REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-7067/2020-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Marini Braje Meznarić, u pravnoj stvari tužiteljice OZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika ZAGREBAČKI HOLDING, d.o.o., iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 41, OIB 85584865987, kojeg zastupa punomoćnik Matija Potočnjak, odvjetnik iz Zagreba, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 18. veljače 2026., održane u prisutnosti tužitelja osobno i zamjenika punomoćnika tužitelja ĐZ, odvjetničkog vježbenika te punomoćnika tuženika Marka Lovrića, odvjetnika, dana 30. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, platiti tužiteljici OZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete , iznos od 1.845,24 eura zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom na iznose od:

-1.662,64 eura, od 22.07.2020. do isplate,

- 182,60 eura, od 30.04.2026., do isplate, sve u roku 15 dana.

II Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva a da joj tuženik plati zateznu kamatu tekuću na iznos od 182,60 eura, od dana podnošenja tužbe 22.07.2020. do 29.04.2026.

III Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.699,08 eura, sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

Ne dopušta se preinaka tužbe kako je to tužitelj učinio podneskom od 25.03.2025., a kojim na zatraženu glavnicu naknade štete potražuje zateznu kamatu tekuću od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da je djelatnica tuženika i da je dana 23.07.2015. zadobila ozljedu na radu na radnom mjestu na način kada je tužiteljica izašla iz svojeg ureda, poskliznula se o mokar i sklizav pod iz razloga jer se obavljalo čišćenje podnih površina u to vrijeme. Tužiteljica je zadobila teške tjelesne ozljede pobliže opisane u medicinskoj dokumentaciji koje su uzrokovale smanjene životnih aktivnosti, fizičke boli, strah, te su uzrokovale potrebu za tuđom pomoći i njegom. Tužiteljici je zbog nastalih ozljeda povrijeđeno pravo osobnosti te je pretrpila neimovinsku štetu (fizičke boli, strah, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i radne aktivnosti) i imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege. Postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 25.03.2025. tužiteljica potražuje po osnovi naknade štete ukupan iznos od 1.845,24 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate. Potražuje i parnični trošak sa zateznom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti, kao i sve činjenične navode iz tužbe. Tuženik osporava da se štetni događaj dogodio onako kako je opisan u tužbi i svoju odgovornost u cijelosti, kao i uzročno-posljedičnu vezu iz razloga kako slijedi. Tuženik ističe prigovor zastare iz razloga što tužba nije podnesena u subjektivnom roku od 3 godine otkad je oštećenik doznao za štetu i štetnika te se u tom smislu ističe da nije podnesena u roku od 3 godine od štetnog događaja niti u roku od 3 godine od završetka liječenja. Tuženik ističe da su netočni navodi da se tužiteljica poskliznula o mokar i sklizak pod iz razloga jer se obavljalo čišćenje podnih površina u to vrijeme. Tuženik ističe da se tužiteljica nije poskliznula o mokar i sklizak pod i to iz razloga što se u vrijeme štetnog događaja nije obavljalo čišćenje podnih površina niti je pod bio mokar. Iz gore navedenog razloga (pod nije bio mokar) ne radi se o opasnoj stvari i objektivnoj odgovornosti za koju odgovara tuženik kao vlasnik iste sukladno članku 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima te je stoga teret dokazivanja odgovornosti i krivnje tuženika za nastalu štetu na tužiteljici. U svezi s tim, tuženik osporava krivnju za nastanak utužene štete, kao i uzročno-posljedičnu vezu između utuženog štetnog događaja i ozljeda. Opreza radi, tuženik ističe da je šteta nastala isključivo radnjom tužiteljice, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti te i u tom smislu osporava uzročno-posljedičnu vezu između utuženog štetnog događaja i ozljeda. Tuženik ističe prigovor zastare iz razloga što tužba nije podnesena u subjektivnom roku od 3 godine otkad je oštećenik doznao za štetu i štetnika te se u tom smislu ističe da nije podnesena ni u roku od 3 godine od štetnog događaja ni u roku od 3 godine od završetka liječenja. Štetni događaj dogodio se 23. srpnja 2015. iz kojeg razloga je zadnji dan roka za podnošenje tužbe bio 23. srpnja 2018. Tuženik ističe da je tužiteljica liječenje zbog ozljeda koje ja navodno zadobila prilikom utuženog štetnog događaja završila najkasnije 12. travnja 2017. i to liječenje vezano za psihičko stanje i strah, a kirurško liječenje najkasnije do 23. studenog 2015., i to prije prometne nesreće koju je doživjela 18. prosinca 2015. Tuženik ukratko iznosi tijek i završetak kirurškog liječenja tužiteljice zbog ozljeda koje je navodno zadobila prilikom utuženog štetnog događaja:

- utužena nezgoda dogodila se 23. srpnja 2015.,

- iz povijesti bolesti i priložene medicinske dokumentacije proizlazi da se tužiteljica kirurški liječila u Kliničkoj bolnici Sveti Duh i to od 4. kolovoza 2015. (prva kontrola) do 3. studenog 2015. kada je bila na zadnjoj kontroli i kada joj je propisan nastavak fizikalne terapije, a s kojom je završila 23. studenog 2015.,

-tužiteljica je kirurško liječenje završila 23. studenog 2015.

Nastavno na navedeno, tuženik ističe da je tužiteljica 18. prosinca 2015. doživjela prometnu nesreću zbog čega je ponovno, a nakon završetka prije navedenog kirurškog liječenja, osjetila bolove u vratu, vratnoj kralježnici i kralježnici, iz kojeg razloga se tužiteljica ponovno počela liječiti i to zbog ozljeda koje su joj nastale u prometnoj nesreći od 18. prosinca 2015., a ne ozljeda nastalih prilikom utuženog štetnog događaja. Osim navedenog, tužiteljica dostavlja i medicinsku dokumentaciju vezanu za pad kod kuće koji je doživjela 18. travnja 2019., a što ne predstavlja događaj i činjenicu koji su odlučni za odluku u ovoj pravnoj stvari. Tuženik nadalje navodi da iz povijesti bolesti i priložene medicinske dokumentacije proizlazi da se tužiteljica liječila po psihijatru u Domu zdravlja Zagreb – Centar i to od 16. studenog 2016. do 5. ožujka ili najkasnije do 12. travnja 2017., dok se nakon navedenog datuma kod psihijatra ne liječi zbog utuženog štetnog događaja, već radi drugih uzroka, prije svega radi prometne nesreće od 18. prosinca 2015. Nadalje da je tužiteljica liječenje po psihijatru završila najkasnije 12. travnja 2017. Dakle, tuženik ističe da se tužiteljica liječila po psihijatru nakon 5. ožujka 2017. ili 12. travnja 2017. isključivo zbog događaja koji nisu povezani s utuženim štetnim događajem. Slijedom navedenog, tuženik ističe prigovor zastare i iz razloga što je liječenje tužiteljice po psihijatru završilo najkasnije 12. travnja 2017. iz kojeg razloga je zadnji dan roka za podnošenje ove tužbe bio 12. travanj 2020. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, sve uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Sud je proveo dokaze uvidom u: Prijavu o ozljedi na radu tuženika od 04.08.2015., medicinsku dokumentaciju, te je proveden dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Žarku Rašiću, koji vještak je saslušan tijekom postupka. Saslušan je svjedok UZ i tužiteljica u svojstvu stranke u postupku.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. U pogledu odgovornosti za nastanak štetnog događaja i nastalu štetu tužitelju, kao i odgovornosti za naknadu te štete valja uputiti na odredbu čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine 71/14,118/14,154/14, 94/18, 96/18 - dalje ZZR), kojom je propisano da se za ozljedu na radu i profesionalnu bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječu od rada, i poslodavac za njih odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Odredbom st. 2. istog članka određeno je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Odgovornost poslodavca za štetu uzrokovanu radniku određena je i odredbama čl. 111. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 - dalje ZR). Tako je odredbom stavka 1. ovog članka propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Stavkom 2. istog članka određeno je kako se pravo na naknadu štete iz stavka 1. ovog članka odnosi i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa. Poslodavac koji odgovara prema kriteriju uzročnosti (objektivan ili kauzalna odgovornost) može se te odgovornosti osloboditi pod pretpostavkom iz odredbe članka 25. st. 2. ZZR-a i podredno pod pretpostavkama iz odredbe čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08,125/11, 78/15 - dalje ZOO). Ovim je propisima iznimno, u točno određenim slučajevima, dopušteno oslobađanje poslodavca od objektivne odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti u tri slučaja i to: a) ako je šteta nastala zbog više sile, b) ako je riječ o namjeri ili krajnjoj nepažnji radnika i c) ako je šteta nastala namjerom ili nepažnjom treće osobe, na što poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

6. Iz Prijave o ozljedi na radu koju je sastavio tuženik dana 04.08.2015. slijedi da je tužiteljica nastradala na radu 23.07.2015. u uredskim prostorijama tuženika, kada se tužiteljica poskliznula na mokroj površini poda te je pala. Tužiteljica iskazuje da je ozljedu na radu zadobila na način da kada je izašla iz pregrađenog ureda, a da bi pristupila zajedničkom pisaču, se poskliznula na mramornom podu. Neposredno prije pada je nastojala izbjeći kut zida pa je nesvjesno trznula glavom i tada je pala na pod. Pri tom tužiteljica ukazuje da su se prije dana njenog ozljeđivanja pral i postavljeni tapisoni koji su bili mokri tako da joj se obuća (balerinke ) lijepila na te tapisone. Ukazuje da nije bilo postavljeno nikakvo upozorenje na podu, a da bi bio mokar, a podovi su strojno prani. Iz navedenog iskaza tužiteljice kojeg sud prihvaća ocjenjujući ga logičnim i životnim, proizlazi da je cijela površina u uredu bila mokra, kako tapisoni, tako i mramorni pod, radi čega je došlo do poskliznuća tužiteljice. Iskaz tužiteljice potvrđuje svjedok UZ koji je tada također bio zaposlenik tuženika navodeći da je vidio da se tužiteljica poskliznila na mramornom podu, da su joj noge otišle u zrak, te da su se dan prije prali mramorni podovi i tapisoni, a da se pranje vršilo sa strojevima, pa da se nije radilo o uobičajenom dnevnom pranju poda i tapisona. Svjedok potvrđuje da nije bilo postavljenih nikakvih upozorenja, a da je pod mokar.

7. U konkretnom slučaju, mokar i sklizak pod predstavlja opasnu stvar za radnika pa poslodavac odgovara tužiteljici prema kriteriju uzročnosti. Nema elemenata da bi se tuženika oslobodilo od objektivne odgovornosti, jer tužiteljica ničim nije skrivila štetni događaj, odnosno ne postoji niti namjera a niti krajnja nepažnja tužiteljice, a niti je šteta nastala namjerom ili nepažnjom treće osobe. Naime, tužiteljica je iskazala da je nosila balerinke s gumenim đonom, i iz njenog iskaza ne proizlazi da je na bilo koji način postupila nesmotreno, dok je poslodavac taj koji joj je trebao osigurati uvjete rada, a tako i sigurnost površina po kojima se kao radnik kretala.

8. Time je povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta (č1.19.st.2. u vezi s čl. 1046 ZOO -a). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl.1100.st.1. ZOO-a). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete, koju štetu je tužiteljici dužan naknaditi tuženik. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, fizičke bolove, strah. One su u smislu čl. 1100.st.2. ZOO-a kriteriji koji utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

9. Vještačkom nalazu dr. Žarka Rašića, sud je poklonio vjeru jer je po ocjeni ovog suda učinjen u skladu s pravilima medicinske struke, na logičan i uvjerljiv način, temeljem uvida u spis, medicinsku dokumentaciju i zdravstveni karton tužiteljice, te pregleda tužiteljice. Iz nalaza i mišljenja slijedi da je tužiteljica 23.07.2015. kada je pala na radnom mjestu zadobila istegnuće mišića vratne i slabinske kralješnice. Pregledana je po liječniku obiteljske medicine. Prvi pregled po kirurgu učinila je nakon 12 dana tj. 04.08.2015. radi bolova i ograničene pokretljivosti vratnog i slabinskog segmenta. Postavljen je tada ovratnik. Tužiteljica je nastavila daljnje liječenje te je pregledana po neurologu, radi vrtoglavica i ORL, te je učinila audiovestibulogram koji je bio uredan te MR vratne kralješnice. Išla je na fizikalnu terapiju te je 18.12.2015. ponovno stradala u novom štetnom događaju kada je također zadobila ozljedu vratne kralješnice u vidu istegnuća mišića vrata. Vještak navodi da je tužiteljica nastavila daljnje liječenje po kirurgu, uz brojne fizikalne terapije. Prvi puta se javlja psihijatru 17.11.2016. Vještak ukazuje da je dostavljena i medicinska dokumentacija vezano za ozljeđivanje lijevog ramena i koljena – od 18.04.2019. Stoga vještak daje ocjenu trajanja i intenziteta bolova, straha, smanjenja životnih aktivnosti i potrebe za tuđom pomoći koja ocjena je dana u pogledu predmetnog štetnog događaja od 23.07.2015., obzirom je tužiteljica zadobila istu ozljedu vratne kralješnice i u štetnom događaju 18.12.2015. Izvornike medicinske dokumentacije sud nije pregledao, budući ih tužiteljica više nema, kako iskazuje, međutim, vještak je imao uvid u zdravstveni karton tužiteljice u koji su svi nalazi upisani (prileži na CD mediju u spisu), pa sud ne nalazi potrebnim posebno vršiti uvid u izvornike.

10. Vještak se na primjedbe tuženika na pisani nalaz i mišljenje očitovao na ročištu održanom 18.02.2026., te je nakon uvida u podnesak tuženika gdje se navodi upit u kojem vremenskom intervalu je završeno liječenje, naveo da je tužiteljica stradala u predmetnom štetnom događaju 23.07.2015., te se liječila zbog navedene i opisane ozljede kralježnice. Dana 03.11.2015. učinila je kontrolni pregled fizijatra gdje je opisana ograničena pokretljivost kralježnice te joj je ponovno preporučena fizikalna terapija. Novi štetni događaj je bio 18.12.2015. kada je zadobila istegnuće mišića vratne kralježnice. Dakle, nakon 18.12.2015. nastavila se liječiti i zbog predmetnog štetnog događaja od 23.07.2015. kao i novog štetnog događaja od 18.12.2015. Uvidom u daljnju medicinsku dokumentaciju prvenstveno nalaze fizijatra vještak je naveo da je liječenje tužiteljice završeno tj. da se stanje stabiliziralo 11.05.2016. , jer je u nalazu fizijatra navedeno stanje po istegnuću mišića vratne kralježnice od 23.07.2015. i 18.12.2015. Nadalje je u nalazu fizijatra napisano da je liječenje završeno, da je terapija završena radi trajnog smanjen ja i funkcionalnog kapaciteta lokomotornog sustava i dana je preporuka da se tužiteljica ne izlaže fizičkom naporu. Dakle s tim danom se može smatrati da je stanje stabilizirano a tužiteljica se dalje povremeno nastavila liječiti što je uobičajeno radi posljedica oba štetna događaja. To je datum kada se moglo procijeniti njeno ukupno oštećenje zdravlja kako psihičkog tako i fizičkog. Na očitovanje vještaka, tuženik nije imao pitanja niti primjedbi pa je cjelokupni nalaz i mišljenje valjalo prihvatiti.

11. Vještak nalazi da je tužiteljica zbog zadobivenih ozljeda trpjela boli jakog intenziteta, trajnog karaktera koji su sumarno trajali jedan dan, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 6 dana, dok su bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali sumarno tijekom 45 dana. Povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti Prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka o trajanju i intenzitetu fizičkih bolova, u skladu s odredbom čl.1100. st.1. i 2. ZOO-a, sud tužitelju po toj osnovi odmjerava pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 963,76 eura. Pri ovoj ocjeni sud je uzeo u obzir težinu pretrpljene ozljede, provedeni medicinski tretman, lokalitet i vrstu zadobivene ozljede.

12. Vještak nalazi da je u navedenom štetnom događaju tužiteljica je zadobila istegnuće mišića vratne i slabinske kralješnice. Navedena ozljeda dovela je do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od ukupno realno 4%, koja se očituje u ograničenoj pokretljivosti vratnog i slabinskog dijela kralješnice. Pri ocjeni ukupnog realnog smanjenja životnih aktivnosti uzeta je u obzir životna dob tužiteljice (1968.god.) te postojeće degenerativne promijene kralješnice koje niti ne moraju biti zabilježene u zdravstvenom kartonu, zatim prethodni štetni događaj iz 2011. kada je zadobila ozljedu vratnog dijela kralješnice, te štetni događaj nakon predmetnog štetnog događaja koji se zbio 18.12.2015. u kojem je također zadobila istegnuće mišića vratne krasnice. Stoga navedena ocjena smanjenja životnih aktivnosti od 4% se odnosi na sam predmetni štetni događaj od 23.07.2015. Sud je imajući u vidu opseg i manifestiranje ovog oblika smanjenja životnih aktivnosti, dob tužiteljice koja je rođena 1968. i preostali očekivani životni i radni vijek, uzimajući u obzir i da je tužiteljica dipl. ekonomista, ocijenio da je primjerena novčana naknada u skladu s odredbom čl.1100. st.1. i 2. ZOO-a, za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 39,82 eura.

13. Vještak nalazi da je tužiteljica trpjela tzv.primarni strah (tj.strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja), koji je bio jačeg intenziteta i kraćeg trajanja. Sekundarni strah (tj.strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) jačeg intenziteta imala je u trajanju od kumulativno 2 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 5 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 21 dana. S obzirom na jačinu i trajanje pretrpljenog straha kojeg vještak nalazi da je postojao kod tužiteljice, u skladu s odredbom čl.1100. st.1. i 2. ZOO-a, sud tužiteljici po toj osnovi odmjerava pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 659,06 eura.

14. Vodeći računa o svim tim okolnostima sud je na temelju čl. 1100. st.1. i 2. ZOO-a, utvrdio tužiteljici pravičnu novčanu naknadu za povredu prava osobnosti kao neimovinsku štetu u iznosu od 1.662,64 eura.

15. Nakon ozljeđivanja, vještak navodi da je tužiteljici bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 20 dana po 2 sata dnevno, te još 15 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove (kuhanje, peglanje, spremanje,) pomoć pri odlasku na tržnicu trgovinu i slično. Na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka u pogledu potrebne satnice za pružanje tuđe pomoći i njege, koja je tužiteljici bila potrebna u ukupnom trajanju od 55 sati, tužiteljici pripada iznos od 182,60 eura, pri čemu sud uzima u obzir visinu cijene jednog neto sata za pružanje pomoći i njege od 3,32 eura primjenom odredbe članka 223. stavka 1. ZPP. Pri tome je sud imao u vidu iskaz tužiteljice da su joj pomoć i njegu nakon ozljeđivanja pružali brat, majka i tete, budući je morala strogo mirovati, pa je održavanje cjelokupnog kućanstva palo na njih, a pomogli su joj i pri obavljanju higijene i pribavom svih potrepština.

16. Sveukupno tužiteljici po osnovi imovinske i neimovinske štete pripada pravo na naknadu štete u visini od 1.845,24 eura.

17. Zatezne kamate na dosuđenu naknadu neimovinske štete teku od dana kada je tužitelj podnošenjem pisanog izvansudskog zahtjeva, odnosno podnošenjem tužbe pozvao tuženika da mu naknadi štetu, osim ako je šteta nastala nakon toga (čl.1103. ZOO-a). Stoga je zatezna kamata na naknadu neimovinske štete dosuđena od dana podnošenja tužbe 22.07.2020. do isplate, sve kako je to tužiteljica zatražila u tužbi.

18. U odnosu na imovinsku štetu sukladno odredbi čl.1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. Kada je sud iznos materijalne novčane štete za naknadu troškova tuđe pomoći i njege utvrdio prema cijenama na dan presuđenja, time je točno odredio i broj novčanih jedinica na koje glasi obveza dužnika, ovdje tuženika (čl.21. ZOO-a). Tim trenutkom nastupa i dospjelost utvrđenog iznosa naknade troškova tuđe pomoći i njege i tek se tada stvaraju pretpostavke za zakašnjenje tužen ika. Stoga je u odnosu na imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege, tužite ljici tijek zatezne kamate dosuđen od dana donošenja ove presude do isplate, dok je tužiteljicu valjalo odbiti sa zahtjevom da joj tuženik na iznos po ovoj osnovi, plati zateznu kamatu od 22.07.2020. do 29.04.2026.

19. Potraživanje naknade štete koju radnik ima prema poslodavcu zbog ozljede na radu kao i potraživanje naknade štete poslodavca prema radniku jesu potraživanja iz radnog odnosa na koja se, pa tako i na zastaru tih potraživanja primjenjuju odredbe mjerodavnog ZR-a kao lex specialis, a ne odredbe o zastari naknade štete iz ZOO -a. Stoga je prigovor zastare tuženika neosnovan jer prema čl.139. ZR-a potraživanje zastarijeva za pet godina, sve imajući u vidu da je potraživanje dospjelo završetkom liječenja tužiteljice 11.05.2016., dok je tužba podnesena 22.07.2020.

20. Tužiteljica je podneskom od 25.03.2025. izvršila preinaku tužbe, tako da je zateznu kamatu na glavnicu potraživanja zatražila od podnošenja odštetnog zahtjeva, pa do isplate. Međutim, u tužbi je potraživala zateznu kamatu na glavnicu potraživanja od dana podnošenja tužbe, pa do isplate. Takvu preinaku tužbe sud nije dopustio, jer smatra da to ne bi bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, primjenjujući odredbu čl. 190. ZPP-a. Osim toga tužiteljica je preinaku mogla učiniti do zaključenja prethodnog postupka, što nije učinila, a od zaključenja prethodnog postupka nisu nastupile okolnosti radi kojih bi sud mogao dopustiti preinaku.

21. Odluka o zateznoj kamati temelji se na čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41./08., 125/11. 78/15, 114/22 - dalje ZOO), te Uredbi o izmjenama Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj: 156/22).

22. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, važećoj Odvjetničkoj Tarifi, a odnosi se na zastupanje tužiteljice po punomoćniku odvjetniku, prema VPS od 1.845,24 eura i to za: sastav tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 7.t.1.), za zastupanje na ročištima: 21.10.2022.,09.02.2023.,18.02.2026., za svako u visini od 100 bodova (Tbr. 7.t.1.,9.t.1.), za sastav podnesaka od: 29.12.2021., 25.03.2025., za svako u visini od 100 bodova (Tbr. 7.t.1.,8.t.1.), što ukupno iznosi 600 bodova, a imajući u vidu da jedan bod iznosi 2,00 eura, trošak iznosi 1.200,00 eura. U navedeni iznos je valjalo pridodati PDV u visini od 300,00 eura, te troškove medicinskog vještačenja u visini od 199,08 eura, pa je ukupni parnični trošak tužiteljici priznat i dosuđen u visini od 1.699,08 eura. Tužiteljici nije priznat trošak za sastav podnesaka od: 16.11.2022., jer je zdravstveni karton mogla dostaviti i ranije, na ročištu ili uz podnesak od 29.12.2021., te za sastav podneska od 15.03.2023. kojim dostavlja dokaz o uplati predujma, što nije bilo potrebno jer je sudu isto vid ljivo u sustavu kojim raspolaže. Odluka o zateznoj kamati na troškove postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

23. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 30. travnja 2026.

Sudac:

Marina Braje Meznarić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana, od dana dostave otpravka ove presude.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika