Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Kž-99/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Bešenskog, kao predsjednika vijeća, Gorana Miličevića i Klaudije Grubišić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Melite Tandara, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I-okrivljenika SAM i II-okrivljenika SA, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - dalje: KZ/11), a kažnjivo po članku 326. stavak 2. KZ/11, odlučujući o žalbama okrivljenika podnesenih putem branitelja, protiv presude Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj: K-337/2025 od 18. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj dana 30. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba I-okrivljenika SAM i II-okrivljenika SA, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj: K-337/2025 od 18. veljače 2026., I-okrivljenik SAM i II-okrivljenik BA proglašeni su krivima zbog kaznenog djela protiv javnog reda - protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma - opisano u članku 326. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 326. stavku 2. KZ/11, te su temeljem članka 326. stavak 2. KZ/11, osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 3 (tri) mjeseca, te im je na temelju članka 54. KZ/11, u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme oduzimanja slobode od

17. studenog 2024., pa nadalje.

1.1. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj; 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - dalje: ZKP/08) naloženo je I-okrivljeniku SAM i II-okrivljeniku IA platiti troškove kaznenog postupka u vezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP u paušalnom iznosu 200,00 € (dvjesto eura), koje je svaki okrivljenik dužan platiti u roku 15 (petnaest) dana, računajući od pravomoćnosti presude.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 , naloženo je I-okrivljeniku SAM i II-okrivljeniku IA platiti troškove kaznenog postupka u vezi članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP u iznosu 150,00 € (stopedeset eura), koje je svaki okrivljenik dužan platiti u roku 15 (petnaest) dana, računajući od pravomoćnosti presude.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08, u vezi članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08, nalaženo je I-okrivljeniku SAM platiti troškove kaznenog postupka u iznosu 400,00 € (četiristo eura), koje je dužan platiti u roku 15 (petnaest) dana, računajući od pravomoćnosti presude.

1.4. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08, u vezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08, nalaženo je I-okrivljeniku SAM i II-okrivljeniku IA platiti troškove kaznenog postupka u odnosu na nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja, koji će se naknadno odmjeriti posebnim rješenjem.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio I-okrivljenik SAM po branitelju Franji Ribiću, odvjetniku iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni i troškovima postupka, te predlaže da nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud usvoji žalbu kao osnovanu, te pobijanu presudu preinači ili ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Podredno predlaže da drugostupanjski sud, sukladno članku 484. a ZKP/08, sam provede raspravu i donese odluku u ovom predmetu, odnosno da odluči na sjednici vijeća na koju će biti pozvani okrivljenici, kako bi im se omogućilo izjašnjenje i ostvarivanje prava na obranu.

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio II-okrivljenik BA. Po branitelju Siniši Tabaku, odvjetniku iz Zagreba, zbog svih žalbenih razloga iz članka 467. ZKP/08, te predlaže da nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud usvoji žalbu kao osnovanu, te pobijanu presudu preinači na način da se II-okrivljenog oslobodi optužbe, ujedno je zatražio da ga se temeljem članka 475. ZKP/08, obavijesti o sjednici vijeća drugostupanjskog suda povodom žalbe.

4. Temeljem članka 474. stavak 1. ZKP/08, spisi su dostavljeni županijskom državnom odvjetniku u Vukovaru, koji je spise nakon razgledanja vratio sudu.

5. Žalbe I-okrivljenika SAM i II-okrivljenika SA, nisu osnovane.

6. I-okrivljenik prvenstveno prigovara da sud nije postupio po uputi iz rješenja Županijskog suda u Vukovaru Kž-305/2025, te nije ispitao svjedoke – državljane Sirije

– čime je povrijeđeno pravo obrane. Nadalje negira postojanje koristoljublja, izravne namjere i konkretne opasnosti za život i zdravlje prevoženih osoba. Konačno, smatra da je kazna prestroga, osobito s obzirom na PTSP i teško socijalno stanje, te da je odluka o troškovima nelogična i preopterećujuća.

7. II-okrivljenik u bitnom ponavlja da sud nije ispitao ključne svjedoke, da se presuda temelji isključivo na iskazima policijskih službenika i indicijama, te da nije dokazana njegova namjera, prethodni dogovor ni koristoljublje. Prigovara visini kazne, kao pretjeranoj i neprimjerenoj, s obzirom na obiteljske prilike (otac petero maloljetne djece).

