REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola
Poslovni broj K-5/2024-124
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinje Dragane Kos Milevoj kao predsjednice vijeća te sudaca porotnika Vera Radošević i Spasoje Drobnjaka kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ane Sain, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv UE, OIB: [osobni identifikacijski broj], optužene optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Puli – Pola broj: KO-DO-12/2023 od 2. listopada 2023. podignute pred ovim sudom istoga dana, uz dopunu od 29. srpnja 2024. te izmjenu od dana 27. travnja 2026., zbog kaznenog djela protiv gospodarstva - zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11), nakon održane javne rasprave zaključene 27. travnja 2026. u nazočnosti zastupnika optužbe Vlade Sirotića, zamjenika Županijskog državnog odvjetnika u Puli-Pola, optužene UE, branitelja optužene Gorana Gatare, odvjetnika iz [adresa] te punomoćnika treće osobe ŠE, odvjetnika iz [adresa], donio je te dana 30. travnja 2026. u nazočnosti zastupnika optužbe Vlade Sirotića, zamjenika Županijskog državnog odvjetnika u Puli-Pola, optužene UE, branitelja optužene Gorana Gatare, odvjetnika iz [adresa] te punomoćnika treće osobe ŠE, odvjetnika iz [adresa], objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Optužena UE, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.1971. u Rijeci, od oca U i majke GE rođ. GE, s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, po zanimanju grafičar sa završenom srednjom školom, nezaposlena, rastavljena, majke dvoje punoljetne djece, bez imovine, ne vodi se drugi kazneni postupak,
k r i v a j e
što je:
dana 21. studenog 2017., u Puli, kao član uprave trgovačkog društva H.D.L. d.o.o., protivno imovinskim interesima društva, ne postupajući s pažnjom urednog i savjesnog gospodarstvenika što je suprotno odredbi članka 430. u vezi članka 252. stavak 1. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13 i 110/15), zaključila i potpisala Ugovor o kupoprodaji kojim navedeno trgovačko društvo prodaje trgovačkom društvu VENKA VOJO d.o.o. iz Kopra nekre tninu, i to k. č. br. [katastarska čestica] ZGR gospodarska zgrada i dvorište površine 1398 m2, katastarska općina: 324256, Pula broj ZK uloška: [broj ZK uloška], u 1/1 dijela vlasništva, za iznos od 200.000,00 (dvjesto tisuća) eura u kunskoj protuvrijednosti plativo u mjesečnim obrocima od 5.000,00 (pet tisuća) eura u kunskoj protuvrijednosti, iako je njihova vrijednost iznosila 240.000,00 (dvjestočetrdeset tisuća) eura, znajući da trgovačko društvo VENKA VOJO d.o.o. neće platiti kupoprodajnu cijenu, pritom u tabularnoj izjavi ničim ne uvjetujući uknjižbu prava vlasništva trgovačkog društva VENKA VOJO d.o.o., nakon čega se trgovačko društvo VENKA VOJO d.o.o. uknjižilo kao vlasnik navedene nekretnine, pa kako za iste nije ništa platilo trgovačkom društvu H.D.L. d.o.o., pribavila je trgovačkom društvu VENKA VOJO d.o.o., a na štetu trgovačkog društva H.D.L. d.o.o., nepripadnu imovinsku korist u iznosu od 240.000,00 (dvjestočetrdeset tisuća) eura,
dakle, u gospodarskom poslovanju povrijedila dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na zakonu, i na taj način pribavila drugome znatnu protupravnu imovinsku korist te time onome o čijim se imovinskim interesima dužna brinuti prouzročila znatnu štetu,
čime je počinila kazneno djelo protiv gospodarstva - zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11,
pa se optužena UE za jedno kazneno djelo protiv gospodarstva - zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11 osuđuje na
KAZNU ZATVORA
U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE
te joj se temeljem čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11 izriče
UVJETNA OSUDA
kojom se određuje da se zatvorska kazna na koju je optužena osuđena u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko optužena u roku od 4 (četiri) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.
II. Temeljem odredbe iz čl. 560. st. 1. i 2. ZKP/08 oduzima se imovinska korist koja je ostvarena kaznenim djelom za koje je optužena proglašena krivom ovom presudom, a koja korist je pribavljena trgovačkom društvu Venka Vojo d.o.o. u stečaju, na slijedeći način:
1. Utvrđuje se da novčani iznos od 240.000,00 eura (dvjestočetrdeset tisuća eura) predstavlja imovinsku korist koja je pribavljena trgovačkom društvu Venka Vojo d.o.o. u stečaju kaznenim djelom zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11.
2. Utvrđuje se da je novčani iznos od 240.000,00 eura (dvjestočetrdeset tisuća eura) imovina Republike Hrvatske.
3. Nalaže se trgovačkom društvu Venka Vojo d.o.o. u stečaju da Republici Hrvatskoj isplati novčani iznos od 240.000,00 eura (dvjestočetrdeset tisuća eura) u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.
III. Temeljem odredbe iz čl. 148. st. 1. ZKP/08 optužena UE dužna je naknaditi troškove ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08, sve to u visini koja će biti određena posebnim rješenjem.
Obrazloženje
1. Županijsko državno odvjetništvo u Puli-Pola (dalje u tekstu: ŽDO Pula- Pola) podnijelo je dana 2. listopada 2023. optužnicu pod brojem KO-DO-12/2023-1 protiv optuženice UE (dalje u tekstu: optuženica) zbog počinjenja jednog kaznenog djela protiv gospodarstva – zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 1. i 2. KZ/11 te je dana 29. srpnja 2024. dostavio dopunu iste u spis predmeta vidu podnošenja prijedloga za osiguranjem dokaza dok je na raspravi dana 27. travnja 2026. taj prijedlog ispravio u nazivu pravne osobe budući da je u međuvremenu nad TD Venka Vojo d.d. otvoren stečajni postupak. Upitana o stavu koji zauzima prema optužbi, optužena je na raspravi izjavila da se ne smatra krivom te je svoju obranu iznijela na kraju dokaznog postupka.
2. U dokaznom postupku optužena je, dakle, iznijela svoju obranu, ispitani su svjedoci i pročitana je materijalna dokumentacija u spisu i to: Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 21. studenog 2017. s izvatkom iz zemljišne knjige – list 3 do 8 spisa, izvadak iz sudskog registra za trgovačko društvo Venka Vojo d.o.o. – list 9 do 11 spisa, izvadak iz sudskog registra za trgovačko društvo H.D.L. d.o.o. – list 12 do 13, 108 do 110 i 270 do 271 spisa, dopis Erste&Steiermarkische Bank d.d. od 19. svibnja 2021. s ispisom prometa po računu za trgovačko društvo H.D.L. d.o.o. – list 15 do 19 spisa, izvadak iz registra Companies House o brisanju trgovačkog društva Berrot&Lago Limited od 20. rujna 2021. – list 39 do 41 spisa, prijevod sudskog tumača sa slovenskog na hrvatski jezik o prijenosu vlasništva tvrtke Venka Vojo d.o.o. sa GE na UERE **.**.2021. – list 42 do 49 spisa, Ugovor o prijenosu poslovnog udjela između UER i trgovačkog društva Berrot&Lago Limited sastavljen 31. prosinca 2012. od strane javnog bilježnika Marine Paić Čerin poslovni broj OU-526/12-1 – list 50 do 53 spisa, javnobilježnički zapis o prijenosu vlasništva od 29. prosinca 2015. poslovni broj SV 1656/15, izdan od strane javnog bilježnika Drave Ferligoja iz Kopra, Slovenija – list 54 do 58 spisa, dokumentacija dostavljena od strane osumnjičene UE prilikom ispitivanja od strane policije – list 65 do 97 spisa, s prijevodom na hrvatski jezik na listovima 516-522 spisa, privremeno porezno rješenje za trgovačko društvo Venka Vojo d.o.o. od 24. siječnja 2018. – list 115 do 116 spisa, povijesni izvadak iz sudskog registra za trgovačko društvo H.D.L. d.o.o. – list 132 do 137 spisa, preslik procjene nekretnine od 19. lipnja 2017. – list 156 do 161 spisa, prijave poreza na dobit s poreznom dokumentacijom za 2016., 2017. i 2018. za trgovačko društvo H.D.L. d.o.o. – list 169 do 185 spisa, knjigovodstvena dokumentacija za trgovačko društvo H.D.L. d.o.o. – list 190 do 267 spisa, preslik spisa Trgovačkog suda u Pazinu posl.br. St-178/2022 – list 272 do 283 spisa, preslik spisa Općinskog suda u Puli- Pola, Zemljišnoknjižni odjel posl.br. Z-696/2018 – list 285 do 297 spisa, preslik spisa Općinskog suda u Puli-Pola, Zemljišnoknjižni odjel posl.br. Z-5201/2020 – list 298 do 327 spisa, dopis Erste&Steiermarkische Bank d.d. od 7. travnja 2023. s ispisom prometa po računu za trgovačko društvo H.D.L. d.o.o. – list 334 do 338, dopis odvjetnika CE upućen ME od 15. ožujka 2021. – list 345 do 346 spisa, preslike spisa z.k.odjela Z-7538/07, Z-4253/03, Z-10357/2004 i Z- 5202/2003 – 560-588 i 803-848 spisa, preslike spisa Trgovačkog suda u Pazinu vezano uz prijenos poslovnog udjela od strane UER i HDL d.o.o. na TD Berrot & Lago limited – list 759-799 spisa, z.k. izvadak te povijesni z.k. izvadak za predmetnu nekretninu – list 714-721 spisa, pregled prometa Unicredit banke za račun Venka Vojo d.o.o. za 2017. i 2018. i to korištenje kartice na ime KE – list 994-1088 spisa, prijevod javnobilježničkih zapisa – dokumentacije dostavljene na slovenskom jeziku na listovima 1131-1194 spisa te Ugovor o preuzimanju duga dostavljen na talijanskom jeziku na listovima 1220-1224 spisa, komunikacija između VE i ŠERE – list 1258-1262 spisa te potvrdu o plaćanju udjela Venka Vojo d.o.o. GERE za ČE – list 1257 spisa.
2.1. Na raspravi su kao svjedoci ispitani GE (list 551-553 te 978-979 spisa), JE (list 553-554 spisa), RE (list 554-555 spisa), ŠER (list 698-704 spisa), ČE (list 910-913 spisa), TE (list 913-914 spisa), CERE (list 924-929 spisa), GER (list 970-971 spisa), CE (list 971-973 spisa) te BE (list 988-991 spisa), dok je temeljem čl. 431. st. 1. toč. 6. ZKP/08 pročitan nalaz i mišljenje provedenog vještačenja rukopisa i potpisa po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" u Zagrebu od 3. veljače 2026. na listovima 1264-1270 spisa. Na kraju dokaznog postupka pročitani su izvadci iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženicu na listovima 983-984 i 985-986 spisa.
2.2. Sud je odbio kao neosnovane dokazne prijedloge obrane da se pribavljaju računi koji proizlaze iz prometa po računu PE na ukupan iznos od 197.000,00 eura te dokazne prijedloge punomoćnika treće osobe da se ponovno dopunski ispituju svjedoci CER (prijedlog za njezinim dopunskim ispitivanjem je postavljen dvaput) i ŠER. Što se tiče prijedloga obrane sud je stava da se iz takvog dokaza, a s obzirom na činjenični opis djela koji se stavlja konkretno na teret optuženoj ME, nikakva odlučna činjenica ne bi mogla utvrditi pa je takav prijedlog ocjenjen nevažnim dok se dokazni prijedlozi punomoćnika treće osobe ukazuju odugovlačećima iz razloga što je ŠER u svom iskazu već rekao da uopće nije imao saznanja o ovopredmetnom ugovoru pa je onda potpuno neosnovano i suvišno pozivati ga kako bi se ispitao na okolnosti zašto je pristao na sklapanje takvog ugovora, dok iz iskaza MER proizlazi da je ista iskazivala o istim činjenicama i okolnostima poput ispitane VE, ali doista na nešto drugačiji način, no po ocjeni suda ovdje se radi o sudskoj ocjeni takvih iskaza pa se i prijedlog za njezinim dopunskim ispitivanjem na kojem bi joj se postavljala ponovno ista pitanja ukazuje odugovlačećim. Nadalje, ponovno ispitivanje svjedokinje MERE na okolnosti sastavljanja Ugovora o preuzimanju duga, glede kojeg je vještačenjem potpisa utvrđeno da se ne radi o potpisima UE i GE, a kako bi se utvrdio modus operandi postupanja MERE u poslovanju (tj. po stavu punomoćnika treće osobe načinu kojeg je ona koristila za pranje novca i/ili utaju poreza u trgovačkim društvima koje je imala u vlasništvu), po stavu suda irelevantno je za odlučivanje o optužbi protiv ovdje okrivljene UE.
3. Na provedeni dokazni postupak nije bilo primjedbi.
4. Temeljem cjelokupno provedenog dokaznog postupka, ocjenom i analizom svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti, sud je došao do zaključka da je optužena počinila kazneno djelo na način kako je to navedeno u izreci ove presude.
5. Optuženica u svojoj obrani izrijekom osporava počinjenje kaznenog djela te navodi, u bitnome, da ona jest zaključila i potpisala dana 21. studenog 2017. predmetni Ugovor o kupoprodaji nekretnine kod javnog bilježnika u [adresa], kojim je ovopredmetna nekretnina kč. br. [katastarska čestica] ZGR z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] sa imena TD H.D.L. d.o.o. [adresa] prenesena na ime TD Venka Vojo d.o.o. Kopar, ali da je to sve učinjeno na zahtjev vlasnika te nekretnine UER i MERE, s kojom se i inače poznavala i družila i kojoj je vjerovala, smatra da je kupoprodajna cijena navedena u Ugovoru tj. iznos od 200.000,00 eura (u kunskoj protuvrijednosti) tada bila realna cijena te nekretnine, no isto tako navodi da ništa nije plaćeno po osnovi te kupoprodaje TD H.D.L. d.o.o. Navodi da je TD H.D.L. d.o.o. samo formalno postojao, a da nije stvarno poslovalo, te je njoj poznato da je DE tražio od MERE da mu pronađe osobu u [adresa] koja bi bila direktor u tom trgovačkom društvu i da je ona prihvatila taj posao bez ikakve plaće i naknade jer je zbog toga dobila druge poslovne angažmane za koje je uredno uplaćen. Procjenu nekretnine koju je dostavila u spis predmeta i temeljem koje je sklopljen kupoprodajni ugovor da su dali izraditi ŠER i CERE, prema toj procjeni vrijednost nekretnine je bila između 240.000,00 i 260.000,00 eura, prava procjena da nije rađena jer da su rekli da za to nema novaca, da joj je poznato da je vrijednost te nekretnine prema procjeni iz 2005. bila preko 500.000,00 eura međutim zgrada da je u međuvremenu potpuno devastirana, nitko ju nije koristio i propadala je. Poznate su joj sve odredbe ugovora pa tako i dozvola za uknjižbu bez plaćanja kupoprodajne cijene, to da joj je bilo malo "čudno" , ali takav dogovor da su imali DE i CERE pa ako je to njima bilo u redu tada da je smatrala da nema nikakvih problema. Prema odredbi iz Ugovora kupoprodajna cijena je trebala bit plaćena u obrocima od po 5.000,00 eura mjesečno TD H.D.L. d.o.o., međutim, dogovor da je bio da će Venka Vojo d.o.o. taj iznos plaćati LE , koji ima osobno neka svoja potraživanja prema TD H.D.L. -u d.o.o. pa da bi se onda ti iznosi prebili. Ona ne zna da li je HE na kraju ipak nešto od tog iznosa platilo LE, zna da nije TD H.D.L. d.o.o. Prilikom iznošenja obrane na raspravi optuženica je ponovila da nije bila uključena u nikakve dogovore i razgovore o elementima te kupoprodaje te kada je govorila o tome kome se ima isplatiti kupoprodajna cijena da je OE spominjala tek kolokvijalno jer je on bio vlasnik H.D.L.-a, a naravno da se očekivalo da će novac biti uplaćen H.D.L. -u. Kako nije dobivala plaću u H.D.L.-u tako nije plaćala ni poreze ni doprinose pa je zbog toga dobila rješenje od Porezne uprave da je kao direktor dužna osobno platiti sve dužne poreze i doprinose i to kako za 2019. tako i za sve ranije godine (rješenja Porezne uprave sa uplatnicama na listovima 76-77, 79-81 i 1316-1320 spisa). Direktor te firme je bila od 2013. do 2019. kad je dala ostavku.
6. Ispitana kao svjedok KE iskazala je da KERE poznaje još od 1998. godine, da su se upoznale još dok je svjedokinja živjela u [adresa], da se s njom i privatno zbližila, 2000. da se vratila u [adresa], a kad se VERE pružila prilika da kupi firmu Venka Vojo d.o.o. iz Kopra da nije imala formalne uvijete za to pa je zamolila svjedokinju da bude fiktivno vlasnik te firme, na što je ona pristala i bila je samo fiktivni vlasnik sve do 2018. kada je vlasnica i direktorica postala upravo CER. Poznato joj je da je vlasnik TD H.D.L. d.o.o. bio ŠER i da je ta firma imala u vlasništvu ovopredmetnu nekretninu koju DE nije mogao prepisati na sebe kao fizičku osobu. CERE da je bila konzultantica od OE i da su našli način da kćerka svjedokinje (optuženica) bude fiktivni direktor te firme. Budući da je ta građevina propadala i urušavala se DE i CERE da su dogovorili da TD Venka Vojo d.o.o. otkupi tu nekretninu i napravi skladište za robu, prvenstveno skladište za razna pića, no to nije bilo ostvarivo. Iznos kupoprodajne cijene trebao se platiti LE osobno kao fizičkoj osobi. Poznato joj je da je u konačnici sklopljen kupoprodajni ugovor za iznos od 200.000,00 eura, Venka Vojo d.o.o. nije platilo nekretninu TD H.D.L. d.o.o., ali ona i optuženica da su pretpostavljale da novac nije isplaćen firmi zato jer je isplaćen LE osobno. Korist koju je ona osobno imala u svemu tome jest to da je preko CERE dobivala poslove prevođenja i druge poslove koji su joj uredno plaćeni. Poznato joj je da je postojala procjena nekretnine koja je bila predmet Ugovora i da je ista procijenjena na iznos od 240.000,00-260.000,00 eura, ali da je to LE bilo previše i da je pristao na 200.000,00 eura. Koliko je njoj poznato njezina kćerka- optuženica nije imala nikakvu ulogu u donošenju odluke o kupoprodaji nekretnine niti u sastavljanju samog ugovora niti u dogovaranju uvjeta te kupoprodaje, o svemu su odlučivali CERE i DE, a optuženica i svjedokinja su im vjerovale jer su CERE poznavale godinama unazad. Iako je optuženica bila direktor u H.D.L. -u nikada za to nije primala plaću, a na kraju je ovršena za poreze i prireze. Ispitana na raspravi ta je svjedokinja dodatno iskazala da kad je u svom iskazu rekla da je novac od kupoprodaje trebao biti isplaćen LE da je mislila na to da je taj novac, po likvidaciji firme H.D.L., trebao pripasti upravo LE kao fizičkoj osobi. Ni ona ni optuženica nisu nikad bile u kontaktu sa LE već su sve informacije dobivale putem CERE te joj svjedokinja i danas vjeruje da joj je govorila upravo ono što je dogovarala sa LE. Kada više nisu uspjele doći u kontakt sa CERE (jer im se prestala javljati), svjedokinja i optuženica da su pokušale doći do OE jer su već onda nastali problemi sa neplaćanjem PDV-a. Dok je bila vlasnik društva HE, a budući da je bila isključivo formalni vlasnik, da nije imala nikakvu kreditnu karticu tog društva na raspolaganju niti ništa drugo vezano uz to društvo, ne zna tko je imao karticu tog društva, ona nije imala nikakvi osobni dug prema PE, nije sudjelovala u nikakvoj raspodjeli dobiti te firme niti u sastancima niti je išta odlučivala vezano uz to društvo. Upoznala je osobu imena FE te pretpostavlja da je on imao nekakvu funkciju u PE jer je upravo on sa CERE osmišljavao poslovanje te firme. Za osobu ŽE zna da im je vodila računovodstvo, ali ona nju nije nikada vidjela niti se s njom susrela. Kad joj je predočena konto kartica Venka Vojo d.o.o. na listu 917 spisa i ručno pisana napomena koja glasi na iznos od 197.000,00 eura iskazala je da ona to nikad nije vidjela niti je imala ikakav pa ni taj dug naspram PE. Kad su joj predočene kartice stranke na njezino ime (listovi 931-942 spisa), iskazala je da ne zna o čemu je ovdje riječ jer ona karticu te firme nije imala, nije vršila nikakve kupnje niti podizanja gotovine te ne zna zbog čega su svi ti troškovi knjiženi kao da ih je ona činila. Nakon nje vlasništvo firme je prešlo na CERE i NE i taj prijenos je ona formalno potpisala i formalno je navedeno da to vrijedi 2 puta po 25.000,00 eura, no ni taj novac da nije nikada dobila jer i taj prijenos vlasništva bio samo formalnost.
7. Ispitan kao svjedok JE iskazao je da je on bio vlasnik knjigovodstvenog obrta [obrt], da je taj obrt poslovao od 2001. do 2015., nakon toga je otišao u mirovinu i kao sporednom djelatnošću osobno se bavio knjigovodstvom što čini i dan danas. Njegov obrt je vodio knjigovodstvo za TD H.D.L. d.o.o. pa je on to nastavio činiti kao umirovljenik, ne zna tko je najprije bio član uprave tog društva, kasnije je bila optuženica dok je kroz čitavo vrijeme poslovanja tog društva vlasnik bio Š čije prezime počinje sa slovom "P". Društvo je imalo sjedište na svjedokovoj adresi, a glede istog je komunicirao sa optuženicom. Sjeća se da ga je optuženica jednim mail-om obavijestila da ona više nije član uprave tog društva i od tada on s njom više nije kontaktirao niti je nastavio voditi knjigovodstvo za TD H.D.L. d.o.o. To društvo da faktički nije obavljalo nikakvu poslovnu djelatnost, optuženica je s vremena na vrijeme uplaćivala određene iznose na račun tog društva koji je bio otvoren u Erste banci pa su se onda iz tih iznosa plaćali doprinosi za nju i određene komunalije glede ovopredmetne nekretnine. Optuženica mu je govorila da ide u Italiju po taj novac i da joj ga predaje gazda tj. ta osoba čije prezime počinje slovom "P". Optuženica mu je spominjala i neku žensku osobu iz [adresa] sa španjolskim imenom, a kad mu je predočeno ime CERE svjedok poručuje da je moguće da se radi o toj osobi, ali on ni tu osobu ni tog Š nikad nije susreo. Poznato mu je da je TD H.D.L. d.o.o. bilo vlasnik jedne zgrade kod Osnovne škole Vidikovac u [adresa], znao je proći par puta godišnje kraj te zgrade i nije primijetio da bi itko tamo živio niti se zgrada koristila u poslove svrhe. Po njemu ona nije bila u derutnom stanju. Od optuženice je doznao da je ista prodana nekom TD iz Slovenije, predala mu je dokumentaciju vezanu uz tu kupoprodaju i on ju je proknjižio u poslovnim knjigama TD H.D.L. d.o.o. Ne sjeća se točno koliko je kupoprodajna cijena iznosila, ali se sjeća da je smatrao da je to niska cijena s obzirom na njezinu stvarnu vrijednost. Također mu je poznato da mu je optuženica govorila da to društvo iz Slovenije nije platilo kupoprodajnu cijenu. Koliko se sjeća, vlasnik TD H.D.L.-a d.o.o. tj. osoba čije prezime počinje slovom "P" je imao potraživanja prema tom društvu, iznosilo je između 200.000,00-300.000,00 kuna, te da to potraživanje nije podmireno do trenutka kada je on prestao voditi knjigovodstvo. Prilikom ispitivanja na raspravi iskazao je da je od njegova ispitivanja kod tužitelja pa do rasprave provjerio ime tog Š u svojoj dokumentaciji te može reći da se on zvao DE te da kad je davao iskaz kod tužitelja da je rekao da smatra da je nekretnina prodana za manji iznos od stvarne tržišne cijene jer da mu je u glavi bilo da je nekretnina prodana za 70.000,00 eura, a tek kasnije da je provjerio i utvrdio da se radi o 200.000,00 eura za koji iznos da nema neko posebno mišljenje za visinu.
8. Ispitan kao svjedok ŠER iskazivao je detaljno o povijesti svog poslovanja u Hrvatskoj i o odnosu sa njegovim prijateljem i odvjetnikom CE pa je tako naveo da je prije dvadesetak godina istome nastojao pomoći u "spašavanju" TD Jadranka d.d. koja se bavila proizvodnjom tekstila, sjeća se da se radio o pozajmici koje je njegovo (svjedokovo) TD H.D.L. d.o.o. dalo Jadranki d.d., put novca da je legalan kao i Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretnini (listovi 564-565 spisa) kojim je to društvo pozajmilo G iznos od 126.000,00 eura s rokom povrata od 2 mjeseca te da je povrat te pozajmice osiguran upravo ovopredmetnom nekretninom kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], s tim da se svjedok nije odmah sjetio da je direktor Jadranke d.d. bio upravo CE te je izjavio da je odonda prošlo već jako puno godina i da je određene stvari i zaboravio. Dodaje da tada u biti nije znao koliko točno loše je G stajala, ali kako je bio prijatelj sa CE i vjerovao mu je smatrao je da isti zna šta radi, a u konačnici kako je G ipak propala nekretnina je ostala na TD H.D.L. d.o.o. Započeo je s poslovanjem na području RH već oko 2000. -te i to najprije sa osobama ZE i AE, dok mu je CE bio prijatelj kojeg je također kao pravnika pitao i za pravne savjete. Negdje oko 2014., 2015. zbog poreznih problema u [adresa] CERE, koja je inače u [adresa] radila za svjedokove knjigovođe, ga je savjetovala da udio u društvu TD H.D.L. d.o.o. prebace na off-shore kompaniju Berrot&Lago limited, on da je pravi vlasnik tog društva, ali cilj je bio da se njegovo ime u TD H.D.L. d.o.o. ne vidi zbog poreznih razloga u Italiji. CERE ga je upoznala s optuženicom kako bi ista obavljala "male birokratske stvari" u RH i to je činila za malu naknadu dok je o svemu vodila računa upravo CERE i obavljala je stvari zajedno sa optuženicom. 2016. -te godine CERE mu je predložila da se proda ta nekretnina koja je bila u vlasništvu TD H.D.L. d.o.o. kako bi si povratio novac, više puta ju je nakon toga pokušao kontaktirati da ispita što se dalje desilo, on osobno radi narušenog zdravstvenog stanja više nije dolazio u RH, a sa CERE je izgubio svaki kontakt te je potom doznao da je ona sama imala problema u Italiji s njihovim pravosuđem. Ona je bila lišena slobode zbog porezne prijevare od 40.000.000,00 eura na teret države. On da je imao osobno potraživanje naspram društva TD H.D.L. d.o.o., otplatio je osobno sve dugove firme putem bankovnih garancija, od imovine je ostala jedino ovopredmetna nekretnina od prodaje koje je novac trebao ići na račun TD H.D.L. d.o.o. upravo ovdje u RH, a poslije bi se taj iznos na neki način prebacio njemu u Italiju ili bi pak ostali ovdje u RH te bi on njima raspolagao. Sve to budući da je TD H.D.L. d.o.o. bila "njegova firma". Dakle, njemu je jedino bilo bitno da taj novac u konačnici dođe njemu. On nije zatražio procjenu vrijednosti nekretnine prije njezine prodaje, poznato mu je da je ista u konačnici prodana nekoj slovenskoj firmi, misli da se radi o firmi u vlasništvu majke optuženice, a sve to da zna jer je njegov odvjetnik CE o tome prikupio dokumente i iste mu pokazao. On nije vezano uz to pokretao nikakve posebne postupke za naknadu štete već je inicirao ovaj kazneni postupak. On da je prvu informaciju o prodaji te nekretnine dobio od CE, a kad mu je predočeno da je CE ispitan kao svjedok rekao da kad su oni o tome pričali da je DE već imao tu informaciju, svjedok je odgovorio da je navod od CE možda krivo upisan u zapisnik jer da je CE prvi to vidio. Dodao je da kod ovakve vrste društava i načina poslovanja postoji odnos povjerenja, a ne postoji organizacija firme u smislu postojanja njihovih članova i dogovor tih članova, on nije imao pečat društva Berrot&Lago niti je vodio računa o administraciji i računovodstvu već su to vodile CERE i optuženica, a on je osobno u Italiji davao novce CERE da plati te usluge optuženici, s tim da je ponekad optuženicu susreo i osobno.
9. Ispitan kao svjedok CE u prethodnom postupku je bio iskazao da je on podnio ovopredmetnu kaznenu prijavu u ime TD Berrot&Lago limited, a vezano uz prodaju nekretnine koja je bila u vlasništvu TD H.D.L. d.o.o. koja je otuđena TD Venki Vojo d.o.o. UER De Palo iz [adresa] je njegov dugogodišnji poznanik s kojim je i poslovno surađivao te je znao da TD H.D.L. d.o.o. ima nekretninu u svom vlasništvu kod škole Vidikovac u Puli te je negdje početkom 2021. putem računala izvršio uvid u podatke u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli - Pola i vidio je da je došlo do promjene vlasnika na nekretnini, tada da je nazvao OE i pitao ga o čemu se radi i za koju cijenu je prodana nekretnina, on da je rekao da zna za tu prodaju i da je izvršena bez njegova znanja te da TD H.D.L. d.o.o. nije ništa dobilo od tog novca, da se zbog toga obratio optuženici koja je bila odgovorna osoban u TD H.D.L. d.o.o. te da su ona i gđa. CERE, koja je bila njegov financijski savjetnik, obećale da će to riješiti i da će TD H.D.L. d.o.o. dobiti novac od prodaje nekretnine. Koliko je njemu poznato TD H.D.L. d.o.o. još uvijek nije dobio ništa od te prodaje. On da je čak optuženici poslao službeni dopis da se izvrši uplata iznosa (dopis s dokazom o uručenju prileži na listovima 345-346 spisa). Ponovno ispitan na raspravi taj je svjedok iskazao da u cijelosti ostaje kod svog ranijeg iskaza te je dodao da je TD H.D.L. d.o.o. steklo tu nekretninu temeljem svojim pozajmica TD Jadranka d.o.o. čiji je direktor bio upravo svjedok. Kako se sa LE nije dugo bio čuo, a primijetio je da je nekretnina zapuštena, iz znatiželje je odlučio pogledati u zemljišnim knjigama da li je DE to uspio prodati i onda je saznao to što je saznao. Navodi da je DE te 2021. još bio u dobrim odnosima sa CERE i optuženicom tj. njezinom majkom i da im je DE rekao da mu onda one isplate tih 200.000,00 eura.
10. Ispitana kao svjedokinja CERE iskazivala je da optuženicu poznaje već dugo godina unazad, da se družila s njom i njezinom majkom GE, optuženica da je surađivala sa knjigovodstvenim servisom za kojeg je radila svjedokinja u [adresa], a koji servis se bavio i ulaganjima Š u strane zemlje. Ne zna zbog čega se točno sada optuženici sudi, ali zna da ima veze s nekretninom u [adresa] u postupak čije kupoprodaje je svjedokinja osobno bila uključena. Navodi da je ta nekretnina bila u vlasništvu hrvatske firme TD H.D.L. d.o.o. koje je pak bilo u vlasništvu talijanskog državljanina UER, međutim, društvo nije bilo službeno njegovo već je formalni vlasnik bilo englesko društvo Berrot&Lago. DE da joj je rekao da tu nekretninu ima s jednim hrvatskim partnerom i to CE, te da mu treba osoba koja bi mogla ovdje u [adresa] voditi administrativne poslove društva. O tome da su pitali optuženicu i ona je na to pristala za skromnu naknadu od nekih 200,00 do 300,00 eura mjesečno. Kako je DE Palu postalo otežano poslovati putem tog engleskog društva donijeta je odluka o tome da se društvo ugasi pa je na taj način TD H.D.L. d.o.o. ostao bez engleskog člana i postalo ga je gotovo nemoguće financirati. Optuženica da je stoga pokušavala doći u kontakt sa LE jer je i dalje trebalo plaćati troškove vezano uz nekretninu koju je TD H.D.L. d.o.o. stekao pa je DE naložio da se napravi procjena vrijednosti te nekretnine jer je procjena koju su do tada imali u posjedu na nekih 5.000,00 eura bila na preveliki iznos i nije se doimala realnom. Po novoj procjeni vrijednost je bila oko 200.000,00 eura i nešto te kako je svjedokinja tada radila sa jednim klijentom imena FE koji je radio u sektoru prodaje alkoholnih pića i prehrambenih proizvoda na europskom tržištu i dio te djelatnosti se vodio i preko firme Venka Vojo d.o.o. u Sloveniji čiji je direktor tada bila svjedokinja, a FE je imao potrebu za skladišnim prostorima i tražio je takvu jednu nekretninu u RH, svjedokinja se sjetila ovopredmetne nekretnine i predložila je LE da proda nekretninu FE za cca 200.000,00 eura. Nakon što je vidio slike te nekretnine DE je ipak pristao prodati nekretninu za taj iznos koji mu se u početku možda i činio nizak, ali za njega je postao financijski teret održavati tu nekretninu i firmu u RH. Nekretninu nije kupio osobno FE već je to učinila HE jer je i za nju to bila dobra poslovna odluka jer je mogla prikazati tu imovinu u svom poslovanju kada je tražila novčana sredstva od banke. Navodi da su predmetni ugovor o kupoprodaji potpisali ona – svjedokinja u ime kupca i optuženica u ime prodavatelja. Ne zna da li je taj Ugovor proveden u zemljišnim knjigama ovdje u RH, ali zna da kupoprodajna cijena u konačnici nije plaćena jer je DE tražio način kako da on osobno primi taj iznos koji je formalno trebalo primiti društvo TD H.D.L. d.o.o. Formalno je taj iznos trebalo platiti HE preko računa, a to da nije bila svrha radi koje su oni uopće napravili taj posao. Kako je u PE dobila otkaz u kolovozu ili rujnu 2019. ne zna što se poslije sa svime time dešavalo. GE je u jednom trenutku bila član društva u HE, no ona nije imala nikakve veze sa sklapanjem ovopredmetnog kupoprodajnog ugovora te koliko je njoj poznato GE nije ništa dugovala Venki Vojo d.o.o., također osporava da je ikada sa VE govorila da taj dug postoji temeljem nekakvog usmenog dogovora između svjedokinje i GE kao ni da bi se osobni dug od GE zatvorio tom nekretninom. Vođenje poslovnih knjiga s punim povjerenjem je u potpunosti prepustila VE. Ono što je u samom Ugovoru napisano dogovorili su ona i DE, ona je samo sadržaj tog ugovora prenijela optuženici te budući da je bio takav dogovor između nje i OE – da se vlasništvo nekretnine može prenijeti bez ikakvog dokaza da je kupoprodajna cijena uplaćena, isti su potpisale i ona i optuženica. Ne zna da li je netko drugi sa optuženicom pričao vezano uz kupoprodajnu cijenu tj. formiranju iste, tj. svjedokinja da nije. Optuženica je znala da HE mora isplatiti kupoprodajni iznos TD H.D.L. d.o.o. Dok je GE imala udio u PE, ona da je bila vlasnik samo "na papiru" tako da s njom o ničemu nije razgovarala. O uvjetima kupnje je razgovarala naravno i sa C, a upravo je on koristio kreditne kartice na ime HE. Jednu je imala ona koju je koristila za kupnju goriva, dok je drugu imao FE koji je puno trošio po tim računima zbog čega ga je ona često pozivala i opominjala da smanji tu potrošnju jer da je sve te troškove teško opravdati, no on je i dalje nastavio po svom. Moguće je da su se ti troškovi u poslovnim knjigama PE knjižili na ime GE, no ona nikakvu karticu nije imala niti je u ičemu sudjelovala , niti je ikakve naloge davala računovodstvu PE. Osporava navod OE u kojem isti navodi da je on za tu kupoprodaju doznao tek kad je obavljena, navodi da se s njim sastala u Trstu 2017. kad mu je iznijela ideju o prodaji i on da je na to pristao. Ne zna da li je u konačnici dug Venke PE d.o.o. prema TD H.D.L. d.o.o. zatvoren.
11. Ispitana kao svjedok GER iskazala je da se njoj optuženica obratila vezano uz jednu nekretninu u [adresa] u vlasništvu TD H.D.L. d.o.o. sa molbom da u Gradu Puli provjeri da li je moguća prenamjena te nekretnine odnosno zamjena nekretnina, radilo se o nekretnini blizu škole Vidikovac, ali dogovor sa Gradom u konačnici nije realiziran. Ne sjeća se da li je ispostavljala ikakav račun za odvjetničke usluge TD H.D.L. d.o.o., moguće da je, ali zasigurno da se radilo o sitnom iznosu. Nisu joj poznata imena ŠER niti ČERE, s tim da potonje ime povezuje sa jednom drugom firmom s kojom je radila. Napominje da je odonda prošlo već jako puno vremena pa da se svega ni ne sjeća.
Nije joj poznato ime HE.
12. Ispitan kao svjedok RE iskazao je da mu ništa posebno nije poznato o poslovanju TD H.D.L. d.o.o. iz [adresa] niti poznaje osobu imena UE, moguće je da je nad tom firmom otvoren i zaključen skraćeni stečajni postupak te da je on bio imenovan stečajnim upraviteljem, no u takvoj situaciji da se ne provjerava neka posebna financijska dokumentacija vezana uz poslovanje trgovačkog društva pa ju slijedom toga nije ni on provjeravao. Budući da nije od nikakvog vjerovnika dobio obavijest da postoji nekakvo potraživanje nije kontrolirao niti financijska izvješća. Nije mu poznato ništa glede prodaje od 21. studenog 2017. kojom prodajom je TD H.D.L. d.o.o. prodalo nekretninu Venki Vojo d.o.o. iz Slovenije.
13. Ispitana kao svjedok ČE iskazala je da je ona aktualna direktorica u TD Venka Vojo d.o.o. i to od ožujka 2019., dakle, da ona nema neposrednih saznanja o predmetnoj kupoprodaji nekretnine, te je tek razgovorom sa računovotkinjom VE doznala da se kupnjom te nekretnine u biti zatvorio dug GE prema Venki Vojo d.o.o. Ni nju ni drugog direktora TE da nitko nije kontaktirao da bi HE bila išta dužna ikome niti im je itko skretao posebnu pažnju na taj ugovor kojeg nije ni pročitala sve do sudskog poziva. Sa KER nije ništa razgovarala oko tog ugovora dok joj je ime ŠER potpuno nepoznato. U spis je dostavila konto karticu (list 917 spisa) na kojoj je rukom nadopisano da je po uputi KER zatvoren dug prema GE u visini od 197.000,00 eura i KER 3.000,00 eura (predmet preboja je iznos od 200.000,00 eura sa opisom knjiženja MHDL kupoprodaja, "Zatvoreno prema uputstvu KER sa zajmom danim GE u visini od 197.000,00 eura i KER 3.000,00 eura" – službeni prijevod sudskog tumača na zapisniku na listu 989 spisa) te je dodala da je to rukopis od VE. Misli da joj je ista rekla da se radilo o nekakvom usmenom dogovoru, o tome smatra da ne postoji materijalna dokumentacija te ne zna kako je GE taj dug napravila.
14. Ispitan kao svjedok TE iskazao je da je od 2020. direktor u Venki HE, a prije toga je radio kao komercijalist i to od 2017., poznato mu je da je HE stekla ovopredmetnu nekretninu u [adresa], no to je sve vodila CER dok on osobno o tome ništa ne zna izuzev da se tom kupoprodajom navodno zatvorio nekakav dug. O postojanju duga je doznao tek nakon što mu je ČE to rekla i to nakon dobivanja sudskog poziva. Nije mu poznata osoba imena ŠER, optuženica mu je poznata iz viđenja, ali ni s njom niti s njezinom majkom GE nije nikada razgovarao.
15. Ispitana kao svjedok BE iskazala je da ona već dugi niz godina vodi knjigovodstvo i računovodstvo za TD Venku Vojo d.o.o., radila je sa KER dok joj je ime ŠER potpuno nepoznato niti je ikada vidjela ime te osobe u poslovnoj dokumentaciji PE. Poznato joj je da je HE stekla nekretninu u [adresa] od H.D.L. -a, o tome ju je obavijestila CER tek 1. lipnja 2018. kada joj je dostavila ugovor radi knjiženja u poslovne knjige. CER da joj je rekla da proknjiži taj ugovor i da će joj ona naknadno objasniti kako će se to platiti. Kako je taj otvoreni dug, međutim, postao "smetnja" PE da ishodi kredit u [adresa], CER da je rekla da se onda taj dug mora zatvoriti i kako je u poslovnim knjigama koje je svjedokinja preuzela bilo obilježeno da je GE osobno imala dug prema PE iz 2015. i 2016. pa i za kasnije godine, onda je CER rekla da će se taj dug zatvoriti s vrijednosti nekretnine te su na tih 197.000,00 eura prebrojili i osobni dug od MER u iznosu od 3.000,00 eura, što je onda sveukupno iznosilo tih 200.000,00 eura. Svjedokinja je istakla da to nije bilo prvi put da su se na taj način rješavala potraživanja, da postoji i ugovor sa firmom Ursula d.o.o. , da svjedokinji ništa oko toga nije bilo sumnjivo niti je tražila dodatnu dokumentaciju. Nakon toga se taj ugovor više nije spominjao, a onda je došla informacija da je CER uhićena u [adresa]. Nakon toga su svjedokinja i nova direktorica ĆE išle ponovno provjeriti poslovne knjige te su na internetu provjeravale šta je sa TD H.D.L. d.o.o. pa kako su vidjele da je firma zatvorena smatrale su da su onda vjerojatno i prije zatvaranja firme svi dugovi riješeni. Službene kartice firme da su glasile na GE, CER i treću žensku osobu K, no ona da ne zna tko je doista te kartice koristio. Dug od 197.000,00 eura da se gotovo u cijelosti odnosi na dug po kartici koja glasi na ime GE. FE da je radio u firmi kao komercijalist. Ne zna tko je nastavio koristiti karticu nakon što je GE napustila HE **.**.2018. jer ne zna tko je fizički tu karticu uopće koristio, ona je samo knjižila sve što se pojavljivalo na kartici.
16. Sud je u dokaznom postupku usvojio suglasan prijedlog stranaka da se provede vještačenje osporenih potpisa na Ugovoru na listu 1220 -1224 spisa (na slovenskom jeziku na listu 1089-1092 spisa) i to potpisa optuženice i GE kao kontrolnog dokaza u smislu vršenje ocjene iskaza svjedoka te je iz rezultata provedenog tzv. grafološkog vještačenja utvrđeno da doista ti potpisi nisu potpisi optuženice i GE. Naime, budući da sud nije uspio utvrditi egzistira li još uvijek primjerak tog Ugovora u izvorniku i ukoliko postoji, kod koga se nalazi (jer je iz iskaza svjedoka VE i ČE utvrđeno da se ne nalazi u poslovnoj dokumentaciji HE dok je CER pisanim putem upitana o tome izjavila da ga ni ona ne posjeduje), onda se stupanj vjerojatnosti da to nije njihov potpis, prema pravilima struke, mogao dati samo u najvišem stupnju vjerojatnosti iznad kojeg je stupanj sigurnosti, a što je moguće utvrditi samo izvornikom. Ovakav vještački nalaz prihvaćen je od strane stranaka bez prigovora, pročitan je na raspravi sukladno čl. 431. st. 1. toč. 6. ZKP/08, te ga kao jasno argumentiranog, logičnog, objektivnog te sačinjenog sukladno pravilima znanosti i struke, prihvaća i ovaj sud budući da je vještak u istome detaljno opisao rukopisne sličnosti i razlike te je procjenom dobivenih rukopisnih značajki našao da su rukopisne razlike u grafijskom smislu znatno vrijednije i brojnije za obje osobe GE i IE pa iako upućuju na isključujući značaj, prema pravilima struke moguća je identifikacija (samo) u najvišem stupnju vjerojatnosti, a koju ocjenu prihvaća i ovaj sud te iz tako sačinjenog nalaza i mišljenja utvrđuje da potpisi na Ugovoru na listu 1224 spisa nisu potpisi UE i GE. Radi se o Ugovoru o preuzimanju duga od 31. ožujka 2017. kojim je utvrđeno da Ursula d.o.o. kao vjerovnik potražuje iznos od 70.000,00 eura od dužnika Venka Vojo d.o.o. te da se GE kao preuzimatelj duga obvezuje preuzeti dugove društva Venka Vojo d.o.o. (prema vjerovniku) sve do visine duga kojeg može kompenzirati.
17. U ovom postupku nije sporno (a isto ujedno proizlazi i iz materijalnih dokaza pročitanih na raspravi te iskaza ispitanih svjedoka) da je optuženica UE u vrijeme sklapanja ovopredmetnog kupoprodajnog ugovora bila član uprave i osoba ovlaštena za zastupanje (samostalno i pojedinačno) trgovačkog društva H.D.L. d.o.o. [adresa], da je dana 21. studenog 2017. godine u [adresa] kao osoba ovlaštena za zastupanje tog društva zaključila Ugovor o kupoprodaji nekretnine s trgovačkim društvom VENKA VOJO d.o.o. (tada) iz Kopra, kojeg je zastupala CERE, kojim Ugovorom je potonjem trgovačkom društvu prodana nekretnina kod škole Vidikovac (u naravi zgrada s dvorištem, k. č. br. [katastarska čestica] zgr k. o. [katastarska općina]) za iznos od 200.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, plativo u mjesečnim obrocima od po 5.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, da je postojala procjena te nekretnine na iznos od 240.000,00 – 260.000,00 eura, te da za navedenu nekretninu trgovačko društvo VENKA VOJO d.o.o. nije ništa platilo trgovačkom društvu H.D.L. d.o.o. Nadalje, u tabularnoj izjavi sadržanoj u članku 8. predmetnog Ugovora ničim nije uvjetovana uknjižba prava vlasništva u korist trgovačkog društva VENKA VOJO d.o.o., koje se potom i uknjižilo kao vlasnik predmetne nekretnine. Nije sporno ni da je H.D.L. d.o.o. tu nekretninu steklo 2006. po osnovi Sporazuma o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na ovopredmetnoj nekretnini ukoliko Jadranka d.d. [adresa] ne vrati zajam od 550.000,00 kn (tada 126.000,00 eura) za 18 dana od kada je zajam dan (koji u konačnici nije vraćen) kao što nije sporno da je jedini osnivač i član H.D.L. d.o.o. bilo off shore društvo Berrot&Lago, čiji je pak osnivač VER. Činjenica da je potonje društvo izbrisano iz registra još 2015. pa da odvjetnik CE nije ni mogao u ime tog društva podnijeti ovopredmetnu kaznenu prijavu nije pravno relevantna jer svatko može podnijeti prijavu za kaznena djela koja se gone po službenoj dužnosti ne samo i nužno oštećenik.
18. Sporno je da li je optuženica takvim svojim postupanjem, u gospodarskom poslovanju povrijedila svoju dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na zakonu te time onome o čijim se imovinskim interesima dužan brinuti (TD H.D.L. d.o.o.) prouzročila znatnu štetu, a drugome pribavila znatnu protupravnu imovinsku korist (Venki Vojo d.o.o.). Radi se znatnoj šteti (čl. 87. st. 29. KZ/11) ako iznos prelazi 60.000,00 kn, odnosno 7.963,37 eura, a u konkretnom slučaju nesporno prelazi.
19. Odredbe iz čl. 430. u vezi čl. 252. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13 i 110/15, dalje: ZTD) određuju da članovi uprave moraju voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika i čuvati poslovnu tajnu društva te da član uprave ne postupa protivno obvezi o načinu vođenja poslova društva ako pri donošenju poduzetničke odluke smije na temelju primjerenih informacija razumno pretpostaviti da djeluje za dobrobit društva.
20. Iz iskaza svjedoka GER i RE sud nije mogao zaključivati o ovdje spornim činjenicama jer isti nemaju u tom pravcu relevantnih saznanja kao ni CE čiji se iskaz svodi na obrazlaganje tijeka stjecanja ovopredmetne nekretnine od strane H.D.L. -a i njegova osobnog i profesionalnog odnosa sa ČER. Ono što u njegovom iskazu jest relevantno jest to da su i on i DE bili iznenađeni s činjenicom da je nekretnina otuđena, a da H.D.L.-u nije za to isplaćena kupoprodajna cijena. Sud tim svjedocima poklanja vjeru jer da je cijena doista isplaćena, DE ne bi imao n ikakvog motiva (pa ni CE „u njegovo ime“) pokretati ikakve kaznene postupke, a niti prethodno pozivati optuženicu i njezinu majku da isplate dužni iznos. Također, DE vrlo iskreno iskazuje da on doista jest imao namjeru da se ta nekretnina proda jer da je imao interes sve urediti na način da novac u konačnici dođe njemu (što u teoriji i jest bilo moguće, ali na način da se prethodno ispoštuje složeni proces cjelokupne procedure likvidacije dvaju društva, i H.D.L. -a i Berrot&Lago), i da je oko toga razgovarao sa CER koja je zajedno sa optuženicom vodila poslovanje H.D.L.-a tj. obavljala administrativne stvari ovdje u RH, ali da ništa konkretno nisu dogovorili jer da je najprije on imao zdravstvenih problema pa potom nije više mogao doći u kontakt sa CER koja je u Italiji bila lišena slobode. Suprotno ovakvom iskazu, „stoji“ iskaz MER koja iskazuje da je DE bio o apsolutno svemu obaviješten i da je on znao za predmetnu kupoprodaju. Da je tome doista bilo tako bilo bi logično da je kupoprodajni iznos bio prenijet prodavatelju i da se krenulo u likvidaciju društva, što se moglo učiniti u naredne 2 godine dok je CER bila direktorica u PE, a i optuženica u H.D.L. -u. Međutim, to nije učinjeno već je u poslovnim knjigama PE fiktivno prikazano da postoji dug GE (sud joj vjeruje kada ona kaže da ona nije vršila pozajmice od tog društva, da nije ništa dugovala društvu niti je imala njihovu poslovnu karticu na korištenju) u iznosu od 197.000,00 eura pa onda još i 3.000.00 eura osobnog duga MER, koji je onda „prebijen“ s dugom koji HE ima naspram H.D.L. -a po osnovi kupoprodaje. Sud utvrđuje da je to učinjeno po usmenom nalogu MER danom knjigovođi VE, koja je pak očekivala da će joj se naknadno o tome dostaviti i pisani ugovor kao što je to i ranije činjeno (pa navodi primjer ugovora sklopljenog sa Ursulom d.o.o) zbog čega da nije imala razloga sumnjati u neistinost takvih navoda te je stoga na traženi način i „zatvorila“ dugovanje. Pritom ovdje valja pojasniti da je u poslovnim knjigama PE doista zabilježeno korištenje bankovne kartice društva na ime korisnika GE, međutim, već i sama CER navodi da te troškove nije u zbilji činila GE već osoba FE i da ga je čak opominjala da smanji potrošnju jer da će postati preuočljivo. Dade se načelno zaključiti da se ne radi o isključivo troškovima firme već i njegovim osobnim troškovima, ali to nije predmet ovog kaznenog postupka pa stoga sud u tom pravcu nije ni nalagao vještačenje i pribavljao sve račune za popisane troškove kako je to predlagala obrana, jer, osim toga, sud vjeruje CER (u tom dijelu) i GE kada one navode da GE uopće nije imala u posjedu bankovnu karticu niti je radila ikakve troškove. Sud vjeruje (jer ne vidi nikakvog razloga zbog kojeg ista o događajima i situacijama ne bi iskazivala onako kako su se oni u zbilji i odvili) i VE kada iskazuje da je kao knjigovođa sve radila isključivo po nalogu poslodavca tj. JER kao odgovorne osobe u PE i da nije imala razloga sumnjati u istinitost njezinih navoda jer joj je ista o svemu (naknadno) dostavljala i pisane dokumente u čiju istinitost također ta svjedokinja nije imala razloga sumnjati. Provedenim tzv. grafološkim vještačenjem sud je utvrdio da potpisi na jednom takvom ugovoru (onom sklopljenom sa Ursulom d.o.o.) od optuženice i GE nisu njihovi potpisi, dakle, iste nisu sudjelovale u sastavljanju tog ugovora (upravo kako one i tvrde), a kako je isti za potrebe knjigovodstva VE dostavila upravo CER, sud zaključuje da je ona to vjerojatno i znala, a što pak upućuje na sumnju u zakonitost njezina postupanja, no ni to nije predmet ovog kaznenog postupka. Svjedok TE nema relevantnih saznanja dok ČE ima saznanja iz navoda VE koja ju je uputila u poslovanje PE nakon što je ova postala direktoricom u ožujku 2019. i iskazuje u bitnome istovjetno VE. JE pak potvrđuje da je optuženica obavljala administrativne poslove društva u kojem je bila direktorica (H.D.L.) i s njom je isključivo oko toga komunicirao. Nema relevantnih saznanja vezano uz posao kupoprodaje nekretnine.
21. Iz ovakvo utvrđenog činjeničnog stanja sud zaključuje da je optuženica znala na koji način (općenito) CER postupa jer je, kako je razvidno iz sadržaja njihove e-mail prepiske (prijevod na listovima 516-522), s njom o raznim stvarima vezanim uz to društvo komunicirala, a budući da je CER bila svojevrsna veza („kanal komunikacije“) između, kako svi svjedoci i sama optuženica kolokvijalno navode, „vlasnika društva H.D.L.“ UER i optuženice kao direktorice te firme i osobe ovlaštene za zastupanje iste u pravnom prometu. Osim toga, iz njihove komunikacije je vidljivo da iste imaju i blizak prijateljski odnos, kao i CER i GE, pa si aktivno razmjenjuju informacije vezane uz svoje obitelji te se i obiteljski posjećuju.
22. Nadalje, optuženica je školovana osoba koja je prethodno dugi niz godina radila u registru brodova u [adresa], u Uljaniku, dakle, bila je upoznata sa administrativnim načinom rada te navodi "da joj je bilo čudno“ da u tabularnoj izjavi u ovopredmetnom ugovoru ničim nije bila uvjetovana uknjižba prava vlasništva u korist trgovačkog društva VENKA VOJO d.o.o., no unatoč tome da je sklopila ugovor jer da je to bio „takav dogovor“ CER i OE. Sud drži dokazanim da je ista potpisa la Ugovor s takvom izjavom upravo s namjerom da se nekretnina prenese u korist druge osobe, a bez da se za to prodavatelju isplati kupoprodajna cijena. Naime, ista navodi da u to vrijeme nije mogla doći u kontakt sa LE kako bi provjerila postoji li doista dogovor između njega i CER, pa joj sud ne poklanja vjeru kada ista navodi da je iz te situacije ona zaključila da je sve u redu jer da je vjerovala CER da je takav dogovor postignut. Konačno, ona to ni nije mogla zaključiti jer je ona kao direktorica i član društva trgovačkog društva bila dužna voditi računa jedino i isključivo o dobrobiti društva tj. ona je bila dužna voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika te donijeti odluke za koje je, na temelju primjerenih informacija, mogla razumno pretpostaviti da djeluje za dobrobit društva, a otuđenje imovine društva, konkretno nekretnine, temeljem Ugovora kojim to društvo nije ni na koji način zaštićeno u slučaju neisplate kupoprodajne cijene od strane kupca, nije postupanje sa dužnom pažnjom.
23. Na zaključak da je optuženica znala da Venka PE d.o.o. neće platiti kupoprodajnu cijenu za prodanu nekretninu upućuje više okolnosti i to okolnost što ista nije poduzela nikakve pravne radnje (tužba i slično) prema trgovačkom društvu Venka Vojo d.o.o. kada je vidjela da isto ne plaća mjesečne obroke kupoprodajne cijene kako je to ugovoreno, pa potom, kako je već rečeno, okolnost što u tabularnoj izjavi ničim nije bila uvjetovana uknjižba prava vlasništva u korist trgovačkog društva Venka Vojo d.o.o., a uobičajeno je u pravnom prometu da se u tabularnoj izjavi uknjižba prava vlasništva uvjetuje prethodnim plaćanjem kupoprodajne cijene, formiranjem zaloga na nekretnini i slično. Nadalje, na to upućuje i okolnost što je njena majka u predmetno vrijeme, i to u razdoblju od 2015. do 2018., bila član trgovačkog društva Venka Vojo d.o.o., a koja je također bila u bliskim odnosima sa CER. Također, da je doista bio postignut dogovor sa LE , koji u svom iskazu navodi da je imao i osobni dug naspram tog društva, životno je logično da bi tako nešto bilo u samom ugovoru i konstatirano pa i, moguće, navedeno da će trgovačko društvo Venka Vojo d.o.o. kupoprodajnu cijenu platiti direktno UER, no tako nešto nije naznačeno već je izričito navedeno da će trgovačko društvo Venka Vojo d.o.o. kupoprodajnu cijenu platiti trgovačkom društvu H.D.L. d.o.o. Nadalje, ista je postupila protivno svojoj obvezi postupanja s dužnom pažnjom kada je pristala na kupoprodajnu cijenu od 200.000,00 eura, a znala je da postoji procjena (sama ju je i dostavila tužitelju koji je takvu procjenu i prihvatio te temeljem iste i sastavio i podignuo optužni akt) na iznos od 240.000,00 -260.000,00 eura, opet to pravdajući time da joj je rečeno da je DE na tako nešto pristao (njegov pristanak, sve i da je postojao, a nije, strogo gledano, uopće nije pravno relevantan).
24. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da su u ponašanju optuženice ostvarena sva subjektivna i objektivna obilježja terećenog kaznenog djela jer je optuženica dana 21. studenog 2017., u [adresa], kao član uprave trgovačkog društva H.D.L. d.o.o., protivno imovinskim interesima društva, ne postupajući s pažnjom urednog i savjesnog gospodarstvenika, a što je suprotno odredbi čl. 430. u vezi čl. 252. st. 1. ZTD-a, zaključila i potpisala Ugovor o kupoprodaji kojim navedeno trgovačko društvo prodaje trgovačkom društvu VENKA VOJO d.o.o. iz Kopra nekretninu, i to k. č. br. [katastarska čestica] ZGR gospodarska zgrada i dvorište površine 1398 m2, katastarska općina: 324256, [adresa] broj ZK uloška: [broj ZK uloška], u 1/1 dijela vlasništva, za iznos od 200.000,00 (dvjesto tisuća) eura u kunskoj protuvrijednosti plativo u mjesečnim obrocima od 5.000,00 (pet tisuća) eura u kunskoj protuvrijednosti, iako je njihova vrijednost iznosila 240.000,00 (dvjestočetrdeset tisuća) eura, znajući da trgovačko društvo VENKA VOJO d.o.o. neće platiti kupoprodajnu cijenu, pritom u tabularnoj izjavi ničim ne uvjetujući uknjižbu prava vlasništva trgovačkog društva VENKA VOJO d.o.o., nakon čega se trgovačko društvo VENKA VOJO d.o.o. uknjižilo kao vlasnik navedene nekretnine, pa kako za iste nije ništa platilo trgovačkom društvu H.D.L. d.o.o., pribavila je trgovačkom društvu VENKA VOJO d.o.o., a na štetu trgovačkog društva H.D.L. d.o.o., nepripadnu imovinsku korist u iznosu od 240.000,00 (dvjestočetrdest tisuća) eura, dakle, u gospodarskom poslovanju, povrijedila dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na zakonu te time onome o čijim se imovinskim interesima dužna brinuti prouzročila znatnu štetu, a drugome pribavila znatnu imovinsku korist, čime je počinila kazneno djelo protiv gospodarstva - zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11.
25. Sud je intervenirao u činjenični opis djela na način da je iznose od „260.000,00 eura“ zamijenio iznosima od „240.000,00 eura“, a ujedno je i ispustio kunski iznos iz opisa, jer iz od stranaka i suda prihvaćene procijene nekretnine proizlazi da ista vrijedi 240.000,00 do 260.000,00 eura pa je sud uzeo najmanji mogući iznos budući da isto ide u korist same optuženice. Kako u RH više nije službena valuta kuna već euro, preračunati kunski iznos je, kao sada potpuno suvišan, ispušten.
26. Budući da tijekom postupka ubrojivost optuženice nije bila ničim dovedena u pitanje (optuženica svoju ubrojivost u dokaznom postupku ni ne osporava), sud je utvrdio da je ista tempore ciriminis bila ubrojiva i da je djelo počinila s izravnom namjerom jer je, s obzirom na svoju tadašnju životnu dob i životno iskustvo - rođena je **.**.1971. te, iako po zanimanju grafičar sa završenom srednjom školom, niz godina je vršila funkciju člana uprave u više trgovačkih društava i bavila se administrativnim poslovima u objektivno velikom trgovačkom društvu (Uljanik) , kao i činjenicu da se radi o državljanki RH koja je u RH rođena i ovdje živi, a što je sve utvrđeno iz podataka koje je optuženica dala sudu, znala da sklapanjem ovopredmetnog kupoprodajnog ugovora, u gospodarskom poslovanju, povrjeđuje dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koje se temelji na zakonu te time onome o čijim se imovinskim interesima dužna brinuti (o interesima TD H.D.L. d.o.o.) uzrokuje znatnu štetu (jer iznos štete prelazi 60.000,00 kn tj. 7.963,37 eura) , ujedno pribavlja drugome (TD Venka Vojo d.o.o.) znatnu protupravnu imovinsku korist. Isto tako ona je bila svjesna da je takvo njezino ponašanje protupravno i zabranjeno te društveno neprihvatljivo.
27. Slijedom svega navedenog, sud je optuženicu temeljem odredbe iz čl.23. KZ/11 proglasio krivom za počinjenje predmetnog kaznenog djela opisanog u optužnici i na način kako je to navedeno u izreci ove presude.
28. Za kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11 propisana je kazna zatvora od 1 do 10 godina.
29. Svrha kažnjavanja je izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo (čl. 41. KZ/11).
30. Prilikom izbora vrste i mjere kazne, a polazeći od stupnja krivnje koji je maksimalan jer je postupala s izravnom namjerom, bila je svjesna da je njezino djelo zabranjeno i bila je ubrojiva te izložene svrhe kažnjavanja, sud je ocijenio slijedeće okolnosti. Olakotnim joj je cijenjena ranija kaznena neosuđivanost što kada se sagleda zajedno sa njezinom životnom dobi (rođena je 1971.) upućuje na zaključak da je ista, izuzev ovopredmetnog, osoba uredna ponašanja koja nije dosada dolazila u sukobe sa zakonom i pravnim poretkom RH. Sud je uzeo u obzir i da se radi o jednoj kaznenopravnoj radnji, dakle, o kriminalnoj aktivnosti koja je ispoljena samim činom sklapanja Ugovora, dakle, ne može se govoriti o njezinoj ustrajnosti u protupravnom ponašanju. Otegotnom joj je pak cijenjeno da iznos štete koju je prouzročila višestruko premašuje kvalifikatorno obilježje djela tj. iznos od 7.963,37 eura. Drugih olakotnih i otegotnih okolnosti sud nije našao.
31. Temeljem svega upravo izloženog, sud je optuženicu osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine te joj je ujedno temeljem čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu kojom je određeno da se zatvorska kazna na koju je optuženica osuđena neće izvršiti ukoliko ista u roku od 4 (četiri) godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, ocjenjujući da je upravo ovakva sankcija u cijelosti adekvatna kako ličnosti optuženice tako i svim okolnostima ovog konkretnog slučaja te je ocjena suda da će se istom u potpunosti postići svrha kažnjavanja.
32. Sud je stava da ovakva odluka o kazni izražava i zakonom predviđenu društvenu osudu, moralni prijekor za zlo koje je optuženica počinjenjem djela nanijela žrtvi i društvu u cjelini, a koja će joj omogućiti ponovno uključivanje u društvo, kao i jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava. Izrečena uvjetna osuda će utjecati kako na optuženicu, tako i na sve ostale građane da ubuduće ne čine kaznena djela, te ukazati da je kažnjavanje počinitelja pravedno, a činjenje kaznenih djela pogibeljno.
33. Nadalje, temeljem odredbe iz čl. 560. st. 1. i 2. ZKP/08 oduzeta je imovinska korist koja je ostvarena kaznenim djelom za koje je optužena proglašena krivom ovom presudom, a koja korist je pribavljena trgovačkom društvu Venka Vojo d.o.o. u stečaju (nad društvom je u međuvremenu nesporno otvoren stečaj), na način da je utvrđeno da novčani iznos od 240.000,00 eura predstavlja imovinsku korist koja je pribavljena trgovačkom društvu Venka Vojo d.o.o. u stečaju kaznenim djelom zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, da je novčani iznos od 240.000,00 eura imovina Republike Hrvatske te je naloženo trgovačkom društvu Venka Vojo d.o.o. u stečaju da Republici Hrvatskoj isplati novčani iznos od 240.000,00 eura (dvjestočetrdeset tisuća eura) u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.
34. Temeljem odredbe iz čl. 148. st. 1. ZKP/08, a budući da ju je sud proglasio krivom, optuženici ME je naloženo podmiriti nastali trošak ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08, sve to u visini koja će biti određena posebnim rješenjem.
35. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Puli – Pola 30. travnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Dragana Kos Milevoj
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog preslika iste.
Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki kazneni sud, kao sud drugog stupnja.
Dostavna naredba:
1. Županijsko državno odvjetništvo u Puli-Pola na broj: KO-DO-12/2023
2. optuženica UE
3. branitelj optuženice Goran Gatara, odvjetnik iz Rijeke
4. stečajni upravitelj Jože Podržaj za Venka Vojo d.o.o. u stečaju, po prijevodu na slovenski jezik
