REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: OVR-1105/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Juri Pezelju, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice Ivane Protulipac, u pravnoj stvari ovrhovoditelja E.C.INSPEKT d.o.o., Zagreb, Ulica Josipa Pupačića 2, OIB: 98403848106, zastupano po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Zorić i partneri j.t.d. u Zagrebu, protiv ovršenika MZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku, odvjetniku Miri Dragoviću u Zagrebu, odlučujući o prijedlogu ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlogu ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, bez održavanja ročišta, dana 30. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od dana 07. travnja 2026. za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude zbog ogluhe Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-302/2024-5 od dana 05. rujna 2024.

II. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od dana 07. travnja 2026. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude zbog ogluhe Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-302/2024-5 od dana 05. rujna 2024.

Obrazloženje

1. Ovršenik je dana 07. travnja 2026. podnio ovom sudu prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude zbog ogluhe Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-302/2024-5 od dana 05. rujna 2024.

2. U svom prijedlogu ovršenik u bitnome navodi da je ovrhovoditelj podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu temeljem presude zbog ogluhe Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-302/2024-5 od dana 05. rujna 2024., radi naplate parničnog troška dosuđenog presudom. Međutim, ovršenik navodi da je navedena presuda donesena kao presuda zbog ogluhe budući da punomoćnica ovršenika nije pravodobno podnijela odgovor na tužbu, stoga je predmetni parnični trošak nastao isključivo kao posljedica procesnog propusta punomoćnice ovršenika, a ne postupanjem ovršenika. U takvim okolnostima provedba predmetne ovrhe predstavljala bi za ovršenika nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Stoga predlaže sudu proglasiti pljenidbu i prijenos novčanih sredstava nedopuštenim te odgoditi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava.

3. Prijedlog ovršenika dostavljen je na očitovanje ovrhovoditelju, a koji se očitovao podneskom od dana 29. travnja 2026. na način da osporava navode ovršenika u cijelosti te se protivi proglašenju pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i odgodi izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava.

4. Prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim nije osnovan.

5. Odredbom čl. 210. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24, dalje u tekstu: OZ) propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona, ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, dok čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

6. Sud nije utvrdio postojanje razloga iz čl. 50. st. 1. OZ-a na koje pazi po službenoj dužnosti, kao niti postojanje bitnih povreda ovršnog postupka, odnosno pogrešnu primjenu materijalnog prava, a na što također pazi po službenoj dužnosti, sve sukladno čl. 50. st. 1. toč. 5. OZ-a.

7. U predmetnom postupku utvrđeno je slijedeće:

– da je ovrhovoditelj dana 10. veljače 2026. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu kojim zahtijeva izravnu naplatu novčane tražbine temeljem presude zbog ogluhe Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-302/2024-5 od dana 05. rujna 2024. i to u cijelosti (list 39-40 spisa);

– da je navedenom presudom naloženo ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju troškove parničnog postupka u iznosu od 311,22 EUR (list 15-17 spisa);

– da je protiv navedene presude ovršenik dana 30. rujna 2024. uložio žalbu, ali je presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5373/2024-3 od dana 04. studenog 2025. žalba ovršenika odbijena kao neosnovana te je potvrđena presuda zbog ogluhe Općinskog suda u Kutini poslovni broj P- 302/2024-5 od dana 05. rujna 2024. (utvrđeno elektronskim uvidom u spis Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-302/2024);

– da je presuda zbog ogluhe Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-302/2024- 5 od dana 05. rujna 2024. postala pravomoćna dana 04. studenog 2025. te ovršna dana 15. prosinca 2025. (utvrđeno elektronskim uvidom u spis Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-302/2024);

8. Ovršenik u svom prijedlogu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim navodi da se predmetni postupak izravne naplate vodi radi naplate parničnog troška dosuđenog presudom zbog ogluhe Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-302/2024-5 od dana 05. rujna 2024., a koji parnični trošak je nastao kao posljedica procesnog propusta punomoćnice ovršenika, a ne postupanjem ovršenika.

