Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-8505/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Eufemije Nanković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice, Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. PK, zbog prekršaja iz čl. 6. i dr. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, broj 5/90, 30/90 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, broj: 31. Pp-808/2022-24 od 3. kolovoza 2022., na sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. PK i potvrđuje prvostupanjska presuda.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), okr. PK obvezuje se naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka od 50,00 EUR (pedeset eura), u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Čakovcu, broj: 31. Pp-808/2022-24 od 3. kolovoza 2022., okr. PK proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog pod a) izreke pobijane presude za koji je okrivljeniku utvrđena kazna zatvora od 15 dana te zbog prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog pod b) izreke pobijane presude za koji je okrivljeniku utvrđena kazna zatvora od 15 dana pa je okrivljeniku izrečena ukupna kazna zatvora od 30 dana u koju kaznu je uračunato vrijeme provedeno u uhićenju kao 15 dana tako da je okrivljeniku ostalo za izdržati 15 dana zatvora, koja kazna se neće izvršiti ako okrivljenik u roku od šest mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna zatvora, dok je dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka oslobođen dužnosti naknade troška prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 200,00 kuna te trošak izrade nalaza i mišljenja vještaka od 2.500,00 kuna, dakle, ukupno 2.700,00 kuna.
1.1. Istom presudom, na temelju odredbe čl. 45. st. 1. t. 4. PZ-a okr. PK je izrečena posebna obveza sudjelovanje u postupku psihosocijalnog tretmana u najbližoj zdravstvenoj ustanovi, obzirom na prebivalište ili boravište okrivljenika.
2. Protiv te presude okr. PK je pravodobno osobno podnio žalbu ne navodeći žalbene osnove, dok sadržajno pobija presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnim sankcijama.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Okr. PK u žalbi ističe da mu je izrečena kazna zatvora od 15 dana koliko mu je ostalo nakon uračunavanja zadržavanja, uz rok kušnje od 6 mjeseci, previsoka i neprimjerena kao i plaćanje troškova postupka, a zatim detaljno opisuje postupanje i policije prema njemu prilikom uhićenja, ističući da je isto bilo brutalno, agresivno i neprimjereno prema njemu koji ima ozbiljne zdravstvene tegobe i trpi velike fizičke bolove. Navodi i da je slučajno razbio signalno svjetlo na dvorišnim susjedovim vratima, i to zbog iživljavanja i nasrtanja policije na njega koji ništa protupravno nije napravio. Smatra da su mu ponašanjem policijskih službenika grubo povrijeđena ljudska prava.
6. Prije svega je potrebno ukazati okrivljeniku da ovaj sud nije ovlašten razmatrati žalbene navode kojima okrivljenik prigovara postupanju policijskih službenika prema njemu predmetne zgode u vezi čega okrivljenik treba podnijeti prijavu na rad policije Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske. U ostalom dijelu žalbenih navoda okrivljenik suštinski pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o izrečenoj kazni zatvora.
6.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud temeljitom analizom i ocjenom izvedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Naime, opravdano je prvostupanjski sud na temelju iskaza ispitanih svjedoka policijskih službenika TK, NK i ĐK koji su suglasno iskazivali kako ih je okrivljenik prilikom postupanja vrijeđao i omalovažavao pogrdnim izrazima te iskaza susjeda okrivljenika ŠK i IK, koji su čuli okrivljenika kako pušta glasnu glazbu, viče, galami, baca staklene boce po ulici, a koje iskaze je prvostupanjski sud prihvatio kao vjerodostojne i neposredno uvjerljive i na temelju kojih je imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenik doista vrijeđao policijske službenika za vrijeme njihovog vršenja službe te remetio javni red i mir na naročito drzak i nepristojan način. Iako je okrivljenik u obrani iskazao da se ne sjeća svog ponašanja, izjavio je da se ispričava policiji jer nema ništa protiv njih, te da je razbio signalno svjetlo na susjedovim vratima jer ga ono smeta zajedno s kamerama usmjerenim na njegovo dvorište.
6.1.1. Uspoređujući ovakvu obranu i iskaze ispitanih svjedoka s nalazom i mišljenjem stalne sudske vještakinje mr. sc. Štefice Deuš, dr. med. spec. psihijatrije prema kojem je okrivljenik uslijed alkoholiziranosti i labilnije ličnosti u vrijeme prije dolaska policije bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno, a nakon dolaska istih, bitno smanjeno ubrojiv, prvostupanjski je sud po ocjeni ovog suda pravilno zaključio da se događaj zbio upravo onako kako su ga opisali svjedoci.
6.2. Prvostupanjski je sud pravilno, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio provedene dokaze, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani okrivljenika. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, koje razloge prihvaća i ovaj sud. Stoga niti za ovaj sud nema dvojbe u pogledu odlučnih činjenica i postojanja krivnje okrivljenika.
7. Nadalje, razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o utvrđenim kaznama zatvora od po 15 dana za svaki prekršaj, od koje kazne je okrivljenik izdržao 15 dana, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja tog suda o činjenicama koje u smislu čl. 36. PZ-a, utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, pravilno ocijenjene.
7.1. Naime, već sama činjenica da je okrivljenik predmetne zgode u alkoholiziranom stanju ostvario zakonska obilježja dva istovrsna prekršaja čime je pokazao upornost u protupravnom ponašanju, ukazuje da je otklonjena bilo kakva mogućnost izricanja druge vrste ili mjere kazne. I po ocjeni ovog suda se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. PZ-a i svrha kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a u konkretnom slučaju postiže upravo pojedinačno utvrđenim kaznama zatvora u srednjoj duljini trajanja kazne zatvora (za svaki prekršaj je propisana kazna zatvora do 30 dana). Stoga, razloge kojima se rukovodio prvostupanjski sud pri odmjeravanju kazne okrivljeniku prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, te nije našao potrebnim preinačavati odluku o kazni, unatoč bitno smanjene ubrojivosti okrivljenika u jednom dijelu ponašanja (vrijeđanja i omalovažavanja policijskih službenika za vrijeme vršenja službenih radnji). Okrivljeniku se u izrečenu ukupnu kaznu zatvora pravilno uračunalo vrijeme za koje je bio lišen slobode tako da mu je ostalo za izdržati 15 dana zatvora, koja kazna se neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 6 mjeseci računajući od pravomoćnosti ove odluke ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene.
7.2. Iz navedenih razloga je odbijena žalba okrivljenika te potvrđena odluka o izrečenoj kazni zatvora i primjeni mjere upozorenja uvjetne osude kao pod t. I. izreke ove presude.
8. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, („Narodne novine“ broj: 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna u protuvrijednosti prema fiksnom tečaju konverzije, a s obzirom na složenost i trajanje postupka pa iznos od 50,00 eura po ocjeni ovog suda neće ugroziti egzistenciju okrivljenika niti osoba koje je eventualno dužan uzdržavati.
9. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 30. travnja 2026.
Zapisničaka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Čakovcu, u 3 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
