REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-826/2025-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu Siniši Marinoviću, u pravnoj stvari tužitelja FŠ iz [adresa] (ranije: RIBNICA, RIBNICA, 158/1), OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Miličeviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Miličević i Šupuković d.o.o., Zagreb, Maksimirska cesta 103, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 14. travnja 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja odvjetničke vježbenice DŠ, te punomoćnika tuženika zaposlenika ŠŠ, Su-357/2025, dana 30. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.

Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.441,16 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 05. prosinca 2024. do isplate, iznos od 883,84 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 16. veljače 2026. te iznos od 141,16 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. listopada 2024. sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem traži isplatu iznosa od 596,85 eura zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama te u dijelu u kojem traži isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 1.441,16 eura za razdoblje od 30. listopada 2024. do 05. prosinca 2024., te u dijelu u kojem traži isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 883,84 eura za razdoblje od 30. listopada 2024. do 16. veljače 2026.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.608,28 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 30. travnja 2026. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi i tijekom postupka navodio da je dana 5. prosinca 2023., u Zagrebu, na okretištu Črnomerec, prilikom rada kod poslodavca ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o. zadobio ozljedu na radu. Do nezgode je došlo prilikom obavljanja redovitih radnih zadataka, za vrijeme redovnog radnog vremena, na način da je tužitelja nepoznati putnik verbalno i fizički napao, a što je posljedično dovelo do nastanka tjelesnih ozljeda i nastanka predmetne štete. Tužitelju je stradavanje u predmetnom štetnom događaju priznato ozljedom na radu dana 27. ožujka 2024. pod dijagnozom S62.6. Za štetu je odgovoran poslodavac tužitelja ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., jer je propustio osigurati uvjete za siguran rad, a što je bio dužan prema čl. 7. st. 3. Zakona o radu. ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o. je u vrijeme štetnog događaja imalo ugovorenu policu osiguranja od odgovornosti kod tuženika.

Tužitelj je u štetnom događaju zadobio ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, a radi čega mu je prvotno pružena pomoć u Kliničkoj bolnici „Sveti Duh“ u Zagrebu. Tužitelju su zbog liječenja zadobivenih ozljeda nastali troškovi koje potražuje u ispod navedenom iznosu. Tužitelj potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, za tuđu pomoć i njegu 3.441,16 eura. Gornji iznos tužitelj smatra pravičnom naknadom, imajući u vidu sljedeće činjenice, i to pretrpljeni bolovi, za koje potražuje iznos od 1.000,00 eura, pretrpljeni strah, za koji potražuje iznos od 1.000,00 eura, duševne boli zbog smanjenih životnih aktivnosti, za koje potražuje iznos od 800,00 eura, za tuđu pomoć i njegu, za koju potražuje iznos od 500,00 eura, i za troškove liječenja, za koje potražuje iznos od 141,16 eura. Tužitelj se dana 29. listopada 2024. obratio odštetnim zahtjevom tuženiku, koji mu je na ime cjelokupne naknade neimovinske štete isplatio iznos od 2.000,00 eura. S obzirom na navedeno, tužitelj potražuje naknadu štete umanjenu za nesporno isplaćeni iznos i to zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te za tuđu pomoć i njegu te troškove liječenja 1.441,16 eura.

Međutim, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 16. veljače 2026. tužitelj potražuje ukupno iznos od 3.063,01 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, odnosno od dana 30. listopada 2024. pa do isplate, kao i parnični trošak s zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ne osporava štetni događaj, pasivnu legitimaciju i odgovornost svoga osiguranika za isti, obzirom da je tužitelju priznata ozljeda na radu, ali se osporava potraživana visina tužbenog zahtjeva i potraživana zatezna kamata.

Tužitelj je u utuženom štetnom događaju zadobio frakturu srednje falange lijevog srednjeg prsta sa minimalnim pomakom uz natučenje lijeve šake i lica. Naknadno je uspostavljena i dijagnoza spontane rupture fleksorne tetive istoga prsta. Tužitelj je proveo odgovarajuće te je njegovo zdravstveno stanje u potpunosti sanirano. Vodeći se tužiteljevo medicinskom dokumentacijom, tuženik je tužitelju isplatio iznos od 2.000,00 eura, koja isplata u ovome postupku nije sporna. Tuženik osporava ijedan dalje potraživani iznos naknade štete i potraživane zatezne kamate.

Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz obvezivanje istog na naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Potvrdu MUP-a od 06.02.2024., Prijavu o ozljedi na radu, medicinsku dokumentaciju, račune za usluge liječenja, odštetni zahtjev (str. 5-32 spisa), sudsku prasku (str. 62-94 spisa), te je izvršio uvid u nalaz i mišljenje medicinskog vještaka dr. Igora Stipančića od 04.02.2026. (str. 51-54 spisa), a izvršen je uvid i u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. i 25/13., 89/14, dalje: ZPP).

5. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

6. Budući da su među strankama nesporni nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika te odgovornost tuženika, to sud na ove okolnosti nije izvodio posebne dokaze.

7. Nadalje, na činjenicu povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje odnosno radi utvrđivanja visine naknade štete, sud je polazio od med icinske dokumentacije tužitelja kao i nalaza i mišljenja medicinskog vještaka dr. Igora Stipančića.

8. U nalazu i mišljenju vještak navodi da je tužitelj u štetnom događaju 5. prosinca 2023. zadobio natučenje lijeve šake, prijelom srednjeg članka trećeg prsta lijeve šake te natučenje lica. Navedene ozljede su objektivno utvrđene i dokumentirane na dan štetnog događaja. Tužitelj je proveo liječenje sukladno pravilima medicinske struke. Liječenje je započeto imobilizacijom trećeg prsta lijeve šake. Nakon skidanja imobilizacije, po isteku pet tjedana, dana 10. siječnja 2024., tužitelj je upućen na pregled specijalistu fizijatru radi provođenja fizikalne terapije.

Pregledom od dana 16. siječnja 2024. fizijatar je utvrdio nastanak tzv. čekićastog prsta (mallet finger), odnosno ozljede pri kojoj dolazi do otrgnuća hvatišta tetive ispružača prsta na distalnoj falangi, što je u konkretnom slučaju i utvrđeno. Zbog navedene ozljede tužitelj je nosio posebnu hiperekstenzijsku udlagu, čija je svrha bila održavanje prsta u potpunoj ekstenziji radi cijeljenja tetive.

Udlaga je ordinirana dana 17. siječnja 2024., a prema medicinskoj dokumentaciji nošena je do 12. ožujka 2024. godine.

Tužitelj je tijekom liječenja provodio i fizikalnu terapiju uz redovite kontrole fizijatra, pri čemu se kontinuitet liječenja prati sve do 5. prosinca 2024., kada je obavljen posljednji pregled fizijatra, čime se liječenje smatra završenim.

Završetak liječenja je zadnji pregled fizijatra načinjen 5. prosinca 2024. godine. Po završenom liječenju zaostale su trajne posljedice i to bolovi u području srednjeg i distalnog članka trećeg prsta lijeve šake, blaža deformacija osovine trećeg prsta s otklonom od približno 10° te nepotpuna ekstenzija (ispružanje) distalnog članka trećeg prsta lijeve šake.

Na temelju raspoložive medicinske dokumentacije i obavljenog pregleda tužitelja, vještak drži da je ozljeđivanje u predmetnom štetnom događaju dovelo do trajnog smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 1,5%.

Tužitelj je trpio bol, strah te je imao potrebu za tuđom pomoći uslijed privremene nesposobnosti obavljanja svakodnevnih životnih aktivnosti, pri čemu su navedene ocjene kumulativnog karaktera.

Primarni strah, u trenutku neposredne ugroženosti i istodobnog tjelesnog ozljeđivanja, bio je intenzivan i kratkotrajan, dok je sekundarni strah, kao posljedica tjelesne ozljede, umjerenog do jakog, oscilirajućeg intenziteta, trajao ukupno do 3 dana, nakon čega je slijedio umjereni oscilirajući strah u trajanju do 10 dana, a potom je bio prisutan slabiji oscilirajući strah u trajanju do 8 tjedana, uključujući zabrinutost za zdravstveno stanje i ishod liječenja.

Bolovi jakog intenziteta trajali su do 4 dana, bol srednjeg intenziteta do 10 dana, a bol manjeg intenziteta još do 6 tjedana, Povremeni bolovi ulaze u ocjenu smanjenja životne aktivnosti.

Tuđa pomoć mu je bila potrebna 5 tjedana po 3 sata dnevno, tijekom razdoblja imobilizacije zbog prijeloma potom dodatno 10 tjedana, tri puta tjedno po 2 sata, zbog nemogućnosti podnošenja uobičajenog svakodnevnog napora te nošenja hiperekstenzijske udlage. Tuđa pomoć odnosila se na nabavu i pripremu hrane, kao i na pomoć pri obavljanju svakodnevnih životnih aktivnosti, uslijed smanjene funkcionalne sposobnosti i otežanog korištenja lijeve šake.