8. Suprotno navodim žalbe okrivljenika prvostupanjski sud je u cijelosti postupao u skladu s odredbama ZKP/08. Netočno su tvrdnje branitelja da sud nije postupio po uputama iz rješenja Županijskog suda u Vukovaru (Kž-305/2025). Naime, kako se u obrazloženju pobijane presude detaljno navodi, sud je zatražio od policije provjeru podataka o boravištima svjedoka – državljana [adresa]. Nakon provjere utvrđeno je da su osobe napustile teritorij Republike Hrvatske, te da bi njihovo eventualno pozivanje zahtijevalo raspisivanje međunarodne objave, što bi postupak učinilo nerazmjerno dugim i neizvjesnim.

9. Sud je pravilno ocijenio takav dokazni prijedlog obrane neprikladnim i obrazloženo ga odbio. Time nije povrijeđeno pravo na obranu, jer je sud u obrazloženju istaknuo da izjave dane u policijskom upravnom postupku uzima samo kao indikativne okolnosti i da je odlučne činjenice utvrdio na temelju drugih, neposredno izvedenih dokaza – prije svega iskaza svjedoka-policijskih službenika, materijalne dokumentacije i nalaza prometnog vještaka.

10. Takvo stajalište u cijelosti je u skladu sa sudskom praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske (odluka Kž-575/2000) prema kojima se iskazi osoba danih u upravnom postupku mogu uzeti kao podloga za utvrđivanje činjenične situacije ako su ti svjedoci nedostupni, osobito ako iz spisa proizlazi da su dali identične iskaze neposredno nakon događaja.

11. Stoga je neosnovan prigovor o povredi članka 29. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske (Narodne Novine, broj: 56/90, 135/97, 8/98 - pročišćeni tekst 113/00, 124/00

-pročišćeni tekst 28/01, 41/01-pročišćeni tekst 55/01-ispravak 76/10 i 85/10 -pročišćeni tekst – nastavno Ustav) i članka 6. stavka 3. točke (d) (Međunarodni ugovori, Narodne Novine broj; 18/97,6/99,14/02,13/03,9/05,1/06,2/10 i13/17- dalje: EKLJP).

12. Okrivljenici u svojim žalbama dalje navode da se žale zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka o postojanju koje obrazlažu da pogrešno utvrđeno činjenično stanje prelazi u bitnu povredu kaznenog postupka, a što posljedično rezultira donošenjem osuđujuće presude iz pogrešnih razloga, bez dokaza. Time se žalitelj i stvarno žali samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pa je stoga u povodu žalbe, po službenoj dužnosti, ispitana pobijana presuda u smislu članka 476. stavka 1. točaka 1. i 2. ZKP/08. Takvim ispitivanjem nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, a također i da je na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon.

12.1. Nisu u pravu okrivljenici kada navode kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u ovom predmetu, jer iz sadržaja spisa, prikupljenih dokaza, dokaza izvedenih na raspravi, te interpretacije istih ovaj drugostupanjski sud utvrdio je upravo suprotno. Naime, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te je na takvo pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio kazneni zakon proglasivši okrivljenike krivim zbog predmetnog kaznenog djela, na način kako im je to stavljeno na teret optužnicom, pa su neosnovane njihove žalbe i iz osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

13. Potpunom i pravilnom analizom izvedenih dokaza, sud s pravom nije prihvatio obrane okrivljenika date pred sudom, kao istinite i objektivne, jer isti nastoje relativizirati i umanjiti svoju odgovornost, isključivo u cilju umanjenja kaznenopravne odgovornosti.

14. Naime, iz policijskih izvješća, potvrda o privremenom oduzimanju predmeta i vjerodostojnih iskaza svjedoka S i B, proizlazi da su okrivljenici 17. studenog 2024. prevozili ukupno 13 sirijskih državljana – među njima djecu i maloljetnike – u vozilu nedostatne veličine i bez sigurnosne opreme, svega nekoliko desetaka metara od granice sa Slovenijom. Činjenica da su stakla na vozilu bila zatamnjena i da je vozilo bilo inozemnih registarskih oznaka dodatno potvrđuje planski karakter putovanja.

15. Sud je, primjenom pravila logike i životnog iskustva, ispravno zaključio da je svrha vožnje bila nezakonit prelazak državne granice i da su okrivljenici u tome sudjelovali po prethodnom dogovoru radi stjecanja koristi. Ograničavanje prosudbe dokaza na „nelogičnost obrane“ ne drži se u pravu, sud ima pravo ocijeniti vjerodostojnost obrane u korelaciji s objektivnim dokazima.

16. U ovom slučaju, obrana da su putnici „navalom ušli u vozilo“ ocijenjena je pravilno kao nevjerodostojna, jer je potpuno suprotna svim objektivnim okolnostima.

17. Zaključak suda da je kazneno djelo počinjeno iz koristoljublja , te da je takvim prijevozom doveden u opasnost život i zdravlje osoba potpuno je utemeljen.

