Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž R-53/2026-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Goranu Škugoru, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Maja Buhin, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1620/2024-22 od 30. siječnja 2026., 30. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se kao nedopuštena žalba tužitelja JK od 16. veljače 2026.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d. da isplati tužitelju JK daljnji iznos naknade neimovinske štete od 1.339,00 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od završetka liječenja 27.6.2024. pa do isplate, a koje kamate se određuju za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnje te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d. da isplati tužitelju JK daljnji iznos naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 69,00 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od presuđenja 30.1.2026. pa do isplate, a koje kamate se određuju za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnje te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d. da isplati tužitelju JK parnični trošak od 1.362,50 eura, zajedno sa zateznim kamatama, tekućim od presuđenja 30.1.2026. pa do isplate, a koje kamate se određuju za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječanja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu isplate zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku štetu od 1.339,00 eura za razdoblje od 16.4.2024. do 27.6.2024., u dijelu isplate zateznih kamata na imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu od 69,00 eura za razdoblje od 16.4.2024. do 30.1.2026. te zahtjev za naknadom parničnih troškova u preostalom dijelu preko dosuđenog."

2. Protiv dijela navedene presude pod točkom II. izreke žalbu izjavljuje tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da uvaži stopu inflacije pri odmjeravanju visine naknade imovinske štete tužitelju. Potražuje i naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 312,50 eur.

3. Žalba je nedopuštena.

4. Iz sadržaja presude kao i stanja spisa proizlazi kako je tužbenim zahtjevom postavljenim u podnesku od 1. listopada 2025. tužitelj s osnova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od tuženika potraživao isplatu iznosa od 69,00 eur koji iznos mu je i dosuđen u cijelosti pod točkom II. izreke prvostupanjske presude (koju sada žalbom pobija).

5. Kako u parničnom postupku u smislu odredbe čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku te je o takvom zahtjevu (koji je postavljen podneskom od 1. listopada 2025.), prvostupanjski sud i odlučio pod točkom II. izreke, što očito tužitelj propušta uvidjeti.

6. Stoga bez obzira na stopu inflacije koju tužitelj tako zorno obrazlaže , sud u parničnom postupku tužitelju ne može dosuditi nešto preko granica njegova zahtjeva.

7. Slijedom navedenog, kako nije postojao zahtjev tužitelja o kojem je prvostupanjski sud morao odlučiti, proizlazi kako se tužitelj žali na presudu samo u dijelu u kojem je uspio u sporu. On za takvu žalbu nema pravni interes (čl. 358. st. 3. ZPP) te je stoga njegova žalba nedopuštena pa je temeljem odredbe čl. 366. st. 1. ZPP kao takva odbačena.

8. Zahtjev za naknadu troška sastava žalbe odbijen je kao neosnovan (čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 30. travnja 2026.

Sudac

Goran Škugor