Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-10919/2025
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Eufemije Nanković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. pravne osobe FINAL DEKOR d.o.o. i dr., zbog prekršaja iz čl. 247. st. 2. t. 1. i dr. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj: 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Rijeka, Služba za nadzor radnih odnos, zapošljavanja i upućivanja, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, broj: Pp-1762/2022-11 od 18. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2026.
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Rijeka, Služba za nadzor radnih odnos, zapošljavanja i upućivanja, ukida prvostupanjska presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okr. pravna osoba FINAL DEKOR d.o.o. i okr. odgovorna osoba RE su na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), oslobođeni optužbe zbog prekršaja iz čl. 247. st. 2. t. 1. i st. 5. Zakona o strancima, te je odlučeno da trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava suda.
2. Protiv te presude je tužitelj Državni inspektorat Republike Hrvatske, Područni ured Rijeka, Služba za nadzor radnih odnos, zapošljavanja i upućivanja, pravodobno podnio žalbu zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o trošku postupka, predlažući usvojiti žalbu, ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.
3. Žalba je osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, dok je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku činjenično stanje pogrešno utvrđeno, na što žalbom opravdano ukazuje tužitelj.
5. Naime, prvostupanjski je sud donio presudu kojom se okr. pravna osoba FINAL DEKOR d.o.o. i okr. odgovorna osoba RE zbog nedostatka dokaza oslobađaju optužbe da su u svojstvu poslodavca na privremenom građevinskom radilištu, koristili rad tri albanska državljanina. Prilikom analize izvedenih dokaza prvostupanjski je sud naveo da zbog toga što su okrivljenici na glavnoj raspravi odstupili od ranije obrane dane na Zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 28. lipnja 2022. (iz kojeg proizlazi da ne osporavaju prekršaj, str. 7 Zapisnika) ističući da je došlo do nesporazuma s inspektorom koji je krivo protumačio njegove iskaze te da su strani radnici bez znanja okrivljenika otišli raditi na njihovo gradilište, kao i zbog toga što je svjedok, strani radnik ŠE također promijenio iskaz te izjavio da je u kritično vrijeme dovršavao posao za bivšeg poslodavca te nije radio za okrivljenike, nije mogao sa sigurnošću utvrditi da su okrivljenici koristili rad tri državljana treće zemlje bez dozvole za rad i boravak zbog čega je u dvojbi, oslobodio okrivljenike optužbe.
1. Međutim, ovaj sud ne može prihvatiti obrazloženje prvostupanjskog suda da nakon ovako provedenog dokaznog postupka, u nedostatku dokaza, treba donijeti povoljniju odluku za okrivljenike te ih osloboditi optužbe u smislu načela „in dubio pro reo“, a da prethodno nije izveo sve dokaze važne u svrhu utvrđivanja relevantnih činjenica, što pravilno ističe i tužitelj u žalbi. Naime, tužitelj u žalbi pravilno ističe da je prvostupanjski sud neosnovano povjerovao izmijenjenoj obrani okrivljenika i iskazu svjedoka OE koji su bitno drugačije iskazivali pred sudom, a da prije toga nije na sporne okolnosti ispitao inspektora rada i suočio ga s okr. odgovornom osobom i ispitanim svjedokom radi otklanjanja nedosljednosti. Isto tako, tužitelj pravilno ističe i činjenicu da je prvostupanjski sud zanemario iskaz okr. odgovorne osobe RE koji je izjavio da je za navedene državljane treće zemlje prije zaticanja na gradilištu, predao zahtjeve za boravak i rad nadležnoj policijskoj postaji, a nakon dobivanja istih su ih i zaposlili kod okr. pravne osobe. Navedeno i po ocjeni ovog suda upućuje na visoki stupanj vjerojatnosti da su u kritično vrijeme zaticanja okrivljenici koristili rad stranih državljana, kada još nisu imali izdanu dozvolu za rad i boravak. Osim toga, i navod žalbe tužitelja da svjedok ŠE neprekidno radi u Republici Hrvatskoj od 9. studenog 2018. pa je neuvjerljiv njegov iskaz pred sudom da zbog nepoznavanja hrvatskog jezika nije razumio što mu inspektor govori prilikom obavljanja nadzora, predstavlja činjenicu koju je prvostupanjski sud mogao provjeriti ispitivanjem kao svjedoka inspektora rada, a sve kako bi donio pravilnu ocjenu o vjerodostojnosti drugačijeg iskaza svjedoka stranog radnika koji je dao pred sudom.
2. Nadalje, kada se uzme u obzir zaključak suda da u postupku nije sporno da su tri albanska državljanina zatečena na predmetnom gradilištu od strane inspektora rada, da isti nisu imali dozvole za boravak i rad i da je okr. odgovorna osoba RE došao na gradilište po pozivu inspektora u vrijeme provođenja nadzora, kao i izjava okr. odgovorne osobe da su sklopili Ugovor o radu s radnikom ŽE prije kritičnog događaja 28. lipnja 2022., ali su čekali odjavu od ranije poslodavca te ga prijavili u kolovozu 2022., sve ukazuje na neuvjerljivost obrana da okrivljenici nisu u kritično vrijeme koristili rad tog radnika za kojeg je dobivanje dozvole tada bilo u proceduri.
6. Potrebno je istaknuti da je sukladno čl. 88. st. 1. PZ-a, sud dužan potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke te s jednakom pažnjom utvrđivati činjenice koje okrivljeniku koriste, ali i one koje mu idu na štetu. Iz ove odredbe proizlazi da sud ima aktivnu obvezu prikupljanja i izvođenja dokaza koje smatra relevantnim, odnosno, da je u prekršajnom postupku osim optužnog (akuzatornog) načela prema kojem je teret dokaza na tužitelju, zastupljeno i istražno (inkvizitorno) načelo prema kojem sud izvodi dokaze i po službenoj dužnosti.
3. Stoga je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud olako smatrao da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno te da nije potrebno izvoditi druge dokaze u ovom prekršajnom postupku (i to bez ispitivanja svjedoka optužbe) što je imalo za posljedicu manjkavo, a posljedično tome i pogrešno utvrđeno činjenično stanje.
7. Slijedom navedenog, je trebalo prihvatiti žalbu tužitelja, ukinuti presudu i predmet dostaviti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja provesti novi postupak u kojem će provesti sve već provedene dokaze, ispitati kao svjedoka inspektora rada, otkloniti sve moguće kontradiktornosti u iskazima i po potrebi provesti i druge dokaze, te pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.
8. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 206. st. 1. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 30. travnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Puli-Pola, u 4 otpravka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
