužiteljica je podneskom od 13. prosinca 2023. smanjila tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos od ukupno 719,75 eura sa zateznom kamatom tekućom od 20. rujna 2019. do isplate uz naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate. Iako se tuženik podneskom od 02. siječnja 2024. protivio smanjenju tužbenog zahtjeva, valja napomenuti da je preinaka tužbe u smislu odredbi čl. 191. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - u daljnjem tekstu: ZPP radikalnija dispozicija tužitelja od djelomičnog povlačenja tužbe. Stoga, kada se za tu dispoziciju tužitelja ne traži pristanak tuženika (čl. 190. st. 3. i 4. i čl. 191. st. 3. ZPP) i to u situaciji kada tužitelj ili smanjuje tužbeni zahtjev ili kada iz iste činjenične osnove zahtijeva drugi predmet ili novčanu svotu (čl. 191. st. 2. ZPP), onda bi bilo nelogično djelomično povlačenje tužbe (uslijed smanjenja tužbenog zahtjeva) i to u situaciji kada je tužbeni zahtjev smanjen nakon izrade nalaza i mišljenja vještaka, a i dalje je osnovan na istim činjeničnim i pravnim okolnostima vezanim za naknadu neimovinske štete, uvjetovati pristankom tuženika. U takvim okolnostima inzistiranje na primjeni odredbe čl. 193. st. 2. ZPP predstavlja pretjerani formalizam kojim se ne ostvaruje svrha vođenja parničnog postupka, a kako to navodi i Županijski sud u Velikoj Gorici u rješenju poslovni broj: Gž-1129/24 od 03. rujna 2025.
6. Županijski sud u Velikoj Gorici je rješenjem poslovni broj: Gž-1129/24 od 03. rujna 2025. ukinuo presudu ovog suda poslovni broj Pn-820/21-35 od 19. srpnja 2024. u dijelu pod st. II. izreke i u dijelu pod st. III. izreke gdje nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška preko iznosa od 655,20 eura te se predmet u tim dijelovima vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Dakle, u ovom postupku je preostalo odlučiti o potraživanju tužitelja u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev pod navedenom točkom II. izreke i parničnog troška preko dosuđeno iznosa od 655,20 eura.
7. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
8. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja, činjenica da su ukućani pružali tužiteljici pomoć oko svakodnevnih kućanskih poslova i osobne higijene, visina štete u iznosu od 1.937,75 eura koji iznos je isplaćen u mirnom postupku i nakon utuženja, dok je sporna visina tužbenog zahtjeva u preostalom iznosu.
9. S obzirom da između stranaka nisu sporne gore navedene činjenice nastanka štetnog događaja, odgovornosti tuženika i pasivne legitimacije, iste, sukladno odredbi čl. 221. st. 1. ZPP-a nije bilo potrebno dokazivati, niti ih je sud posebno obrazlagao.
10. S obzirom da je sporna visina štete, valjalo je utvrditi visinu štete, te je stoga proveden dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Žarku Rašiću iz čijeg nalaza i mišljenja od 14. siječnja 2022. i dopune istog od 10. lipnja 2023. proizlazi da je tužiteljica zadobila u predmetnoj prometnoj nezgodi natučenje glave, istegnuće mišića vrata, natučenje prsišta, natučenje trbuha i natučenje lijeve potkoljenice te je liječenje završeno 25. studenog 2020. Vještak navodi da je tužiteljica trpila bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 6 dana te manjeg intenziteta 56 dana, a primarni strah bio je jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, sekundarni strah jačeg intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta 20 dana. Navodi da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega 15 dana po 2 sata dnevno te 15 dana po 1 sat dnevno. Navodi da su po provedenom liječenju tužiteljici zaostale trajne posljedice odnosno smanjenje životne aktivnosti od 3%.
11. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka dr. Žarka Rašića kao stručan, valjano obrazložen i dan u skladu s pravilima znanosti i struke, uzevši u obzir da je vještak pregledao tužiteljicu i imao na uvid svu relevantnu medicinsku dokumentaciju, a na kojeg stranke nisu imale prigovora niti primjedbi.
12. S obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje, valjalo je temeljem čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, dalje ZOO) i čl. 1095. st. 1. ZOO-a, a vodeći računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha i cilju kojemu služi pravična novčana naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom, te cijeneći životnu dob tužiteljice i lokalitet ozljeđivanja, utvrditi da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje za što pravična novčana naknada za neimovinski dio iznosi 2.500,00 eura, a uzimajući u obzir i visoku stopu inflacije i povećanje prosječne plaće zadnjih nekoliko godina.
13. Glede zahtjeva za zateznim kamatama na dosuđeno pravičnu novčanu naknadu radi pretrpljene neimovinske štete tužiteljici je priznat isti sa danom 25. studenog 2020. odnosno od dana završetka liječenja pa do isplate temeljem čl. 1103. st. 1. ZOO-a i čl. 29. st. 1. ZOO-a jer je riječ o novčanoj tražbini, a po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a, dok je u preostalom dijelu potraživanja zateznih kamata tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao prekomjerno postavljen.
