REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-889/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Nikolini Labuhar Bazina, u pravnoj stvari tužiteljice KAH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Andreji Srednoselec Pintarić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 16. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i punomoćnika tuženika, dana 30. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku KLINIČKOM BOLNIČKOM CENTRU ZAGREB isplatiti tužiteljici KAH iznos od 1.787,26 eura te zateznu kamatu, osim zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u svakom pojedinom bruto iznosu, koja teče na iznos od:

- 27,13 eura od 16. srpnja 2019. do isplate,

- 27,13 eura od 16 kolovoza 2019. do isplate,

- 27,13 eura od 16. rujna 2019. do isplate,

- 28,37 eura od 16. listopada 2019. do isplate,

- 28,37 eura od 16 studenoga 2019. do isplate,

- 28,49 eura od 16. prosinca 2019. do isplate,

- 28,49 eura od 16. siječnja 2020. do isplate,

- 29,06 eura od 16. veljače 2020. do isplate,

- 29,06 eura od 16 ožujka 2020. do isplate,

- 29,06 eura od 16. travnja 2020. do isplate,

- 29,06 eura od 16 svibnja 2020. do isplate,

- 29,06 eura od 16. lipnja 2020. do isplate,

- 29,06 eura od 16. srpnja 2020. do isplate,

- 29,06 eura od 16. kolovoza 2020. do isplate,

- 29,06 eura od 16. rujna 2020. do isplate,

- 29,06 eura od 16. listopada 2020. do isplate,

- 29,06 eura od 16. studenoga 2020. do isplate,

- 29,19 eura od 16. prosinca 2020. do isplate,

- 29,19 eura od 16. siječnja 2021. do isplate,

- 30,36 eura od 16. veljače 2021. do isplate,

- 30,36 eura od 16. ožujka 2021. do isplate,

- 30,36 eura od 16. travnja 2021. do isplate,

- 30,36 eura od 16. svibnja 2021. do isplate,

- 30,36 eura od 16. lipnja 2021. do isplate,

- 30,36 eura od 16. srpnja 2021. do isplate,

- 30,36 eura od 16. kolovoza 2021. do isplate,

- 30,36 eura od 16. rujna 2021. do isplate,

- 30,36 eura od 16. listopada 2021. do isplate,

- 30,36 eura od 16. studenoga 2021. do isplate,

- 30,49 eura od 16. prosinca 2021. do isplate,

- 30,49 eura od 16. siječnja 2022. do isplate,

- 27,90 eura od 16. veljače 2022. do isplate,

- 30,49 eura od 16. ožujka 2022. do isplate,

- 30,49 eura od 16. travnja 2022. do isplate,

- 31,71 eura od 16. svibnja 2022. do isplate,

- 31,71 eura od 16. lipnja 2022. do isplate,

- 31,71 eura od 16. srpnja 2022. do isplate,

- 31,71 eura od 16. kolovoza 2022. do isplate,

- 31,71 eura od 16. rujna 2022. do isplate,

- 31,71 eura od 16. listopada 2022. do isplate,

- 33,62 eura od 16. studenoga 2022. do isplate,

- 32,38 eura od 16. prosinca 2022. do isplate,

- 33,76 eura od 16. siječnja 2023. do isplate,

- 33,76 eura od 16. veljače 2023. do isplate,

- 33,25 eura od 16. ožujka 2023. do isplate,

- 33,10 eura od 16. travnja 2023. do isplate,

- 33,76 eura od 16. svibnja 2023. do isplate,

- 34,43 eura od 16. lipnja 2023. do isplate,

- 36,08 eura od 16. srpnja 2023. do isplate,

- 36,16 eura od d16. kolovoza 2023. do isplate,

- 37,09 eura od 16. rujna 2023. do isplate,

- 36,13 eura od 16. listopada 2023. do isplate,

- 37,81 eura od 16. studenoga 2023. do isplate,

- 37,96 eura od 16. prosinca 2023. do isplate,

- 37,93eura od 16. siječnja 2024. do isplate,

- 34,73 eura od 16. veljače 2024. do isplate,

- 37,41 eura od 16. ožujka 2024. do isplate,

sve po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice KAH koji glasi: „Nalaže se tuženiku KLINIČKOM BOLNIČKOM CENTRU ZAGREB, Kišpatićeva 12, Zagreb, OIB: 46377257342, da tužiteljici ĐAH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati razlike manje isplaćenih plaća u ukupnom iznosu od 7.812,74 eura zajedno sa zateznom kamatom, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržan u bruto iznosu, tekućom:

– na iznos od 132,87 eura od dana 16.07.2019. godine,

– na iznos od 132,87 eura od dana 16.08.2019. godine,

– na iznos od 132,87 eura od dana 16.09.2019. godine,

– na iznos od 131,63 eura od dana 16.10.2019. godine,

– na iznos od 131,63 eura od dana 16.11.2019. godine,

– na iznos od 131,51 eura od dana 16.12.2019. godine,

– na iznos od 131,51 eura od dana 16.01.2020. godine,

– na iznos od 130,94 eura od dana 16.02.2020. godine,

– na iznos od 130,94 eura od dana 16.03.2020. godine,

– na iznos od 130,94 eura od dana 16.04.2020. godine,

– na iznos od 130,94 eura od dana 16.05.2020. godine,

– na iznos od 130,94 eura od dana 16.06.2020. godine,

– na iznos od 130,94 eura od dana 16.07.2020. godine,

– na iznos od 130,94 eura od dana 16.08.2020. godine,

– na iznos od 130,94 eura od dana 16.09.2020. godine,

– na iznos od 130,94 eura od dana 16.10.2020. godine,

– na iznos od 130,94 eura od dana 16.11.2020. godine,

– na iznos od 130,81 eura od dana 16.12.2020. godine,

– na iznos od 130,81 eura od dana 16.01.2021. godine,

– na iznos od 129,64 eura od dana 16.02.2021. godine,

– na iznos od 129,64 eura od dana 16.03.2021. godine,

– na iznos od 129,64 eura od dana 16.04.2021. godine,

– na iznos od 129,64 eura od dana 16.05.2021. godine,

– na iznos od 129,64 eura od dana 16.06.2021. godine,

– na iznos od 129,64 eura od dana 16.07.2021. godine,

– na iznos od 129,64 eura od dana 16.08.2021. godine,

– na iznos od 129,64 eura od dana 16.09.2021. godine,

– na iznos od 129,64 eura od dana 16.10.2021. godine,

– na iznos od 129,64 eura od dana 16.11.2021. godine,

– na iznos od 129,51 eura od dana 16.12.2021. godine,

– na iznos od 129,51 eura od dana 16.01.2022. godine,

– na iznos od 132,10 eura od dana 16.02.2022. godine,

– na iznos od 129,51 eura od dana 16.03.2022. godine,

– na iznos od 129,51 eura od dana 16.04.2022. godine,

– na iznos od 128,29 eura od dana 16.05.2022. godine,

– na iznos od 128,29 eura od dana 16.06.2022. godine,

– na iznos od 128,29 eura od dana 16.07.2022. godine,

– na iznos od 128,29 eura od dana 16.08.2022. godine,

– na iznos od 128,29 eura od dana 16.09.2022. godine,

– na iznos od 128,29 eura od dana 16.10.2022. godine,

– na iznos od 126,38 eura od dana 16.11.2022. godine,

– na iznos od 127,62 eura od dana 16.12.2022. godine,

– na iznos od 126,24 eura od dana 16.01.2023. godine,

– na iznos od 126,24 eura od dana 16.02.2023. godine,

– na iznos od 126,75 eura od dana 16.03.2023. godine,

– na iznos od 126,90 eura od dana 16.04.2023. godine,

– na iznos od 126,24 eura od dana 16.05.2023. godine,

– na iznos od 125,57 eura od dana 16.06.2023. godine,

– na iznos od 123,92 eura od dana 16.07.2023. godine,

– na iznos od 123,84 eura od dana 16.08.2023. godine,

– na iznos od 122,91 eura od dana 16.09.2023. godine,

– na iznos od 123,87 eura od dana 16.10.2023. godine,

– na iznos od 122,19 eura od dana 16.11.2023. godine,

– na iznos od 122,04 eura od dana 16.12.2023. godine,

– na iznos od 122,07 eura od dana 16.01.2024. godine,

– na iznos od 125,27 eura od dana 16.02.2024. godine,

– na iznos od 122,59 eura od dana 16.03.2024. godine,

– na iznos od 160,00 eura od dana 16.04.2024. godine,

– na iznos od 160,00 eura od dana 16.05.2024. godine,

– na iznos od 160,00 eura od dana 16.06.2024. godine,

– na iznos od 160,00 eura od dana 16.07.2024. godine,

pa do 31.12.2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke."

