Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-205/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J EŠ E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji mr.sc. Iris Gović Penić, u pravnoj stvari tužitelja ZK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Mateja Petrišić Geltzenlichter i Željko Petrišić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika TIFON d.o.o. OIB: 77607495225 Zagreb, Zadarska ulica 80, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog ureda Igor Savić & Ines Savić, iz Zagreba, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1288/2025-5 od 8. siječnja 2026., dana 30. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

Ukida se rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 1288/2025-5 od 8. siječnja 2026. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjskog rješenja glasi:

"I Ovaj sud oglašava se nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari. II Odbacuje se tužba podnesena ovom sudu dana 23. lipnja 2025. godine. III Nalaže se tužitelju ZK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tuženiku TIFON d.o.o. OIB: 77607495225 Zagreb, Zadarska ulica 80, na ime parničnog troška isplati iznos od 625,00 eur u roku od 15 dana."

2. Protiv ovog rješenja žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga.

3. Žalba je osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku odluku, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 8/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25), na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a kao niti one koje se ističu u žalbi. Prvostupanjska odluka nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, ali je pogrešno primijenio materijalno pravo.

5. Tužitelj tužbenim zahtjevom traži da sud utvrdi da tužitelj obavlja poslove s posebnim uvjetima rada – poslove vatrogasca te da mu pripada pravo na staž osiguranja s povećanim trajanjem neprekidno od 19. svibnja 2004. do 31. prosinca 2019., sukladno članku 25. Zakona o vatrogastvu (Narodne novine br. 106/1999, 117/2001, 36/2002, 96/2003, 174/2004, 38/2009, 80/2010, 125/2019) kao i pravo na staž osiguranja s povećanim trajanjem neprekidno od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020., sukladno čl. 57. Zakona o vatrogastvu (Narodne novine broj 125/2019).

5.1. U tužbi je naveo da je zaposlen na radnom mjestu manipulant vatrogasac za što mu pripada staž osiguranja s povećanim trajanjem tako da se svaki 12 mjeseci stvarno provedenih u obavljanju vatrogasnih poslova računa kao 15 mjeseci staža osiguranja. Navedeni beneficirani staž tuženik je priznao i uplaćuje tužitelju od 1. siječnja 2021. nadalje. Tužitelj tvrdi da mu pripada pravo na beneficirani staž i za ranije razdoblje jer je tužitelj u trenutku zaposlenja kod tuženika imao položeni završni ispit za vatrogasnog tehničara.

6. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor stvarne nenadležnosti navodeći da utvrđivanje prava na staž osiguranja s povećanim trajanjem nije u nadležnosti općinskih sudova već se to pravo utvrđuje u upravnom postupku kod upravnih tijela (Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje), upravnih sudova te Visokog upravnog suda Republike Hrvatske.

7. Sud prvog stupnja navodi da je čl. 29. Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem propisano da evidenciju o radnim mjestima, odnosno zanimanjima na kojima se staž osiguranja računa s povećanim trajanjem i evidenciju o osiguranicima kojima se staž osiguranja računa s povećanim trajanjem, vodi Zavod, na način i po postupku propisanom općim aktom tog Zavoda.

Člankom 7. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/2013) propisano je da se u postupku ostvarivanja prava iz mirovinskog osiguranja osigurava dvostupnost rješavanja u Zavodu, kao i sudska zaštita prava. U postupku rješavanja o pravima iz mirovinskog osiguranja primjenjuju se odredbe Zakona o općem upravnom postupku, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

Člankom 8. točka 5. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano je da staž osiguranja s povećanim trajanjem je razdoblje provedeno u obveznom mirovinskom osiguranju koje se računa s povećanim trajanjem. Posebnim propisima su određena radna mjesta i zanimanja na kojima se staž osiguranja računa s povećanim trajanjem i osiguranici invalidne osobe kojima se staž osiguranja računa s povećanim trajanjem.

8. Imajući u vidu navedene odredbe sud prvog stupnja je zaključio da pravo na staž osiguranja s povećanim trajanjem predstavlja pravo iz mirovinskog osiguranja koje se ostvaruje u upravnom postupku pred upravnim tijelom (Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje), odnosno da odlučivanje o navedenom pravu tužitelja ne spada u sudsku nadležnost u smislu čl. 16. st. 1. ZPP-a, jer se u ovom slučaju radi o upravnoj stvari o kojoj odlučuje upravno tijelo.

9. No tužitelj, u skladu s propisanim u čl. 25. Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem iz 2018., odnosno čl. 15. Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem iz 1999., priznavanje staža s povečanim trajanjem ne može zatražiti sam, a niti na isto može prisiliti poslodavca pa u takvim okolnostima ima pravo tražiti da se u parničnom postupku raspravi pitanje takva njegova prava.

10. Stoga je pogrešno prvostupanjski sud zaključio da nije nadležan za odlučivanje o tužbenom zahtjevu u dijelu koji se odnosi na utvrđenje prava na staž osiguranja s povećanim trajanjem.

11. Slijedom navedenoga, pogrešno je sud prvog stupnja temeljem čl. 16. st. 2. ZPP- a, donio odluku kojim se oglašava nenadležnim i odbacio tužbu u ovoj pravnoj stvari.

12. Pri tome treba dodati da tužitelj u žalbi pravilno ističe da je u predmetu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gr1-431/2017 doneseno rješenje 25. siječnja 2018., a predmet spora je tužbeni zahtjev da sud utvrdi da je tužitelj, radeći na poslovima vozača kod tuženika, ostvario pravo na staž osiguranja s povećanim trajanjem te zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati razliku plaće u bruto iznosu od 87.500,00 kn.

U tom sporu zaključeno je da je riječ o radnom sporu, s obzirom da tužitelj tužbom ne osporava pojedinačnu odluku javnopravnog tijela i nije riječ o tužbi u sporu za koji bi u skladu s odredbom čl. 12. st. 2. Zakona o upravnim sporovima, odnosno odredbom čl. 22. Zakona o sudovima bio nadležan odlučivati upravni sud, pa je stoga zaključeno da je za postupanje u tom predmetu, u skladu s odredbom čl. 34. st. 1. toč. 10. ZPP-a, stvarno i mjesno nadležan Općinski radni sud u Zagrebu, pred kojim je postupak i pokrenut.

U ovom predmetu nije riječ o zahtjevu za isplatu razlike plaće, ali jest o utvrđenju da je tužitelj ostvario pravo na staž osiguranja s povećanim trajanjem pa je zaključak ovog suda da je ova drugostupanjska odluka sukladna pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u prethodno citiranoj odluci.

13. Slijedom navedenoga, primjenom čl. 380. t. 3. ZPP-a žalba tužitelja je prihvaćena, prvostupanjsko je rješenje ukinuto i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

U Zagrebu, 30. travnja 2026.

Sutkinja:

mr.sc. Iris Gović Penić