14. Cijenu sata tuđe pomoći i njege pružene tužiteljici sud je ocijenio prema slobodnoj sudačkoj ocjeni sukladno odredbi čl. 223. ZPP-a u iznosu od 3,5 eura, te u trajanju od ukupno 45 sati, a sukladno nalazu i mišljenju vještaka. Obzirom da tužiteljica na naknadu ove štete ima pravo temeljem čl. 1095. ZOO-a, tužiteljici je dosuđen iznos od 157,50 eura.
15. Glede zahtjeva za zateznim kamatama na tuđu pomoć i njegu valja napomenuti da je odredbom čl. 12. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" 151/05-dalje: ZOOP) propisano da je odgovorni osiguratelj dužan u slučaju neimovinske štete najkasnije u roku od 30 dana, a u slučaju imovinske štete najkasnije u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog "zahtjeva oštećenoj osobi
dostaviti: obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporni, odnosno utemeljeni odgovor, ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporni. U slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz stavka 1. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (st. 4.). Dakle, budući da tuženik u mirnom postupku nije ispunio svoju obvezu iz č1. 12. st. 1. ZOOP- a dužan je sukladno odredbi stavka 4. istog članka tužitelju na iznos naknade na ime tuđe pomoći i njege platiti zakonsku zateznu kamatu od dana završetka liječenja, dakle od 25. studenog 2020. do isplate.
16. Među strankama je nesporno da je tuženik isplatio tužiteljici nesporni dio štete u iznosu od ukupno 1.937,75 eura. Slijedom navedenoga, a kako je sud osnovanim ocijenio visinu potraživanja s osnova imovinske i neimovinske štete u ukupnom iznosu od 2.657,50 eura, to je tuženik isplatom iznosa od 1.937,75 eura djelomično naknadio štetu. Slijedom navedenog valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev u iznosu od 719,75 eura (2.657,50 – 1.937,75), umanjeno za već pravomoćno dosuđen iznos od 419,75 eura, dakle 300,00 eura, kako je i odlučeno pod točkom I. izreke ove presude, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na potraživanja zateznih kamata na iznos od 719,75 eura tekuće od 20. rujna 2019. do 25. studenog 2020., valjalo odbiti, s obzirom da je 25. studenog 2020. završeno liječenje tužiteljice te je u tom trenutku bilo moguće utvrditi točan opseg štete pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.
17. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 151., 154. st. 5. i 155. ZPP-a s obzirom da tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva. Sud je tužiteljici priznao trošak u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 dalje: Tarifa) prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake radnje te troškovnikom. Trošak se odnosi na sastav odštetnog zahtjeva od 10. rujna 2019. sukladno Tbr. 32. Tarife u iznosu od 100 bodova, sastav tužbe od 26. ožujka 2021. sukladno Tbr 7.1. Tarife u iznosu od 100 bodova, za sastav podnesaka 30. lipnja 2021., 10. veljače 2022., te 13. prosinca 2023. sukladno Tbr. 8.1. Tarife u iznosu od 3x100 bodova, za sastav žalbe od 02. kolovoza 2024. sukladno Tbr. 10.4. Tarife u iznosu od zatraženih 125 bodova, te za sudjelovanje na ročištima od 08. listopada 2021., 06. lipnja 2024. i 01. travnja 2026. sukladno Tbr. 9.1. Tarife u iznosu od 3x100 bodova što ukupno iznosi 925 bodova. Obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura sukladno Tbr. 54 Tarife navedeni trošak tužiteljice iznosi 1.850,00 eura, što uvećano za 25% PDV-a sukladno Tbr. 46 Tarife iznosi 2.312,50 eura. Tužiteljici je valjalo priznati i trošak za provedeno medicinsko vještačenje u iznosu od 199,08 eura i 16,59 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 70,34 eura, na presudu u iznosu 26,54 eura i na žalbu u iznosu od 140,68 eura odmjerenu sukladno Zakonu o sudskim pristojbama i Tarifi sudskih pristojbi, pa ukupno dosuđeni trošak iznosi 2.765,73 eura, umanjeno za već pravomoćno dosuđen trošak u iznosu od 655,20 eura, dakle iznos od 2.110,53 eura, kako je i odlučeno pod točkom III. izreke ove presude.
18. Sud nije prihvatio zahtjev tužiteljice za naknadom troška za sastav podnesaka od 14. listopada 2021., 15. lipnja 2022. i 20. rujna 2023., s obzirom da isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka, trošak za uvid u spis s obzirom da navedeni trošak tužiteljica nije dokazala niti je bio potreban za vođenje ovog postupka, te za naknadom troška za sudjelovanje na ročištu za objavu presude obzirom isto nije potrebno za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a) te obzirom da se presuda po objavi ističe na internetskoj stranici e-oglasna ploča suda te je uredno pozvane stranke mogu preuzeti i neposredno u sudu (čl. 335. st. 9. i 10. ZPP-a).
U Zagrebu 30. travnja 2026.
Sudac:
Goran Felja
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno
-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.
DNA:
1. tužiteljici po pun. uz rješenje o pristojbi na žalbu u iznosu od 140,68 eura.
2. tuženiku, po pun.