III. Nalaže se tuženiku KLINIČKOM BOLNIČKOM CENTRU ZAGREB naknaditi tužiteljici KAH trošak parničnog postupka u iznosu od 261,25 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 30. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice KAH za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 1.551,25 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je zaposlena kod tuženika na Odjelu za socijalni rad, na radnom mjestu socijalni radnik. Tužiteljica je kod tuženika u razdoblju od lipnja 2019. pa do mjeseca srpnja 2024. radila na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada kao voditelj odjela, socijalni radnik pa joj sukladno čl. 86., 90. i 94. Zakona o radu pripada pravo na povećanu plaću. Tužiteljica na radnom mjestu socijalnog radnika u spomenutom Odjelu za socijalni rad, između ostalog, kao nezdravstveni radnik u obavljanju svojih poslova i radnih zadataka sudjeluje u procesu dijagnostike i liječenja. Naime, tužiteljica kao socijalni radnik kod tuženika radi na poslovima socijalne dijagnostike i liječenja, zatim djeluje kao konzilijarni stručnjak temeljem poziva i putem uputnice iz Bolničkog informacijskog sustava prema iskazanoj indikaciji. Zatim, nakon završene obrade samostalno izrađuje stručni pisani nalaz i mišljenje koji određuje daljnji tijek dijagnostike i liječenja i time svakako doprinosi liječenju pacijenata. Socijalni radnici zaposleni kod tuženika uključeni su u rad različitih stručnih tijela, komisija i povjerenstava, kao primjerice:

- članovi su Multidisciplinarnog tima za palijativno liječenje koji je namijenjen zbrinjavanju simptoma bolesnika koji imaju potrebu za palijativnim liječenjem neovisno o osnovnoj dijagnozu,

- Odjel za socijalni rad i Zavod za hematologiju timski skrbe za bolesnike koji se liječe transplantacijom krvotvornih matičnih stanca i staničnom terapijom pa u sklopu takvog djelovanja socijalni radnici provode psihosocijalnu procjenu ( dijagnostiku ) i planiraju socioterapijske postupke i savjetovanja u svrhu osnaživanja bolesnika i članova njegove obitelji, a takvim timskim radom socijalni radnik uključen je u planiranje i realizaciju sigurnog otpusta bolesnike temeljem socijalne indikacije,

- kao članovi Komisije drugog stupnja odlučuju o prigovorima protiv odluka Komisije prvog stupnja o zahtjevima za prekidom trudnoće odnosno razmatraju medicinske indikacije zbog kojih se odlučuje o dozvoli za sterilizaciju odnosno o dozvoli za prekid trudnoće,

- kao članovi Povjerenstva za vazektomiju odlučuju o zahtjevima za istu,

- zamjenici su koordinatora za zaštitu i pomoć žrtvama zlostavljanja i zanemarivanja djece.