Računi za lijekove i participaciju, sadržani na str. 25.-26. i 28. spisa, medicinski su opravdani i u uzročnoj su vezi s liječenjem predmetnih ozljeda.

Dok računi za gorivo (Lukoil i Petrol) ne predstavljaju medicinsku uslugu, te navodi da se on u svojstvu medicinskog vještaka o istima ne može očitovati.

9. Valja reći da ovaj nalaz i mišljenje liječnika vještaka, sud u cijelosti prihvaća i smatra da je napravljen u skladu s pravilima znanosti i vještine, te je potpuno prihvaćen kao stručna pomoć u dokazivanju tužiteljevih tegoba budući da je stručan i obrazložen u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće medicinske dokumentacije, a vještak je detaljno, jasno i argumentirano dao razloge za nalaz i mišljenje decidirano navodeći koje činjenice nalazi utvrđenima temeljem takvoga nalaza i mišljenja.

10. Nadalje, odredbom čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako utvrdi da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, kojemu cilju i služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

Iz nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime joj je nastala neimovinska šteta, a isto tako joj je prouzročena i imovinska šteta budući da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega (čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja, po ocjeni ovog suda, opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl.1100.ZOO), te je stoga sud raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi (kasnije konačno postavljenom tužbenom zah tjevu), odnosno fizičke bolove, strah i smanjenje životnih aktivnosti budući da su iste u smislu čl.1100.st.2. ZOO-a kvalifikacijske okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Isto tako, utvrđivana je i potreba tužitelja za tuđom pomoći i njegom (čl.1095.st.1. ZOO).

11. Cijeneći lokalitet ozljeđivanja, činjenicu da je tužitelj rođen 1998., činjenicu da ukupno smanjenje životne aktivnosti tužitelja iznosi 1,5%, ovaj sud smatra da je primjerena naknada po kriteriju duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti iznos od 300,00 eura.

12. S obzirom na nalazom i mišljenjem vještaka utvrđenu vrstu, težinu i lokaciju zadobivenih ozljeda, dužinu trajanja i intenzitet bolova, sud je ocijenio da tužitelju zbog navedenih činjenica pripada pravična novčana naknada po ovoj osnovi u iznosu od 1.550,00 eura.

13. S obzirom na nalazom i mišljenjem vještaka utvrđen pretrpljeni strah tužitelja u ovom štetnom događaju, sud je ocijenio da tužitelju zbog navedenih činjenica pripada pravična novčana naknada po ovoj osnovi u iznosu od 1.650,00 eura.

14. Nadalje, vještak je utvrdio da je tužitelju bila potrebna tuđa nestručna pomoć u sveukupnom trajanju od 165 sati, a kako se cijena sata tuđe pomoći i njege ocjenjuje prema cijeni sata najniže plaćene kategorije rada, a koja svakako nije manja od 5,00 eura po satu kada se utvrđeno trajanje tuđe pomoći i njege od 165 sati pomnoži sa cijenom jednog sata od 5,00 eura, dobije se iznos od 825,00 eura te tužitelju s ovog osnova pripada upravo taj iznos.

15. Tužitelju također pripada i s naslova troška liječenja naknada u iznosu od 141,16 eura, a koji iznos predstavlja zbroj računa izdanih s tog osnova (za koje je vještak utvrdio da su medicinski opravdani i u uzročnoj vezi s liječenjem predmetnih ozljeda) te iznos troškova prijevoza zbog potreba liječenja za koje je tuženik na ročištu održanom 14. listopada 2024. iskazao kako iste priznaje i to u visini od 87,56 eura. Tužitelju na navedeni iznos pripada kamata od dana izdavanja svakog pojedinog računa, a sve sukladno odredbi čl. 1089. st. 1. ZOO, međutim, kako je isti tražio kamatu na navedeni iznos od kasnijeg datuma to mu je ista i dosuđena sukladno postavljenom zahtjevu.

16. Dakle, tužitelju sveukupno pripada iznos od 4.466,16 eura. No, s obzirom na nesporno isplaćeni iznos od 2.000,00 eura, kada se naznačeni iznos odbije od iznosa koji pripada tužitelju, istom sveukupno pripada iznos od 2.466,16 eura dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao previsoko postavljen odnosno neosnovan.

17. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Obzirom tužitelj potražuje zakonsku kamatu počevši od 30. listopada 2024. dok je liječenje završeno 05. prosinca 2024., to je sud dosudio tužitelju kamatu na dosuđeni iznos štete od dana završetka liječenja budući je tada bilo moguće objektivno procijeniti njezin opseg. Dakle, tužitelja je valjalo odbiti sa zahtjevom za isplatu zakonske zatezne kamate za razdoblje od podnošenja 30. listopada 2024. do datuma završetka liječenja.

18. Važno je naglasiti kako je sud sukladno čl. 190. st. 3. ZPP-a dopustio preinaku tužbenog zahtjeva (za iznos od 1.621,85 eura) ocijenivši takvu preinaku svrsishodnom za konačno rješenje odnosa među strankama. Međutim, na preinačeni iznos tužitelju pripada zakonska zatezna kamata tek od dana podnošenja zahtjeva tj. 16. veljače 2026. zbog čega je neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom zakonske zatezne kamate na taj iznos za razdoblje od 30. listopada 2024. do trenutka postavljanja takvog zahtjeva odnosno preinake.

Naime, odredbom članka 943. ZOO propisano je dospijeće obveze tuženika (obavijest o osiguranom slučaju) na zatraženu štetu, no zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva su zakonske kamate koje tuženik mora platiti od trenutka kada je preinačeni dio tužbenog zahtjeva postavljen. Naime, zakonska zatezna kamata je kamata koja se dosuđuje kao naknada za kašnjenje u ispunjenju novčane obveze (članak 29. stavak 1. ZOO). Visina kamate i način njezinog obračuna određeni su zakonom, no sama novčana obveza (novčani iznos štete) mora biti postavljen od strane tužitelja i zatražen od tuženika i tek po istom tuženik, u slučaju neispunjenja takve obveze, može biti u zakašnjenju. Dakle, tuženik ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego što je preinačeni dio tužbenog zahtjeva uopće postavljen i izražen u novčanom obliku, što znači da zatezne kamate ne mogu teći prije podnošenja tog zahtjeva, a koji je u konkretnom slučaju u odnosu na preinačeni iznos postavljen tek 04. prosinca 2025. i od kada tužitelju na taj iznos pripada i zakonska zatezna kamata (pa tako i VSRH u Revd-886/24-2 od 18. prosinca 2024. i Rev376/23- 2 od 9. svibnja 2023. i dr.).

19. Stopa zatezne kamate određena je na temelju odredbe čl . 29. st. 2. ZOO i Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN, broj 156/22).

20. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, koja propisuje ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i u o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

21. U odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev tužitelj je uspio u omjeru od 80,51%, dok je u odnosu na osnovu uspio u omjeru od 100%. S druge strane, tuženik nije uspio u sporu u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva, dok je u pogledu visine uspio u omjeru od 19,49%.

Stoga je sud za tužitelja utvrdio sljedeći omjer uspjeha: 100% + 80,51% = 180,51% / 2 = 90,25%, a za tuženika: 0% + 19,49% = 19,49% / 2 = 9,74%. Kada se od omjera uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika preostane iznos od 80,51% uspjeha na strani tužitelja.

22. Visina troška tužitelja određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN, 138/23, dalje OT), budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku.

23. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku sukladno Odvjetničkoj tarifi i zatraženom trošku i to: za sastav odštetnog zahtjeva od 28.10.2024. (100 bodova po trb. 32 OTH), za sastav tužbe od 28.04.2025. (100 bodova po tbr. 7/1 OTH), za sastav podneska od 01.07.2025. (100 bodova po tbr. 8/1 OTH), za pristup na ročište održano 14.10.2025. (100 bodova po tbr. 9/1 OTH), za sastav podneska od 16.02.2026. (100 bodova po tbr. 8/1 OTH), za pristup na ročište održano 14.04.2026. (100 bodova po tbr. 9/1 OTH) te za pristup na ročište za objavu 30.04.2026. (50 bodova po tbr. 9/1 OTH), što uz vrijednost boda od 2,00 eura, iznosi 1300,00 eura, odnosno iznos od 1.046,63 eura za omjer uspjeha od 80,51%. Navedenom iznosu valja pridodati trošak PDV-a od 25% (Tbr. 42.) te troškove vještačenja u iznosu do 300,00 eura, što ukupno iznosi 1.608,28 eura, koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužitelju.

24. Sud tužitelju nije priznao zatraženi trošak sastava podnesaka od 16.10.2025. iz razloga što isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka.

25. Na dosuđeni parnični trošak tužitelju je dosuđena zakonska zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP - a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

Zagreb, 30. travnja 2026.

Suda c

Siniša Marinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. tuženiku