18. Činjenica da su okrivljenici prevozili znatno veći broj osoba od dopuštenog , među njima malodobnu djecu bez sigurnosnih pojaseva i sjedala, nesporno dokazuje ugrožavanje sigurnosti putnika. Iz nalaza prometnog vještaka također proizlazi da prtljažni prostor vozila nije bio predviđen za prijevoz osoba, te da su uvjeti vožnje bili iznimno nesigurni.

19. Koristoljublje je pravilno izvedeno iz niza indicija, rute kretanja tipične za krijumčarenje, poznavanja jezika i kontakata s migrantima, ranijeg dogovora, te činjenice da ne postoji racionalan razlog da dvoje stranih državljana prelaze područje Klanjca putom koji ne vodi turističkim pravcima, uz znatne troškove, a bez ikakve druge svrhe osim nezakonitog prijevoza.

20. Prvostupanjski sud time nije prekršio načelo in dubio pro reo, jer su zaključci izvedeni iz niza suglasnih i međusobno povezanih dokaza – ne iz pretpostavke, nego iz logičkog slijeda utvrđenih činjenica.

21. Budući da je prvostupanjski sud dao jasne i određene razloge vezano za vrijednosnu ocjenu izvedenih dokaza, te postojanje bitnih elemenata terećenog kaznenog djela, a te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, to se u ostalom, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, okrivljenici upućuje na iste.

22. U odnosu na povrede kaznenog zakona koje okrivljenici u svojoj žalbi ne pojašnjavaju niti konkretiziraju, koje su to povrede kaznenog zakona učinjene tijekom postupaka pred prvostupanjski sudom, ispitujući navedenu žalbenu osnovu po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavka 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena povreda kaznenog zakona, stoga je i u odnosu na taj žalbeni prigovor žalba, neosnovana.

23. Neosnovano se okrivljenici žale na odluku o kazni jer je prvostupanjski sud prilikom izbora, vrste i mjere kazne ispravno utvrdio i vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne, te je kao olakotno cijenio raniju neosuđivanost obojice, obiteljske obveze (maloljetna djeca), te smanjenu ubrojivost I. okrivljenika zbog PTSP-a, dok im je otegotnim cijenjeno da je inkriminirane prilike pomogao većem broju osoba u nedozvoljenom kretanju u Republici Hrvatskoj.

24. Sud je uzeo u obzir olakotne okolnosti, međutim, ispravno je ocijenio da iste ne mogu prevagnuti nad težinom djela i njegovim posljedicama. Riječ je o djelu koje ugrožava ljudske živote i ozbiljno podriva pravni poredak Republike Hrvatske.

25. U predmetnom slučaju prvostupanjski sud je primijenio kaznu koja je i po vrsti i po visini primjerena stupnju krivnje (izravna namjera), pogibeljnosti djela i osobi okrivljenika, te ujedno podobna za ostvarenje opće i posebne svrhe kažnjavanja u smislu članka 41. KZ/11. Naime, pored specijalne prevencije koja je na tragu okrivljenikove resocijalizacije i njegova odvraćanja od daljnjeg činjenja kaznenih djela, u konkretnom slučaju naročito treba voditi računa i o generalnoj prevenciji koja se sastoji u adekvatnom utjecaju i na sve druge građane da ne čine kaznena djela, te na jačanje njihove svijesti o pogibeljnosti kriminalnog ponašanja.

26. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Stoga, izrečena kazna zatvora od po 3 godine i 3 mjeseca, nije preblaga, a niti prestroga za predmetno kazneno djelo, te će se sa njome, imajući u vidu i kriminalnu količinu i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, u smislu izricanja društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te ujedno utjecati na ovog optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja, te resocijalizacije optuženika.

27. Uzevši u obzir prethodno izneseno, neosnovane su žalbe okrivljenika zbog odluke o kazni, jer je izrečena kazna u svemu adekvatna utvrđenim olakotnim, ali i otegotnim okolnostima.

28. Odluka o troškovima također je zakonita. Sukladno članku 148. ZKP/08, okrivljenici su dužni nadoknaditi troškove kaznenog postupka razmjerno rezultatima postupka. Sud je uzeo u obzir imovno stanje i dob, te troškove postupka odmjerio u zakonskom minimalnom paušalnom iznosu. Neosnovan je prigovor da troškovi psihijatrijskog vještačenja ne bi trebali teretiti I. okrivljenika, jer je vještačenje provedeno prvenstveno u njegovu korist radi utvrđenja smanjene ubrojivosti.

29. Kako žalbenim razlozima nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

30. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08, odlučiti kao u izreci.

Vukovar, 30. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Nikola Bešenski