Tužiteljica navodi kako su socijalni radnici neizostavan dio interdisciplinarnog tima pri Odjelu za socijalni rad tuženika u kojem radi tužiteljica. Ujedno, tužiteljica kao socijalni radnik radi niz složenih dijagnostičkih postupaka i sudjeluje u prevenciji, procesu dijagnostike, liječenja i rehabilitacije pacijenata i svojim stručnim znanjima, kompetencijama i vještinama doprinosi zaštiti i promicanju zdravlja. Iz Obračunskih isprava za isplatu plaće-naknade plaće, a koje se dostavljaju u prilogu, razvidno je da tuženik tužiteljici ne obračunava pripadajući dodatak od 8% na koji tužitelj ima pravo sukladno odredbi članka 58. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koja određuje da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 8% od osnovne plaće. Isto tako tuženik tužiteljici pogrešno obračunava plaću i iz razloga što mu isplaćuje dodatak na plaću u visini od 14 % s osnova posebnih uvjeta rada umjesto stvarno pripadajućeg uvećanja osnovne plaće s osnova tog dodatka od 15 % pa mu nezakonito umanjuje plaću ( i to u dijelu koji se odnosi na nezakonito umanjeni dodatak na plaću) u utuženom razdoblju. Valja napomenuti da tuženik nije dosljedan u primjeni odredbi Zakona o radu i Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i ne valorizira jednako rad socijalnog radnika i rad socijalnog pedagoga jer iako i socijalni radnici kao i socijalni pedagozi sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja, tuženik ne omogućuje da socijalni radnik na radnom mjestu broj 3309 ostvari jednaku plaću za rad jednake vrijednosti kao i socijalni pedagog u usporedivoj situaciji obzirom da socijalnim pedagozima isplaćuje veći postotak na ime posebnih uvjeta rada i pravo na dodatak na ime odgovornosti za život i zdravlje ljudi. Dakle, kod tuženika socijalni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja nisu isto plaćeni kao i drugi nezdravstveni radnici koji obavljaju takve poslove. Odredbom čl. 55. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Stavkom 2. istog članka određeno je da će se osnovna plaća uvećati radnicima na slijedećim radnim mjestima i poslovima te je naveden popis radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak pa je tako navedeno da nezdravstveni radnik u bolnici, specijalnoj bolnici i poliklinici kao samostalnoj ustanovi koji sudjeluje u procesu dijagnostike ili liječenja u intenzivnoj skrbi ima pravo na dodatak od 15%. Zatim, odredbom članka 58. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja određeno je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 8% od osnovne plaće. Iz isplatnih lista tužitelja razvidno je da tuženik nije pravilno tužiteljici obračunao plaću jer nije pravilno primijenio gore spomenute odredbe Kolektivnog ugovora. Iako je tužiteljica u utuženom razdoblju kao nezdravstveni radnik u bolnici, sudjeluje u procesu dijagnostike ili liječenja u intenzivnoj skrbi, tuženik mu je neosnovano umanjio dodatak te mu je umjesto dodatka za posebne uvjete rada u iznosu od 15% isplaćivao umanjeni iznos pripadajućeg dodatka u visini od 14% i nije mu isplaćivao dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi. Budući da je tuženik tužiteljici po navedenoj osnovi pogrešno obračunao i isplatio plaću, posljedično tome tužitelju je pogrešno obračunao i isplatio sve naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad. Tužiteljica se poziva i na Zaključak broj 86 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sa sjednice održane 16. travnja 2014.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu kako u osnovi, tako i u visini te ističe prigovor zastare te prigovor prekluzije. Tužiteljica je zaposlena na radnom mjestu socijalni radnik, broj radnog mjesta 3309, s mjestom rada u Služba zajedničkih medicinskih i nemedicinskih poslova, Odjel za socijalni rad. Sukladno Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja pravo na dodatak na plaću s osnova posebnih uvjeta rada u visini od 15% imaju nezdravstveni radnici u bolnici, specijalnoj bolnici i poliklinici kao samostalnoj ustanovi koji sudjeluje u procesu dijagnostike ili liječenja. Pod procesom dijagnostike se podrazumijeva dijagnostika u svrhu prepoznavanje pojedine bolesti i sl., a što nije posao socijalnog radnika. Socijalni radnici se ne bave dijagnostikom u svrhu prepoznavanje pojedine bolesti, a što je jasno razvidno iz opisa poslova socijalnog radnika. Sukladno svemu navedenom radnik zaposlen na radnom mjestu socijalni radnik ne ostvaruje pravo na dodatak za posebne uvjeta rada u visini od 15% niti pravo na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi koji je utvrđen u visini od 8% (do 01.09.2019. godine 4%). Nadalje, u odnosu na neosnovane navode tužiteljice da je socijalni radnik u usporedbi sa radnim mjestom socijalnog pedagoga, stavljen u nepovoljniji položaj u pogledu obračuna utuženih dodataka, ističe se sljedeće. Poslodavac ne diskriminira socijalne radnike ako neki drugi nezdravstveni radnici ostvaruju pravo na dodatke. Za razliku od radnog mjesta socijalnog radnika, za obavljanje poslova socijalnog pedagoga potreban je Sveučilišni studiji Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, na njih se primjenjuje Zakon o socijalno pedagoškoj djelatnosti, isti obavljaju drugu vrstu poslova i imaju različiti opis poslova od socijalnih radnika. Dakle, usporedba navedenih radnih mjesta je promašena jer je riječ o potpuno drugačijim zvanjima, radnim mjestima i opisom poslova slijedom čega nema mjesta pozivanju na diskriminaciju koja bi u pretpostavljenoj situaciji eventualno postojala da dva radnika sa istim zvanjem i radnim mjestom imaju različite dodatke, a što ovdje nije slučaj. Napominje se da socijalni radnici su završili studij socijalnog rada na Pravnom fakultetu. Dodatno, u prilog promašenosti navoda tužiteljice te neosnovanosti samog tužbenog zahtjeva upućuje se na Uredbu o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (NN 155/23) kojom je također potvrđena distinkcija između radnog mjesta socijalnog pedagoga i socijalnog radnika na način da je izrijekom navedeno radno mjesto socijalni pedagog koji sudjeluje u procesu dijagnostike i liječenja dok to isto nije slučaj sa socijalnim radnicima pa su oni razvrstani u nezdravstvene radnike Viši savjetnik 2. Ujedno se napominje kako je tužiteljici, a sve sukladno općim aktima tuženika temeljem Ugovora o radu izdano Rješenje/a o plaći kojim se utvrđuje pravo na plaću s točno određenim osnovama i mjerilima te jasno naznačenom uputom o pravnom lijeku, međutim tužiteljica nije postavila zahtjev za zaštitu prava niti ishodila nikakav drugi akt iz kojeg bi proizlazilo pravo na plaću prema osnovama i mjerilima kako to ista sada potražuje u ovom postupku. Dakle, osim što je zahtjev tužiteljice neosnovan, ne postoji akt temeljem kojeg bi tužiteljica ostvarivala pravo na isplatu plaće uvećane za dodatke za posebne uvjete rada od 15% odnosno dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Obzirom da tužiteljica ima konačno rješenje o plaći kojim su pravilno i zakonito utvrđeni svi elementi temeljem kojih joj se plaća i obračunava, a navedeno rješenje/a se ne osporava, tužiteljica nema pravo na isplatu plaće u nekom drugom iznosu sve dok ne ishodi drugačiju odluku poslodavca. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Tužiteljica je podneskom od 10. prosinca 2025., nakon što je tuženik dostavio izračun potraživanja tužiteljice, uredila tužbeni zahtjev na način da je smanjila prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, što sukladno članku 193. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.; dalje: ZPP) predstavlja djelomično povlačenje tužbe za iznos od 7.812,74 eura zajedno sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate (tako i VSRH u rješenju od 6. rujna 2022. poslovnog broja Rev-899/2022). S obzirom se tuženik u podnesku od 13. siječnja 2026. protivio djelomičnom povlačenju tužbe, sud je odlučivao o cjelokupnom tužbenom zahtjevu tužitelja uređenom u tužbi od 2. srpnja 2024.

4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Rješenja od 30. studenoga 2015. (str. 10 spisa), Ugovora o radu od 15. lipnja 2015. (str. 11 spisa), obračunske liste za isplatu plaće (str. 12-14 spisa), izvatka iz šifrarnika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (str. 15-16 spisa), Odluke o imenovanju Komisije drugog stupnja za odlučivanje o prigovorima protiv odluka Komisije prvog stupnja o zahtjevima za prekidom trudnoće od 27. travnja 2022. (str. 17-18 spisa), Odluke o imenovanju Povjerenstva za vazektomiju od 24. ožujka 2017. (str. 19 spisa), dopisa od 14. listopada 2019. (str. 20 spisa), dopisa od 15. travnja 2019. (str. 24 spisa), Sporazuma o suradnji sa Odjelom za socijalni rad (str. 26-27 spisa), opisa poslova za socijalnog radnika i socijalnog pedagoga (str. 33-34 i 618-619 spisa), Rješenja od 4. prosinca 2019. (str. 35 spisa), Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta KBC-a Zagreb (str. 53-617 spisa), iskaza svjedoka KA danog pred ovim sudom u postupku koji se vodi pod poslovnim brojem Pr-1046/2024, iskaza svjedoka ĐA danog pred ovim sudom u postupku koji se vodi pod poslovnim brojem Pr-1046/2024 i druge dokumentacije priložene u sudski spis te je saslušana tužiteljica KAH (str. 41-42 spisa).

4.1. Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka JA budući je tužiteljica odustala od izvođenja tog dokaza dok je sud odbio prijedlog za izvođenjem dokaza psihijatrijskim vještačenjem budući je smatrao da je činjenično stanje dovoljno razjasnjeno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

5. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno članku 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

6. Predmet spora je novčano potraživanje, slijedom čega tužiteljica sukladno članku 133. stavku 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14., 127/17., 98/19., dalje u tekstu: ZR) prije podnošenja tužbe nije bila u obvezi podnijeti zahtjev za zaštitu prava. Stoga, nije osnovan prigovor prekluzije istaknut od strane tuženika.

7. Člankom 55. stavkom 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj: 29/18., 16/19., 35/19., 78/19., 92/19., 56/20., 3/23., 68/23., dalje: KU) propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji obavlja poslove na radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Člankom 55. stavkom 2. KU-a propisano je da će se osnovna plaća uvećati radnicima koji obavljaju poslove radnim mjestima i poslovima prema popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak, među kojima su radna mjesta I., II., III. I IV. vrste i to nezdravstvenom radniku u bolnici, specijalnoj bolnici i poliklinici kao samostalnoj ustanovi koji sudjeluje u procesu dijagnostike ili liječenja – dodatak 15 %. Jednako tako, odredbama članka 58. KU-a propisano je da iznimno od članka 57. ovoga Ugovora, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 8% od osnovne plaće (do 01.09.2019. godine – 4 %).

8. Među strankama je sporno sudjeluje li tužiteljica u svom radu u postupku dijagnostike i liječenja te pripada li joj u utuženom razdoblju dodatak iz članka 55. i 58. KU-a.

9. Uvidom u Opis poslova za radno mjesto socijalni radnik (list 33 i 618 spisa) utvrđeno je da socijalni radnik obavlja socijalnu obradu bolesnika, sudjeluje u grupnom socijalnom-psihijatrijskom radu, sudjeluje u radu tima za ocjenu radne sposobnosti, sudjeluje u nastavnom i znanstveno-istraživačkom radu, vodi intervju sa bolesnikom, njegovom obiteljskom i radnom sredinom, odlazi u obiteljsku, radnu i širu socijalnu sredinu u cilju definiranja problema, surađuje sa svim potrebnim institucijama u cilju socijalne i radne rehabilitacije bolesnika, prikuplja podatke o radno-socijalnom statusu bolesnika kod kojeg je potrebno izvršiti procjenu radne sposobnosti, obavlja i druge poslove svoje struke, obavlja i druge poslove po nalogu voditelja odjela.