9. Međutim, navedeni prigovor ovršenik je mogao istaknuti kao žalbeni razlog protiv navedene presude u parničnom postupku poslovni broj P-302/2024, a što je ovršenik i učinio, ali je njegova žalba odbijena kao neosnovana presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5373/2024-3 od dana 04. studenog 2025. te je potvrđena odluka prvostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka sadržana u ovršnoj ispravi podnesenoj na izravnu naplatu. Nakon što je ovršna isprava podnesena na izravnu naplatu stekla svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti, njezina pravilnost i zakonitost više se ne može osporavati u ovom postupku.

10. Slijedom navedenog, obzirom ovršenik u svom prijedlogu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim nije naveo niti jedan osnovan razlog iz čl. 50. st. 1. OZ–a u vezi s čl. 210. st. 1. OZ-a, a niti je sud utvrdio da postoje razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 50. st. 5. OZ-a u vezi s čl. 210. st. 1. OZ-a, nisu ispunjene pretpostavke za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odnosno ovršenik nije dokazao osnovanost prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te je stoga odlučeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja

11. Prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava nije osnovan.

12. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, dok čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe.

13. Dalje, odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz st. 1. toč. 1. -11. navedenog članka OZ-a.

14. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta, od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki taksativno navedenih u čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ-a.

15. Uvidom u prijedlog ovršenika i u njemu sadržane navode te uvidom u priloženu dokumentaciju, sud je utvrdio kako nije ispunjena niti jedna od pretpostavki taksativno navedenih u čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ-a.

16. Naime, ovršenik je protiv ovršne isprave podnesene na izravnu naplatu (presude zbog ogluhe Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-302/2024-5 od dana 05. rujna 2024.) uložio žalbu, ali je ista odbijena kao neosnovana presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5373/2024-3 od dana 04. studenog 2025.

17. Isto tako, u odnosu na drugi kumulativno propisani zakonski uvjet za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. OZ-a – da bi provedbom ovrhe koju predlaže odgoditi trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je odgodom potrebno spriječiti nasilje – sud je stava kako ovršenik isti nije učinio vjerojatnim.

18. Za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ne traži se postojanje bilo kakve štete već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete tj. mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik, neovisno o visini štete koja bi mogla nastati, ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće.

19. U svom prijedlogu ovršenik niti navodi niti obrazlaže u čemu bi se sastojala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta koju bi provedbom ovrhe pretrpio, kao što ni ne ističe da je potrebno odgoditi ovrhu kako bi se spriječilo nasilje. Sama činjenica da se protiv ovršenika vodi ovrha ne znači da će on zbog te naplate pretrpjeti nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, već je ovršenik u svom prijedlogu dužan obrazložiti zbog čega bi naplata ovrhovoditeljeve tražbine za njega predstavljala nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

20. Vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadnu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznosa koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.

21. Zbog navedenog, ovršenik je primarno dužan dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za naknadno namirenje ovršenika, a što ovršenik nije učinio. Naime, u svom prijedlogu ovršenik nije naveo nikakve podatke o imovini ovrhovoditelja, odnosno nije naveo nikakve podatke koji bi ukazivali na insolventnost ovrhovoditelja. Drugim riječima, ovršenik nije dostavio nikakve dokaze koji bi učinili vjerojatnim da ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti vratiti ovršeniku iznos koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.

22. Slijedom navedenog, obzirom nije ispunjen niti jedan od dva uvjeta za odgodu ovrhe koji moraju biti kumulativno ispunjeni temeljem odredbe čl. 65. OZ-a u vezi s čl. 210. st. 2. OZ-a, sud je odbio prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u predmetnom postupku izravne naplate i odlučio kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu, 30. travnja 2026.

Sudac:

Jure Pezelj

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja stranka ima pravo žalbe u roku 8 dana od dana primitka pismenog otpravka ovog rješenja. Žalba se podnosi pismeno u dovoljnom broju primjerka za sud i suprotnu stranu, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica: Ivana Protulipac

DNA:

1. ovršeniku po pun.

2. ovrhovoditelju po pun.

3. spis

Z/ kal.30 dana