10. Iz dokumentacije u spisu (list 15-27 spisa) proizlazi da su socijalni radnici na temelju konzilijarnih uputnica pozivani na Klinike kao konzilijarni stručnjaci, da sudjeluju kao dio interdisciplinarnog tima (npr. multidisciplinarni tim za palijativno liječenje, transplantaciju krvotvornih matičnih stanica), vrše psihosocijalnu procjenu obitelji, procjenu roditeljskih kompetencija, procjenu sigurnosti djeteta, provode socioterapijske postupke, individualni i grupni rad s pacijentima te trening socijalnih i životnih vještina. Prema šifrarniku Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje za dijagnostičko-terapijske postupke u specijalističko-konzilijarnoj zdravstvenoj zaštiti socijalni radnik sudjeluje u konzultaciji koju provodi doktor specijalist psihijatar, timskoj konzultaciji više psihijatara i suradnika kao i timskoj konzultaciji proširenoj sa ekspertizom kod sumnje na kompleksnu psihološku traumu djeteta koju provodi doktor specijalist dječje/adolescentne psihijatrije i suradnici. Nadalje, socijalni radnik samostalno provodi grupni trening socijalnih (životnih) vještina i samostanu psihosocijalnu procjenu koja uključuje pisani nalaz i mišljenje te izradu specifičnih intervencija za dijete, ili odraslu osobu.

11. Tužiteljica KAH iskazala je da je u utuženom razdoblju bila zaposlena na radnom mjestu socijalnog radnika u Odjelu za socijalni rad kod tuženika, iako je po struci socijalni pedagog. Prema Zakonu o zdravstvenoj zaštiti socijalni radnici su zdravstveni suradnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja provodeći dijagnostičko-terapijske postupke predviđene šifrarnikom Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, u kojem su navedeni postupci koji se provode na KBC-u, struke koje ih obavljaju te cijena svakog pojedinog postupka. Rade na temelju uputnice za konzilijarni pregled koju izdaje liječnik, imaju uvid u cjelokupni karton pacijenta te po obavljenom pregledu u bolnički informacijski sustav unose nalaz i mišljenje koji postaje dijelom otpusnog pisma, a u slučaju ambulantnog liječenja dostavlja se kroz sustav CEZIH HZZO-u i liječniku opće medicine. Tužiteljica osobno radi na Klinici za plućne bolesti Jordanovac, Klinici za psihijatriju i psihološku medicinu te na Klinici za ortopediju. U utuženom razdoblju vodila je grupni trening socijalnih vještina za onkološke bolesnike, pretežno žene oboljele od karcinoma dojke, te obavljala psihosocijalnu procjenu pacijenata. Kao konkretan primjer važnosti svoje procjene navela je slučaj pacijenta s kroničnom opstruktivnom plućnom bolešću kojemu je bila planirana transplantacija pluća

– njezina socijalna anamneza bila je preduvjet za zahvat, a kako je utvrđeno da pacijent živi u nepovoljnim socioekonomskim uvjetima, postojala je mogućnost otkazivanja transplantacije. U pogledu dijagnostike istaknula je da, dok osnovnu dijagnozu postavlja liječnik, socijalni radnik dijagnosticira popratna stanja koristeći dijagnoze predviđene Međunarodnom klasifikacijom bolesti, a njegovi terapijski postupci obuhvaćaju savjetovanje i socioterapiju. Zaključno je navela da se u svom radu nalaze u iznimno odgovornim situacijama, kao što su slučajevi u kojima majke izjave da ne žele dijete, a oni su dužni kontaktirati Centar za socijalnu skrb i zbrinuti dijete.

12. Svjedokinja IA je u svom iskazu danom pred ovim sudom u postupku koji se vodi pod poslovnim brojem Pr-1046/2024 navela da socijalni radnici sukladno Međunarodnoj klasifikaciji bolesti MKB-10 upisuju dijagnoze iz skupina Z-55 do Z-65 i Z- 70 do Z-76, i to na temelju dijagnostičko-terapijskih postupaka ugovorenih sa HZZO-om. U ambulantu dolaze pacijenti koje upućuje liječnik specijalist, koji ujedno upisuje svoju dijagnozu, npr. da je pacijent na trajnoj dijalizi ili da se radi o onkološkom pacijentu. Nakon toga socijalni radnik obavi svoju obradu, upiše vlastitu dijagnozu prema MKB-10 te sastavi nalaz s mišljenjem o daljnjem postupanju, koji je automatski vidljiv liječniku opće prakse i pacijentu u sustavu e-Građani. Što se tiče bolničkih pacijenata, socijalni radnici djeluju kao konzilijarni stručnjaci te u suspektnim situacijama, primjerice kod sumnje na zanemarivanje djece, dijete ne može biti otpušteno kući prije nego što socijalni radnik u nalazu ne potvrdi da je siguran otpust moguć. U području hematologije, onkologije i transplantacije, njihova socijalna procjena izravno utječe na odluku o tijeku liječenja – primjerice, od procjene socijalnog radnika ovisilo je hoće li se pacijent podvrgnuti određenom obliku kemoterapije, a kod transplantacije organa njihova je procjena ključna jer se utvrđuje ima li pacijent odgovarajuću socijalnu podršku za povratak kući. Navela je da 80% njihovih pacijenata čine palijativni bolesnici.

13. Svjedokinja ĐA je u svom iskazu danom pred ovim sudom u postupku koji se vodi pod poslovnim brojem Pr-1046/2024 navela da je kod tuženika radila od 2017. do listopada 2023. na radnom mjestu socijalnog radnika, pretežno s pedijatrijskom populacijom (80% radnog vremena), ali i s onkološkim te psihijatrijskim pacijentima. U ambulantu su dolazili pacijenti upućeni od strane primarnog liječnika ili specijalista, a učestalost i trajanje dolazaka ovisilo je o procjeni socijalnog radnika. Savjetovanje koje su provodili obuhvaćalo je podučavanje, ohrabrivanje i uvježbavanje socijalnih vještina, što sve spada u proces liječenja, osobito kod psihijatrijskih pacijenata. Najviše intervencija imala je s bolničkim pacijentima, budući da bez njezinog mišljenja i nalaza, koji se kopirao i u otpusno pismo, dijete u pravilu nije moglo biti otpušteno kući – što je bio slučaj uvijek kada bi liječnici posumnjali na zlostavljanje, zanemarivanje ili neadekvatne socioekonomske prilike u obitelji, pa i kod otpusta novorođenčadi. Istaknula je da je tuženik predmetni dodatak isplaćivao svim srodnim strukama, primjerice socijalnim pedagozima, defektolozima, psiholozima, radnim terapeutima i logopedima, te da mišljenja socijalnih radnika sadržana u nalazu mogu prolongirati liječenje pacijenta.

14. Sud vjeruje iskazu tužiteljice i svjedokinja KA i ĐA jer su u pogledu poslova koje je tužiteljica obavljala iskazivali životno i logično, međusobno suglasno te u skladu s dokumentacijom koja je priložena u sudski spis.

15. Na temelju provedenog dokaznog postupka, a osobito iz iskaza tužiteljice te svjedokinja KA i ĐA, sud utvrđuje da je tužiteljica u utuženom razdoblju sudjelovala u procesu dijagnostike i liječenja provodeći dijagnostičko-terapijske postupke predviđene šifrarnikom Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, u kojemu su izrijekom navedene struke koje te postupke obavljaju te cijena svakog pojedinog postupka. Radila je na temelju uputnice za konzilijarni pregled koju je izdavao liječnik specijalist s konkretnim kliničkim pitanjem, pri čemu je sama obrada, stručna procjena i zaključak bili u potpunosti u domeni njezine stručne autonomije. Po obavljenom pregledu unosila je nalaz i mišljenje u bolnički informacijski sustav, koji je postajao sastavnim dijelom otpusnog pisma ili se dostavljao liječniku opće medicine putem sustava CEZIH, čime je bio dostupan svim liječnicima uključenim u daljnje liječenje pacijenta. U okviru dijagnostičkog rada postavljala je dijagnoze popratnih stanja koristeći Međunarodnu klasifikaciju bolesti MKB-10, a njezini terapijski postupci obuhvaćali su savjetovanje, psihosocijalnu procjenu te socioterapiju u obliku grupnog treninga socijalnih vještina koji je provodila samostalno s grupama onkoloških bolesnika. Sudjelovala je i u proširenim timskim konzultacijama više psihijatara i suradnika na jutarnjim sastancima Klinike za psihijatriju, čime je bila ravnopravni sudionik multidisciplinarnog tima u donošenju kliničkih odluka. Sud nadalje utvrđuje da nalazi i mišljenja tužiteljice imali izravan utjecaj na daljnji tijek liječenja pacijenata. U situacijama kada su liječnici posumnjali na zanemarivanje ili zlostavljanje djece ili na neadekvatne socioekonomske prilike u obitelji, dijete nije moglo biti otpušteno kući bez njezina nalaza kojim se potvrđuje da je siguran otpust moguć, što su potvrdile obje svjedokinje. U području onkologije i transplantacije organa njezina je procjena izravno utjecala na odluku o vrsti i intenzitetu liječenja – svjedokinja KA izričito je navela da je od socijalne procjene ovisilo hoće li se pacijent podvrgnuti određenom obliku kemoterapije, a kod transplantacije organa procjena je bila ključna jer se utvrđivalo ima li pacijent odgovarajuću socijalnu podršku za povratak kući. Osobito je ilustrativan primjer koji je tužiteljica sama navela, a koji se odnosi na pacijenta s kroničnom opstruktivnom plućnom bolešću kojemu je bila planirana transplantacija pluća – njezina socijalna anamneza bila je formalni preduvjet za zahvat, a utvrđene nepovoljne socioekonomske prilike dovele su do stvarne mogućnosti otkazivanja transplantacije. Sve navedeno nedvojbeno upućuje na zaključak da je tužiteljica obavljala stručne poslove koji su bili sastavni dio postupka dijagnostike i liječenja kod tuženika te da joj pripada pravo na plaću prema potraživanim osnovama i mjerilima u skladu sa odredbama članka 55. i 58. KU-a.

16. Slijedom navedenog, tužiteljici sukladno članku 55. i 58. KU-a za utuženo razdoblje pripada dodatak od 15% i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi od 4%, odnosno 8% od osnovne plaće.

17. Tužiteljica je visinu tužbenog zahtjeva postavila sukladno izračunu tuženika (list 51-52 spisa) koji je sačinjen za razdoblje od lipnja 2019. do veljače 2024. na način da se utvrdi razlika isplaćene plaće i plaće u kojoj je dodatak za posebne uvjete rada obračunat u visini od 15% (umjesto 14 % kako je to tužiteljici utvrđeno rješenjem o plaći) te u kojoj je obračunat dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi od 4%, a od 1. rujna 2019. 8% (koji dodatak nije niti priznat niti utvrđene rješenjem o plaći). Slijedom čega je za razdoblje od lipnja 2019. do veljače 2024. valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice i istoj dosuditi bruto iznos od 1.787,26 eura sa zateznim kamatama koje na pojedinačne mjesečne iznose teku od 16. -tog u mjesecu pa do isplate. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

18. U preostalom djelu valjalo je odbiti tužbeni zahtjev s pripadajućim zateznim kamatama kao neosnovan te je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

19. Odluka o zateznim kamatama temelji se na članka 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.).

20. Najstarije potraživanje tužiteljice odnosi se na lipanj 2019. s dospijećem 16. srpnja 2019. S obzirom da je tužba podnesena 2. srpnja 2024., dakle, unutar predviđenog zastarnog roka od 5 godina, prigovor zastare istaknut od strane tuženika nije osnovan.

21. Ostali priloženi dokazi i navodi stranaka nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

22. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 2. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. i 107/25.; dalje: Tarifa) prema vrijednosti tužbenog zahtjeva u iznosu od 9.600,00 EUR.

23. S obzirom na odredbe Tarife tužiteljici su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav tužbe od 2. srpnja 2024. (Tbr. 7/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 7. travnja 2025. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 9. lipnja 2025. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 9. listopada 2025. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;

- sastav podneska od 10. prosinca 2025. (Tbr. 8/4 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 50,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 11. prosinca 2025. (Tbr. 9/5 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 50,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 16. ožujka 2026. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR; što ukupno iznosi 1.100,00 EUR. Na taj iznos prema Tbr. 46. Tarife tužiteljici je valjalo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 25%. Dakle, tužiteljici je priznat trošak postupka za zastupanje po odvjetniku u iznosu od 1.375,00 EUR.

24. Tužiteljica je uspjela u osnovi svog zahtjeva u cijelosti, a što se tiče visine zahtjeva uspjela je sa 19% svog zahtjeva. Tuženik je u odnosu na tužiteljice, što se tiče visine tužbenog zahtjeva, uspio sa 81%. Uzimajući u obzir omjer 100:19% u odnosu na 0:81%, tužiteljica je uspjela u sporu 59,5%, a tuženik 40,5%. Stoga je valjalo naložiti tuženiku da naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u omjeru od 19%, a što odgovara iznosu od 261,25 EUR.

25. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 16. prosinca 2025. jer isti nije bio potreban za vođenje predmetnog postupka (zamjenik punomoćnika tužiteljice se već na ročištu koje je održano 11. prosinca 2025. trebao očitovati se o daljnjim dokaznim prijedlozima). U preostalom dijelu je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka kao prekomjerno zatražen. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki IV. izreke ove presude.

26. Na dosuđeni parnični trošak, tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a, u visini određenoj člankom 29. stavcima 2. i 8. ZOO-a.

27. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana, sukladno odredbi članka 328. stavka 2. ZPP-a.

28. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 30. travnja 2026.

Sutkinja

Nikolina Labuhar Bazina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda i rješenje objavljuju, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude i rješenja obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda i rješenje objavljuje (članak 335. stavak 9. ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku